Hlor
hemijski element sa simbolom Cl i atomskim brojem 17 / From Wikipedia, the free encyclopedia
Hlor (latinski: chlorium) jeste hemijski element sa simbolom Cl i atomskim brojem 17. Hlor se nalazi u grupi halogenih elemenata (grupa 17) i drugi je najlakši halogen nakon fluora. U standardnim uslovima temperature i pritiska, element je žuto-zeleni gas, pri čemu se nalazi u obliku dvoatomske molekule. Hlor ima najviši afinitet prema elektronu i treću po veličini elektronegativnost među svim reaktivnim elementima. Iz tog razloga, on je vrlo jako oksidirajuće sredstvo. Slobodni hlor je vrlo rijedak na Zemlji, a obično je rezultat direktne ili indirektne oksidacije pomoću kisika.
Hlor u periodnom sistemu | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Hemijski element, Simbol, Atomski broj | Hlor, Cl, 17 | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Serija | Halogeni | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Grupa, Perioda, Blok | 17, 3, p | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Izgled | žuto-zeleni gas | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Zastupljenost | 0,19[1] % | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Atomske osobine | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Atomska masa | 35,453[2][3] u | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Atomski radijus (izračunat) | 100 (79) pm | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Kovalentni radijus | 99[4] pm | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Van der Waalsov radijus | 175 pm | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Elektronska konfiguracija | [Ne] 3s2 3p5 | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Broj elektrona u energetskom nivou | 2, 8, 7 | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
1. energija ionizacije | 1251,2 kJ/mol | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
2. energija ionizacije | 2298 kJ/mol | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
3. energija ionizacije | 3822 kJ/mol | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
4. energija ionizacije | 5159 kJ/mol | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
5. energija ionizacije | 6542 kJ/mol | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
6. energija ionizacije | 9362 kJ/mol | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
7. energija ionizacije | 11018 kJ/mol | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Fizikalne osobine | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Agregatno stanje | gas | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Kristalna struktura | ortorompska | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Gustoća | 3,2149[5] (na 0 °C, 1013 mbar) kg/m3 | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Magnetizam | dijamagnetičan ( = −2,3 · 10−8)[6] | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Tačka topljenja | 171,6 K (−101,5 °C) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Tačka ključanja | 238,5[7] K (−34,6 °C) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Molarni volumen | (čvrst) 17,39 · 10−6 m3/mol | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Toplota isparavanja | 20,4[7] kJ/mol | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Toplota topljenja | 3,203 kJ/mol | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Pritisak pare | 6,78 · 105[5] Pa pri 293 K | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Brzina zvuka | 206[6] m/s pri 298 K | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Specifična toplota | 480 J/(kg · K) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Toplotna provodljivost | 0,0089 W/(m · K) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Hemijske osobine | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Oksidacioni broj | ±1, 3, 4, 5, 6, 7 | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Oksid | ? | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Elektrodni potencijal | 1,36 V (Cl + e− → Cl−) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Elektronegativnost | 3,16 (Pauling-skala) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Izotopi | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Sigurnosno obavještenje | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Oznake upozorenja | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Obavještenja o riziku i sigurnosti | R: 23-36/37/38-50 S: (1/2-)9-45-61 | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ako je moguće i u upotrebi, koriste se osnovne SI jedinice. Ako nije drugačije označeno, svi podaci dobijeni su mjerenjima u normalnim uvjetima. |
Najčešći i najuobičajeniji spoj hlora, natrij-hlorid (obična kuhinjska so), bio je poznat iz antičkih vremena. Oko 1630. gasni hlor je prvi put sintetiziran u hemijskoj reakciji, ali nije bio prepoznat kao fundamentalno važna supstanca. Određivanje osobina gasnog hlora sačinio je Carl Wilhelm Scheele, koji je 1774. pretpostavio da se radi o oksidu nekog novog elementa. Međutim, hemičari su 1809. otkrili da je taj gas zapravo čisti hemijski element, što je u svojim radovima potvrdio i Humphry Davy 1810. koji novi element nazvao današnjim imenom, izvedenim iz grčkog χλωρóς (hloros, žuto-zeleni).
Gotovo sav hlor u Zemljinoj kori nalazi se u vidu hlorida u raznim ionskim spojevima, uključujući i kuhinjsku so. On je drugi najrasprostranjeniji halogeni element i 21. najrasprostranjeniji element u Zemljinoj kori. Elementarni hlor se industrijski proizvodi iz slane vode pomoću elektrolize. Veliki potencijal elementarnog hlora za oksidiranje drugih elemenata komercijalno se koristi u sastavu mnogih izbjeljivača i dezinfekcijskih sredstava, a općenito se koristi kao nezamjenjiv reagens u hemijskoj industriji. On se koristi i pri proizvodnji mnogih potrošačkih roba i proizvoda, od čega dvije trećine otpada na organske hemikalije poput polivinil hlorida, kao i mnoge poluproizvode u proizvodnji plastičnih i drugih proizvoda za krajnju potrošnju. Takvi proizvodi obično ne sadržavaju elementarni hlor. Elementarni hlor i spojevi hlora često se koriste kao dezinfekcijsko sredstvo koje se direktno sipa u bazene za kupanje čime se oni čiste.
U obliku hloridnih iona, hlor je neophodan i nezamjenjiv za sva poznata živa bića. Druge vrste spojeva hlora su rijetki u živim organizmima, a vještački proizvedeni organohlorni spojevi mogu biti potpuno inertni ali i veoma otrovni. U gornjim slojevima Zemljine atmosfere, organske molekule koje sadrže hlor poput hlorofluorougljika uključene su u uništavanje ozonskog omotača. Malehne količine elementarnog hlora se generiraju oksidacijom hlorida do hipohlorita u neutrofilima, kao dio imunog odgovora protiv bakterija. Elementarni hlor u visokim koncentracijama je ekstremno opasan i otrovan za sve žive organizme, a koristio se tokom Prvog svjetskog rata kao prvo gasovito hemijsko bojno oružje.