From Wikipedia, the free encyclopedia
Sherlock je britanska kriminalistička TV-serija koja predstavlja savremenu verziju detektivskih priča o Sherlocku Holmesu čiji je autor Arthur Conan Doyle. Holmesa glumi Benedict Cumberbatch, dok njegovog vjernog prijatelja i kolegu, dr. Watsona, tumači Martin Freeman. Dosad je snimljeno devet 90-minutnih epizoda, od kojih su prve 3 prikazane 2010, druge tri 2012, a 3. sezona 2014. Upravo je 3. sezona postala najgledanija britanska dramska serija od 2001.[1]
| Sherlock | |
|---|---|
 | |
| Žanr | kriminalistička dramska serija |
| Kreator |
|
| Scenario |
|
| Režija |
|
| Nastupaju | |
| Kompozitor(i) |
|
| Zemlja porijekla |  Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Jezik/ci | engleski |
| Broj sezona | 4 |
| Broj epizoda | 13 (Lista epizoda) |
| Produkcija | |
| Izvršni producent(i) |
|
| Producent(i) |
|
| Fotografija |
|
| Postavke kamere | jedna kamera |
| Trajanje | 85-90 minu. |
| Producentska kompanija/e |
|
| Emitiranje | |
| Originalni kanal | |
| Audio format | stereo |
| Originalno prikazivanje | 25. 7. 2010 |
| Eksterni linkovi | |
| Službene stranice | |
Seriju su koncipirali Steven Moffat i Mark Gatiss tokom putovanjâ vozom do produkcijske baze serije Doctor Who u Cardiffu i iz nje, na kojoj su oba radili kao scenaristi. Težili su da naprave modernu verziju Doyleovih priča u kojima se Holmes koristi savremenim tehnološkim dostignućima kako bi riješio zločine. Potpisani kao koautori, Moffat i Gatiss pišu scenarij za po 1 epizodu u sezoni, a preostalu piše Stephen Thompson. Kompanija Hartswood Films producira seriju za BBC, a koproducira je s WGBH-TV iz Bostona za njihovu TV-antologiju Masterpiece. Serija se uglavnom snima u Cardiffu, mada produkcija koristi i razne druge lokacije. Ulica North Gower u Londonu korištena je za vanjske kadrove Holmesovog i Watsonovog stana u ulici Baker 221B. U januaru 2014. izvršni producent Steven Moffat objavio je da je naručena 4. sezona i da su scenariji u procesu planiranja.[2]
Serija prati "detektiva-savjetnika", Holmesa, koji pomaže Metropolitanskoj policijskoj službi, prvenstveno višem inspektoru Gregu Lestradeu (Rupert Graves), u rješavanju raznih zločina. Holmesu pomaže njegov sustanar, John Watson, koji se vratio iz vojne službe u Afganistanu. Iako serija prikazuje čitavu lepezu zločina i kriminalaca, Holmesov sukob s njegovim smrtnim neprijateljem, Jimom Moriartyjem (Andrew Scott) stalna je njena karakteristika.
Nakon neemitirane pilot-epizode iz 2009. prva sezona od 3 epizode prikazana je na BBC One i BBC HD-u 2010, a 2. sezona s također 3 epizode 2012. Reakcije kritike bile su izuzetno pozitivne uz mnoge pohvale za scenarije, glumačke izvedbe i režiju. Sherlock je nominiran za brojne nagrade, uključujući BAFTA-u, Emmy i Zlatni globus, osvojivši nekoliko u različitim kategorijama. Sve epizode izdane su na DVD-u i Blu-rayu u Ujedinjenom Kraljevstvu uz neka povezana izdanja originalnih Doyleovih knjiga. Također su objavljeni i albumi s muzikom iz serije. U januaru 2013. serija je pokrenula vlastitu mobilnu aplikaciju Sherlock: The Network (Mreža), čiji je kreator The Project Factory u saradnji sa Hartswood Filmsom.[3][4]
Moffat i Gatiss, obojica veliki ljubitelji Sherlocka Holmesa s iskustvom adaptiranja ili korištenja viktorijanske književnosti za televiziju, razvili su koncept serije.[5][6] Moffat je prethodno adaptirao Čudan slučaj dr. Jekylla i g. Hidea za seriju iz 2007, Jekyll[7], dok je Gatiss napisao scenarij za dikensovsku epizodu Doctora Whoa pod nazivom "The Unquiet Dead".[8] Moffat i Gatiss, obojica scenaristi Doctora Whoa, razmatrali su planove za adaptaciju Holmesa tokom njihovih brojnih putovanja vozom u Cardiff, gdje je bila produkcijska baza serije.[9] Dok su bili u Monte Carlu na dodjeli nagrada, Moffatova supruga, producentica Sue Vertue, ohrabrila ih je da sami razviju projekt prije no što neki drugi kreativni tim dođe na istu ideju.[10] Moffat i Gatiss pozvali su Stephena Thompsona da piše scenarije za seriju u septembru 2008.[11]
Gatiss je kritizirao skorije adaptacije Doyleovih priča rekavši da su "previše smjerne i prespore" ciljajući umjesto toga na to da ne poštuju kanon u istoj mjeri u kolikoj su to isto radili filmovi iz 30-ih i 40-ih sa Basilom Rathboneom.[5] Cumberbatchev Sherlock koristi se modernom tehnologijom, kao što su SMS-poruke, internet i GPS, da riješi zločine.[5] Paul McGuigan, koji je režirao 2 epizode Sherlocka, kaže da je to u skladu sa Doyleovim likom ističući da bi se on "u knjigama koristio bilo čime mogućim i da je uvijek bio u laboratoriji radeći eksperimente. To je samo moderna verzija svega toga. Koristit će se danas dostupnim sredstvima kako bi otkrio stvari".[12]
Serija je ipak zadržala neke tradicionalne elemente priča, poput adrese u ulici Baker i Holmesovog protivnika Moriartyja.[13] Iako su događaji iz knjiga preneseni u sadašnjicu, neki su elementi uključeni u priču. Npr, Freemanov Watson vratio se iz vojne službe u Afganistanu.[14] Govoreći o činjenici da je originalni Watson vraćen kući kao ranjenik nakon službe u Drugom englesko-afganskom ratu (1878–1880), Gatiss je shvatio da je "to sada isti rat, pomislio sam. Isti rat, rat koji se ne može dobiti."[5]
Sherlock je najavljen kao jednosatna dramska produkcija na Međunarodnom TV-festivalu u Edinburghu u augustu 2008[6], a emitiranje je bilo planirano za polovinu ili kraj 2009.[13] Namjera je bila da se snimi serija od 6 jednosatnih epizoda u slučaju da pilot-epizoda bude uspješna.[10][13] Međutim, prva verzija pilot-epizode (koja je, prema izvještajima The Guardiana, koštala 800.000 funti) dovela je do glasina unutar BBC-a i drugih medija da je Sherlock potencijalna katastrofa.[15][16] BBC je odlučio ne prikazati pilot-epizodu zahtijevajući ponovno snimanje i tri 90-minutne epizode.[15][16] Originalna pilot-epizoda uvrštena je na DVD prve sezone. U audiokomentaru kreativni tim rekao je da je BBC "bio zadovoljan" pilot-epizodom, ali da je tražio promjenu formata.[10] Kad je ona objavljena na DVD-u, kritičar Mark Lawson primijetio je da je "značajno proširena i ponovo napisana i potpuno preporođena u izgledu, tempu i zvuku".[16] U julu 2009. BBC-jev dramski odjel objavio je planove za tri 90-minutne epizode koje će biti prikazane 2010.[17] Moffat je prethodno objavio da će, ako serija bude naručena, Gatiss preuzeti dužnosti izvršnog producenta kako bi se on mogao koncentrirati na produciranje Doctora Whoa.[6]
Moffat i Vertue postali su zainteresirani da angažiraju Cumberbatcha za glavnu ulogu nakon što su vidjeli njegovu izvedbu u dramskom/ratnom filmu Okajanje iz 2007. Ovaj glumac dobio je ulogu nakon audicije pred kreativnim timom.[18] "Cumberbatch", kaže The Guardian, "ima reputaciju da vrlo dobro glumi čudne, briljantne muškarce i njegov Holmes je hladan, tehno(loški), blago aspergerski".[19] Cumberbatch je rekao: "Dobijete veliki naboj kad ga glumite zbog količine riječi u glavi i brzine misli - zaista morate povezivati stvari nevjerovatno brzo. On je korak ispred publike i bilo koga u njegovoj okolini s normalnim intelektom. Oni ne mogu baš dokučiti kamo ga njegovi koraci vode."[19] Piers Wenger, šef Dramskog odjela BBC Walesa, rekao je da serija prikazuje Holmesa kao "dinamičnog superjunaka u modernom svijetu, arogantnog, genijalnog detektiva gonjenog željom da dokaže da je pametniji od kriminalaca i od policije - zapravo, od svakoga".[13] Obraćajući pažnju na promjene u društvenim stavovima i pravilima prikazivanja na televiziji, Cumberbatchev Holmes zamijenio je lulu s više nikotinskih flastera.[12] Scenaristi su vjerovali da Sherlock ne bi trebao govoriti kao "potpuno moderna osoba", kaže Moffat, ali je početna namjera bila da "nikad ne zvuči kao da drži lekciju". Međutim, Moffat je u 2. sezoni napravio lik "više viktorijanskim" kako bi iskoristio Cumberbatchev "lijepi glas" i učinio ga da zvuči kao da "drži lekciju".[20]
U intervjuu za The Observer koautor Mark Gatiss rekao je da su više problema imali s pronalaskom pravog glumca za ulogu dr. Watsona nego za ulogu Holmesa.[5] Vertue je rekla: "Benedict je bio jedina osoba koju smo zapravo vidjeli u ulozi Sherlocka... Kad je Benedict jednom bio tu, samo se radilo o tome da osiguramo pravu hemiju za Johna (Watsona) - i mislim da je uviđate čim uđu u sobu, možete vidjeti da oni dobro djeluju zajedno."[21] Nekoliko glumaca došlo je na audiciju za ulogu Watsona[10] i ulogu je na kraju dobio Martin Freeman. Moffat je rekao da je Matt Smith bio prvi čija je audicija bila neuspješna. Odbijen je jer je bio previše "nesređen", a producenti su željeli nekoga "normalnijeg" za Watsona.[22] Nedugo nakon toga Moffat je angažirao Smitha kao Jedanaestog Doktora u Doctoru Whou.[22]
Scenaristi su rekli da je angažiranje Freemana razvilo način na koji Cumberbatch glumi Holmesa.[10] Tema "prijateljstva" bila je privlačna i Moffatu i Gatissu.[23] Gatiss je istakao važnost postizanja pravog tona za lik. "Watson nije idiot, iako je istina da ga je Conan Doyle uvijek ismijavao", rekao je Gatiss. "Ali samo bi se idiot okružio idiotima."[5] Moffat je rekao da je Freeman "neka vrsta Benedictove suprotnosti u svemu osim u količini talenta... Martin pronalazi vrstu poezije u običnom čovjeku. Volim njegov istančani realizam u svemu što radi.[10] Freeman je opisao svoj lik kao Sherlockov "moralni kompas" jer naslovni lik ne razmišlja uvijek o moralnosti i etičnosti svojih postupaka.[18]
Rupert Graves dobio je ulogu detektiva inspektora (DI) Grega Lestradea. Tokom razvoja scenaristi su lik zvali "inspektor Lestrade" dok Gatiss nije shvatio da bi u savremenoj Engleskoj njegova titula bila "detektiv inspektor". Moffat i Gatiss istakli su da se Lestrade ne pojavljuje često u pričama i da je u njima portretiran prilično nedosljedno. Odlučili su odabrati verziju koja se pojavila u priči "Šest Napoleona": čovjek koji je frustriran Holmesom, ali mu se divi i koga Holmes smatra najboljom osobom u Scotland Yardu.[10] Nekoliko glumaca probalo je dodati komičan štih ovom liku na audiciji, ali se kreativnom timu više svidjela ozbiljnost koju je Graves unio u ulogu.[10] U Baskervilskim psima otkriveno je da mu je ime Greg.[24]
Andrew Scott prvi se put pojavio kao Moriarty u Velikoj igri. Moffat je rekao: "Znali smo da želimo ići s Moriartyjem od samog početka. Moriarty je obično dosta suhoparan, dosta otmjen negativac, pa smo razmišljali o nekome ko će biti istinski i adekvatno zastrašujući. Nekome ko je apsolutni luđak."[21] Moffat i Gatiss u početku nisu namjeravali uključiti suočavanje između Moriartyja i Sherlocka u ove 3 epizode, ali su shvatili da "jednostavno moraju napisati scenu suočavanja. Morali smo uraditi verziju scene iz priče Posljednji problem u kojoj se ljuti protivnici suočavaju".[25]
U ostatak redovne glumačke postave spadaju Una Stubbs kao Holmesova i Watsonova gazdarica gđa Hudson i Mark Gatiss kao Holmesov stariji brat Mycroft.[26] Vinette Robinson, Jonathan Aris i Louise Brealey glume epizodne likove, i to redom: narednicu Sally Donovan, Andersona i patologinju Molly Hooper.
Od gostujućih glumaca pojavili su se Phil Davis kao Jeff,[27] Paul Chequer kao DI Dimmock[28] Zoe Telford kao Sarah[28] Gemma Chan kao Soo Lin Yao[28] John Sessions kao Kenny Prince[29] Haydn Gwynne kao gđica Wenceslas[29] Deborah Moore[25] kao jedna od Moriartyjevih žrtava i Peter Davison kao glas u planetariju.[25] U Skandalu u Belgraviji iz 2. sezone Lara Pulver gostuje u ulozi Irene Adler[30], dok u Baskervilskim psima gostuje Russell Tovey kao Henry Knight.[31] U finalu sezone ulogu Maxa Bruhla tumači Edward Holtom.
Seriju je za BBC Wales producirala kompanija Hartswood Films, a BBC Worldwide također je finansirao koprodukciju.[6][33] Kompanija Masterpiece, koju finansira PBS, koproducirala je seriju.[34][35] Snimanje pilot-epizode počelo je u januaru 2009; scenario je napisao Moffat, a režiju je preuzeo Coky Giedroyc.[36] Snimanje prvog seta od 3 epizode počelo je u januaru 2010. Paul McGuigan režirao je 1. i 3. epizodu, a Euros Lyn drugu.[37][38] Ove epizode snimljene su obrnutim redoslijedom u odnosu na njihovo emitiranje.[25]
Gatiss kaže da su željeli "fetišisirati moderni London na način na koji originalna verzija fetišizira viktorijanski London".[18] Produkcija je bila smještena u produkcijskoj jedinici Hartswood Filmsa u Cardiffu, Hartswood Films West, koja je otvorena krajem 2009. kako bi iskoristila "dramsko selo" koje je BBC planirao izgraditi u Kardifskom zaljevu. Produkcija prvih dviju sezona bila je bazirana u Upper Boat Studiosu, gdje je sniman Doctor Who.[39][40] Cardiff je bio ekonomičniji za snimanje od Londona, uz neke lokacije koje su bile dobra zamjena za dijelove Londona.[18] Međutim, nije sva arhitektura mogla biti imitirana tako da je bilo neophodno snimanje na lokacijama u glavnom gradu Engleske.[18] Kadrovi Ulice Baker 221B snimljeni su u ulici North Gower 187[32] - ulica Baker bila je nepraktična zbog gustog saobraćaja[41] i mnoštva stvari s natpisom "Sherlock Holmes", što je trebalo biti sakriveno.[25] Izvršna producentica Beryl Vertue objasnila je kako je bilo važno dizajnirati kompletan Holmesov stan u savremenom duhu, a ipak prenijeti njegovu ekscentričnost. Po njenim riječima, on ne bi živio u nečemu "previše urbanom" ili "previše modernom".[18]
Kostime za pilot-epizodu kreirao je dobitnik nagrade BAFTA Cymru, kostimograf Ray Holman.[42] Cumberbatch je nosio Belstaffov ogrtač vrijedan 1.000 funti.[43] Sarah Arthur, kostimografkinja serije, objasnila je kako je postigla da detektiv izgleda ovako: "Holmes ne bi imao nikakvog zanimanja za modu, pa sam posegnula za klasičnim odijelima s modernim štihom: pantalone uskih nogavica i pripijena jakna sa 2 dugmeta. Također sam upotrijebila i slične košulje i baloner za sve akcijske scene - to izgleda sjajno u odnosu na panoramu Londona."[43]
Scenaristi su rekli da nisu željeli forsirati modernost u pričama.[10] Bilo je nekih kreativnih izazova, kao što je odluka da se znak "221B" stavi na Holmesova vrata. Gatiss i Moffat mislili su da bi u modernom svijetu na vratima bio samo broj kuće i postojala bi zvona za svaki stan. Potpuni broj kuće toliko je ikonski da su osjećali da to ne mogu promijeniti.[10] Scenaristi su također odlučili da će glavni likovi zvati jedan drugog po imenu, za razliku od tradicionalnog Holmesa i Watsona, koji su za to koristili prezimena.[10] Ovo se odražava i u naslovu serije. Režiser McGuigan došao je na ideju da SMS-poruke stavlja na ekran umjesto da koristi kadrove s rukom u kojoj je mobitel.[10]
Producenti su u 2. sezoni imali teškoća da koordiniraju rasporede glavnih glumaca s Moffatovim i Gatissovim. Cumberbatch i Freeman radili su na filmu Hobit: Neočekivano putovanje, a Moffat je nastavio raditi kao glavni scenarist Doctora Whoa. Kao odgovor na vremensku stisku, The Guardian je ustvrdio da će ova sezona "sadržavati prerade triju najprepoznatljivijih Doyleovih priča".[44] Gatiss je rekao da je bilo rasprava oko produciranja ovih epizoda u periodu od 3 godine, ali Moffat je objasnio da su odbacili "odgođeni užitak".[44] Odnos između Holmesa i Watsona razvio se tokom ove sezone; Watson je sad manje impresioniran Sherlockovim deduktivnim sposobnostima, a sam je bio glavni detektiv u 2. epizodi, Baskervilski psi.[44] Glumačka i produkcijska ekipa bila je samopouzdanija tokom snimanja 2. sezone nakon pozitivne reakcije publike i kritike na 1. sezonu.[20][45]
Muzičku temu i scensku muziku komponirali su David Arnold i Michael Price.[18] Arnold je objasnio da su on i Price radili s producentima "kako bi došli do centralne teme i lika" za seriju, a zatim otkrili ono "što će biti definirajući zvuk ove serije".[18] Kompozicije su često rađene pomoću sintisajzera, ali one korištene u seriji snimljene su u izvođenju pravih muzičara, da bi se, kako Arnold kaže, "unio život u muziku".[18] Slično tome, Price je komentirao da muzičari mogu prilagoditi svoje izvođenje filmske muzike odgovarajući na isječke iz serije.[18]
| Kompozicije sa soundtracka za 1. sezonu | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Kompozicije sa soundtracka za 2. sezonu | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Osim ovih kompozicija, u 2. sezoni korištene su još 3 pjesme drugih izvođača (Staying Alive od Bee Geesa, uvertira iz Rossinijeve Kradljive svrake i Sinnerman od Nine Simone).
Dosad su snimljene 2 sezone s po 3 epizode. 1. sezona premijerno je prikazana u julu i augustu 2010. na BBC-u, a 2 mjeseca kasnije i na američkoj koprodukcijskoj TV-kući PBS.[48] 2. sezona u Britaniji je emitirana u januaru 2012, a u SAD-u u maju iste godine.[49] 3. sezona je naručena i njeno emitiranje očekuje se u toku 2013. Serija je prodana u preko 180 država ili teritorija.[50]
Scenario za 1. epizodu, Studija u ružičastom (A Study in Pink), zasnovanu na prvom romanu o Holmesu (Studija u grimizu), napisao je Moffat, a režirao ju je McGuigan. Epizoda opisuje upoznavanje Holmesa i Watsona i njihovo useljavanje u zajednički stan u ulici Baker, a zatim njihovu istragu niza smrtnih slučajeva, za koje se u početku vjerovalo da su samoubistva. Premijerno je prikazana istovremeno na BBC One i BBC HD-u 25. jula 2010.[51][52]
Druga epizoda, Slijepi bankar (The Blind Banker), imala je premijeru 1. augusta 2010. Prema scenariju Stephena Thompsona i pod režiserskom palicom Eurosa Lyna, epizoda prati Holmesov angažman od strane starog prijatelja sa zadatkom da istraži tajanstvenu provalu u jednoj banci u Gradu Londonu.[53][54]
1. sezonu zaključila je epizoda Velika igra (The Great Game) 8. augusta, koju je režirao McGuigan, a scenarist je bio Gatiss. U njoj se prvi put pojavljuje Moriarty, koji Holmesu postavlja rok da riješi niz na prvi pogled nepovezanih slučajeva. Epizoda završava tzv. cliffhangerom (napetom scenom čiji ishod ostane nepoznat), u kojem Holmes i Moriarty drže jedan drugog na nišanu nakon što je nekoliko sekundi prije toga Holmes skinuo s Watsona prsluk sa bombom.[55]
Nakon visokog rejtinga Studije u ružičastom BBC je, navodno, imao veliku želju da producira još epizoda.[56] 10. augusta 2010. potvrđeno je da će Sherlock imati i 2. sezonu.[21] Na skupu Kapow! 2011. Gatiss je potvrdio koje će priče biti adaptirane i da će sva 3 scenarista 1. sezone napisati po 1 epizodu za 2. sezonu.[57] Priznajući da su Skandal u Češkoj, Baskervilski pas i Posljednji problem među najpoznatijim pričama o Holmesu, Gatiss je objasnio: "Nakon uspješne 1. sezone znali smo da bi bilo po prirodnom redoslijedu da uradimo 3 najpoznatije priče."[57] McGuigan je režirao prve 2 epizode[58], a režiser Doctora Whoa Toby Haynes posljednju.[59] Prikazivanje sezone bilo je planirano za kraj 2011[60], ali je odgođeno do početka januara 2012.
Skandal u Belgraviji, za koju je scenario napisao Moffat, emitirana je 1. januara 2012. Zasnovana na Skandalu u Češkoj, epizoda opisuje Holmesovo nastojanje da dođe do kompromitirajućih fotografija maloljetne članice kraljevske porodice koje se nalaze na mobitelu Irene Adler (Lara Pulver), nemilosrdne i briljantne domine, koja također trguje povjerljivim informacijama izvučenim od njenih bogatih i moćnih mušterija.[61]
Gatiss je napisao epizodu Baskervilski psi, koja istražuje čudne aktivnosti u vojnoj bazi. Svjestan da je Baskervilski pas, objavljen 1902, jedna od najslavnijih Doyleovih priča, Gatiss je osjećao veću odgovornost da uključi poznate elemente ove priče nego pri radu na manje poznatim pričama.[62][63] Russell Tovey pojavio se kao Henry Knight, mladić čijeg je oca prije 20 godina rastrgao divovski pas u Dartmooru. Epizoda je prikazana 8. januara 2012.[64]
Sezonu je zaključila epizoda Vodopadi Reichenbach, koju je napisao Thompson, a prikazana je 15. januara 2012. Epizoda prati Moriartyjev plan da diskreditira i ubije Holmesa, završavajući scenom u kojoj Holmes lažira samoubistvo pred Watsonovim očima.[65] Zasnovana je na Doyleovoj priči Posljednji problem na čijem se kraju Holmes i Moriarty sukobljavaju i tokom borbe padaju s vodopada Reichenbach u Švicarskoj, nakon čega se pretpostavlja(lo) da su obojica mrtvi. Moffat smatra da su on i Gatiss nadmašili Doyleovu verziju Holmesovog pada, dodavši da u sceni o kojoj se toliko raspravlja "postoji trag koji još uvijek promiče svakome".[66]
Po završetku 2. sezone i Moffat i Gatiss objavili su na Twitteru da je 3. sezona naručena istovremeno kad i druga[67] i da je dio rješenja završetka Vodopada Reichenbach sniman podudarno sa 2. sezonom.[65] Početak produkcije prvobitno je bio zakazan za januar 2013[68], ali zbog "razloga dostupnosti" snimanje je pomjereno na mart. Freeman je u intervjuu rekao da će snimanje početi 18. marta.[69] Gatiss je potvrdio da će on napisati 1. epizodu i da će biti "donekle zasnovana" na priči Prazna kuća, u kojoj je Doyle otkrio da je Holmes lažirao svoju smrt.[70] Gatiss ima u planu da Watson reagira veoma drugačije nego u originalnoj priči kad oktrije da se Holmes vratio; "Uvijek mi je bilo ne baš vjerovatno da je jedina reakcija dr. Watsona bila kratki gubitak svijesti - u kontrastu prema mogućoj bujici užasnih riječi", rekao je.[71] Moffat i Thompson ponovo će napisati ostale 2 epizode.[68]
Moffat ima težnju da se pozabavi činjenicom da će na kraju Watson živjeti odvojeno od Holmesa, iako nije siguran da li će se Watson oženiti u ovoj adaptaciji.[20] Moffat također želi koristiti i druge negativce i protivnike iz Doyleovih priča. Ne otkrivajući da li je Moriarty lažirao svoju smrt na kraju 2. sezone, Moffat je sugerirao da Moriarty neće često biti viđen u budućim sezonama serije.[72][73]
Moffat i Gatiss objavili su 3 riječi koje aludiraju na sadržaj 3. sezone: "rat, wedding, bow".[74] Govoreći na Međunarodnom filmskom festivalu u Edinburghu u augustu 2012, Moffat je rekao da ove riječi "mogu navesti na pogrešan trag, nisu naslovi, [da] jedino golicaju maštu ili su mogući tragovi, ali da su možda namjerno smišljene da vas učine nervoznima".[75] Kasnije je otkriveno da su naslovi prvih dviju epizoda Prazan grob[76] (Gatiss) i Znak trojice[77] (Thompson).
Cumberbatcheva i Freemanova dostupnost diktirala je da će snimanje prvih dviju epizoda početi 18. marta.[78] 23. maja završena je produkcija 2. epizode, a snimanje posljednje zakazano je krajem ljeta.[79]
1. augusta 2013, nakon reprize finala 2. sezone na BBC-ju 1, prikazan je kratki foršpan za 3. sezonu u kojem je pisalo "Nastavlja se". Međutim, datum emitiranja nije objavljen.
1. septembra BBC je objavio da je snimanje 3. sezone završeno.[80] 29. novembra BBC je objavio da će u Ujedinjenom Kraljevstvu 3. sezona početi 1. januara 2014. i to je otkriveno pomoću pogrebnih kola koja su vozila kroz London i na kojima je bio ispisan datum premijere. Ovo se odnosi na 1. epizodu 3. sezone, "The Empty Hearse" ("Prazna mrtvačka kola"). U SAD-u će premijera biti na PBS-u 19. januara.[81][82][83]
Moffat je potvrdio da je 4. sezona naručena, a scenariji su u procesu planiranja.[2] Prethodno su glavni glumci, Cumberbatch i Freeman, medijima objavili svoju želju da se vrate za 4. sezonu, iako je Moffat u to vrijeme nagovijestio da šefovi BBC-a nisu formalno naručili nove epizode.[84] Moffat je rekao The Telegraphu: "Svi želimo nastaviti", ali je teško uskladiti rasporede glavnih glumaca. Nastavio je: "I očito je da i ja i Mark (Gatiss) imamo i drugih obaveza, ali radi se samo o usklađivanju rasporeda."[85] Moffat i Gatiss također su objavili da su razvili zaplete za 4. i 5. sezonu.[86]
Serija je naišla na odobravanje kritike, zadržavši pozitivne ocjene kroz obje sezone. Prva sezona ima rezultat 85/100 na Metacriticu, zasnovan na 17 kritika, a 2. sezona dobila je 91/100 na osnovu 24 kritike.[87] Prva epizoda imala je visok rejting na Appreciation Indexu.[88][89] The Observer piše kako je Sherlock križanac između filmova Withnail i ja i Bourneov ultimatum, a prisutan je i nagovještaj Doctora Whoa; to ne iznenađuje budući da su scenaristi i autori Mark Gatiss i Steven Moffat također scenaristi Doctora Whoa".[5] Dan Martin iz The Guardiana rekao je: "Još je rano, ali prvi od tri 90-minutna filma, Studija u ružičastom, briljantno je obećavajući. Ima finesu Obavještajaca, ali je neosporno Sherlock Holmes. Scene dedukcije su genijalne, a zaplet je klasično mofatovski zamršen."[90] Tom Sutcliffe napisao je za The Independent: "Sherlock je trijumf, duhovit i inteligentan, a da nikad ne umanjuje eleganciju i briljantnost originala. Serija shvata da fokus nije na zapletu, nego na harizmi... Uvredljivo nevjeran originalu u nekim aspektima, Sherlock mu je čudesno lojalan na svaki način koji je bitan."[91] Glavni glumci dobili su pohvale. Kritičarka Victoria Thorpe rekla je: "Freemanov pouzdani, sposobni Watson otključava ovog modernog Holmesa, čovjeka koji sad opisuje sebe kao 'visokofunkcionalnog sociopata'."[5] Nakon prve epizode 2. sezone, Sarah Crompton, pišući za The Telegraph, tvrdi da je "Cumberbatch sasvim vjerodostojan kao čovjek koji u potpunosti živi u svom mozgu bez puno obzira prema vanjskom svijetu, što seriju čini savršenim prikazom savremenog Holmesa".[92]
Doyleovi ljubitelji općenito su pokazali da cijene seriju. Gwilym Mumford za The Guardian sugerirao je da "to mora imati veze sa činjenicom da Moffat i Gatiss imaju ogromno znanje o Doyleovim djelima i da njihova verzija uključuje adaptacije Holmesa i za velike i za male ekrane, kao i originalne priče. Kao što Gatiss kaže, 'sve je kanonski'."[44] Sarah Crompton identificira neke šale i aluzije namijenjene ljubiteljima.[92] Komentirajući naročito finale 2. sezone, Vodopade Reichenbach, Sam Wollaston iz The Guardiana hvali vjernost serije Conanu Doyleu, ali i kako se ona "udaljava, zalazeći u tehnologiju mobilnih telefona i hakiranja računara... Ali to se ne osjeća kao varanje, već više kao otvorena veza, uz saglasnost obiju strana".[93]
Druga sezona imala je veću publiku od prve. Prema podacima Broadcasters' Audience Research Boarda (BARB), najviše gledalaca u 1. sezoni privukla je 1. epizoda, Studija u ružičastom (7,5 miliona), dok je čitava 2. sezona u prosjeku imala 8 miliona gledalaca.[94] Sve 3 epizode 2. sezone bile su najgledaniji program na BBC iPlayeru između januara i aprila 2012.[30] Epizoda Skandal u Belgraviji izazvala je kontroverze u tabloidu Daily Mail koji je napisao da je scena na početku u kojoj se Irene Adler pojavljuje gola naišla na neodobravanje nekih gledalaca koji su bili zabrinuti zbog toga što je prikazana prije 21:00, što je donja granica prikazivanja scena primjerenih odrasloj publici u Britaniji.[95][96] Neki kritičari također su smatrali uvredljivim način na koji je Moffat prikazao Irene Adler navodeći da je bila seksualizirana[97]. Drugi su odbacili ovaj argument, uključujući i Moffata.[98][99] Finale 2. sezone, Vodopadi Reichenbach, u kojem Holmes lažira svoje samoubistvo skokom sa Bolnice sv. Bartolomeja, dovelo je do špekulacija na internetskim forumima, društvenim mrežama i u novinskim člancima u vezi s njegovim razrješenjem.[99]
Serija je dobila više nagrada i nominacija. Osvojila je BAFTA-u za najbolju dramsku seriju, Freeman je dobio nagradu Britanske TV-akademije u kategoriji najboljeg sporednog glumca dok je Cumberbatch bio nominiran u kategoriji najboljeg glavnog glumca.[100] Andrew Scott dobio je istu nagradu kao i Freeman za izvedbu u 2. sezoni, koja je bila nominirana u drugim kategorijama.[101] Prva sezona također je dobila nagradu Arqiva za "najbolju zemaljsku seriju" na TV-festivalu u Edinburghu 2011.[102] Studija u ružičastom i Skandal u Belgraviji nominirani su za Emmy u više kategorija.[103][104] Serija je osvojila i nekoliko BAFTA Cymru nagrada: "TV-drama", "Režija: fikcija" (Euros Lyn), "Snimatelj: fikcija" (Steve Lawes), "Umjetnički direktor" (Arwel Wyn Jones) i "Šminka i frizura" (Claire Pritchard-Jones).[105] Charlie Phillips dobio je nagradu British Academy Television Craft Awards u kategoriji "Montaža: fikcija".[105]
Popularnost serije rezultirala je potražnjom za mantilima sličnim Sherlockovom, kako kažu iz trgovačkog lanca Debenhams. Proizvođač konfekcije Belstaff vratio je u proizvodnju vuneni ogrtač koji u seriji nosi Cumberbatch prije no što se serija završila.[106] The Independent je napisao: "Dizajner Paul Costelloe potrudio se kako bi zadovoljio potražnju, nudeći krojene mantile i šalove zasnovane na seriji, dok je krojač po narudžbi John Pearse rekao da se mnoge njegove mušterije raspituju za odjeću glumaca.[43] Novinar Alexis Petridis komentirao je: "Možete vidjeti zašto su muškarci htjeli takav izgled. Možda su uočili efekt koji je Cumberbatch, koji nipošto nije standardni 'TV-komad', imao na žensku publiku... i odlučili da to mora imati neke veze s odjećom. Tako je, dakle, najnovija britanska ikona muške mode fiktivni aseksualni sociopat koji u prvoj sceni u kojoj se pojavljuje na ekranu udara leš konjskim bičem. Sigurno čak ni veliki detektiv lično nije mogao zaključiti da će se to desiti."[106] Izdavači i trgovački lanci potvrdili su porast od 180% u prodaji knjiga o Holmesu tokom prikazivanja 1. sezone serije.[107] Speedy's, zalogajnica ispod stana koji se koristi kao Holmesova rezidencija, zabilježila je porast broja novih mušterija koji su je prepoznali iz serije.[41] BBC Online objavio je nekoliko web-stranica povezanih s fiktivnim svijetom serije. Njihov autor je Joseph Lidster, koji je uradio i nekoliko sličnih stranica za Doctora Whoa.[108] U martu 2012. Sherlockology, neslužbena web-stranica posvećena seriji, imenovana je najboljom web-stranicom ljubitelja u društvenim medijima na dodjeli nagrada "Shorty".[109][110][111]
Prvu sezonu na disku je izdao 2entertain, i to 30. augusta 2010. u Britaniji, 4. novembra u Australiji[112] i 9. novembra u SAD-u. Prva i druga sezona dostupne su i na Netflixu.[113] U izdanje su uključeni 3 epizode i nekoliko posebnih sadržaja. Studiju u ružičastom prate audiokomentari Moffata, Gatissa i Sue Vertue, dok su Cumberbatch, Freeman i Gatiss komentirali Veliku igru. U izdanje je uvrštena pilot-epizoda i 60-minutna verzija Studije u ružičastom u režiji Cokyja Giedroyca.[114][115] Odluku da se na DVD uvrsti pilot-epizoda kritičar Mark Lawson nazvao je "pohvalnom i hrabrom".[16] Britanski odbor za klasifikaciju filmova dao je oznaku "12" pilot-epizodi i 1. sezoni ("nije preporučljivo za gledaoce mlađe od 12 godina") za prikazivanje na videu i internetu.[116][117][118][119] Ovo izdanje sadržava i 32-minutni dokumentarac o produkciji po imenu Unlocking Sherlock (Otključavajući Sherlocka).[120]
DVD 2. sezone u Britaniji je izdan 23. januara 2012.[121] I ova sezona dostupna je na Netflixu.[113] Na izdanju se nalaze audiokomentari za Skandal u Belgraviji i Baskervilske pse te dokumentarac Sherlock Uncovered (Razotkriveni Sherlock).[122] Album s muzikom iz 1. sezone izdala je kuća Silva Screen 30. januara 2012, a iz 2. sezone 27. februara 2012.[123][124]
BBC Books objavio je neke od Doyleovih originalnih romana i zbirki pripovjedaka kao povezana izdanja na čijim su naslovnicama bili Cumberbatch i Freeman. Studija u grimizu i Avanture Sherlocka Holmesa objavljeni su u jesen 2011, uz Moffatov i Gatissov uvod.[23][125] Baskervilski pas, Znak četvorice i Memoari Sherlocka Holmesa objavljeni su u martu 2012, uz Cumberbatchev, Freemanov i Thompsonov uvod.[11][126][127] Prema Radio Timesu, popularnost Sherlocka dovela je do oživljavanja u prodaji originalnih Doyleovih priča.[128] U oktobru 2012. BBC Books objavio je i Sherlock: The Casebook (Sherlock: Knjiga slučajeva).[129]
U Japanu je od 4. oktobra 2012. počela izlaziti manga adaptacija serije u magazinu Young Ace, koji izdaje kompanija Kadokawa Shoten.[130] Također u oktobru 2012. proizvođač klasičnih igara Winning Moves prodao je verziju igre Cluedo čija je tema bio Holmes.[131]
U Grčkoj je OTE otkupio prava na seriju i ona će premijeru imati 24. juna 2013. na OTE Cinema 1.
| Sezone | Epizode | Naslov | DVD | |||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Regija 2 | Regija 1 | Bonus materijal | ||||
| 1. | 3 | Sherlock: Series/Season One | 30. august 2010. | 9. novembar 2010. | ||
| 2. | 3 | Sherlock: Series/Season Two | 23. januar 2012. | 22. maj 2012. | ||
Na internetu je dostupna lična stranica Sherlocka Holmesa, The Science of Deduction Arhivirano 2018-06-22 na Wayback Machine-u (Dedukcijska nauka), kao i Watsonov blog. Na njima se nalaze događaji iz serije u obliku zagonetki i sažetaka slučajeva, često uz komentare (npr, od Watsonove sestre Harry), a tu su i linkovi na dnevnik Molly Hooper i službenu stranicu Connie Prince. Osim ovoga, postoji i nekoliko blogova o "neviđenim" slučajevima kojih neće biti na televiziji. Slično slučajevima adaptiranim za televiziju, i ovi slučajevi zadržavaju neke poznate elemente iz originalnih Doyleovih priča: "The Geek Interpreter" ("Prevodilac štreber") umjesto "The Greek Interpreter" (Prevodilac sa grčkog) ili "Šest Thatcherovih" umjesto Šest Napoleona.[132]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
