Koljeno (biologija)

Koljeno (lat. φῦλον - phylon = rasa, grana u vezi sa φυλή - phyle = pleme , klan) – je taksonomski rang – u biosistematici: u botanici, zoologiji i bakteriologiji. Ponekad se dijeli na potkoljena (subphyla, jednina subphylum). Više koljena se u nekim slučajevima povezuje u natkoljeno (superphylum), a taksonomski rang tada obuhvata sva pripadajuća koljena.

Hijerarhija formalnih (slika)^[1][2] i neformalnih (tekst desno) taksonomskih kategorija koje se opisuju u naučnim publikacijama

Takson koljeno nalazi se između carstva i razreda.^[3]

• U nekim sistematikama životinjsko carstvo se prvo dijeli na odjeljke, koji se zatim dijele na koljena. Bilateralne životinje se tako dijelom prikazuju kao odjeljak.
• U botanici i mikologiji je, uz koljeno (phylum), kao sinonim dozvoljen i pojam divizija (divisio).
• U bakteriologiji se dozvoljava korištenje pojma "koljeno" i za klanove, ćešće grupa sojeva.^[4][5]

Carstvo Animalia (životinje) obuhvata približno 35 koljena, Plantae (biljke) 12, a Fungi (gljive) oko 7. Novija filogenetička istraživanja odnosa u ovom taksonomskom rangu, svrstavaju ih u veće grane, kao što su Ecdysozoa i Embryophyta.

Opći opis i poznati primjeri

Od vremena Linneove taksonomije, definicije zoološkog koljena su značajno promijenjene, osobito nakon podjele u šest klasa i četiri razgranavanja ("embranchements") Georgesa Cuviera. Pojam koljeno (phylum), uveo je Ernst Haeckel, na osnovu grčke riječi phylon (='pleme' ili 'grana'). U biljnoj taksonomiji, njemački botaničar August Wilhelm Eichler je 1883. godine podijelio biljke u pet grupa, svaku pod nazivom divizija.^[6][7]

Neformalno, koljeno se može smatrati većom grupom organizama nižih taksonomskih rangova, koji su povezani zajedničkim, općim i/ili posebnim planom tjelesne građe.^[8]

Razvrstavanje organizama u hijerarhijske sisteme je u upotrebi od XVII i XVIII stoljeća. Obično su organizmi bili grupisani u skladu sa njihovim morfološkim sličnostima, kako su ih vidjeli ti rani autori, a grupe su zatim povezivane prema njihovim sličnostima, da se napravi hijerarhijska vertikala. Na najosnovnijoj razini, koljeno se može protumačiti na dva načina:

• kao grupa organizama sa određenim stepenom morfoloških ili razvojnih sličnosti (u fenetičkom tumačenju), ili
• grupa organizama sa određenim stepenom evolucijske povezanosti (u filogenetskoj.^[9]

Bilo je pokušaja da se protumači nivo Linneove hijerarhije, bez (evolucijske) srodnosti, koji su bili nezadovoljavajući, ali fenetičko tumačenje je korisno onda kada se bavi pitanjima morfološke prirode, kao što su ona koliko su relativno (ne)uspješniji drugačiji planovi tjelesne građe.

Tumačenje na temelju genetičkih odnosa

Najvažniji cilj objašnjavanja pojma datog taksona u okviru genetike je mjera "određenog stupanja" srodnosti i kako nevezani organizmi moraju biti pripadnici različitih koljena. Minimalni uslov je da bi svi organizmi u ovom taksonomskom rangu trebalo da budu jasno uže međusobno povezani, nego bilo koja druga grupa. Čak i ovo je problematično, jer ovisi o poznavanju odnosa organizama. Kako postaje dostupno više podataka, posebno iz molekulskih istraživanja, pružaju se bolje mogućnosti za prosuđivanje odnosa između grupa. Tako se koljena mogu spojiti ili podijeliti, ako postane jasno da su međusobno srodniji ili ne, odnosno da su srodniji nekim drugim taksonima. Naprimjer, bradati crvi (Siboglinidae) su opisani kao novo koljeno (u Pogonophora), sredinom 20. stoljeća. Međutim, molekulskim istraživanjima izvedenim gotovo pola stoljeća kasnije, utvrđeno je da su oni grupa Annelida, tako da su sada mekadašnji filum bradatih crva spojeni sa annelidima (kao porodica).^[10] Na drugoj strani, visoko parazitsko koljeno Mesozoa je podijeljeno u dva koljena, Orthonectida i Rhombozoa, kada je otkriveno da Orthonectida vjerovatno spadaju u deuterostomia, a Rhombozoa u protostomia.^[11]

Ova smjenjivost filuma je navela neke biologe da se pozovu na koncept napuštanja srodne grupe koljena u korist kladistike, načina na koji su grupe postavljene bez ikakve procjene srodnih obilježja date taksonomske grupe.

Definicija na osnovu plana tjelesne građe

Naučno objašnjenje datog koljena koje je zasnovano na planu građe tijela, predložili su paleontolozi Graham Budd i Sören Jensen (kao što je to Haeckel učinio jedno stoljeće ranije). To objašnjenje je postavljeno zbog toga što su izumrli organizmi najteži za ravrstavanje: oni mogu biti ogranci koji su se odvojili od linije, ali i koljeno, pred znakove koji određuju moderne koljeno. Po Buddovom i Jensenovom naučnom objašnjenju, koljeno je objašnjeno kao skup organizama sa oznakama koje dijele svi današnji predstavnici.

Ovaj pristup donosi neke male probleme, jer oznake predaka kod većine članova koljena možda su samo evolucijski izgubljene kod nekih članova. Također, ova definicija se zasniva na proizvoljnom trenutku sadašnjosti. Međutim, pošto je obilježeno bazno, lahko ga je primijeniti na fosilnim ostacima. Veći problem je u tome što se oslanja na lične odluke samih naučnika o tome koje grupe organizama treba smatrati koljenima.^[12]

Prema nekima, podjela prema ovom naučnom objašnjenju može biti snažno pogođena šansom za opstanak rijetkih grupa, koje mogu napraviti mnogo raznovrsnija koljena nego što bi to bilo inače. Međutim, nije jasno koji bi evolucijski mehanizmi mogli pospješiti takve procese.

Predstavnici mnogih modernih koljena nisu se pojavili i dugo nakon kambrija.^[13]

Poznata koljena i njihova podjela

Životinje

Najstarijim svrstavanjem životinjsko carstvo je podijeljeno prema vrsti tjelesne simetrije.

	Protostomia	Bilateralia
	Deuterostomia
	Basalia/sporne
	Ostale: Radiata ili Parazoa

Danas je široko prihvaćena sljedeća podjela grupa koljena:

Koljeno	Značenje	Uobičajeno ime	Izdvajajuća obilježja	Broj opisanih vrsta
Acanthocephala	Bodljoglavi crvi	Kukaši	Uvlačivo/izvlačivo bodljikavo rilo sa više redova kukastih bodlji	approx. 1.100
Acoelomorpha	Acela	Bescrijevaši	Nemaju usta ili probavni kanal ( = probavni trakt i sistem za varenje)	Približno 350
Annelida	Mali prstenovi (metamere)	Prstenaste gliste	Multipli kružni segmenti	17.000+ izumrle
Arthropoda	Člankonošci	Insekti	Člankovito tijelo i noge, hitinski egzoskelet	1.134.000+ izumrli
Brachiopoda	Lampaste školjke	Granonošci	Lophophore i Brachiopoda	300-500 izumrli
Bryozoa	Mahovnjaci	Mahovinaste životinje, morski tepisi	Lophophora, bez drške, pipci prekriveni cilijama, anus van prstena cilija	5.000 izumrli
Chaetognatha	Dugočekinjaste vilice	Streličasti crvi	Hitinske bodlje na svakoj strani glave, peraja	approx. 100 izumrli
Chordata	Imaju hordu	Kičmenjaci	Cjevasto leđno nervno stablo, notocorda, ždrijelno prorezi, endostil, post - analni rep	approx. 100.000+
Cnidaria	Žarnjaci	Anemone / Meduze	Nematociste (žarne ćelije)	approx. 11.000
Ctenophora	Češljonošci	Češljaste ili grebenaste meduze	Osam "češljastig grebenova" spojenih treplji	approx. 100 izumrli
Cycliophora	Koturši	Simbionti	Okruglasta usta okružena malim trepljama, kesastog tijela	3+
Echinodermata	Bodljokošci	Bodljokošci	Petozračna radijalna simmetrija živih oblika, klicini listovi, mezoderm nekalcificirane bodlje	approx. 7.000 živućih; približno 13,000 izumrlih
Entoprocta	Unutrašnji anus	Peharasti crvi	Anus u krugu treplji	approx. 150
Gastrotricha	Čekinjast stomak	Čekinjasta leđa	Dvije terminalne cjevaste prianjaljke	approx. 690
Gnathostomulida	Viličari	Viličnjaši		approx. 100
Hemichordata	Poluhordati	Žirnjaci	Stomohorda u okovratnom ždrijelnom prorezu	approx. 100 živućih
Kinorhyncha	Pokretna njuška	Blatnjački zmajevi	Jedanaest segmenata, svaki sa leđnom pločom	approx. 150
Loricifera	Steznjaci	Četkaste glave	Kišobranaste krljušti na svakom kraju	approx. 122
Limnognathia (Micrognathozoa)	Životinje tankih vilica	—	Harmonikasto proširivi toraks	1
Mollusca	Mehko	Mehkušci	Mišićavo stopalo i plašt i okrugla ljuštura	112.000[14]
Nematoda	Uvijeni, navojasti	Oble gliste	Okruglog presjeka, keratinska kutikula	25.000–1,000,000[15][16]
Nematomorpha	Končasto-uvijenog oblika	Konjskodlake gliste		approx. 320
Nemertea	Morske nimfe	Trakaste gliste		approx. 1.200
Onychophora	Kandžonosci	Baršunaste gliste	Vrhovi nogu sa hitinskim kandžicama	approx. 200 živućih
Orthonectida	Ravno plivanje		Jednostruki sloj trepljastih ćelija okoružuje masu spolnih ćelija	approx. 20
Phoronida	Zeusova ljubavnica	Kopitaste gliste	U-oblikovano crijevo	11
Placozoa	Pločaste životinje		Razdvojena vršna i donja površina, dva sloja trepljastih ćelija, između ameboidnih nitastih ćelija	1
Platyhelminthes	Pljosnate gliste	Pljosnate gliste		approx. 25.000[17]
Porifera Parafiletskli takson*	Poraši	Spužve	Perforirani unutrašni zid (sloj)	5.000+današnje
Priapulida	Mali priapus			approx. 16
Rhombozoa	Pastelna životinja	—	Pojedinačne (usamljaničke), antero-posteriorne osovine, ćelija okružene trepljama	75
Rotifera	Koturaši	Rotifere	Prednji vijenac treplji	approx. 2.000
Sipuncula	Mala cijev	Kikiriki crvi	Mouth surrounded by invertible tentacles	144–320
Tardigrada	Spori koraci (pokreti)	Vodeni medvjedi	Četverodijelno tijelo i glava	1.000+
Xenacoelomorpha	Čudni pljosnati crvi	—	Trepljaste deuterostomia	2
Ukupno: 35				2,000.000+

Grupe koje su nekada svrstavane kao koljena

Koljeno	Uobičajeno ime	Aktuelni konsensus
Acanthocephala	Bodljoglave gliste	Jako modificirane Rotifera
Aschelminthes	Pseudocelomati	Podijeljene u nekoliko pseudocelomatskih koljena
Craniata	Lobanjaši	Podgruppa koljena Chordata; moguće i sinonimne sa Vertebrata
Cephalochordata	Lobanjski hordati	Potkoljeno koljena Chordata.
Cephalorhyncha	Glavosurlaši	Natkoljeno Scalidophora.
Coelenterata	Dupljari	Podijeljeni u koljena Cnidaria i Ctenophora.
Echiura	Kašikaste gliste	Razred koljena Annelida.
Enteropneusta	Žiraste gliste	Class of phylum Hemichordata.
Gephyra	Kikirikaste i kašikaste gliste	Podijeljene u koljena Sipuncula i Echiura.
Mesozoa	Mezozoe	Podijeljeni u koljena Orthonectida i Rhombozoa.
Myxozoa	Miksozoe	Veoma modificirane Cnidaria
Pentastomida	Jezičaste gliste	Potklasa Maxillopoda koljena Arthropoda
Pogonophora	Medvjedaste gliste	Dio porodice Siboglinidae koljena Annelida.
Pterobranchia	Perastoškrgaši	Razred koljena Hemichordata
Symplasma	Staklaste spužve	Razred Hexactinellida koljena Porifera
Urochordata	Tunikati	Potkoljeno koljena Chordata
Vestimentifera	Gliste sa oduškom	Dio porodice Siboglinidae koljena Annelida
Ukupno: 16

Grupe koljena kod kopnenih biljaka

U narednoj tabeli je prikazano deset grupa današnjih embriofita (kopnene biljke). Na njih se mogu dodati dvije grupe koljena algi: Chlorophyta i Charophyta, koje su uključene zajedno sa kopnenim biljkama u kladus Viridiplantae. Definicija i svrstavanje biljaka na ovom nivou mijenja se od izvora do izvora i progresivno se mijenjalo u posljednjih nekoliko godina. Tako neki izvori stavljaju preslice u grupu Arthrophyta i paprati u grupu Pteridophyta, dok ih drugi uključuju u Pteridophyta, kao što je prikazano u nastavku. Podjela Pinophyta se može koristiti za sve golosjemenjače (tj. uključujući cikade, ginkgo i gnetofte), ili četinjača samo u nastavku.

Od prvog objavljivanja APG sistema, 1998. godine, koji je predložio uvrštavanje cvjetnica do nivoa reda, mnogi izvori radije zamjenjuju redove neformalnim kladusima. Kod formalnih redova, tradicionalne podjele navedene u nastavku su svedene na mnogo nižem nivou, npr. potklase, kao što su konifere (Conifera).^[18][19]

Grupa	Značenje	Opće ime	Obiježavajuća svojstva
Anthocerotophyta[20]	Anthocerosolike biljke	Rožnate mahovine	Rogoliki sporofit, nemaju provodni (vaskularni) sistem
Bryophyta	Bryumolike biljke, mahovine	Mahovine	Stalni negranati sporofiti, bez provodnih snopića
Marchantiophyta,[21] Jetrenjače [22]	Marchantiolike biljke Jetraste biljke	Mahovine jetrenjače	Prolazni negranati sporofiti, bez provodnog sistema
Lycopodiophyta,[18] Lycophyta[23]	'Lycopodiumaste biljke "Vučije" biljke	Klupkolike i bodljaste mahovine	Mikrofilski listovi, imaju provodni sistem
Pteridophyta	Papratima slične biljke, paprati	Paparati i preslice	Protalij gametofiti, provodni sistem
Pinophyta Coniferophyta[24]	Pinusolike biljke Biljke sa šišarkom	Četinari	Šišarke sa sjemenkama i drvenastim traheidama
Cycadophyta[25]	Cycasolike biljke, palmolike biljke	Cikade	Sjemenke, krunasto spojeni listovi
Ginkgophyta[26]	Ginkgolike biljke	Ginko, Drvo vilina kosa	Sjemenke nisu zaštićene plodom (pojedinačno današnje vrste)
Gnetophyta[27]	Gnetumolike biljke	Gnetofite	Sjemenke i drvenasti sistem provodnih sudova
Magnoliophyta	Magnolia,Magnoliolike biljke	Cvjetnice, angiosperme	Cvjetovi i plodovi, provodni sistem sa sudovima
Ukupno: 10

Podjela gljiva po grupama

Glavni članak: Fungi

1. Chytridiomycota
2. Blastocladiomycota
3. Zygomycota
4. Glomeromycota
5. Ascomycota
6. Basidiomycota
7. Microsporidia
8. Neocallimastigomycota

Koljena/grupe kod protista

Opis grupe	Koljeno[28]	Značenje	Uobičajeno ime	Izdvajajuća svojstva	Primjer
Heterotrofi (bez aparata za kretanje)	Rhizopoda	root-foot[29]	Amoeba	Ameboidi sa sposobnošću promjene oblika tijela	Amoeba
	Actinopoda	Zrakastonošci	-------	Duge, tanke aksopodije	Radiolarije
	Foraminifera	Imaju otvore	Foraminifere	Komplesna ljuštura sa jednom ili više komora	Foraminifere
Fotosintetski protisti	Dinoflagellata Vrtložasti bičari		Dinoflagelate	Jednoćelijski, imaju dva nejednaka biča	Crvene oznake
	Euglenophyta	Biljke Božije či	Euglenidae	Imaju pelikulu, opnasti omotač koji ćeliji daje oblik.	Euglena
	Chrysophyta	Zlatna biljka	Zlatne alge		Diatoma
	Rhodophyta	Ružičaste alge	Crvrne alge	Ćelije nemaju bič ili centriole; sadrže fikoobiliproteine koji daju tintu (mastilo)	Koralne alge
	Phaeophyta	Mrke alge	Smeđe slge	Hloroplasti su omotani sa četiri membrane, stvaraju razna tkiva	Morske alge
Heterotrofi sa bičevima	Sarcomastigophora				Trypanosoma cruzi
	Ciliophora				Paramecium
Stvaraju nepokretne spore	Apicomplexa				Plasmodium
Heterotrofi ograničene pokretljivosti	Oomycota				Vodene plijesni
	Acrasiomycota				Dictyostelium
	Myxomycota				Fuligo
Ukupno: 14

Grupe bakterijskih koljena

Glavni članak: Bakterijska koljena

Danas je poznato 29 koljena koje prihvata Spisak prokariotskih imena sa statusom u nomenklaturi (LPSN)^[30]

1. Acidobacteria, fenotipski raznolike pretežno nekultivirane
2. Actinobacteria, Visoko-G+C Gram pozitivne vrste
3. Aquificae, samo 14 termofilnih rodova, veoma razgranate
4. Bacteroidetes
5. Caldiserica, nekadašnji kanditati za grupu OP5, Caldisericum exile je jedini predstavnik
6. Chlamydiae, samo 6 rodova
7. Chlorobi, samo 7 rodova , zelene sumporne bakterije
8. Chloroflexi, zelene nesumporne bakterije
9. Chrysiogenetes, samo 3 roda (Chrysiogenes arsenatis, Desulfurispira natronophila, Desulfurispirillum alkaliphilum)
10. Cyanobacteria, poznate i kao plavo-zelene alge
11. Deferribacteres
12. Deinococcus-Thermus, Deinococcus radiodurans i Thermus aquaticus su "općenito poznate" vrste ovog koljena
13. Dictyoglomi
14. Elusimicrobia, nekadašnji kandidat Thermus grupe 1
15. Fibrobacteres
16. Firmicutes, Nisko-G+C Gram pozitivne vrste, kao one koje stvaraju spore: Bacilli (aerobni) i Clostridia (anaerobna)
17. Fusobacteria
18. Gemmatimonadetes
19. Lentisphaerae, nekadašnji kladus VadinBE97
20. Nitrospira
21. Planctomycetes
22. Proteobacteria, poznatiji kao koljena, objedinjuje vrste kao što su Escherichia coli ili Pseudomonas aeruginosa
23. Spirochaetes, vrsta objedinjuje Borrelia burgdorferi, koja uzrokuje Lymeovu bolest
24. Synergistetes
25. Tenericutes, alternativno razred Mollicutes u koljenu Firmicutes (rod: Mycoplasma)
26. Thermodesulfobacteria
27. Thermomicrobia
28. Thermotogae, duboko razgranate
29. Verrucomicrobia

Podjela koljena u carstvu arhea

1. Crenarchaeota, drugo najuobičajenije koljeno Archea
2. Euryarchaeota, najuobičajenije koljeno Archaea
3. Korarchaeota
4. Nanoarchaeota, ultra-mali simbioti, pojedinačno poznate vrste
5. Thaumarchaeota

Također pogledajte

• Filogeneza
• Taksonomija
• Taksonomski rang

Reference

1. Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka
2. Međunarodni kodeks zoološke nomenklature
3. Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
4. "Life sciences". The American Heritage New Dictionary of Cultural Literacy (third izd.). Houghton Mifflin Company. 2005. Phyla in the plant kingdom are frequently called divisions.
5. Berg, Linda R. (2. 3. 2007). Introductory Botany: Plants, People, and the Environment (2 izd.). Cengage Learning. str. 15. ISBN 9780534466695. Pristupljeno 23. 7. 2012.
6. Collins AG, Valentine JW (2001). "Defining phyla: evolutionary pathways to metazoan body plans." Arhivirano 27. 4. 2020. na Wayback Machine Evol. Dev. 3: 432-442.
7. Naik, V.N. (1984). Taxonomy of Angiosperms. Tata McGraw-Hill. str. 27. ISBN 9780074517888.
8. Valentine, James W. (2004). On the Origin of Phyla. Chicago: University Of Chicago Press. str. 7. ISBN 0-226-84548-6.
9. Budd, G.E.; Jensen, S. (2000). "A critical reappraisal of the fossil record of the bilaterian phyla". Biological Reviews. 75 (2): 253–295. doi:10.1111/j.1469-185X.1999.tb00046.x. PMID 10881389. Arhivirano s originala, 15. 9. 2019. Pristupljeno 26. 5. 2007.
10. Rouse G.W. (2001). "A cladistic analysis of Siboglinidae Caullery, 1914 (Polychaeta, Annelida): formerly the phyla Pogonophora and Vestimentifera". Zoological Journal of the Linnean Society. 132 (1): 55–80. doi:10.1006/zjls.2000.0263.
11. Pawlowski J, Montoya-Burgos JI, Fahrni JF, Wüest J, Zaninetti L (oktobar 1996). "Origin of the Mesozoa inferred from 18S rRNA gene sequences". Mol. Biol. Evol. 13 (8): 1128–32. doi:10.1093/oxfordjournals.molbev.a025675. PMID 8865666.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
12. Budd, G. E. (1998). "Arthropod body-plan evolution in the Cambrian with an example from anomalocaridid muscle". Lethaia. Blackwell Synergy. 31 (3): 197–210. doi:10.1111/j.1502-3931.1998.tb00508.x.^{[mrtav link]}
13. Briggs, D. E. G.; Fortey, R. A. (2005). "Wonderful strife: systematics, stem groups, and the phylogenetic signal of the Cambrian radiation". Paleobiology. 31 (2 (Suppl)): 94–112. doi:10.1666/0094-8373(2005)031[0094:WSSSGA]2.0.CO;2.
14. Feldkamp, S. (2002): Modern Biology. Holt, Rinehart, and Winston, USA. (pp. 725)
15. Hodda, M (2011). "Phylum Nematoda Cobb, 1932. In: Zhang, Z.-Q. (Ed.) Animal biodiversity: An outline of higher-level classification and survey of taxonomic richness". Zootaxa. 3148: 63–95.
16. Zhang, Z (2013). "Animal biodiversity: An update of classification and diversity in 2013. In: Zhang, Z.-Q. (Ed.) Animal Biodiversity: An Outline of Higher-level Classification and Survey of Taxonomic Richness (Addenda 2013)". Zootaxa. 3703 (1): 5–11. doi:10.11646/zootaxa.3703.1.3.
17. Species Register. "Flatworms — Phylum Platyhelminthes". Marine Discovery Centres. Arhivirano s originala, 27. 3. 2007. Pristupljeno 9. 4. 2007. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
18. Cronquist, A.; A. Takhtajan; W. Zimmermann (1966). "On the higher taxa of Embryobionta". Taxon. International Association for Plant Taxonomy (IAPT). 15 (15): 129–134. doi:10.2307/1217531. JSTOR 1217531.
19. Chase, Mark W.; Reveal, James L. (2009), "A phylogenetic classification of the land plants to accompany APG III", Botanical Journal of the Linnean Society, 161 (2): 122–127, doi:10.1111/j.1095-8339.2009.01002.x Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
20. Mauseth, James D. (2012). Botany : An Introduction to Plant Biology (5th izd.). Sudbury, MA: Jones and Bartlett Learning. ISBN 978-1-4496-6580-7.CS1 održavanje: ref=harv (link) p. 489
21. Crandall-Stotler, Barbara; Stotler, Raymond E. (2000). "Morphology and classification of the Marchantiophyta". Bryophyte Biology. Cambridge: Cambridge University Press. str. 21. ISBN 0-521-66097-1. Nepoznati parametar |editors= zanemaren (prijedlog zamjene: |editor=) (pomoć)
22. Mauseth 2012, str. 489.
23. Mauseth 2012, str. 509.
24. Mauseth 2012, str. 535.
25. Mauseth 2012, str. 540.
26. Mauseth 2012, str. 542.
27. Mauseth 2012, str. 543.
28. "Arhivirana kopija" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 21. 4. 2016. Pristupljeno 7. 5. 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
29. http://www.memidex.com/rhizopoda%5B%5D
30. J.P. Euzéby. "List of Prokaryotic names with Standing in Nomenclature: Phyla". Arhivirano s originala, 27. 1. 2013. Pristupljeno 30. 12. 2010.

Vanjski linkovi

• Are phyla "real"? Is there really a well-defined "number of animal phyla" extant and in the fossil record?
• Major Phyla Of Animals Arhivirano 16. 7. 2006. na Wayback Machine