Žarnjaci

Žarnjaci ili knidarije (lat. Cnidaria) su jedno od dva koljena Coelenterata (dupljari) (polipi i meduze). To su višećelijske životinje, koje imaju zrakastu (radijalnu) ili bilateralnu simetriju. Mjehurastog su oblika, a središnja duplja ima funkciju crijeva. Preko otvora ima vezu sa spoljašnjom sredinom, koji služi i za ulazak hrane i za izbacivanje nesvarenih otpadaka.^[1][2]

Žarnjaci (Cnidaria)
Vremenski raspon: Ediakaran → Sadašnjost
Regnum: Animalia Phylum: Cnidaria
Razredi
Anthozoa Cubozoa Hydrozoa Scyphozoa

Žarnjaci su se, geohronološki gledano, pojavili u kambriju, prije više od 500 miliona godina. Poznato je oko 9000 vrsta ovih životinja, koje uglavnom žive u moru. Dupljari se javljaju u dva oblika kao polipi i kao meduze.

Polipi su pričvsščeni za podlogu, kao što je slatkovodne obična (Hydra vulgaris) i zelena hidra (Hydra viridis). Meduze slobodno plutaju. Kod oba ova tipa životnog ciklusa, usta su uokvirena prstenom pipaka sa žarnim ćelijama - knidoblastima, koji služe za odbranu i za lov, paraliziranjem plijena. U svom biološkom razvoju, mnogi dupljari imaju smjenu oblika polipa i meduze.

Razmnožavanje

1. Spolno razmnožavanje rezultira izlijeganjem larve, koja se zove – planula. Ona se pričvrsti za čvrstu podlogu polipa, koji nabuja pa iz njega izraste veći broj polipa ili meduza. Meduza se razmnožava spolno pa tako nastaje više polipa.
2. Bespolno razmnožavanje se odvija pupljenjem

Podjela

Primjer razgranatosti Staurozoa: Haliclystus octoradiatus na morskoj travi

Kladogram prema Collinsu (2002)

Cnidaria	Anthozoa     Hexacorallia       Octocorallia           Myxozoa     Medusozoa       Staurozoa           Scyphozoa       Cubozoa         Hydrozoa

1. Hidroidni polipi i meduze;
2. Prave meduze;
3. Koralni polipi.^[3]

Hidroidni polipi i meduze (Hidrozoa)

Mnoge hidrozoe karakterizira smjena oblika polipa i meduza, a većinom su morske životinje. Među njima su hidroidi i raskošni mileporini ili mileporni ("hiljaduporni") korali. Svojim krečnjačkim skeletima u plićacima tropskih mora grade koralne sprudove i ostrva – atole. Grabljivice su koje nastanjuju okeanske širine. Poznate su:

• Portugalska krstarica – Physalia physalis, koja živi u tropskim morima, a ima vazdušni mjehur;
• Purpurni mornar - Velella ima spljošten plovni mjehur sa uspravnim jedrom. Plutajući pipcima love neopreznu ribu. Otrovi žarnih ćelija opasni su i za čovjeka. Česti su na obali Floride, odakle pomoću Golfske struje i zapadnih vjetrova mogu dospjeti sve do juga Velike Britanije.

Prave meduze (Scifozoa)

Scifozoe poznate su kao prave meduze. Imaju životni ciklus u kojem preovladava stadij meduze. Velićina im je oko 2 cm do 2 m i žive u svim morima. Od stadija meduze polipi hidrozoa se, između ostalog, razlikuju po divnim bojama.

Ovoj grupi pripadaju:

• Velika mediteranska meduza, Rhyzostoma pulmo i Pulagia noctiluco.

Koralni polipi antrozoa

Ove cvjetolike životinje su polipi. Dijele se na:

1. šestozračne(heksokoralija), koje imaju broj pipaka djeljiv sa šest;
2. osmozračne (oktokoralija) – imaju osam pipaka.

Heksakoralije

Heksakoralije uključuju morske sase i kamene korale. Morske sase su solitarne životinie koje se drže pričvršćeno za stijenu, a mogu se osloboditi i preći na drugo mjesto. Kao usisnu kupu koriste sbazni disk. Poznate su:

• bradavičasta morska sasa (Bunodactis verrucosa) i
• cjevasta morska sasa (Ceriaanthus fliforimis).

Korali su obično poznati kao madrepori (šupljikavci). Žive u kolonijama sem mediteranske Coriophilia clava, koja je solitarna. Kolonijalni madreporni korali obrazuju sprudove – atole koji su stanište mnogih vrsta, po čemu se svrstavaju u morske ekosisteme sa najvećom bioraznolikošću.

Oktokoralije

Oktokoralije žive u kolonijama. Poznati su

1. Pravi crveni koral (Coralium rubrum);
2. Rožnati korali(Gorgonia) iz Mediterana i japanskih voda;

Crveni korali imaju krečnjački skelet, dok su ostali rožnati.

Penatularije obrazuju mehke kolonije – morsko perje. Izgledaju kao guščja pera pobodena u dno mora, kao naprimjer, Penallula phosporea.

Također pogledajte

• Hidra
• Polip
• Meduza

Reference

1. Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
2. Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
3. Matoničkin I., Habdija I., Primc-Habdija (2010): Beskralješnjaci - biologija nižih avertebrata. Školska knjiga. Zagreb, ISBN 978-953-0-30825-1.

Vanjski linkovi