From Wikipedia, the free encyclopedia
UEFA Euro 2020., odnosno UEFA Europsko prvenstvo 2020., bilo je 16. izdanje UEFA Eura koje se od 11. lipnja do 11. srpnja 2021. godine održalo u nekolicini europskih zemalja.[1] Bio je to prvi puta da se završnica Europskog prvenstva održala u više od dvije zemlje. Turnir se održao u 11 gradova u 11 različitih zemalja, a inicijalno se trebao održati od 12. lipnja do 12. srpnja 2020. godine. Ipak, turnir je odgođen za godinu dana zbog naglog izbijanja pandemije koronavirusa (COVID-19), što zbog nemogućnosti organizacije, što zbog toga da se nacionalnim ligama, koje su također bile odgođene, omogući da završe sezone u regularnim rokovima.[2] Unatoč odgodi, UEFA je odlučila kako će turnir zadržati naziv "UEFA Euro 2020."[3]
| UEFA Euro 2020. | |
|---|---|
| UEFA Euro 2020 | |
 | |
| Podaci o turniru | |
| Domaćin(i) |  Europa (11 zemalja) |
| Vrijeme održavanja | 11. lipnja – 11. srpnja 2021. |
| Broj reprezentacija | 24 |
| Stadioni | 11 (u 11 gradova) |
| Plasman | |
Prvaci  |
 Italija |
Drugoplasirani  |
 Engleska |
Trećeplasirani  |
 Danska Španija |
| Statistika | |
| Broj utakmica | 51 |
| Broj golova | 142 (2.78 po utakmici) |
| Ukupno gledatelja | 1.099.278 (21.554 po utakmici) |
| Najbolji strijelac |  Cristiano Ronaldo Patrik Schick(5 golova) |
| Najbolji igrač |  Gianluigi Donnarumma |
|
Infokutija ažurirana: 11. srpnja 2021. | |
Tadašnji predsjednik UEFA-e, Michel Platini, objasnio je kako je paneuropsko natjecanje "romantični" događaj kojim bi se proslavio 60. "rođendan" Europskog prvenstva.[4] Zbog činjenice da ima najveći kapacitet od svih prijavljenih stadiona, londonski Wembley odabran je kao domaćin polufinalnih i finalnih utakmica, što će biti drugi put nakon 1996. godine da će se finale igrati na tom stadionu, mada je tada u pitanju bila stara inkarnacija. Stadio Olimpico u Rimu odabran je kao stadion na kojem će se odigrati prva utakmica turnira između Turske i Italije. Turnir se inicijalno trebao odigrati u 13 gradova, ali su dva grada u procesu izgubila domaćinstvo: Bruxelles još u prosincu 2017. godine zbog kašnjenja u izgradnji Eurostadiuma,[5] dok je Dublin status domaćina izgubio u travnju 2021. godine jer Irska nije mogla garantirati da će na stadionu moći biti publike. Španjolska je upravo zbog tog razloga, kako bi omogućila prisustvo gledatelja, promijenila svoj grad domaćin iz Bilbaa u Sevillu.[6]
Aktualni branitelj naslova bio je Portugal, koji je osvojio turnir 2016. godine. Bilo je ovo prvo Europsko prvenstvo na kojem se koristila VAR videotehnologija.[7] Novi prvak Europe postala je reprezentacija Italije, koja je u finalu, nakon jedanaesteraca, pobijedila Englesku. Treće mjesto podijelile su Danska i Španjolska. Najboljim igračem turnira proglašen je talijanski golman Gianluigi Donnarumma, dok su najviše golova, njih pet, postigli Cristiano Ronaldo (Portugal) i Patrik Schick (Češka).
Iako su neke zemlje već ranije bile izrazile želju da organiziraju ovo prvenstvo,[8][9][10][11][12][13][14][15] tadašnji predsjednik UEFA-e Michel Platini sugerirao je, na konferenciji za medije održanoj 30. lipnja 2012., dan uoči finala Eura 2012. godine, kako bi se turnir mogao organizirati u "12 ili 13 gradova" diljem kontinenta, umjesto da domaćin bude jedna zemlja ili nekoliko njih kao zajednički domaćini.[16] Do tada, UEFA je već koristila sličan forma na Europskom U-17 prvenstvu, gdje je domaćin svake od sedam grupa Elitnog razreda bila druga država.
Službena odluka donesena 6. prosinca 2012. godine potvrdila je kako će se Euro 2020. godine održati u nekoliko europskih gradova kako bi se proslavila 60. obljetnica Europskog prvenstva kao natjecanja.[17][18] Izbor grada za domaćina turnira ovoga puta nije garantirao zemlji automatski plasman na završnicu turnira.
UEFA je objasnila kako je paneuropsko natjecanje logična odluka u periodu kada je cijela Europa bila u financijskim problemima.[19][20] Reakcije na UEFA-in plan bile su podijeljene.[21] Kritičari formata isticali su proširani format (broj utakmica je s 31 poveća na 51 zbog činjenice da je broj sudionika povećan sa 16 na 24) i povezane, povećane troškove kao glavni razlog zašto je samo jedna zemlja (Turska) poslala UEFA-i ozbiljnu ponudu za organizaciju turnira.[22]
Konačni popis gradova koji su se prijavili za organizaciju prvenstva objavljen je 26. travnja 2014. godine, zajedno s informacijom da će UEFA-in Izvršni odbor konačnu odluku o gradovima domaćinima donijeti na sjednici 19. rujna iste godine. Dva su grada poslala ponudu za Finalni paket (od kojih je jedan, označen plavom bojom, dobio pravo organizacije polufinalnih i finalne utakmice), dok je ukupno 19 gradova poslalo ponude za Standardni paket (od kojih je, inicijalno, 12 dobilo pravo organizacije, a označeni su zeleno za gradove koji će organizirati grupnu fazu i četvrtfinala, odnosno žuto za gradove koji će organizirati grupnu fazu i osminu finala); Bruxelles, označen crvenom bojom, incijalno je dobio pravo organizacije, ali ga je UEFA uklonila s popisa 7. prosinca 2017. godine.[23][24][25] Dublin, također označen crvenom, jednako je tako dobio organizaciju, ali ju je UEFA oduzela 23. travnja 2021. godine. Istoga dana, UEFA je objavila kako je Španjolska promijenila grad domaćin tako da će se utakmice umjesto u Bilbau igrati u Sevilli.[6]
Slijedi pregled kandidiranih gradova:
Domaćini grupne faze i osmine finala
Domaćini grupne faze i četvrtfinala
Domaćin polufinala i finala. Kasnije dodano: Grupna faza i osmina finala
Domaćini grupne faze i osmine finala, kasnije izgubili status
Domaćin grupne faze i osmine finala, kasnije promijenio grad domaćin
Kandidati (odbijeni bilo jer nisu udovoljavali UEFA-inim standardima, bilo jer nisu dobili dovoljno glasova)
| Država | Grad | Stadion | Kapacitet | Paket | Ishod |
|---|---|---|---|---|---|
 Azerbejdžan | Baku | Olimpijski stadion | 68,700 | Standardni | Grupa i četvrtfinale |
 Belgija | Bruxelles | Eurostadium | 50,000–62,613 | Standardni | Grupa i osmina finala (poništeno) |
 Bjelorusija | Minsk | Dinamov stadion | 34,000 | Standardni | Nisu odabrani |
 Bugarska | Sofija | Stadion Vasil Levski | 43,000 | Standardni | Nisu odabrani |
 Danska | Kopenhagen | Parken | 38,065 | Standardni | Grupa i osmina finala |
 Engleska | London | Wembley Stadium | 90,000 | Finalni | Polufinale i finale Grupa i osmina finala (kasnije dodano) |
 Irska | Dublin | Aviva Stadium | 51,700 | Standardni | Grupa i osmina finala (poništeno) |
| Italija | Rim | Stadio Olimpico | 70,634 | Standardni | Grupa i četvrtfinale |
 Izrael | Jeruzalem | Stadion Tedi | 34,000 | Standardni | Nisu odabrani |
 Mađarska | Budimpešta | Puskás Aréna | 67,215 | Standardni | Grupa i osmina finala |
 Nizozemska | Amsterdam | Johan Cruijff ArenA | 56,000 | Standardni | Grupa i osmina finala |
 Njemačka | München | Allianz Arena | 70,000 | Standardni/Finalni | Grupa i četvrtfinale |
 Rumunjska | Bukurešt | Arena Națională | 55,600 | Standardni | Grupa i osmina finala |
 Rusija | Sankt Peterburg | Gazprom Arena | 68,134 | Standardni | Grupa i četvrtfinale |
 Sjeverna Makedonija | Skoplje | Arena Toše Proeski | 33,460 | Standardni | Nisu odabrani |
 Škotska | Glasgow | Hampden Park | 51,866 | Standardni | Grupa i osmina finala |
 Španjolska | Bilbao | San Mamés | 53,289 | Standardni | Grupa i osmina finala (premješteno) |
| Sevilla | Estadio de La Cartuja | 60,000 | Grupa i osmina finala | ||
 Švedska | Stockholm | Friends Arena | 54,329 | Standardni | Nisu odabrani |
 Wales | Cardiff | Millennium Stadium | 74,500 | Standardni | Nisu odabrani |
Početkom 2020. godine, razvoj pandemije koronavirusa (COVID-19) u Europi otvorio je pitanje sigurnosti igrača, stručnih stožera i gledatelja koji bi bili dio Europskog prvenstva.[26] Na UEFA-inom Kongresu održanom u ožujku, predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin izjavio je kako će UEFA sigurno pronaći način da se nosi sa situacijom, dok je glavni tajnik Teodoros Teodoridis izjavio kako je UEFA u stalnom kontaktu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i vladama država organizatorica oko cijele situacije.[27] Utjecaj pandemije na nogomet ojačao je kasnije istog mjeseca, kada su donesene odluke da se velika većina nacionalnih natjecanja igra bez publike. Do 13. ožujka 2020. godine, sva su UEFA-ina natjecanja odgođena, dok su su velike europske nacionalne lige, poput Bundeslige, La Lige, Ligue 1, Premier League i Serie A, prekinute na neodređeno.[28]
UEFA je 17. ožujka 2020. godine održala videokonferenciju s predstavnicima 55 saveza članova, a na konferenciji su bili predstavnici udruge FIFPro te odbori Europskog udruženja klubova i Europskih liga. Tema konferencije bio je odgovor UEFA-e na razvoj pandemije, dio kojega je svakako bila i organizacija Eura 2020.[29] UEFA je na konferenciji objavila kako će se Euro odgoditi za sljedeću godinu, predlažući istovremeno da se turnir održi od 11. lipnja do 11. srpnja 2021. godine.[30] Odgoda je smanjila pritisak na države organizatorice oko potencijalne organizacije i javnozdravstvenih aspekata samog turnira, ali je također omogućila da se prekinuta nacionalna i kontinentalna natjecanja dovrše unutar rokova predviđenih za tu sezonu.[2] FIFA je sljedećeg dana odobrila promjenu te ju unijela u svoj kalendar međunarodnih natjecanja. Direktna posljedica toga bila je odgoda planiranog proširenog izdanja Klupskog svjetskog prvenstva, koje se trebalo održati u terminu koji je sada pripao Euru.[31] Dana 23. travnja 2020. godine, UEFA je potvrdila da će natjecanje zadržati naziv "UEFA Euro 2020".[3][32]
U svibnju 2020. godine, Čeferin je potvrdio kako bi se prvenstvo načelno trebalo održati u 12 gradova u 12 europskih zemalja, međutim nije isključio mogućnost reduciranja broja gradova, jer su tri domaćina već tada naglasila kako nisu sigurni da će moći organizirati prvenstvo u novim terminima.[33] Odabrani gradovi domaćini prošli su kroz dodatnu kontrolu na sastanku Izvršnog odbora 17. lipnja 2020. godine,[34] gdje je svih 12 domaćina ponovo potvrđeno, a uz to je potvrđen i novi raspored odigravanja.[35][36] Nekoliko mjeseci nakon sastanka, Čeferin je opet izjavio kako mogućnost da se broj domaćina reducira do sljedeće godine i dalje postoji.[37] U studenom 2020. godine, nakon dodatne potvrde da se Euro planira održati prema dogovorenom rasporedu,[38] UEFA je potvrdila kako vodi razgovore s organizatorima i lokalnim javnozdravstvenim vlastima o mogućnosti primanja gledatelja na stadione (spominjale su se brojke od 100%, 50% i 33% od ukupnog kapaciteta), odnosno održavanju utakmica bez gledatelja. Temeljem ovih prijedloga, svaki od gradova domaćina je dobio zadatak od UEFA-e da osmisli dvije ili tri varijante, ovisno o uvjetima koji budu vladali u trenutku održavanja. Među mjerama se spominjala i mogućnost da na utakmicama prisustvuju samo lokalni navijači, bez dolaska stranih gostiju. UEFA je potvrdila da će se konačna odluka, za svaki grad pojedinačno, o modelu organizacije donijeti 5. ožujka 2021. godine.[39][40] U listopadu 2020. godine došlo je do dodatnih problema uslijed rata u regiji Nagorno-Karabah, zbog čega je UEFA suspendirala sve utakmice koje su se trebale odigravati u Armeniji i Azerbajdžanu.[41] Ipak, ovo nije utjecalo na azerbajdžanske pripreme za organizaciju Eura u Bakuu.[42] UEFA je u prosincu iste godine ukinula suspenziju, nakon što su dvije zemlje potpisale sporazum o prekidu vatre.[43]
U novogodišnjem intervjuu, Aleksander Čeferin je izjavio: "Cijepljenje je započelo i mislim da ćemo moći imati pune tribine na ljeto. Za sada, plan je da se igra u svih dvanaest zemalja. Naravno, postoje i rezervne opcije za slučaj da neka država ima problema. Mi smo spremni organizirati natjecanja u jedanaest, deset ili devet gradova... pa čak i u samo jednoj zemlji, ako bude potrebno. No ipak, siguran sam 99.9% da ćemo imati Europsko prvenstvo u svih dvanaest gradova, kako je i planirano."[44][45] Dana 27. siječnja 2011. godine, UEFA se sastala sa savezima država organizatorica kako bi raspravila operativne aspekte te nanovo potvrdila kako će se prvenstvo održati u dvanaest gradova.[46] Rok za prijavu kapaciteta pomaknut je na 7. travnja 2021.,[47] a s time i konačna odluka o domaćinima, koja je pomaknuta na 19. travnja 2021. godine.[48] Dan nakon sastanka, UEFA je objavila kako će Daniel Koch, bivši čelnik pri švicarskom Saveznom uredu za javno zdravstvo, služiti kao glavni savjetnik po pitanju koronavirusa.[49] U veljači 2021. godine, Izraelski nogometni savez ponudio se organizirati nekoliko utakmica na turniru, s obzirom na to da je zemlja imala visoku stopu procijepljenosti u tom trenutku. Ipak, UEFA se zahvalila na ponudi, ponovo naglasivši kako planira održati natjecanje u dvanaest dogovorenih gradova.[50] U ožujku 2021. godine, Čeferin je rekao kako UEFA ima nekoliko spremnih scenarija, međutim kako je mogućnost odigravanja utakmica bez publike definitivno otpala, što je značilo da će na svim utakmicama biti dopušten određen broj gledatelja. Naknadno je objavljeno kako nijedan grad domaćin neće biti automatski diskvalificiran ukoliko se odluče organizirati utakmice bez gledatelja, međutim UEFA bi morala donijeti konačnu procjenu oko isplativosti organiziranja utakmica bez gledatelja, odnosno preseljenja navedenih utakmica na drugu lokaciju.[51] Istoga mjeseca britanski premijer Boris Johnson javno je ponudio UEFA-i da će Engleska spremno organizirati dodatne utakmice ukoliko za to bude potrebe.[52]
Dana 9. travnja 2021. godine, UEFA je objavila kako je osam od dvanaest gradova potvrdilo svoje organizacijske planove te kako će biti dozvoljeno od 25% do 100% popunjenosti, ovisno o gradu. Gradovi koji nisu potvrdili planove bili su Bilbao, Dublin, München i Rim;[53] oni su dobili rok da do 19. travnja potvrde svoje planove UEFA-i. UEFA je 14. travnja objavila kako je Rim potvrdio gledatelje na stadionu te je tako potvrđen kao domaćin.[54] Dana 19. travnja, preostala tri grada dobila su dodatno produljenje roka te su sada morali potvrditi svoje planove do 23. travnja.[55] Kako bi finalizirali organizaciju prodaje karata, svi su gradovi dobili rok do 28. travnja da potvrde dopušteni broj gledatelja ili da eventualno povećaju ranije najavljene brojke.[56]
Dana 23. travnja 2021. godine, UEFA je službeno potvrdila kako će Sevilla zamijeniti Bilbao kao grad domaćin u Španjolskoj, dok je Dublin diskvalificiran; utakmice grupne faze koje su se trebale odigrati u Dublinu preseljene su u Sankt Peterburg, dok su one osmine fenala preseljene u London.[6] Zbog situacije s koronavirisom, Nogometni savez Irske nije uspio ishoditi garancije irske vlade i grada Dublina kako će moći biti gledatelja na stadionu.[57][58][59] S druge strane, Kraljevski španjolski nogometni savez objavio je kako je sanitarne zahtjeve Baskije "nemoguće ispoštovati" tako da stadion u Bilbau ne bi mogao primiti gledatelje pa je zato došlo do zamjene domaćina.[60] Nakon te odluke, grad Bilbao je direktno optužio UEFA-u i španjolski savez zbog gubitka statusa domaćina te su čak prijetili tužbama i zahtjevima za naknadu štete.[61]
Također, istoga dana, UEFA je potvrdila kako su lokalne vlasti odobrile "minimalno 14,500 gledatelja" za utakmice u Münchenu, koji je tako potvrđen kao domaćin četiriju utakmica.[6] Ipak, nedugo su zatim i lokalne vlasti u Bavarskoj kao i njemačko Ministarstvo unutrašnjih poslova potvrdili kako se tu ne radi o stopostotnoj garanciji te kako će ta odluka ovisiti o sitaciji s pandemijom u trenutku odigravanja utakmica.[62] Nekoliko dana kasnije, Čeferin se u jednom intervjuu za njemačke medije povukao te je demantirao kako je UEFA striktno zahtijevala gledatelje na tribinama, kazavši da će "lokalne vlasti prije početka utakmica odlučiti hoće li pustiti gledatelje na tribine ili ne."[63][64]
Dana 31. ožujka 2021. godine, UEFA-in Izvršni odbor odobrio je korištenje maksimalno pet promjena igrača tokom utakmice (uz dodatnu, šestu, u produžecima).[65] No, svaka momčad ima samo tri mogućnosti promijeniti igrača za vrijeme aktivne igre, uz dodatnu, četvrtu, mogućnost u slučaju produžetaka, ne računajući promjene napravljena na poluvremenu, prije početka produžetaka ili u pauzi između produžetaka.[66] Korištenje pet promjena odobrio je IFAB tijekom pandemije zbog činjenice da je kalendar postao zgusnust pa su se igrači više umarali.[67]
Početkom travnja 2021. godine, UEFA je rekla da razmatra mogućnost proširenja popisa dostupnih igrača s uobičajena 23 igrača, a sve povodom apela brojnih izbornika da im se omogući organiziranje momčadi u slučaju pojave zaraze u reprezentaciji te kako bi se smanjio pritisak na kondiciju i spremnost igrača.[68] Dana 27. travnja, mediji su izvjestili kako je UEFA-in odbor odobrio proširenje na 26 igrača te da odluka čeka potvrdu UEFA-e.[69] Potvrda je stigla 4. svibnja 2021. godine. Međutim, svaka reprezentacija i dalje može navesti samo 23 igrača na službenoj prijavi (11 igrača i 12 zamjena) pred utakmicu, u skladu s Pravilima igre. Također je objavljeno da će svaka reprezentacija nakon svoje prve utakmice moći zamijeniti golmane zbog nemogućnosti igranja, iako su ostali golmani u momčadi i dalje dostupni.[70]
Dana 4. svibnja 2021. godine, UEFA-in Izvršni odbor potvrdio je posebna pravila za završni turnir zbog pandemije koronavirusa u Europi:[70][71]
Za ovaj turnir nije bilo automatski kvalificiranih momčadi, tako da je svih 55 reprezentacija pod ingerencijom UEFA-e, uključujući i onih 12 čiji su gradovi odabrani kao domaćini, moralo igrati kvalifikacije za 24 mjesta na završnom turniru.[72][73] Kako je UEFA gradove domaćine odabrala već u rujnu 2014. godine, dakle prije početka kvalifikacija, postojala je mogućnost da reprezentacija koja ima grad domaćin uopće ne igra na prvenstvu.
Ždrijeb za kvalifikacije održan je 2. prosinca 2018. godine u Konvencijskom centru u Dublinu.[74]
Glavne kvalifikacije otpočele su u ožujku 2019. godine, a ne u rujnu 2018. godine, odmah nakon FIFA Svjetskog prvenstva u Rusiji, a završene su u studenom 2019. godine. Format je ostao mahom nepromijenjen, s tim da se 20 reprezentacija od njih 24 kvalificiralo kroz glavne kvalifikacije, dok su četiri mjesta ostala upražnjena. Nakon primanja Kosova u članstvo u svibnju 2016. godine, UEFA je objavila kako će 55 reprezentacija biti ždrijebano u deset grupa po završetku Lige nacija (pet grupa po pet reprezentacija i pet grupa po šest reprezentacija, s tim da su sudionici završnice Lige nacija imali osiguran ždrijeb u grupe s po pet reprezentacija). Dvije prvoplasirane reprezentacije iz svake grupe osigurale bi plasman na Euro. Kvalifikacije su se igrale u terminima u ožujku, lipnju, listopadu i studenom 2019. godine.[75]
Kako je u 2018. godini došlo do pokretanja UEFA Lige nacija,[76][75][77][78] ta je sezona Lige nacija povezana s kvalifikacijskim ciklusom za UEFA Euro 2020. godine, čime su momčadi dobile i drugu priliku da se kvalificiraju na prvenstvo. Po četiri momčadi iz svake divizije Lige nacija, koje već nisu osigurale plasman na Europsko prvenstvo, sudjelovale su u divzijskima play-off turnirima. Pobjednici tih divizijskih turnira odlučivali su se kroz dva jednokružna polufinala i jedno finale, tako da su se te četiri reprezentacije pridružile onima koje su se već kvalificirale i tako je popunjena kvota od 24 reprezentacije.[78]
Od 24 kvalificirane reprezentacije, njih 19 su povratnici s prethodnog prvenstva. Među njima su Belgija i Italija, koje su svoje kvalifikacije odradile sa savršenim učinkom (10 pobjeda iz 10 utakmica),[79][80] aktualni europski i svjetski prvaci Portugal i Francuska, dok se Njemačka kvalificirala za svoju rekordnu, trinaestu uzastopnu završnicu UEFA Eura.[81] Finska i Sjeverna Makedonija izborile su svoje debije na ovom natjecanju, što su im ujedno i prvi nastupi na bilo kojem velikom međunarodnom natjecanju.[82][83] Škotska, koja je jedan od organizatora turnira, vratila se na međunarodnu scenu po prvi put nakon Svjetskog prvenstva 1998., a ujedno se radi i o njihovom prvom nastupu na Euru još od 1996. godine.[84] Reprezentacije Nizozemske i Danske vratile su se na turnir nakon što nisu igrale 2016. godine, a Nizozemskoj je ovo ujedno bilo i prvo veliko natjecanje još od Svjetskog prvenstva 2014. godine.[85][86] Reprezentacije Austrije, Mađarske, Slovačke i Walesa po prvi puta su izborile uzastopne nastupe na završnici Eura.[87][88] Uz Sjevernu Makedoniju, Hrvatska, koja je na turnir došla kao svjetski doprvak, bila je jedina reprezentacija s područja bivše Jugoslavije koja je izborila nastup na turniru. Od svih bivših prvaka, jedino Grčka nije izborila nastup na završnom turniru, što im je bio drugi uzastopni izostanak s Eura i treći ukupno kada su u pitanju velika natjecanja.[89] Albanija, Irska, Island, Sjeverna Irska i Rumunjska nisu uspjele izboriti nastup na turniru nakon što su nastupile 2016. godine.[90]
Od konačnih 11 organizatora, njih sedam je izborilo nastup na turniru kroz glavne kvalifikacije, dok su Mađarska i Škotska izborile nastup kroz play-off turnire. Rumunjska je ispala u polufinalu play-off turnira,[91] dok je Azerbejdžan ispao još u grupi glavnih kvalifikacija. Irska, koja je inicijalno bila jedan domaćina, također je ispala u polufinalu play-off turnira,[91] međutim je kasnije izgubiila domaćinstvo.
| Reprezentacija | Datum kvalifikacije | Prijašnji nastupi1 | |||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| '60. | '64. | '68. | '72. | '76. | '80. | '84. | '88. | '92. | '96. | '00. | '04. | '08. | '12. | '16. | Ukupno | ||
.svg){kind=small} Belgija | 10. listopada 2019. | x | x | x | • | x | • | • | x | x | x | • | x | x | x | • | 5 |
| Italija | 12. listopada 2019. | x | x | • | x | x | • | x | • | x | • | • | • | • | • | • | 9 |
 Rusija | 13. listopada 2019. | • | x | • | • | • | • | 5 | |||||||||
 Poljska | 13. listopada 2019. | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | • | • | • | 3 |
 Ukrajina | 14. listopada 2019. | x | x | x | x | • | • | 2 | |||||||||
| Španija | 15. listopada 2019. | x | • | x | x | x | • | • | • | x | • | • | • | • | • | • | 10 |
 Francuska | 14. studenog 2019. | • | x | x | x | x | x | • | x | • | • | • | • | • | • | • | 9 |
 Turska | 14. studenog 2019. | x | x | x | x | x | x | x | x | x | • | • | x | • | x | • | 4 |
| Engleska | 14. studenog 2019. | x | x | • | x | x | • | x | • | • | • | • | • | x | • | • | 9 |
 Češka | 14. studenog 2019. | • | • | • | • | • | • | 6 | |||||||||
 Finska | 15. studenog 2019. | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | 0 |
 Švedska | 15. studenog 2019. | x | x | x | x | x | x | x | x | • | x | • | • | • | • | • | 6 |
 Hrvatska | 16. studenog 2019. | • | x | • | • | • | • | 5 | |||||||||
 Austrija | 16. studenog 2019. | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | • | x | • | 2 |
 Nizozemska | 16. studenog 2019. | x | x | x | x | • | • | x | • | • | • | • | • | • | • | x | 9 |
 Njemačka | 16. studenog 2019. | x | x | x | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 12 |
 Portugal | 17. studenog 2019. | x | x | x | x | x | x | • | x | x | • | • | • | • | • | • | 7 |
 Švicarska | 18. studenog 2019. | x | x | x | x | x | x | x | x | x | • | x | • | • | x | • | 4 |
| Danska | 18. studenog 2019. | x | • | x | x | x | x | • | • | • | • | • | • | x | • | x | 8 |
 Wales | 19. studenog 2019. | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | • | 1 |
| Sjeverna Makedonija | 12. studenog 2020. | x | x | x | x | x | x | 0 | |||||||||
 Mađarska | 12. studenog 2020. | x | • | x | • | x | x | x | x | x | x | x | x | x | x | • | 3 |
 Slovačka | 12. studenog 2020. | x | x | x | x | x | • | 1 | |||||||||
 Škotska | 12. studenog 2020. | x | x | x | x | x | x | x | x | • | • | x | x | x | x | x | 2 |
Legenda:
Originalnih 13 gradova domaćina izabrano je i javno predstavljeno od strane UEFA-e 19. rujna 2014. godine.[92] Međutim, UEFA-in Izvršni odbor maknuo je Bruxelles s popisa gradova domaćina 7. prosinca 2017. godine zbog kašnjenja s izgradnjom planiranog Eurostadiuma. Četiri utakmice (tri iz grupne faze i jedna utakmica osmine finala) koje su se trebale igrati u Bruxellesu prebačene su na londonski Wembley.[5] Dana 23. travnja 2021. godine, UEFA je objavila kako Aviva Stadium u Dublinu također gubi status domaćina zbog nedovoljno garancija irskih vlasti da će gledatelji moći biti prisutni na stadionu. Tri utakmice grupne faze premještene su na Gazprom Arenu u Sankt Peterburgu, dok je utakmica osmine finala premještena na Wembley. UEFA je na sličan način premjestila i četiri utakmice koje su se trebale igrati na San Mamésu u Bilbau na stadion La Cartuja u Sevilli.[6]
Dana 7. prosinca 2017. godine također je objavljeno kako će se prvenstvo otvoriti na Olimpicu u Rimu, koji je odabran ispred Amsterdama, Glasgowa i Sankt Peterburga. UEFA je također odlučila da će u toj utakmici, ukoliko se kvalificira, igrati Italija.[5][93]
Od konačnih 11 gradova i država domaćina, sedam gradova i šest država nikada dosad nije organiziralo UEFA Euro. Sevilla nije bila među domaćinima kada je Španjolska 1964. godine organizirala Kup nacija, dok Azerbejdžan, Danska, Mađarska, Rumunjska i Rusija nikada nisu organizirale utakmice Europskih prvenstava. Od jedanaest izabranih stadiona, samo su dva prethodno bili domaćini utakmica europskih prvenstava - Stadio Olimpico (1968. i 1980.) te Johan Cruijff ArenA (tada Amsterdamska arena, 2000.). Originalni Wembley bio je među stadionima na kojima se igrao UEFA Euro 1996., međutim iako se novi stadion nalazi na istoj lokaciji, UEFA novi i stari Wembley smatra različitim stadionima.
| London |
Rim |
München | ||
|---|---|---|---|---|
| Wembley Stadium | Stadio Olimpico | Allianz Arena | ||
| Kapacitet: 90,000 | Kapacitet: 70,634 | Kapacitet: 70,000 | ||
 |
 |
.jpg) | ||
| Baku |
Sankt Peterburg |
Budimpešta | ||
| Olimpijski stadion | Gazprom Arena | Puskás Aréna | ||
| Kapacitet: 68,700 | Kapacitet: 68,134 | Kapacitet: 67,215 | ||
 |
.jpg) |
 | ||
| Sevilla |
Bukurešt |
Amsterdam |
Glasgow |
Kopenhagen |
| La Cartuja | Arena Națională | Johan Cruijff ArenA | Hampden Park | Parken |
| Kapacitet: 60,000 | Kapacitet: 55,600 | Kapacitet: 54,990 | Kapacitet: 51,866 | Kapacitet: 38,065 |
 |
.jpg) |
 |
_aerial_view_cropped.jpg) |
 |
Svaki grad domaćin organizirat će tri utakmice grupne faze te jednu utakmicu osmine ili četvrtfinala, uz izuzetak Sankt Peterburga, koji će organizirati šest utakmica grupne faze, i Londona, koji će organizirati dvije utakmice osmine finala. Alokacija utakmica po stadionima je sljedeća:
Gradovi domaćini podijeljeni su u šest parova, grupiranih temeljem sportske snage (uzimajući u obzir da su se svi domaćini kvalificirali), geografskih elemenata i sigurnosno-političkih okolnosti. Parovi su raspoređeni po grupama temeljem nasumičnog izvlačenja održanog 7. prosinca 2017. godine. Svaki kvalificirani domaćin igrat će minimalno dvije utakmice u svojoj državi. Parovi su raspoređeni na sljedeći način:[5]
UEFA je definirala sljedeće kriterije oko određivanja domaćinstva država organizatorica koje se nalaze u istoj grupi:[94]
Ukoliko domaćin ne uspije izboriti plasman kroz play-off rundu, pobjednik tog kvalifikacijskog ciklusa zeuzet će njegovo mjesto kao domaćin te će biti domaćin u dvije ili tri utakmice, temljem gore navedenih kriterija. Ždrijeb parova održan je 22. studenog 2019. godine u Nyonu, zajedno sa ždrijebom play-off turnira.[95] U ždrijebu, koji je bio potreban samo za grupu B (gdje su domaćini Danska i Rusija), UEFA je pripremila dvije kuglice, a izvučena država je dobila pravo biti domaćin u tri utakmice.[96]
| Grupa | Domaćin | Status domaćina | Ždrijeb? | Broj domaćih utakmica | |
|---|---|---|---|---|---|
| Tri | Dvije | ||||
| A | Azerbejdžan |
Ispadanje u kvalifikacijama | Ne | Italija |
Nitko |
| Italija |
Direktna kvalifikacija | ||||
| B | Danska |
Direktna kvalifikacija | Da | Danska |
Rusija |
| Rusija |
Direktna kvalifikacija | ||||
| C | Nizozemska |
Direktna kvalifikacija | Ne | Nizozemska |
Nitko |
| Rumunjska |
Ispadanje u play-offu | ||||
| D | Engleska |
Direktna kvalifikacija | Ne | Engleska |
Škotska |
| Škotska |
Kvalifikacija temeljem play-offa | ||||
| E | Irska |
Ispadanje u play-offu | Ne | Španjolska |
Nitko |
| Španjolska |
Direktna kvalifikacija | ||||
| F | Njemačka |
Direktna kvalifikacija | Ne | Njemačka |
Mađarska |
| Mađarska |
Kvalifikacija temeljem play-offa | ||||
Zbog pandemije koronavirusa i povezanih ograničenja javnih okupljanja, većina stadiona nije u mogućnosti potpuno popuniti svoje kapacitete. UEFA je zatražila od svih organizatora da osmisle plan oko dopuštenog broja gledatelja u suradnji sa svojim lokalnim i/ili nacionalnim vlastima. Domaćini su izvorno dobili rok do 7. travnja 2021. da iskomuniciraju svoje planove s UEFA-om. Dva dana nakon roka, UEFA je objavila kako je osam gradova potvrdilo svoje planove oko broja gledetalja, dodavši da će kapaciteti biti popunjeni između 25% i 100%, ovisno o stadionu. Preostala četiri grada (Bilbao, Dublin, München i Rim) dobili su novi rok do 23. travnja da iskomuniciraju svoje planove.[53] UEFA je 14. travnja objavila kako je Rim također potvrdio svoj kapacitet.[54] Na dan isteka roka, München je također potvrđen kao domaćin, dok je Bilbao zamijenjen Sevillom, s obzirom da baskijski grad nije mogao garantirati gledatelje na stadionu. Dublin je potpuno uklonjen s popisa domaćina, također jer nisu mogli garantirati gledatelje na utakmicama.[6]
| Grad | Stadion | Kapacitet | Doupušteni kapacitet | Ref. |
|---|---|---|---|---|
| Amsterdam |
Johan Cruijff ArenA | 54,990 |
Najmanje 25% (oko 12,000), uz mogućnost povećanja | |
| Baku |
Olimpijski stadion | 68,700 |
50% (oko 34,350), ali bez stranih gledatelja, osim državljana reprezentacija koje igraju | |
| Budimpešta |
Puskás Aréna | 67,215 |
Puni kapacitet, gledatelji će morati zadovoljiti stroga pravila za ulazak na stadion | |
| Bukurešt |
Arena Națională | 55,600 |
Najmanje 25% (oko 13,000), uz mogućnost povećanja | |
| Glasgow |
Hampden Park | 51,866 |
25% (oko 12,000) | |
| Kopenhagen |
Parken | 38,065 |
25%–33% (najmanje 11,236), uz mogućnost povećanja | |
| London |
Wembley Stadium | 90,000 |
Najmanje 25% (oko 22,500) za grupnu fazu i osminu finala, uz mogućnost povećanja za polufinala i finale | |
| München |
Allianz Arena | 70,000 |
Najmanje 20% (oko 14,500) | |
| Rim |
Stadio Olimpico | 70,634 |
Najmanje 25% (oko 17,659), uz mogućnost povećanja | |
| Sankt Peterburg |
Gazprom Arena | 68,134 |
Najmanje 50% (oko 34,067), uz mogućnost povećanja | |
| Sevilla |
La Cartuja | 60,000 |
30% (oko 18,000) |
Svaka reprezentacija odabrala je kamp u kojem će boraviti i trenirati između utakmica. Reprezentacije će boraviti u svojim kampovima za cijelog trajanja turnira, a putovat će samo na utakmice. Za razliku od ranijih prvenstava, reprezentacije su dobile pravo odabrati kamp na bilo kojoj lokaciji zbog paneuropskog formata prvenstva, bez obveze da borave u zemljama domaćinima.[104]
UEFA je 27. siječnja 2020. godine objavila kampove 20 reprezentacija koje su izborile direktan plasman,[105] dok su preostale četiri reprezentacije naknadno odabrale svoje kampove.
| Reperzentacija | Kamp | Država |
|---|---|---|
| Austrija |
Seefeld in Tirol |  Austrija |
| Belgija |
Tubize | Belgija |
| Češka |
Prag[α 1] | Češka |
| Danska |
Helsingør | Danska |
| Engleska |
Burton upon Trent, Engleska |  Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Finska |
Sankt Peterburg | Rusija |
| Francuska |
Clairefontaine-en-Yvelines | Francuska |
| Hrvatska |
Rovinj[α 2] |  Hrvatska |
| Italija |
Firenca | Italija |
| Mađarska |
Telki | Mađarska |
| Nizozemska |
Zeist | Nizozemska |
| Njemačka |
Herzogenaurach | Njemačka |
| Poljska |
Sopot[α 3] |  Poljska |
| Portugal |
Budimpešta | Mađarska |
| Rusija |
Himki | Rusija |
| Sjeverna Makedonija |
Bukurešt | Rumunjska |
| Slovačka |
Sankt Peterburg[α 4] | Rusija |
| Škotska |
Hurworth-on-Tees, Engleska[111] | Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Španija |
Las Rozas de Madrid | Španjolska |
| Švedska |
Göteborg[α 5] | Švedska |
| Švicarska |
Rim | Italija |
| Turska |
Baku | Azerbejdžan |
| Ukrajina |
Bukurešt | Rumunjska |
| Wales |
Baku | Azerbejdžan |
St Andrews, Škotska,[106] ali premješteno zbog COVID restrikcija u Škotskoj.[108]UEFA Euro 2020. godine zadržao je isti format kao i prethodni turnir, što je posljedica ranijeg proširenja broja natjecatelja sa 16 na 24; UEFA je tada odlučila promijeniti sustav natjecanja u odnosu na turnir iz 2012. godine. Ukupni broj grupa ostao je šest, dok je u faza na izbacivanje zadržala osminu finala kao dodatnu fazu. Svaka grupa (A do F) i dalje je sadržavala po četiri ekipe, a dvije najbolje plasirane reprezentacije iz svake grupe su i dalje osiguravale plaman u sljedeću fazu. S druge strane, četiri najbolje plasirane trećeplasirane reprezentacije također prolaze u sljedeću fazu u čijem prvom kolu, dakle osmini finala, sada igra 16 reprezentacija, a ne 8 kao što je to bilo ranije. Ovakav sustav primjenjivan je na Svjetskim prvenstvima 1986., 1990. i 1994., uz izuzetak nepostojanja play-offa za trećeplasirane reprezentacije.
Ovakav format dovodi do odigravanja 51 utakmice, u odnosu na raniju 31, kroz period od 30 dana.
Ždrijeb za završnicu turnira održan je 30. studenog 2019. godine u centru Romexpo u Bukureštu.[112][113][114][115] Dvadeset i četiri kvalificirane reprezentacije ždrijebane su u šest grupa po četiri reprezentacije. Pobjednici play-off turnira nisu bili poznati u trenutku ždrijeba, tako da su označeni kao play-off pobjednici A do D.[116] Da se dogodila situacija da jedna ili više grupa nisu mogle biti finalizirane na dan originalnog ždrijeba, UEFA je odredila 1. travanj kao datum dodatnog ždrijeba za slučaj potrebe,[1] međutim ubrzo je potvrdila kako neće biti potrebe za dodatnim ždrijebom.[96]
Momačdi su raspoređene po jakosnim skupinama temeljem njihovih rezultata u kvalifikacijama za UEFA Euro 2020. godine, odnosno temeljem tablice uspješnosti sastavljene prema rezultatima u kvalifikacijama. Standardizirani šablon za raspored reprezentacija izgledao je ovako:[117]
Kako su pravila nalagala da dva domaćina ne mogu biti u istoj jakosnoj skupini, UEFA je pripremila izvanredne mjere za taj slučaj, a koje bi uključivale ili prebacivanje najlošije rangirane reprezentacije iz više skupine, ili prebacivanje najbolje rangirane reprezentacije iz niže skupine, a sve temeljem načela da se struktura jakosnih skupina što manje poremeti. Ipak, nije bilo potrebe ni za kakva usklađivanja.
Ždrijeb je započeo s prvom jakosnom skupinom, a završio s četvrtom, odakle je reprezentacija ždrijebana u prvu slobodnu grupu. Nakon toga su ždrijebane pozicije reprezentacija po grupama, što je bilo važno za određivanje rasporeda. UEFA je primjenjivala sljedeća pravila tokom ždrijeba (koja su vrijedila i za momčadi koje su se tek trebale kvalificirati):[118]
Zbog korištenja play-off formata, koji je onemogućio predviđanje svih scenarija, UEFA-ina uprava morala je pričekati kako bi riješila sve probleme oko ždrijeba završnog turnira do kompletiranja sudionika grupne faze.[94] Nije bilo moguće da UEFA spriječi da jedan od play-off turnira sadrži dva domaćina, što je dovelo do toga da Rumunjska (domaćin u grupi C) i Mađarska (domaćin u grupi F) budu na istom play-off turniru. Stoga je pobjednik ovog turnira morao biti unaprijed raspoređen u dvije grupe u ždrijebu, kako bi se predvidjele sve situacije. Kako bi ovo omogućila, UEFA je sparila play-off turnire A i D (jer potonji nije imao domaćina), čime je dobila jasan scenarij za to da se bilo koja reprezentacija kvalificira. Ždrijeb je održan 22. studenog 2019. u Nyonu (zajedno sa ždrijebom play-offa), kojim su određeni prioriteti za alokaciju play-off turnira A u grupe na završnici.[96]
UEFA je pripremila dvije kuglice sa slovima dvaju grupa u kojima su bili domaćini u pitanju (grupa C za Rumunjsku te grupa F za Mađarsku). Prva izvučena kuglica određivala je grupu ("prioritetna grupa") koja je bila dodijeljena turniru A, uz iznimku reprezentacije domaćina druge izvučene kuglice ("neprioritetna grupa") u slučaju njezine pobjede na turniru A. Na samom ždrijebu, grupa F je određena kao prioritetna grupa, što je omogućilo sljedeća dva scenarija:
Jakosne skupine organizirane su na sljedeći način:
Nakon održanih play-off turnira, konačni raspored grupa bio je sljedeći (momčadi u italiku su pobjednici play-off turnira):
Dana 27. rujna 2018. godine, UEFA-in Izvršni odbor odobrio je korištenje VAR tehnologije po prvi puta u historiji Europskih prvenstava.[7] Dana 12. veljače 2020. godine, UEFA i CONMEBOL potpisali su memorandum o jačanju suradnje, koji je uključivao mogućnost sudjelovanja jednog južnoameričkog sudačkog para na utakmicama grupne faze.[120]
UEFA je 21. travnja 2021. godine objavila imena 19 sudačkih timova za UEFA Euro.[121] Na popisu se nalazio i argentinski sudac Fernando Rapallini sa svojim pomoćnicima, što je bio prvi puta u historiji da je neki južnoamerički sudac sudio na Europskom prvenstvu, a sve u skladu s ranije spomenutim memorandumom. Na isti način je jedan sudački tim iz Španjolske pozvan na Copa Américu 2021. godine.[122]
Uz ove timove, UEFA je potvrdila imena 22 VAR suca te 12 pomoćnih sudaca (koji će biti angažirani ili kao četvrti suci, ili kao zamjenski pomoćni suci).[121] Na potonjem popisu nalazi se i Francuskinja Stéphanie Frappart, koja je tako prva sutkinja koja će sudjelovati u završnici Eura za muškarce.[122] Konačna i potpuna lista izgledala je ovako:
| Država | Glavni sudac | Pomoćnici | VAR suci | Četvrti suci | Zamjene |
|---|---|---|---|---|---|
 Argentina |
Fernando Rapallini | Juan Pablo Belatti / Diego Bonfá | |||
| Bugarska |
Georgi Kabakov | Martin Margaritov | |||
| Engleska |
Michael Oliver | Stuart Burt / Simon Bennett | Stuart Attwell Chris Kavanagh Lee Betts (zaleđa) |
||
| Anthony Taylor | Gary Beswick / Adam Nunn | ||||
| Francuska |
Clément Turpin | Nicolas Danos / Cyril Gringore | Jérôme Brisard François Letexier Benjamin Pagès (zaleđa) |
Stéphanie Frappart | Mikaël Berchebru |
| Italija |
Daniele Orsato | Alessandro Giallatini / Fabiano Preti | Marco Di Bello Massimiliano Irrati Paolo Valeri Filippo Meli (zaleđa) |
Davide Massa | Stefano Alassio |
| Izrael |
Orel Grinfeld | Roj Hasan / Idan Jarkoni | |||
| Nizozemska |
Björn Kuipers | Sander van Roekel / Erwin Zeinstra | Kevin Blom Pol van Boekel |
||
| Danny Makkelie | Hessel Steegstra / Jan de Vries | ||||
| Njemačka |
Felix Brych | Mark Borsch / Stefan Lupp | Bastian Dankert Christian Dingert Marco Fritz Christian Gittelmann (zaleđa) |
||
| Daniel Siebert | Jan Seidel / Rafael Foltyn | ||||
| Poljska |
Paweł Gil | Bartosz Frankowski | Marcin Boniek | ||
| Portugal |
Artur Soares Dias | Rui Tavares / Paulo Soares | João Pinheiro | ||
| Rumunjska |
Ovidiu Hațegan | Sebastian Gheorghe / Radu Ghinguleac | |||
| István Kovács | Vasile Marinescu / Ovidiu Artene | ||||
| Rusija |
Sergej Karasov | Igor Demeško / Maksim Gavrilin | |||
 Slovenija |
Slavko Vinčić | Tomaž Klančnik / Andraž Kovačič | |||
 Srbija |
Srđan Jovanović | Uroš Stojković | |||
| Španjolska |
Carlos del Cerro Grande | Juan Carlos Yuste Jiménez / Roberto Alonso Fernández | Alejandro Hernández Hernández Juan Martínez Munuera José María Sánchez Íñigo López de Cerain (zaleđa) |
||
| Antonio Mateu Lahoz | Pau Cebrián Devís / Roberto Díaz Pérez del Palomar | ||||
| Švedska |
Andreas Ekberg | Mehmet Culum / Stefan Hallberg | |||
 Švicarska |
Sandro Schärer | Stéphane De Almeida | |||
 Turska |
Cüneyt Çakır | Bahattin Duran / Tarık Ongun |
Napomena: Sva vremena navedena su prema srednjoeuropskom ljetnom (CEST) vremenu (UTC+2). Ako se utakmica odigrava u drugoj vremenskoj zoni, navedeno je i lokalno vrijeme za tu zonu.
Ukoliko dvije ili više reprezentacija imaju isti broj bodova po završetku grupne faze, primjenit će se sljedeći kriteriji za određivanje konačnog plasmana:[1]
Napomene
| Turska |
0:2 | Wales |
|---|---|---|
| Izvještaj | Ramsey  42'C. Roberts 90+5' |
| Reprezentacija | Bod. | Ut. | Pob. | N. | Por. | Pos. | Pri. | RP | |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | Belgija |
9 | 3 | 3 | 0 | 0 | 7 | 1 | +6 |
| 2. | Danska |
3 | 3 | 1 | 0 | 2 | 5 | 4 | +1 |
| 3. | Finska |
3 | 3 | 1 | 0 | 2 | 1 | 3 | -2 |
| 4. | Rusija |
3 | 3 | 1 | 0 | 2 | 2 | 7 | -5 |
| Danska |
0:1 |  Finska |
|---|---|---|
| Izvještaj | Pohjanpalo 60' |
| Reprezentacija | Bod. | Ut. | Pob. | N. | Por. | Pos. | Pri. | RP | |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1. | Nizozemska |
9 | 3 | 3 | 0 | 0 | 8 | 2 | +6 |
| 2. | Austrija |
6 | 3 | 2 | 0 | 1 | 4 | 3 | +1 |
| 3. | Ukrajina |
3 | 3 | 1 | 0 | 2 | 4 | 5 | -1 |
| 4. | Sjeverna Makedonija |
0 | 3 | 0 | 0 | 3 | 2 | 8 | -6 |
| Austrija |
3:1 | Sjeverna Makedonija |
|---|---|---|
| Lainer 18' Gregoritsch 78'Arnautović 89' |
Izvještaj | Pandev 28' |
| Nizozemska |
3:2 |  Ukrajina |
|---|---|---|
| Wijnaldum 52' Weghorst 59'Dumfries 85' |
Izvještaj | Jarmolenko 75' Jaremčuk 79' |
| Ukrajina |
2:1 | Sjeverna Makedonija |
|---|---|---|
| Jarmolenko 29' Jaremčuk 34' |
Izvještaj | Alioski 57' |
| Nizozemska |
2:0 | Austrija |
|---|---|---|
| Depay 11' (pen.) Dumfries 67' |
Izvještaj |
| Sjeverna Makedonija |
0:3 | Nizozemska |
|---|---|---|
| Izvještaj | Depay 24' Wijnaldum 51', 58' |
| Ukrajina |
0:1 | Austrija |
|---|---|---|
| Izvještaj | Baumgartner 21' |
| Španjolska |
1:1 | Poljska |
|---|---|---|
| Morata 25' |
Izvještaj | Lewandowski 54' |
| Mađarska |
0:3 | Portugal |
|---|---|---|
| Izvještaj | Guerreiro 84' C. Ronaldo 87' (pen.), 90+2' |
| Portugal |
2:2 | Francuska |
|---|---|---|
| C. Ronaldo 31' (pen.), 60' (pen.) |
Izvještaj | Benzema 45+2' (pen.), 47' |
|
Četiri najbolje plasirane trećeplasirane ekipe određuju se prema sljedećim kriterijima:[1]
|
UEFA je prije početka turnira izradila sustav koji predviđa sve moguće kombinacije parova u osmini finala, ovisno o tome koje četiri trećeplasirane reprezentacije (tj. iz kojih skupina) izbore nastavak natjecanja. Kombinacije su:[1]
| Trećeplasirane momčadi iz grupa |
1B v. |
1C v. |
1E v. |
1F v. | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| A | B | C | D | 3A | 3D | 3B | 3C | |||
| A | B | C | E | 3A | 3E | 3B | 3C | |||
| A | B | C | F | 3A | 3F | 3B | 3C | |||
| A | B | D | E | 3D | 3E | 3A | 3B | |||
| A | B | D | F | 3D | 3F | 3A | 3B | |||
| A | B | E | F | 3E | 3F | 3B | 3A | |||
| A | C | D | E | 3E | 3D | 3C | 3A | |||
| A | C | D | F | 3F | 3D | 3C | 3A | |||
| A | C | E | F | 3E | 3F | 3C | 3A | |||
| A | D | E | F | 3E | 3F | 3D | 3A | |||
| B | C | D | E | 3E | 3D | 3B | 3C | |||
| B | C | D | F | 3F | 3D | 3C | 3B | |||
| B | C | E | F | 3F | 3E | 3C | 3B | |||
| B | D | E | F | 3F | 3E | 3D | 3B | |||
| C | D | E | F | 3F | 3E | 3D | 3C | |||
Pregled svih parova izgleda ovako:
| Osmina finala | Četvrtfinale | Polufinale | Finale | |||||||||||
| 27. lipnja 2021. – Sevilla | ||||||||||||||
| Belgija | 1 | |||||||||||||
| 2. srpnja 2021. – München | ||||||||||||||
| Portugal | 0 | |||||||||||||
| Belgija | 1 | |||||||||||||
| 26. lipnja 2021. – London | ||||||||||||||
| Italija | 2 | |||||||||||||
| Italija (pr.) | 2 | |||||||||||||
| 6. srpnja 2021. – London | ||||||||||||||
| Austrija | 1 | |||||||||||||
| Italija (11m) | 1 (4) | |||||||||||||
| 28. lipnja 2021. – Bukurešt | ||||||||||||||
| Španjolska | 1 (2) | |||||||||||||
| Francuska | 3 (4) | |||||||||||||
| 2. srpnja 2021. – Sankt Peterburg | ||||||||||||||
| Švicarska (11m) | 3 (5) | |||||||||||||
| Švicarska | 1 (1) | |||||||||||||
| 28. lipnja 2021. – Kopenhagen | ||||||||||||||
| Španjolska (11m) | 1 (3) | |||||||||||||
| Hrvatska | 3 | |||||||||||||
| 11. srpnja 2021. – London | ||||||||||||||
| Španjolska (pr.) | 5 | |||||||||||||
| Italija (11m) | 1 (3) | |||||||||||||
| 29. lipnja 2021. – Glasgow | ||||||||||||||
| Engleska | 1 (2) | |||||||||||||
| Švedska | 1 | |||||||||||||
| 3. srpnja 2021. – Rim | ||||||||||||||
| Ukrajina (pr.) | 2 | |||||||||||||
| Ukrajina | 0 | |||||||||||||
| 29. lipnja 2021. – London | ||||||||||||||
| Engleska | 4 | |||||||||||||
| Engleska | 2 | |||||||||||||
| 7. srpnja 2021. – London | ||||||||||||||
| Njemačka | 0 | |||||||||||||
| Engleska (pr.) | 2 | |||||||||||||
| 27. lipnja 2021. – Budimpešta | ||||||||||||||
| Danska | 1 | |||||||||||||
| Nizozemska | 0 | |||||||||||||
| 3. srpnja 2021. – Baku | ||||||||||||||
| Češka | 2 | |||||||||||||
| Češka | 1 | |||||||||||||
| 26. lipnja 2021. – Amsterdam | ||||||||||||||
| Danska | 2 | |||||||||||||
| Wales | 0 | |||||||||||||
| Danska | 4 | |||||||||||||
| Nizozemska |
0:2 | Češka |
|---|---|---|
| Izvještaj | Holeš 68' Schick 80' |
Ažurirano: 11. srpnja 2021.
|
Prvi pogodak
Najbrži pogodak
Najkasniji pogodak
Prvi žuti karton
Prvi crveni karton
Najstariji igrač s nastupom
Najmlađi igrač s nastupom
Najstariji igrač s postignutim golom
Najmlađi igrač s postignutim golom
Najviše golova na utakmici
Najmanje golova na utakmici
|
Igrači s najviše postignutih pogodaka na jednoj utakmici (2)
Momčadi s najviše postignutih pogodaka (13) Momčadi s najviše primljenih pogodaka (10) Momčadi s najmanje primljenih pogodaka (2) Momčadi s najmanje postignutih pogodaka (1) |
Ažurirano: 11. srpnja 2021.
Marko Arnautović Christoph Baumgartner Michael Gregoritsch Saša Kalajdžić Stefan Lainer Kevin De Bruyne Thomas Meunier Tomáš Holeš Martin Braithwaite Andreas Christensen Thomas Delaney Jordan Henderson Harry Maguire Luke Shaw Joel Pohjanpalo Antoine Griezmann Paul Pogba Luka Modrić Mislav Oršić Mario Pašalić Nikola Vlašić Nicolò Barella Leonardo Bonucci Attila Fiola András Schäfer Ádám Szalai Wout Weghorst Leon Goretzka Robin Gosens Karol Linetty Raphaël Guerreiro Diogo Jota Artem Dzjuba Aleksej Mirančuk Ezđan Alioski Goran Pandev
Milan Škriniar Callum McGregor César Azpilicueta Aymeric Laporte Mikel Oyarzabal Viktor Claesson Breel Embolo Mario Gavranović İrfan Kahveci Artem Dovbik Oleksandr Zinčenko Kieffer Moore Aaron Ramsey Connor Roberts Simon Kjær (protiv Engleske) Lukáš Hrádecký (protiv Belgije) Mats Hummels (protiv Francuske) Wojciech Szczęsny (protiv Slovačke) Rúben Dias (protiv Njemačke) Raphaël Guerreiro (protiv Njemačke) Martin Dúbravka (protiv Španjolske) Juraj Kucka (protiv Španjolske) Pedri (protiv Hrvatske) Denis Zakaria (protiv Španjolske) Merih Demiral (protiv Italije)Ne računajući utakmice koje su odlučene izvođenjem jedanaesteraca, ovako izgleda realizacija jedanaesteraca dosuđenih tokom igre:
Realizirani
|
Promašeni
|
| Pobjednici UEFA Eura 2020. |
ITALIJA 2. naslov |
| Vratari | Braniči | Veznjaci | Napadači |
|---|---|---|---|
| Gianluigi Donnarumma |
Kyle Walker Leonardo Bonucci Harry Maguire Leonardo Spinazzola |
Pierre-Emile Højbjerg Jorginho Pedri |
Federico Chiesa Romelu Lukaku Raheem Sterling |
|
Prvaci Drugoplasirani
|
Trećeplasirani Četvrtfinalisti
|
Osmina finala Grupna faza |
| # | Momčad | Grupa | Uta. | Pob. | Izj. | Por. | G+ | G- | GR | Bod. |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Finale | ||||||||||
| 1 | Italija | A | 7 | 5 | 2 | 0 | 13 | 4 | +9 | 17 |
| 2 | Engleska | D | 7 | 5 | 2 | 0 | 11 | 2 | +9 | 17 |
| Treće mjesto | ||||||||||
| 3 | Španija | E | 6 | 2 | 4 | 0 | 13 | 6 | +7 | 10 |
| Danska | B | 6 | 3 | 0 | 3 | 12 | 7 | +5 | 9 | |
| Četvrtfinale | ||||||||||
| 5 | Belgija | B | 5 | 4 | 0 | 1 | 9 | 3 | +6 | 12 |
| 6 | Češka | D | 5 | 2 | 1 | 2 | 6 | 4 | +2 | 7 |
| 7 | Švicarska | A | 5 | 1 | 3 | 1 | 8 | 9 | -1 | 6 |
| 8 | Ukrajina | C | 5 | 2 | 0 | 4 | 6 | 10 | -4 | 6 |
| Osmina finala | ||||||||||
| 9 | Nizozemska | C | 4 | 3 | 0 | 1 | 8 | 4 | +4 | 9 |
| 10 | Švedska | E | 4 | 2 | 1 | 1 | 5 | 4 | +1 | 7 |
| 11 | Francuska | F | 4 | 1 | 3 | 0 | 7 | 6 | +1 | 6 |
| 12 | Austrija | C | 4 | 2 | 0 | 2 | 5 | 5 | 0 | 6 |
| 13 | Portugal | F | 4 | 1 | 1 | 2 | 7 | 7 | 0 | 4 |
| 14 | Hrvatska | D | 4 | 1 | 1 | 2 | 7 | 8 | -1 | 4 |
| 15 | Njemačka | F | 4 | 1 | 1 | 2 | 6 | 7 | -1 | 4 |
| 16 | Wales | A | 4 | 1 | 1 | 2 | 3 | 6 | -3 | 4 |
| Grupna faza | ||||||||||
| 17 | Finska | B | 3 | 1 | 0 | 2 | 1 | 3 | -2 | 3 |
| 18 | Slovačka | E | 3 | 1 | 0 | 2 | 2 | 7 | -5 | 3 |
| 19 | Rusija | B | 3 | 1 | 0 | 2 | 2 | 7 | -5 | 3 |
| 20 | Mađarska | F | 3 | 0 | 2 | 1 | 3 | 6 | -3 | 2 |
| 21 | Poljska | E | 3 | 0 | 1 | 2 | 4 | 6 | -2 | 1 |
| 22 | Škotska | D | 3 | 0 | 1 | 2 | 1 | 5 | -4 | 1 |
| 23 | Sjeverna Makedonija | C | 3 | 0 | 0 | 3 | 2 | 8 | -6 | 0 |
| 24 | Turska | A | 3 | 0 | 0 | 3 | 1 | 8 | -7 | 0 |
Službeni logo turnira javno je predstavljen 21. rujna 2016. godine tokom ceremonije održane u londonskoj Gradskoj vijećnici. Logo prikazuje trofej Henrija Delaunayja okružen navijačima koji se nalaze na mostu, a simbolizira, kako je navela UEFA, način na koji nogomet povezuje i ujedinjuje ljude.[124][125]
Svaki grad domaćin također ima svoj individualizirani logo. Četverokutni logotipovi sadrže riječi "UEFA EURO 2020" na vrhu, naziv grada iznad teksta "host city" na dnu (sve pisano velikim slovima), glavni logo turnira na lijevoj strani i stilizirani prikaz odabranog lokalnog mosta na desnoj strani. Svaki logo objavljen je na engleskom i na lokalnim jezicima, gdje je bilo potrebno. Logotipovi su predstavljani od rujna 2016. do siječnja 2017. godine.
| Grad domaćin | Datum objave | Most | Drugi jezici | Ref. |
|---|---|---|---|---|
| London |
21. rujna 2016. | Tower Bridge | N/D | [125] |
| Rim |
22. rujna 2016. | Ponte Sant'Angelo | talijanski | [126] |
| Baku |
30. rujna 2016. | Most sa kosim zategama u Bakuu | azerbejdžanski | [127] |
| Bukurešt |
15. listopada 2016. | Nadvožnjak Basarab | rumunjski | [128] |
| Glasgow |
25. listopada 2016. | Clyde Arc | N/D | [129] |
| München |
27. listopada 2016. | Wittelsbacherbrücke | njemački | [130] |
| Kopenhagen |
1. studenog 2016. | Kružni most | danski | [131] |
| Budimpešta |
16. studenog 2016. | Széchenyi lánchíd | mađarski | [132] |
| Dublin |
24. studenog 2016. | Most Samuela Becketta | irski | [133] |
| Bruxelles |
14. prosinca 2016. | Pont Sobieski | nizozemski, francuski | [134] |
| Bilbao |
15. prosinca 2016. | San Antón | španjolski | [135] |
| Amsterdam |
16. prosinca 2016. | Magere Brug | nizozemski | [136] |
| Sankt Peterburg |
19. siječnja 2017. | Dvorski most | ruski | [137] |
| Sevilla |
N/D | Alamillski most | španjolski | [138] |
Službeni slogan turnira bio je "Live It. For Real." (srpskohrvatski: "Proživi ga. Zapravo."). Svrha slogana bila je potaknuti gledatelje da prate utakmice uživo na stadionima diljem Europe.[139]
UEFA je 6. studenog 2019. godine objavila kako će službena lopta prvenstva biti Adidasova Uniforia. Predominantno bijela, lopta sadrži nekoliko crnih poteza sa plavim, neonskim i pink linijama. Naziv lopte je kovanica od riječi "unity" (sh. "jedinstvo") i "euphoria" (sh. "euforija").[140]
Službena maskota prvenstva, Skillzy, predstavljen je javnosti 24. ožujka 2019. godine. Skillzy je stilizirani mladić inspiriran freestyle nogometom i uličnim nogometom.[141]
Dana 19. listopada 2019. godine, objavljeno je kako će nizozemski DJ i producent Martin Garrix biti službeni muzičar prvenstva.[142] Bit će zadužen za produkciju službene pjesme turnira, kao i za glazbu koja će se puštati prilikom izlaska igrača na teren te glazbu koja će se puštati tokom prijenosa. Službena pjesma premijerno će biti izvedena za javnost na otvaranju prvenstva u Rimu.[143] Službenu pjesmu turnira, "We Are the People", izvode Bono i the Edge iz irskog benda U2, a objavljena je 14. svibnja 2021. godine.[144][145]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
.JPG)
