From Wikipedia, the free encyclopedia
Češka (češki: Česko), službeno Češka Republika (češki: Česká republika), jest neobalna država u Srednjoj Europi koja graniči s Njemačkom na zapadu, Austrijom na jugu, Slovačkom na jugoistoku i Poljskom na sjeveroistoku. Glavni i najveći grad je Prag, koji broji preko 1.2 milijuna stanovnika. Današnja Češka uključuje teritorije koji su pripadali povijesnim državama Bohemiji,[3] Moravskoj i Češkoj Šleskoj.
Za ostale upotrebe, v. Češka (razvrstavanje).Češka Republika Česká republika | |
|---|---|
| Geslo: Pravda vítězí (sh. Istina pobjeđuje) | |
| Himna: "Kde domov můj?" | |
.svg) | |
| Glavni grad i najveći grad | Prag |
| Službeni jezici | češki jezik |
| Vlada | Unitarna parlamentarna ustavna republika |
| Petr Pavel | |
• Premijer | Petr Fiala |
| Legislatura | Parlament |
• Gornji dom | Senat |
• Donji dom | Poslanički dom |
| Nastanak | |
| cca. 870. – 1198. | |
| 1198. – 1918. | |
| 1918. – 1969. | |
• Češka SR | 1969. – 1993. |
| 1989. | |
• Pristupanje EU | 1. svibnja 2004. |
| Površina | |
• Ukupno | 78.866 km2 (116.) |
• Vode (%) | 2% |
| Stanovništvo | |
| 10,701,777 (86.) | |
| 10,436,560 | |
• Gustoća | 134 /km2 (87.) |
| BDP (PPP) | procjena za 2020. |
• Ukupno | $432.346 mlrd. (36.) |
• Per capita | $40,585 (34.) |
| BDP (nominalni) | procjena za 2020. |
• Ukupno | $261.732 mlrd. (36.) |
• Per capita | $24,569 (37.) |
| Gini (2019) |  24.0[1]nizak (5.) |
| HDI (2019) | ▲ 0.900[2] jako visok (28.) |
| Valuta | kruna (CZK) |
| Vremenska zona | UTC+1 (CET) |
| UTC+2 (CEST) | |
| Pozivni broj | +420a |
| Veb-domena | .czb |
| |
Češka država nastala je krajem IX. vijeka kao Vojvodstvo Češka u sklopu povijesne Velikomoravske Kneževine. Nakon pada kneževine 907. godine, centar moći se iz Moravske preselio u Bohemiju (Češku) pod vladavinom Pšemislovića. Godine 1004., Vojvodstvo je formalno priznato kao dio Svetog Rimskog Carstva.[4][5] Godine 1212. službeno je priznato kao Kraljevina Češka, a svoj najveći teritorijalni doseg imala je tokom XIV. vijeka. Češki kralj nije vladao samo tadašnjom Češkom već i svim drugim zemljama koje su tvorile tzv. Krunu sv. Vaclava, a imao je i pravo glasa pri izboru njemačkog cara. Tokom Husitskih ratova u XV. vijeku, potaknutih češkom reformacijom, Kraljevina Češka se suočila s nizom embarga i odbila je čak pet križarskih pohoda koje su proglasili vođe Katoličke crkve, a mahom vodili njemački carevi.
Nakon Mohačke bitke 1526. godine, zemlje Krune sv. Vaclava su pripojene Habsburškoj Monarhiji, zajedno s Austrijskim Nadvojvodstvom i Kraljevinom Ugarskom. Protestanska češka buna (1618–1620) protiv katoličkih Habsburgovaca dovela je do Tridesetogodišnjeg rata, nakon kojega je Monarhija konsolidirala Arhivirano 2015-02-17 na Wayback Machine-u svoju vlast, nanovo nametnula katolicizam i započela s provedbom postepene germanizacije. Nakon pada Svetog Rimskog Carstva 1806. godine, Kraljevina Češka je pripojena Austrijskom Carstvu, a češki jezik je doživio obnovu u jeku jačanja romantičarskog nacionalizma. U XIX. vijeku, češke zemlje su predstavljale industrijsko središte Monarhije, zbog čega će kasnije postati središte Čehoslovačke, formirane 1918. godine nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije nakon Prvog svjetskog rata.
Tokom Drugog svjetskog rata, Češka je bila pod njemačkom okupacijom, a oslobođena je 1945. godine od strane Sovjeta i Amerikanaca. Većina stanovništva koje je govorilo njemačkim je protjerano nakon rata, čime je Češka izgubila velik dio svojih manjina i svoj raniji dvojezični karakter. Na izborima 1946. pobjedu je odnijela Komunistička partija Čehoslovačke. Nakon državnog udara 1948., Čehoslovačka je postala jednopartijska komunistička država pod sovjetskim utjecajem. Godine 1968., rastuće nezadovoljstvo režimom kulminiralo je reformskim pokretom znanim kao Praško proljeće, koji je završio sovjetskom invazijom. Čehoslovačka je do 1989. godine bila pod okupacijom, kada je Baršunasta revolucija dovela do raspada komunističkog sustava i reuspostave višestranačke republike. Dana 1. siječnja 1993. godine, Čehoslovačka se mirno raspala, a njezine bivše članice postale su nezavisne republike Češka i Slovačka.
Češka je izrazito razvijena država[6] s naprednim gospodarstvom[7][8] i visokim životnim standardom.[9][10][11] UNDP je rangirala Češku na 15. mjesto HDI-ju prilagođenom nejednakostima.[12] Češka je također 10. najmiroljubivija zemlja svijeta, a uz to ostvaruje visoki stupanj demokratske vlasti. Prag ima najnižu stopu nezaposlenosti u cijeloj Europskoj uniji. Češka je uz to i članica Ujedinjenih naroda, Europske unije, NATO-a, OECD-a, OSCE-a i Vijeća Europe.
Etimologija naziva Češke Republike ima određene specifičnosti. Aktualni naziv dolazi od endonima Čech, koji je posuđen iz poljskog jezika.[13][14] Naziv se odnosi na slavenski narod Čehe (češki: Čechové), koje je njihov vođa Čeh doveo i nastanio na planini Říp. Etimologija riječi Čech se može pratiti još do praslavenskog korijena *čel-, koji se odnosi na pripadnika nekog naroda. To znači da termin Čech ima isti etimološki korijen kao suvremeni češki izraz člověk, koji označava osobu.[15]
Međutim, za Češku se, u srpskohrvatskom jeziku u historijskom, a u engleskom i u svakodnevnom kontekstu, koristi i izraz Bohemija, a koji potječe od latinskog izraza Boiohaemum, koji znači "domovina Boja", galskog plemena koje je nastanjivalo to područje.
U suvremenom se leksiku sve više pojavljuje termin Czechia, kojeg je predložilo češko Ministarstvo vanjskih poslova, a promovirao ga je i češki predsjednik Miloš Zeman.[16]
O naseobinama na teritoriji Češke još oko 28.000 godina prije nove ere govori niz arheoloških nalazišta. Od III. vijeka prije nove ere naseljavaju je Kelti, a od I. vijeka i Germani. Slaveni su se na područje današnje Češke doselili u V. vijeku, a u VII. vijeku oformili Samovo Carstvo. Godine 833. na području Moravske, Slovačke, sjeverne Mađarske i zapadnog zakarpatskog kraja nastaje Velikomoravska kneževina, koja vremenom raste i obuhvata i Češku (890–894), Šleziju, Lužice, Malopoljsku, i dio Mađarske. Velika Morava, od koje se Češka otcjepila 894., nestala je pod udarom Mađara 907. godine.
Češka država se rađa u drugoj polovini IX. vijekaa, kada je ustoličen prvi češki knez iz dinastije Pšemislovića, Bořivoj I. U X. i XI. vijekuu država se konsolidira, pripaja Moravsku i postaje kraljevina. Kraljevina Češka je značajna regionalna sila, a svoj vrhunac dostiže za vrijeme posljednjih Pšemislovića (Otokara II. i Václava II.), te (i prije svega) moćnog Karela IV. iz luksemburške dinastije. Međutim, Husitski ratovi u XV. vijeku te kasniji Tridesetogodišnji rat u XVII. vijeku imali su razarajući učinak.
Godine 1526. na češki tron definitivno stupa dinastija Habsburgovaca, koja je zemlju pripojila Habsburškoj Monarhiji. Masovni ustanci su podizani 1547. i 1618. godine. Kada su u svibnju 1618. godine vladari ubijeni izbacivanjem sa prozora u Pragu započeo je i Tridesetogodišnji rat. Pobunjenici su poraženi, zarobljeni najoštrije kažnjeni, a zatim se počelo sa nasilnom rekatolizacijom čeških protestanata. Reforme Josepha II. 1781. godine donijele su kraj vazalstva i početak vjerske tolerancije. Od kraja XVIII. vijeka, u češkim zemljama se formira narodni pokret za obnovu češke kulture i jezika, a kasnije ističe i zahtjev za političkom moći.
_crop.jpg)
Nakon poraza Austro-Ugarske u Prvom svjetskom ratu, češke zemlje su se osamostalile i zajedno sa susjednim Slovacima (Martinska deklaracija) 28. listopada 1918. godine formirali novu državu, Čehoslovačku (češki: Československo), tzv. "prvu republiku", koja je obuhvaćala i teritorij zakarpatske Rusije (danas Ukrajine), s prvim predsednikom Tomášom Masarykom. U novoj državi većina industrije je bila iz doba Austro-Ugarske i u narednim godinama je počela prosperirati. Industrijski proizvodi su bili izvezeni na tržišta mnogih država svijeta. Vlada ČSR je osnovala obranu republike paktom sa Rumunjskom i Jugoslavijom (tzv. Mala Antanta).
Pod pritiskom nacističke Njemačke i europskih sila, od kojih su neke čak ignorirale obrambene sporazume s Pragom, Čehoslovačka je u rujnu 1938. godine Minhenskim sporazumom Njemačkoj predala širok pogranični pojas Sudeta sa značajnom njemačkom nacionalnom manjinom, uz dogovor da to bude i posljednji njemački zahtjev. Jug Slovačke i zakarpatska Rusija pripali su Mađarskoj, a jedan dio teritorije (Tješinska oblast) je uzela i Poljska. Nastaje i "druga republika" - Slovačka dobija veću autonomiju, a u ime države ulazi crtica (Češko-Slovačka). Nedugo zatim, 14. ožujkaa 1939., Slovačka proglašava nezavisnost, a 15. ožujka njemačka vojska okupira ostatak zemlje i proglašava Protektorat Češka i Moravska. U svibnju 1945., Saveznici su oslobodili Čehoslovačku, a etnički Nijemci i neki Mađari su Benešovim dekretima protjerani u Njemačku, Austriju i Mađarsku.
Komunisti vlast u Čehoslovačkoj preuzimaju prevratom u velječi 1948.; uveden je totalitarizam, zemlja se približava Varšavskom paktu i 1960. godine mjenjaju ime u Čehoslovačka Socijalistička Republika (ČSSR). Široki pokret za liberalizaciju 1968., i napori vodstva čehoslovačke komunističke partije da reformiraju sistem i stvore "socijalizam sa ljudskim likom", poznati pod nazivom Praško proljeće, ugušeni su 21. kolovoza vojnom intervencijom snaga Sovjetskog Saveza i svih ostalih zemalja Varšavskog ugovora (izuzev Rumunjske). Dana 1. siječnja 1969. stupio je na snagu i Zakon o federalizaciji ČSSR, kojim je zemlja i formalno ustrojena kao federacija dvije narodne (češke i slovačke) socijalističke republike.
Do demokratskih promjena u Čehoslovačkoj dolazi mirnim putem, poslije Baršunaste revolucije 17. studenog 1989., kada je komunistički kongres za predsjednika izabrao književnika i disidenta Vaclava Havela. Godine 1990. iz imena obe republike odstranjen je pridjev "socijalistička", a početkom proljeća iste godine zajednička država je preimenovana u Čehoslovačku Federativnu Republiku (skr. Čehoslovačku) na češkom jeziku, odnosno Češko-Slovačku Federativnu Republiku (skr. Češko-Slovačku) na slovačkom (ova komplikacija je bio značajna kao Crtični rat). Nepunih mjesec dana kasnije, 20. ožujka 1990., ČSFR je ponovo dobila novo puno ime - Češka i Slovačka Federativna Republika; različite skraćenice ostale su nepromenjene.
Čehoslovačka je sporazumno prestala da postoji 1. siječnja 1993. godine. Godine 1999., na pedesetom samitu NATO pakta, Češka Republika je primljena u punopravno članstvo. Dana 1. svibnja 2004. godine pristupila je i Europskoj uniji.
Češkireljef je vrlo raznolik. Na zapadu zemlje nalazi se Češka zavala, visoravan u obliku romba koji okružuju četiri ulančana gorja: Krkonoše u regiji Sudeti na sjeveroistoku (tu se nalazi najviši vrh države, Sněžka, visok 1,602 m), Rudna gora na sjeverozapadu, Češka šuma na jugozapadu i Češko-moravsko visočje na jugoistoku. Kroz nju teku rijeke Laba i Vltava.
Moravska, istočni dio zemlje, više je brdovita i kao glavnu rijeku ima Moravu, ali u njoj izvire i Odra. Na sjeveru je ograđena lancem Istočnih Sudeta, a na istoku Bijelim Karpatima na granici sa Slovačkom. Rijeke iz Češke teku u tri različita mora: Sjeverno more, Baltičko more i Crno more.
Klima je kontinentalnoga tipa s hladnim zimama i velikim termičkim skokovima; ljeta su topla, a zime hladne, oblačne i vlažne. Osjećaju se i morski i kontinentalni utjecaji. Planine su obrasle crnogoricom i bjelogoricom do najviših vrhova, dok se na obroncima uzgajaju poljoprivredne kulture. U istočnom dijelu Moravske, gdje su padaline oskudnije, pojavljuju se stepska područja. Valja napomenuti da su velika šumska područja zemlje ozbiljno ugrožena onečišćenjem i kiselim kišama.
Prema Ustavu, Češka je parlamentarna republika, a šef države je predsjednik (prezident České republiky), koji se od 2013. bira na izravan način. Prvi tako izabrani predsjednik bio je Miloš Zeman. Od 1993. do 2012. godine, predsjednika je na zajedničkoj sjednici birao Parlament. Mandat predsjednika traje pet godina, a moguć je samo jedan reizbor. Predsjednik ima ograničene i specifične ovlasti, kao što je pravo da predlaže suce Ustavnog suda, raspušta Poslanički dom u određenim uvjetima te vraća zakone parlamentu. Osim toga, predsjednik imenuje premijera, koji usmjerava najveći dio domaće i vanjske politike, a predsjednik imenuje i druge članove kabineta na prijedlog predsjednika vlade.
Češka ima dvodomni Parlament sa Poslaničkim domom (Poslanecká sněmovna) i Senatom (Senát). Donji dom ima 200 zastupnika, koji se biraju svake četiri godine proporcionalnim biranjem. Drugi dom ima 81 člana, koji imaju mandad šest godina, a jedna trećina se bira svake dvije godine na temelju većinskog glasanja u dva kruga.
Najviši državni prizivni sud je Vrhovni sud. Predsjednik predlaže članove Ustavnog suda, koje potvrđuje Senat. Suci Ustavnog suda imaju mandate od deset godina.
Od 2000. godine, Češka je podijeljena na trinaest regija (kraj) i glavni grad Prag. Svaki kraj ima zasebnu regionalnu skupštinu (rajské zastupitelstvo) i regionalnog upravitelja (hejtman). U Pragu te dužnosti obavljaju gradsko vijeće i gradonačelnik. Niže administrativne jedinice su okruzi, koji ima 76, ali koji su nakon reforme lokalne samouprave izgubili na značaju, iako formalno nisu ukinuti.
Regije su sljedeće:
.png)
| Oznaka na tablicama |
Naziv regije (srpskohrvatski) |
Naziv regije (češki) |
Središte | Stanovništvo (procjena iz 2004.) |
Stanovništvo (procjena iz 2011.)[17] |
|---|---|---|---|---|---|
| A |  Praga |
Hlavní město Praha | n/a | 1,170,571 | 1,268,796 |
| S |  Srednjočeški kraj |
Středočeský kraj | Pragb | 1,144,071 | 1,289,211 |
| C |  Južnočeški kraj |
Jihočeský kraj | České Budějovice | 625,712 | 628,336 |
| P |  Plzeňski kraj |
Plzeňský kraj | Plzeň | 549,618 | 570,401 |
| K |  Karlovarski kraj |
Karlovarský kraj | Karlovy Vary | 304,588 | 295,595 |
| U |  Ústečki kraj |
Ústecký kraj | Ústí nad Labem | 822,133 | 835,814 |
| L |  Liberečki kraj |
Liberecký kraj | Liberec | 427,563 | 432,439 |
| H |  Královéhradečki kraj |
Královéhradecký kraj | Hradec Králové | 547,296 | 547,916 |
| E |  Pardubički kraj |
Pardubický kraj | Pardubice | 505,285 | 511,627 |
| M |  Olomoučki kraj |
Olomoucký kraj | Olomouc | 635,126 | 628,427 |
| T |  Moravsko-šleski kraj |
Moravskoslezský kraj | Ostrava | 1,257,554 | 1,205,834 |
| B |  Južnomoravski kraj |
Jihomoravský kraj | Brno | 1,123,201 | 1,163,508 |
| Z |  Zlínski kraj |
Zlínský kraj | Zlín | 590,706 | 579,944 |
| J |  Vysočina |
Kraj Vysočina | Jihlava | 517,153 | 505,565 |
a Glavni grad.
b Središte uprave.
Prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2011. godine, 63.7% stanovništva Češke izjasnilo se Česima, 4.9% kao Moravci, 1.4 % kao Slovaci, 0.4% kao Poljaci, 0.2% kao Nijemci i 0.1% kao Šlezijci. Polje nacionalnosti je bilo neobavezno pa je čak 26% stanovnika odbilo popuniti to polje.[18] Prema procjenama, u Češkoj živi oko 250,000 Roma.[19][20]
Prema podacima statističkog ureda, u rujnu 2013. godine je u Češkoj živjelo 437,581 manjina. Najveće skupine su Ukrajinci (106,714), Slovaci (89,273), Vijetnamci (61,102), Rusi (32,828), Poljaci (19,378), Nijemci (18,099), Bugari (8,837), Amerikanci (6,695), Rumunji (6,425), Moldavci (5,860), Kinezi (5,427), Britanci (5,413), Mongolci (5,308), Kazahstanci (4,850) i Bjelorusi (4,562).[21] Židova je tokom 1930. godine bilo 118,000 međutim židovsko je stanovništvo tokom Holokausta gotovo eliminirano;[22] godine 2005., u Češkoj je bilo oko 4,000 Židova.[23]
| Religija u Češkoj (2011.)[24] | ||||
|---|---|---|---|---|
| Neizjašnjeni | 45% | |||
| Ireligiozni | 34% | |||
| Katolici | 10.3% | |||
| Ostale religije | 9% | |||
| Protestanti | 0.8% | |||
Češka je jedna od najmanje religioznih zemalja na svijetu. Prema udjelu ateista u ukupnom stanovništvu, Češka se nalazi na trećem mjestu u svijetu, iza Kine i Japana.[25] Prema popisu iz 2011. godine, 34% ljudi je reklo kako nema nikakvu religiju, 10.3% se deklariralo katolicima, 0.8% protestantima (0.5% češki evangelici i 0.4% husiti), a 9% je reklo kako slijedi neku drugu religiju ili denominaciju. Čak 45% stanovnika je odbilo odgovoriti na to pitanje.
Prema anketi iz 2010. godine, samo 16% Čeha je izjavilo kako vjeruju da postoji Bog, njih 44% je izjavilo da vjeruje u nekakvu vrstu duha ili sile, dok je 37% izjavilo kako ne vjeruje ni u kakav nadnaravni entitet.[26] Druga anketa iz 2012. godine je utvrdila kako je u Češkoj ukupno 39% agnostika i čak 20% ateista. Kršćana je 34%, među kojima dominiraju katolici, dok je neizjašnjenih bilo 6%.[27]
Češka i Moravska, regije s jakom industrijom još u doba Habsburškog Carstva, bile su najrazvijenija područja još u komunističkom bloku, što se osobito odnosi na sekundarni privredni sektor. Prijelaz na slobodno tržište, započet 1990., dovršen je mnogo brže nego u ostalim zemljama toga područja zahvaljujući krupnim stranim ulaganjima. Češka se od sredine 1999. oporavlja od recesije. Gospodarstvo je živnulo u razdoblju od 2000. do 2001. godine zbog izvoza u Europsku uniju, pogotovo u Njemačku, te zbog investicija iz inozemstva, dok je domaća potražnja sve jača.
Češko je poljodjelstvo intezivno i iskorištava visoki stupanj mehanizacije u proizvođačkim sustavima. Na više od polovine obradivih površina proizvode sve žitarice; obilata je i proizvodnja krumpira, povrća, duhana i šećerne repe, dok se na kraju oko Plzeňa, u Češkoj, uzgaja hmelj, sirovina za proizvodnju piva. Radi se na dovršenju privatizacije bankarstva, telekomunikacija i energetike, što će povećati strane investicije, dok će preustroj velikih kompanija i banaka, te modernije financije, trebali povećati proizvodnju.
Iako su ležišta nafte gotovo iscrpljena, u zemlji rade velika postrojenja za njezinu preradu; Ostravom prolazi ruski naftovod dug čak 4 500 km. Energetskim potrebama udovoljavaju brojne termoelektrane, hidroelektrane i nuklearne centrale. Obilje sirovina omogućilo je razvoj teške i lake metalurgije u blizini rudarskih područja.
Cestovne i željezničke prometnice u Češkoj dobro su razgranate diljem zemlje, dok se autocestovna mreža širi i razvija. Prag je dobro povezan s glavnim gradovima središnje Europe: s Budimpeštom, Bečom, Moskvom, Varšavom, Berlinom. Dobro je razvijen i zračni promet. Kroz zračne luke Praga, Brna i Ostrave prolazi veliki dio trgovačkoga prometa.
Karlov univerzitet u Pragu, osnovan 1340-ih (vjerovatno 1348.), bio je prvi univerzitet u Centralnoj Europi i u svim slavenskim zemljama. Neki od njegovih studenata i profesora su bili Jan Hus, Franz Kafka, Milan Kundera, Nikola Tesla, Albert Einstein, Ernst Mach, Tomáš Garrigue Masaryk i Edvard Beneš.
Mozart je bio vezan za Prag, jer je u njemu nalazio na više razumijevanja za svoj rad nego u Beču. U Narodnom teatru u Pragu je održana premijera njegove opere Don Giovanni (29. listopada 1787.), a vila Bertramka u kojoj je stanovao, danas je muzej.
Poznati su češki kompozitori nacionalne škole iz XIX. vijeka Bedřich Smetana i Antonín Dvořák. Među piscima izdvajaju se Karel Čapek, Franz Kafka i Milan Kundera, koji su sva trojica ostvarili svjetski uspjeh. Slikar i grafičar Alfons Mucha bio je jedan od predvodnika umjetničkog pravca secesije (ili Art Nouveau). Česi su bili među najaktivnijim umjetnicima u pokretu kubizma.
Čuveni naučnik, Gregor Mendel, otac genetike, živio je i istraživao u Brnu.
Što se filmske umjetnosti tiče, u Češkoj se održava poznati Filmski festival u Karlovim Varima. Širom svijeta poznati su češki režiseri Jiří Menzel i Miloš Forman.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
