From Wikipedia, the free encyclopedia
Kinorhyncha (grčki |κινέω - kīnéō = pokret + ῥύγχος rúnkos = rog) ili bodljoglavci su koljeno beskičmenjaka, malih morskih životinja (0,13-1,04 mm), rasprostranjenih u bentosu širom svijeta. Do sada opisano više od 250 vrsta, Stanovnici su uglavnom staništa blatnjave ili blatno-pjeskovite podloge, gdje se kreću zahvaljujući djelovanju posebnih bodljikavih grozdova prisutnih u prednjem dijelu tijela.[1]
| Kinorhyncha (Koljeno kinorinha ili bodljoglavci) Vremenski raspon: Kambrij → Sadašnjost | |
|---|---|
 Plan građe | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Natkoljeno | Ecdysozoa |
| Koljeno | Cephalorhyncha |
| Razred | Kinorhyncha Reinhard, 1881 Redovi:
|
Kinorinhe su ranije grupisani u polifiletsku grupu Aschelminthes, zbog prisustva pseudoceloma. Sada su, međutim, dio kladusa Ecdysozoa. Zajedno s priapulidama i loriciferima formiraju kladus Scalidophora (=Cephalorhyncha).
Kinorhyncha je koljeno beskičmenjaka sa 150 vrsta mikroskopskih morskih beskičmenjaka, široko rasprostranjenih u svjetskim okeanima. Kinorhinhe uglavnom žive u blatnjavim dnima plitkih mora i na pijesku na morskim obalama. Prilično su češljasti ili bodljikavi i obično su duži od 1 mm. Žućkasto ili smeđe tijelo spojeno od 13 ili 14 segmenata. Prvi segment je uvećan i nosi uočljivu krunu zakrivljenih bodlji, ili „skalida“. Ovaj segment naziva se glava, na kojoj su usta, okružena prstenom bodlji koje mogu da probijaju. Kad su u mirovanju, kinorinhe uvlače glavu u prednji dio tijela. Naizmjenično micanje prema naprijed i povlačenje glave omogućava gibanje u trzajima pomoću kojih se životinja probija kroz blato ili pijesak. Kinorinha se hrane dijelovima diatomeja, određenim protozoa ma i sitnim organskim ostacima. Zabilježene su populacije i po dva miliona jedinki po kvadratnom metru iz nekih uzoraka morskih sedimenata. Spolovi su odvojeni, a larve slobodno žive u životnom ciklusu.
Kinorinhe su prvobitno klasificirane s nematodama, rotiferama i nizom drugih skupina beskičmenjaka s malim tijelom u sada već napuštenoj grupi Ashelinmintes.
Tjelesni zid se sastoji se od tankog sincicijskog sloja koji izlučuje žilavu kutikulu, koja se više puta mijenja tokom odrastanja. Bodlje su u osnovi pokretni produžeci tjelesnih zidova, šuplje su i prekrivene kutikulom. Glava je u potpunosti uvučena i prekrivena je skupom vratnih pločica koje se pri uvlačenju nazivaju "placidi".[2]
Kinorinhe jedu ili dijatomeje ili organski materijal koji se nalazi u blatu, ovisno o vrstama. Usta se nalaze u konusnoj strukturi na vrhu vrha glave i otvaraju se u ždrijelo, a zatim u jednjak, od kojih su oba obložena kutikulom. Dva para pljuvačnih žlijezda i jedan ili više parova "pankreasnih žlijezda" spajaju se s jednjakom i vjerovatno se izdvajaju probavni enzim, Iza jednjaka leži srednji dio koji spaja funkcije želuca i crijeva i nedostaje mu zanoktica što mu omogućavajući apsorpciju hranjivih sastojaka. Kratko zadnje crijevo obložena je kutikulom i uliva se u anus na stražnjem kraju trupa.[3]
Nemaju cirkulacijski sistem, iako je tjelesna šupljina (ili pseudocelom) dobro razvijena i uključuje amebocite. Sistem za izlučivanje se sastoji od dvije protonefridije koje se prazne kroz pore u završnom segmentu.
Živčani sistem sastoji se od ventralne nervne vrpce, s jednomm ganglijom u svakom segmentu, i prednjim nervnim prstenom, koji okružuje ždrijelo. Manje ganglije su također smještene u bočnim i dorzalnim dijelovima svakog segmenta, ali ne formiraju različite vrpce. Neke vrste imaju jednostavne ocele na glavi, a sve vrste imaju sitne čekinje na tijelu koje posjeduju čulo dodira.
Postoje dva spola koja izgledaju podjednako. Par gonada nalazi se u sredini trupa i otvorene su poram u zadnjem segmentu. U većini vrsta, spermatozoidi uključuju dvije ili tri šiljaste strukture koje, pretpostavlja se, pomažu u kopulaciji, iako detalji nisu poznati. Pojedinačni spermatozoidi mogu doseći četvrtinu ukupne tjelesne dužine.[4] Larve su slobodnoplivsjuće, ali se malo zna o procesu nju+ihovog razvića.[2] Nakon što položi jaja, ženka ih pakuje u zaštitnu omotnicu od blata i organskih materijala.[5]
Smatra se da su njihovi najbliži srodnici u koljenima Loricifera i Priapulida. Zajedno čine grupu Scalidophora.
Koljeno Kinorhyncha predstavlja više od 250 vrsta, raspoređenih u dvije klase, jedanaest obitelji i 30 rodova. Sljedeća klasifikacija temelji se na Sorensen i sur. 8 i sva izvedbena djela. Grupa je podijeljena u dvije klase: Cyclorhagida, s naredbama Echinorhagata (1 porodica), Kentrorhagata (5 porodica) i Xenosomata (1 porodica); i Allomalorhagida (4 porodice).
Dvije grupe Kinorhyncha se obično karakteriziraju prema Sørensen i sur. (2015)[6]. 270 species have been described and this number is expected to increase substantially.[7][8] Morfološki podaci prikupljeni su za sistematsku filogeniju od desetaka vrsta, a integracija ovih, s molekularnim podacima dovela je do nove sistematske paradigme koja uključuje red Allomalorhagida (s povlačenjem Homalorhagide).[6]
Koljeno Kinorhyncha
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
