grad u Bosni i Hercegovini From Wikipedia, the free encyclopedia
Visoko je grad i naseljeno mjesto u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine u Zeničko-dobojskom kantonu. Prirodna sredina grada je određena dolinama rijeka Bosne i Fojnice. Po popisu iz 2013. u Visokom je živi 39.938 stanovnika.
Visoko | |
|---|---|
Grad | |
| Grad Visoko | |
Ušće rijeke Bosne i Fojničke s brdom Visočica u pozadini, Šerefudinova Bijela džamija, Crvka Svetog Prokopija, Franjevački samostan sv. Bonaventure, Stari grad Visoki, Pogled na Čaršijsku ulicu sa Kožarskog mosta, Ulica Jalija, Pogled na Visoko sa Vrela. | |
 Grb | |
 Grad Visoko u Bosni i Hercegovini | |
  Visoko | |
| Koordinate: 43°59′26.1″N 18°10′56.9″E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Zeničko-dobojski |
| Osnovan | 1354. |
| Vlada | |
| • Gradonačelnik | Mirza Ganić[1] (SDA) |
| Površina | |
| • Grad | 233,62 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 4,88 km2 |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Grad | 39.938 |
| • Grad (gustoća) | 170,95 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 11.205 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 2.296,11 /km2 |
| Demonim(i) | Visočanin / Visočak |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 71 300 |
| Pozivni broj | (+387) 32 |
| Matični broj | 158275[2] |
| Matični broj grada | 11126 |
| Veb-sajt | www |
Područje Visokog bilježi stalnu naseljenost više neolitskih kultura od 5. milenija p. n. e. uz Okolište kao reprezentativni primjer Butmirske kulture, i jedno od najvećih[3] neolitskih naselja u jugoistočnoj Evropi. Visočka dolina bila je rani centar srednjovjekovne države Bosne,[4] a do 15. vijeka razvilo se u jedno od upravnih i političkih središta bosanske feudalne države.[5] U Milima bilo je jedno od sjedišta bosanskog bana i centar državnog života, gdje se održavao stanak, te jedno od mjesta za koje se pretpostavlja da se okrunio prvi bosanski kralj Tvrtko Kotromanić.[6] Visoki koji se nalazi na brdu Visočica bio je politička važna tvrđava,[7] a njegovo podgrađe Podvisoki bilo je jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne.[8]
Nakon propasti Bosanskog Kraljevstva, područje ulazi u sastav Osmanlijskog carstva kao centar nahije. Od srednjovjekovnog grada izrasta u naselje osmanlijskog tipa. Bitnu ulogu u razvoja grada u ranim godinama odigrao je bosanski namjesnik Ajas-paša.[9] Godine 1878. nakon kratkotrajnih borbi područjem ovladava Austro-Ugarska, te se u njenom sastavu razvija kao organizirana naseobina sa razvijenom trgovinom, uredima i drugim institucijama. Dana 11. novembra 1911 grad je skoro potpuno izgorio u požaru koji je slučajno započet.[10] Prije rata u Bosni i Hercegovini poznat po kožarskoj i tekstilnoj industriji, te je bio najveći izvoznik tekstila i kože u Socijalističkoj Jugoslaviji.[11] Od 2006. područje je postalo poznato po tvrdnjama o postojanju piramida zbog kojeg ga posjećuju desetine hiljada turista godišnje.[12]
Grad Visoko se prostire na površini od 233,62 km2 i nalazi se središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Graniči sa općinama Kiseljak, Busovača, Kakanj, Vareš, Breza, Ilijaš i Ilidža. Željezničkom prugom Bosanski Šamac–Sarajevo–Ploče, Visoko je povezano s gradovima u pravcu sjevera (Zenica) i u pravcu juga sve do Jadranskog mora (Neum, Ploče). Visoko je regionalnim putevima povezan sa susjednim općinama i magistralnim putem sa Sarajevo i Zenicom. Izgradnjom prometnog koridora Vc, grad je dobio na značaju kao saobraćajno središte. Na području grada se nalazi sportski aerodrom u Moštrima. Prirodni resursi kojima raspolaže grad su poljoprivredno zemljište, šume, vode, te mineralne sirovine kao što su glina, gips, ugalj i različite vrste stijena.
Prirodna sredina grada je određena dolinama rijeka Bosne i Fojnice, morfološkim diferencijacijama dolina sa padinama podbrda i vijencem visokih planina srednje Bosne - Ozrena, Vranice i Zvijezde. Prostor grada doseže relativno niske nadmorske visine i to od 399 do 1050m nadmorske visine, što je veoma povoljno sa stanovišta razvoja poljoprivredne proizvodnje, industrije, građenja i održavanja saobraćajnica i drugih sistema komunalne infrastrukture. Područje grada je smješteno na nadmorskog visini od 422 m.
Brdoviti tereni na području grada čine oko 60% prostora i primorali su gradnju glavnih saobraćajnica u dolinama rijeka Bosne i Fojnice. Ovaj faktor je kroz historiju sputavao razvoj intenzivnije poljoprivredne proizvodnje i onemogućavao je upotrebu mehanizacije, izuzev u Visočkom polju čija je dužina 8 km a širina 2 km.
| Kakanj Busovača | Kakanj | Kakanj Vareš |
| Kiseljak | 
| Breza Ilijaš |
| Kiseljak Ilidža | Ilidža | Ilijaš Ilidža |
Grad pripada južnom dijelu umjerenog pojasa. Na području grada preovladava umjereno kontinentalna vlažna klima, umjereno topla vlažna klima sa toplim ljetom od 18 – 22 C. Srednja godišnja temperatura je 9,5 C. U toku godine dva mjeseca imaju negativne temperature. Januar je najhladniji mjesec u godini sa srednjom temperaturom od -2,6 C. Apsolutna minimalna temperatura je također izmjerena u januaru i iznosila je 14,1 C. Najtopliji mjesec je august sa srednjom temperaturom od 18,9 C. Apsolutna maksimalna temperatura izmjerena je u augustu i iznosila je 36,6 C. Područje grada Visokog u zimskim mjesecima karekteriše pojava temperaturnih inverzija, uslijed čega dolazi do prizemne kondenzacije vodene pare što često uzrokuje pojavu magle, naročito u dolini rijeke Bosne. Količina padavina ima veliki značaj za razvoj poljoprivrede. Maksimum padavina javlja se u novembru i decembru, dok se sporedni maksimum javlja u maju. Minimum padavina je u februaru a sporedni minimum u augustu. Godišnja količina padavina iznosi oko 930 mm. Osunčanost iznosi oko 1.742 sata godišnje.
Teritorij grada Visokog pripada širem području poznatom u geologiji kao Sarajevsko-Zenički bazen. U ovom bazenu pojavljuju se stijene koje sačinjavaju građu mlađih miocenskih sedimenata, dok se samo na krajnjem zapadnom dijelu pojavljuju najstarije paleozojske stijene. Jugozapadni okvir se sastoji od karbonskih i permskih škriljaca, krečnjaka i dolomita. Sjeveroistočni okvir sastavljen je od mlađih stijena, jurskih lapora i pješčara, trijaskih krečnjaka i škriljaca. Ovaj prostor spušten je početkom oligocena, za vrijeme alpskog nabiranja i ispunjen je jezerskim oligo miocenskim naslagama.
.jpg)
Plodna dolina Visokog kroz koju protiču dvije rijeke Bosna i Fojnica omogućila je nastanak više neolitskih naselja koja su pronađena na obalama rijeka u mjestima kao što su Arnautovići, Donje Moštre, Okolište, Zbilje, Ginje, Dvor. Reprezentativni primjer Butmirske kulture je Okolište, jedno od najvećih neolitskih naselja u južnoistočnoj Evropi.
Prije dolaska Rimljana, većinski dio Bosne je naseljavalo ilirsko pleme Dezidijata. Na području Vratnice je pronađen zajednički grob dezitijatskih ratnika.[13] Grobnica se datira u drugu polovicu 4 vijeka p.n.e.[14][15] Ostaci rimske kulture pronađeni su na arheološkom lokalitetu u Milama-Arnautovići, Vratnici, i Raskršću blizu Maurovića.[16]
Srednjovjekovna bosanska država svoj razvoj započinje na visočkom području za koji se vezuje najuži sadržaj teritorijalnog i političkog pojma Bosna u koje se ubrajaju ključne tačke Moštre, Mili (Arnautovići), Visoki i Biskupići gdje je izraslo naselje tipa teritorijalne općine,[17] a tu je vremenom organiziran i viši administrativno politički izraz – župa po imenu Bosna. Širenje župe na okolne župe u susjedstvu dovelo je do stvaranja prve državne zajednice na ovom području.[18]
Grad Visoki na brdu Visočica prvi put spominje 1. septembra 1355. kada je u njemu ban Tvrtko I Kotromanić izdao Dubrovčanima povelju kojom im potvrđuje prava i povlastice.[19] Visoko je bilo pod feudalnom upravom Kotromanića.[20]
Grad Visoki, Podvisoki, Mile, Biskupići i Moštre su bili središte nekadašnje srednjovjekovne Bosne odakle se dalje razvijala bosanska država. Prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić je krunisan i pokopan u crkvi u Milama, gdje se nalazio i franjevački samostan, a bile su i mjesto održavanja stanka državnog sabora. Tvrđava Visoki je štitila podgrađe Podvisoki koji je bio jedno od najranijih primjera srednjovjekovne urbane sredine na užem području Bosne.[8] U Moštrima se nalazila kuća krstjana[21], gdje je Crkva bosanska obavljala svoje javne poslove i imala visoko učilište bosanske vjerske organizacije.[22][23] U Biskupićima se nalazila crkva koju je sagradio prvi domaći bosanski ban, Kulin.
Postavši dijelom novog carstva prekinut je način dotadašnjeg razvoja Visokog obzirom da Osmanlije donose novi tip gradnje. Od srednjovjekovnog grada, Visoko će izrasti u naselje osmanskog tipa. U okvirima ovog novog tipa grada historijsku ulogu imao je bosanski namjesnik Ajas-paša koji je u Visokom podigao kompleks građevinskih objekata koji su činili novu urbanu jezgru. 1477. Ajas-beg je izgradio hamam, mekteb, vodovod, most na rijeci Bosni i Medresu, te utemeljio vakuf i tekiju nakšibendijskog reda koja i danas postoji.
Kao sjedište nahije nalazilo se isprva u sastavu kadiluka Bobovac (1463 – prije 1470), a potom u sastavu kadiluka Sarajevo sve do 1851., kada je postalo samostalan kadiluk.[24] Prilikom upada Eugena Savojskog 1697. u Bosnu, prije nego će krenuti za Sarajevo, Visoko je opljačkano i zapaljeno.[25]
Nakon Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska je 1878. okupirala čitav Bosanski ejalet. Otpor austrijskoj vojsci je bio kratkotrajan, i trajao nekih 6 sati pod vodstvom Muhameda Hadžijamakovića, a pridružili su im se i pravoslavni Visočani.[26] Konačan otpor je slomljen poslije podne 17. augusta 1878. kada se grupa povlači prema Sarajevu.[26]
U prvim godinama Austrougarske vladavine Visoko nije bitno mijenjalo izgled te je zadržalo karakteristike orijentalnog tipa. Iako se veći broj muslimana tada iselio u Tursku, i dalje je Visoko ostalo pretežno muslimansko mjesto. Nastavljajući bogatu tradiciju iz osmanlijskog perioda i dalje se razvijao kožarski zanat, tako je izvoz kože rastao iz godine u godinu. Dalji razvoj je zaustavio katastrofalni požar koji je izbio 11. novembra 1911. Tom prilikom je izgorjelo preko 450 kuća, dućana i ostalih objekata, što je bilo više od pola grada.
U novoj državi Srba Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, struktura stanovništva se nije previše mijenjala. Betonski most, preko rijeke Bosne, napravljen 1929. po projektu inženjera Julija Hahamovića, predstavlja prvi objekat od armiranog betona na ovim prostorima. Zgrada bivšeg Sokolskog doma (danas prostor DTV Partizana) izgrađena 1934.[16] Bilo je u sastavu Sarajevske oblasti (1922–29), zatim Drinske banovine (1929–41).[24]
Nakon pada Jugoslavije, Visoko se našlo pod upravom NDH, i bilo je u sastavu župe Lašva–Glaž (1941–45).[24] Grad su 7. aprila 1945 oslobodili pripadnici 7, 9 i 17. Krajiške brigade iz Desete divizije JNA. Iz Visočke općine 1205 vojnika je učestvovalo u narodno oslobodilačkom ratu, dok ih je 142 poginulo. Poslije rata ustanove i ulice u Visokom su obično dobile imena po ratnim herojima. Tako je škola na Kraljevcu dobila ime po narodnom heroju Ognjenu Prici, a srednja škola je nosila ime Janka Balorde.
Danas se 7. april slavi kao dan oslobođenja kada se svake godine upriličava polaganje cvijeća na Spomen kosturnicu borcima NOAR-a. Jevrejsko groblje, udaljeno je 5–6 km od centra grada na putu prema Kiseljaku, u okviru kojeg se nalazi i spomenik palim borcima i jevrejskim žrtvama fašizma u Visokom. Ćeliju KPJ su 1940. formirali Džudžo Mehmed - Meho, Meho Patak, Janko Balorda i Himzo Salihbegović. Oni su imali spomen biste koje je napravio kipar Milanović Ranko.[27]
Od 1955. Visoko je postalo srez odnosno središte nekoliko današnjih općina: Breza, Fojnica, Ilijaš, Kiseljak, Kreševo i Vareš. U isto vrijeme vrši se nagla industrijalizacija gdje se posebno ističe kožarska, te prehrambena, metalna, tekstilna, trgovinska i građevinska industrija koja je bila u mogućnosti opskrbljavati čitav tadašnji srez te izvoziti u susjedne savezne republike i inostranstvo.
Tadašnja privreda, prema podacima iz 1991. zapošljavala je 88% stanovništva, koja je u 1991. ostvarila ukupan izvoz od 92,5 miliona dolara. Visočka općina je bila najveći izvoznik tekstila i kože u Jugoslaviji,[11] Vitex u tekstilnoj, KTK u kožnoj industriji.
Vanredno stanje na području visočke općine je proglašeno 6. aprila 1992, a istog mjeseca počinje doturanje naoružanja prema Sarajevu. Glavne borbe vođene su na području Čekrčića, dijela općine Visoko koji su bili pod kontrolom VRS-a. Operativna grupa Visoko djelovala je na ratištima u Olovu za vrijeme operacije "Drina 93", a u Bošnjačko-hrvatskom sukobu na ratištima u Fojnici i Varešu.
Visočke piramide su tvrdnja istraživača Semira Osmanagića koja tvrdi da se nedaleko od grada Visokog nalazi više piramida izgrađenih ljudskom rukom u davnoj prošlosti. Istraživanja na lokalitetu počela su 14. aprila 2006. Do 2021. lokaliteti su privukli desetine hiljada turista.
| Sastav stanovništva – grad Visoko | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[28] | 1991.[29] | 1981.[30] | 1971.[31] | 1961.[32] | |||
| Osoba | 39 938 (100,0%) | 46 160 (100,0%) | 40 901 (100,0%) | 35 503 (100,0%) | 29 518 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 36 697 (91,88%) | 34 373 (74,46%)1 | 28 838 (70,51%)1 | 25 683 (72,34%)1 | 19 723 (66,82%)1 | ||
| Romi | 986 (2,469%) | – | 53 (0,130%) | 9 (0,025%) | 1 (0,003%) | ||
| Hrvati | 576 (1,442%) | 1 872 (4,055%) | 1 879 (4,594%) | 1 914 (5,391%) | 1 747 (5,918%) | ||
| Bosanci | 566 (1,417%) | – | – | – | – | ||
| Srbi | 286 (0,716%) | 7 471 (16,19%) | 6 831 (16,70%) | 7 166 (20,18%) | 7 186 (24,34%) | ||
| Nisu se izjasnili | 266 (0,666%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 228 (0,571%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci i Hercegovci | 134 (0,336%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 77 (0,193%) | 980 (2,123%) | 154 (0,377%) | 184 (0,518%) | 39 (0,132%) | ||
| Nepoznato | 51 (0,128%) | – | – | – | – | ||
| Albanci | 45 (0,113%) | – | 88 (0,215%) | 61 (0,172%) | 35 (0,119%) | ||
| Makedonci | 7 (0,018%) | – | 21 (0,051%) | 18 (0,051%) | 17 (0,058%) | ||
| Jugoslaveni | 4 (0,010%) | 1 464 (3,172%) | 2 969 (7,259%) | 392 (1,104%) | 685 (2,321%) | ||
| Crnogorci | 4 (0,010%) | – | 50 (0,122%) | 52 (0,146%) | 56 (0,190%) | ||
| Slovenci | 4 (0,010%) | – | 14 (0,034%) | 18 (0,051%) | 18 (0,061%) | ||
| Ukrajinci | 4 (0,010%) | – | – | – | – | ||
| Turci | 3 (0,008%) | – | – | – | – | ||
| Mađari | – | – | 4 (0,010%) | 6 (0,017%) | 11 (0,037%) | ||
| Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Visoko | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[28] | 1991.[29] | 1981.[30] | 1971.[31] | 1961.[32] | |||
| Osoba | 11 205 (100,0%) | 13 663 (100,0%) | 11 653 (100,0%) | 9 491 (100,0%) | 7 470 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 9 390 (83,80%) | 10 056 (73,60%)1 | 7 693 (66,02%)1 | 7 187 (75,72%)1 | 5 048 (67,58%)1 | ||
| Romi | 601 (5,364%) | – | 52 (0,446%) | – | – | ||
| Bosanci | 389 (3,472%) | – | – | – | – | ||
| Hrvati | 236 (2,106%) | 395 (2,891%) | 392 (3,364%) | 442 (4,657%) | 527 (7,055%) | ||
| Nisu se izjasnili | 192 (1,714%) | – | – | – | – | ||
| Srbi | 153 (1,365%) | 1 641 (12,01%) | 1 241 (10,65%) | 1 369 (14,42%) | 1 432 (19,17%) | ||
| Bosanci i Hercegovci | 97 (0,866%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 39 (0,348%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 39 (0,348%) | 456 (3,337%) | 60 (0,515%) | 81 (0,853%) | 16 (0,214%) | ||
| Albanci | 35 (0,312%) | – | 69 (0,592%) | 46 (0,485%) | 16 (0,214%) | ||
| Nepoznato | 12 (0,107%) | – | – | – | – | ||
| Makedonci | 7 (0,062%) | – | 17 (0,146%) | 13 (0,137%) | 8 (0,107%) | ||
| Crnogorci | 4 (0,036%) | – | 41 (0,352%) | 39 (0,411%) | 43 (0,576%) | ||
| Slovenci | 4 (0,036%) | – | 12 (0,103%) | 14 (0,148%) | 13 (0,174%) | ||
| Jugoslaveni | 3 (0,027%) | 1 115 (8,161%) | 2 072 (17,78%) | 294 (3,098%) | 359 (4,806%) | ||
| Turci | 2 (0,018%) | – | – | – | – | ||
| Ukrajinci | 2 (0,018%) | – | – | – | – | ||
| Mađari | – | – | 4 (0,034%) | 6 (0,063%) | 8 (0,107%) | ||
Predstavničko tijelo Visokog je Gradsko vijeće koje ima ukupno 25 vijećnika. U donošenje odluka od lokalnog značenja uključeni su i građeni putem mjesnih zajednica. U Gradu Visoko formirano je ukupno 26 mjesnih zajednica.[33] Savjet mjesne zajednice ima od 5 do 9 članova, ovisno o broju stanovnika mjesne zajednice. Savjet mjesne zajednice ima: 5 članova u mjesnoj zajednici koja ima do 1.000 stanovnika, 7 članova u mjesnoj zajednici koja ima od 1.000 do 2.000 stanovnika, 9 članova u mjesnoj zajednici koja ima preko 2.000 stanovnika.[34]
Općina Visoko je 1. aprila 2019 administrativno postala grad. To su omogućili zakoni koje je sjednici usvojio većinom glasova Dom naroda Federalnog parlamenta.[35]
Zdravstvene usluge na području grada pruža Dom zdravlja Visoko. Dom zdravlja u Visokom izgrađen je 1953. U nekim mjesnim zajednicama na području grada postoje ambulante porodične medicine (MZ Gračanica, MZ Moštre, MZ Poriječani, MZ Buci).[36] Nosilac socijalne zaštite je Javna ustanova "Centar za socijalni rad" Visoko.[37]
Visoko je smješteno uz Evropski put E73 (Autoput A1) koji ga direktno veže sa Zenicom i Sarajevom, a čiji je dio i magistralni put M17. Sa ostalim mjestima povezan je regionalnom cestom R443 (Visoko – Kiseljak – Kreševo – Tarčin). Regionalnom cestom R445 koja prati Autoput A1 moguće je doći do Kaknja i Semizovca, gdje se cesta uključuje na magistralni put M18. Na M18 moguće se uključiti i sa Autoputa A1. Nalazi se uz željezničku prugu Šamac – Sarajevo. U Moštru se nalazi sportski aerodrom.
Javno preduzeće "Visokogas" je zaduženo za opskrbu prirodnog gasa koji je proveden ne većini uže gradske jezgre i nekim okolnim mjesnim zajednicama. Vodovod obuhvata prostor uže urbane zone i pojedinih prigradskih naselja i urbanih područja.
Zahvaljujući određenim izvorima u kojima su sačuvana imena prepisivača rukopisa koji su prepisivali u Visokom i okolnim mjestima može se zaključiti da je prva visočka medresa osnovana prije 1651.[38] Medresa Ahmed-efendije podignuta je 1838. zahvaljujući dobrovoljnim prilozima visočkih muslimana te je iste godine i otvorena.[38] U medresi je bila biblioteka koju je 1840 uvakufio Mustafa-paša Babić. Medresa u Visokom je bila tipa niže medrese. Medresa se ponovo aktivira 1992. u Čajangradu koja nosi ime po Osman ef. Redžoviću.
Pravoslavna Osnovna škola u Visokom je počela raditi oko 1840. u privatnoj kući. Zgrada škole se počela graditi oko 1857. kada je završena pravoslavna crkva. U toku postojanja nastava se odvijala u dvije zgrade. Prva se nalazila u neposrednoj blizini crkve na brdu zvanom Klisa, a druga veća i uslovnija nalazila se na prostoru današnje Fabrike kožne konfekcije. Škola je radila sve do 1914. kada je ukinuta. Osnivanje ruždija u BiH predviđeno je još turskim Zakonom o školstvu od 1869. U Visokom je ruždija otvorena oko 1870., odmah poslije donošenja spomenutog zakona i postojala je sve do 1879. Prestala je sa radom odmah nakon uspostavljanja Austrougarske uprave.
Godine 1881. počela je sa radom Općinska škola u Visokom. Ona je bila smještena u kući Hasan-bega Zečevića. Općinska pučka škola izgrađena je krajem 1885. a konačna dogradnja završena 1886. Školu su pohađala djeca svih konfesija te je ubrzo postala premala, pa ženska djeca ponovo izdvojena i pohađala su "Žensku osnovnu školu" za čije su potrebe ponovo vraćene pod kiriju povoljne kuće. Pripreme za izgradnju škole su počele 1907, intenzivna gradnja krenula je 1909, a 1910. učenici su ušli u novu "veliku školu" na Kraljevcu. Škola na Kraljevcu dograđivana je 1961, 1971, te 1975/76. i do 1993. nosila je ime Osnovna škola "Ognjen Prica". Odlukom Općinskog vijeća od 20. januara 1993. škola nosi naziv Osnovna škola "Kulin Ban" Visoko. U samom urbanom području od 1965. djeluje i Osnovna škola "Safvet-beg Bašagić", koja je do prve polovine devedesetih godina dvadesetog stoljeća nosila ime "Ahmet Fetahagić", po narodnom heroju Ahmetu Fetahagiću. Na širem području Visokog aktivno je više osnovnih škola i osnovnih područnih škola. U Visokom djeluje i Škola za osnovno muzičko obrazovanje ''Avdo Smajlović''.
Franjevačka gimnazija je u Visoko preseljena iz Guća Gore 1900. Do tada je u Guća Gori radila kao petorazredna, ovdje radi kao šestorazredna do školske 1913/14. kada se upisuje sedmi razred, a 1914/15. i osmi razred. Poslije Prvog svjetskog rata Gimnazija je nastavila sa radom, a 1924. njoj je bilo priznato pravo javnosti. U socijalističkoj Jugoslaviji gimnaziji je nakratko onemogućeno djelovanje, da bi 1947. gimnazija dobila dopuštenje ali uz mnoga ograničenja. Franjevačka klasična gimnazija u Visokom jedina je aktivna klasična gimnazija u Bosni i Hercegovini. Otvorena je za učenike i nastavni kadar svih konfesionalnosti, te ateiste.
Gimnazija u Visokom osnovana je 1960. Škola se sastoji od opće i filološke gimnazije. Škola učenika u privredi osnovana je 1969, a 1971. izvršena je integracija Gimnazije i Škole učenika u privredi i dobila naziv Srednjoškolski centar "Janko Balorda". koji se 1993. mijenja u SŠC "Hazim Šabanović", a 1995. škola je dobija novo ime, Mješovita Srednja škola "Hazim Šabanović". Škola se sastoji od srednjih tehničkih škola i srednjih stručnih škola.
Krajem 1980-ih u Visokom je bio aktivan list "Osvit" koji se kritički odnosio prema tadašnjoj društvenoj i političkoj situaciji na lokalnom, bosanskohercegovačkom i jugoslavenskom nivou. Članovi redakcije su bili Jadranko Fejzić, Behudin Alimanović i Amra Ferzan.
S nekoliko saradnika Ilhan Dervović 1992. pokreće lokalnu Televiziju Visoko. Pored Radija Visoko, koji je radio stanica sa najdužim djelovanjem , bilo je aktivno i više drugih radio stanica, Radio Q, Radio BOR, Radio Naba i druge.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je uvrstila ukupno osam nacionalnih spomenika koji se nalaze u Visokom. Dok je većina spomenika, novijeg datuma posebno, očuvana, Stari grad Visoki i nekadašnja grobna crkva u Milama su u potpuno porušenom stanju. Nemar općinskih i državnih vlasti je rezultirala time da su ostaci bedema nekadašnjeg kraljevskog grada Visoki potpuno pokriveni vegetacijom koja se nalazi na vrhu brda Grad. Tek 2007. je započeto ograničeno otkrivanje i zaštita ovog kulturnog spomenika.
Mile su bile kraljevsko stolno i saborno mjesto Velikog rusaga bosanskog, te krunidbeno i grobno mjesto bosanskih kraljeva za vrijeme srednjovjekovne Bosne. Osim toga, u to vrijeme u Milama se nalazio i franjevački samostan, a od 1340. biva središte vikarije.
Arhitektonski značajna Šerefudinova Bijela džamija, djelo je bosanskohercegovačkog arhitekte Zlatka Ugljena. Džamija je sagrađena 1980. i dobitnica je više nagrada, a najpoznatija je međunarodna Aga Khanova nagrada za arhitekturu, jedna od najprestižnijih nagrada čija je svrha prepoznavanje izvrsnih arhitektonskih građevina i daljnje ohrabrivanje gradnje u islamskim društvima.
Samostan sv. Bonaventure, je katolički vjerski objekat u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Nacionalni spomenik se sastoji od zgrade Samostana sa gimnazijom i sjemeništem, pripadajuće crkve i pokretnog naslijeđa koje čini zbirka slika starih majstora.
Crkva svetog Prokopija izgrađena je 1857.[1] ili 1853.[2] je hram Srpske pravoslavne crkve, pripada Dabrobosanskoj mitropoliji te je sjedište Visočke parohije
Jedna od najdužih organizovanih muzičkih djelatnosti na području Visokog jeste bila djelatnost Orkestra limene glazbe.
U Mulićima je djelovao Institut Sevdaha Omera Pobrića koji se bavi očuvanjem bošnjačke muzičke tradicije i sevdalinke. Institut nudi kolekcije sevdalinki na raznim nosačima zvuka, kao i knjige vezane za muzičku tradiciju Bošnjaka.
Danas najpoznatiji muzičari iz Visokog su Bartolomej Stanković, pianista sa značajnom međunarodnom reputacijom, te Suad Pašić Paja, džez saksofonist.
Svake godine između jula i augusta u Visokom se održava tradicionalna manifestacija "Visočko ljeto". Sastoji se od dana trgovine, kulture i sporta, u okviru kojih se organizuje tradicionalni oblik prodaje roba široke potrošnje za vrijeme dana trgovine, a različiti sadržaji: pozorišne predstave, filmske projekcije, likovne izložbe, muzički koncerti, sportske manifestacije, revijalne utakmice sportista i sportskih klubova Općine Visoko za vrijeme dana kulture i sporta.[11]
Udruženje građana Ars Tragovi svake godine u mjesecu novembru organizuje kulturnu manifestaciju "Dani Zaima Muzaferije" u čast filmskom, televizijskom, i teatarskom glumcu Zaimu Muzaferiji, koji je živio i radio u Visokom.[11]
U Visokom postoji Zavičajni muzej u kome se nalazi brojno kulturno historijsko naslijeđe Visokog, ali i Bosne. Muzej je osnovan 1953, a najveće zasluge pripadaju inicijativnom odboru u kome su bili Vaso Radić, Salko Oruč, Hasan Šahinović, Avdo Čakić i drugi. Prvi kustos muzeja je bio Anton Smodič koji je pokrenuo neke od prvih projekata koji su uključivali katalogiziranje, uređivanje zbirki, prikupljanje materijala i tehničkih crteža i slično.
Vrijednosti koje se nalaze u muzeju su najviše vezane za srednjovjekovnu državu Bosnu gdje se čuvaju mnogi predmeti i dokumenti iz srednjovjekovnog doba, kao i dijelovi ruševina starog grada Visoki. Muzej posjeduje i pomoćni odjel u Goduši – Etno radionicu u kojoj su smješteni primjerci čibučarskog, češljarskog i sviraldžijskog zanata. Fond Zavičajnog muzeja obuhvata muzejsku građu, sastavljenu od oko 2.500 inventarisanih eksponata, dok sama arheološka zbirka broji preko 100.000 fragmenata, prikupljenih sa šireg područja Visokog.[39]
Od 1946. u Visokom djeluje javna ustanova Gradska biblioteka Visoko. Godine 1953. rad biblioteke je znatno unaprijeđen dobivanjem odgovarajućeg smještaja, angažiranjem profesionalnog bibliotečkog radnika Nedžiba Mustagrudića. Knjižnica koja od 1887. djeluje pri franjevačkom samostanu Sv. Bonaventure u Visokom, posjeduje knjižnični fond, koji broji oko 50.000 svezaka, pretežno s područja filozofije, historije, književnosti, teologije, itd. Knjižnica posjeduje i izuzetno vrijedna enciklopedijska i leksikografska izdanja, te bogatu kolekciju periodike od 19. stoljeća do danas.[40] Knjižnica je namijenjena nastavnicima Franjevačke klasične gimnazije, njezinim učenicima, ako ne mogu naći neku knjigu u svojim knjižnicama, vremenom je ona proširila krug korisnika na članove Franjevačke provincije Bosne Srebrene, U novije vrijeme otvorena je i za vanjske korisnike, prije svega, naučne radnike, studente, pa i za maturante srednjih škola.[41]
Od 1976. u Visokom djeluje umjetnička galerija Likum '76 gdje su izlagali brojni umjetnici iz Bosne i Hercegovine i inostranstva, te se pored umjetničkih izložbi održavaju i drugi kulturni događaji. Visočki likovni susreti i izložba umjetnika amatera tradicionalni su događaji u galeriji.
Galerija pri franjevačkom samostanu Sv. Bonaventure u Visokom posjeduje izuzetno bogatu i vrijednu zbirku likovne umjetnosti, u prvom redu moderne, no i djela starih majstora. Zastupljeno je preko 50 modernih umjetnika, između ostalih Šohaj, Seder, Pivac, Bifel, Ismet Mujezinović, Ismar Mujezinović, Mersad Berber, Kajinić, Grgić, Labaš, Marinović, Likar, Lovrenčić, Mišević, Keser. U dvorištu samostana nalaze se brončani kip Sv. Franje od Ante Starčevića i poprsje fra Grge Martića od Ivana Meštrovića.[42]
Organizirano bavljenje sportom i fizičkom kulturom u Visokom počinje otvaranjem konfesionalnih i državnih škola u koje se uvodi i nastavni predmet tjelesni odgoj "gombanje". Osim rukometa i nogometa, najuspješniji sport u Visokom je aeromodelarstvo. Aero klub "Izet Kurtalić" jedan je od najuspješnijih bosanskohercegovačkih aero klubova,[43] a najveće uspjehe ostvario pobjedama na svjetskim prvenstvima u F1B kategoriji 1996. i 1999. Član tog kluba i bivši načelnik Visokog Kenan Jusufbašić bio je osam puta prvak Jugoslavije i 15 puta prvak s klubom "Izet Kurtalić" u Bosni i Hercegovini. Godine 1996. osvojio je zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Italiji. U sklopu reprezentacije BiH osvojio je 1997. i 1999. Svjetsko prvenstvo u aeromodelarstvu. Na osnovu tih rezultata proglašen je za najboljeg sportistu godine u Bosni i Hercegovini 1999.[44]
Najuspješniji sport u Visokom je rukomet, gdje je rukometni klub Bosna od svog osnivanja imao značajne rezultate. Klub je proveo 7 sezona u prvoj rukometnoj ligi Jugoslavije, pri tome ostvarujući značajne uspjehe u Kupu Savezne Republike BiH, osvojivši ga 1965, 1968, 1971, i 1982, a do finala Jugoslovenskog Kupa su došli 1965. Najbolji plasman u ligi su ostvarili u sezoni 1974/75 kada su osvojili 4. mjesto. Poslije 1992. klub je nastavio sa uspješnim radom, i osvojio ligu Bosne i Hercegovine dva puta, 1997. i 1999, a Kup Bosne i Hercegovine tri puta, 1995, 1998, 2001. Najbolji plasman u evropskim takmičenjima su ostvarili u sezoni 1999/2000 došavši do 1/8 finala EHF Kupa, kada su izgubili od eventualnog prvaka RK Metković ukupnim rezultatom 48-44.[45]
Prva nogometna utakmica u Visokom odigrana je 1923. kada se formira i prvi nogometni klub Jadran. 1934. formira se i drugi nogometni klub Radnički. 1953. dolazi do spajanja ova dva kluba i tako nastaje nogometni klub Bosna. Nogometni klub Bosna je svoje najveće uspjehe doživio osvojivši nogometni Kup Bosne i Hercegovine 1999, kao i Superkup iste godine, u obje utakmice pobijedivši FK Sarajevo. Jedan od sportskih klubova s najdužom tradicijom u Visokom bio je i Fudbalski klub "Zanatlija", no ugašen je 2018.[46]
Grad Visoko ima na raspolaganju poslovnu bazu od 3 industrijske zone s potrebnom infrastrukturom: slobodnu zonu Visoko (Topuzovo polje), jednu od 4 slobodne zone u BiH i jednu od najstarijih osnovanih slobodnih zona u BiH i carinski terminal Visoko. Značajne grane privrede u Visokom su kožarsko-tekstilna, poljoprivredna, prehrambena i metaloprerađivačka, i auto-industrijska.[47]
BDP općine Visoko za 1991. po glavi stanovnika je bio za 10% veći od tadašnjeg prosjeka BiH, 88% zaposlenih je radilo u privredi i općina je bila najveći izvoznik tekstila i kože u SRBiH.[47] Pored intenzivnog razvoja industrije i trgovine, značajan doprinos u razvoju općine Visoko je dala poljoprivreda, građevinarstvo, zatim saobraćaj i zanatstvo. Poslijeratni oporavak privrede, koja je doživjela gubitak od skoro 400 miliona KM štete, bio je spor a postotak nezaposlenih visok, ali se do 2014. vremenom smanjivao.
Prema podacima iz 2014. na području grada Visokog posluje 364 privrednih društava i 1.041 samostalni privrednik (fizička lica) koja obavljaju samostalnu privrednu djelatnost. Nosioci privrednog razvoja Općine Visoko su preduzeća iz djelatnosti proizvodnje kože i kožnih proizvoda; proizvodnje, pakovanja i prerade prehrambenih proizvoda; proizvodnje tekstila i tekstilnih proizvoda; proizvodnje građevinskog materijala; te metaloprerađivačke i drvne industrije. Većina preduzeća unutar ovih djelatnosti su izvozna preduzeća. Na području grada Visoko postoje i drugi značajni prerađivački kapaciteti u mesnoj (Industrija mesa Semić, Akova Group - Brovis) i konditorskoj industriji (Rampart, Vispak).
Izgrađena je nova fabrika prerade tekstila, gume i kože Prevent koja je 2004. investirala preko 5 miliona KM za osposobljavanje proizvodnje.[48] Fabrika Preventa smještena na Slobodnoj Zoni u Visokom trenutno upošljava preko 1500 radnika i pravi kožne i tekstilne presvlake za sve glavne proizvođače u automobilskoj industriji u Evropi, uključujući proizvođače automobila kao što su Volkswagen, Audi, Škoda, Seat, BMW, PSA grupacija, Renault, Opel.[47][49] Broj proizvedenih kožnih autopresvlaka je dostigao 20 miliona, zaključno sa oktobrom 2018.[49] Prevent je kontinuirano najveći izvoznik u čitavoj Bosni i Hercegovini. Prema podacima iz 2014, učešće u ukupnom izvozu Zeničko-dobojskog kantona iznosi 32,21%.[50]
U BiH je prisutna tradicija proizvodnje suhomesnatih proizvoda među kojima posebno mjesto zauzimaju suho meso i sudžuk koji dolaze sa područja grada Visokog, a tradicija proizvodnje traje od sredine 1750-tih godina.[11] Visočka pečenica je trajni suhomesnati proizvod za koji je udruženje mesoprerađivača s područja grada Visoko "ViPS" (Visočka pečenica i sudžuka) podnijelo zahtjev prema Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine za dodjelu oznake geografskog porijekla za Visočku pečenicu.[51][52] U Visokom je zaključno sa 2020. bilo 45 registrovanih zanatskih prerađivača mesa.[53] Postala je geografski zaštićeni proizvod 5. juna 2020.[54]
Najkvalitetnije poljoprivredno zemljište nalazi se uz dolinu rijeke Bosne i Fojnice, te njihovih pritoka (gornje i donje moštransko, dobrinjsko i radovljansko podruĉje). Grad Visoko ima oko 0,22 hektara poljoprivrednog zemljišta po glavi stanovnika. U Zeničko-Dobojskom kantonu, grad Visoko se nalazi u samom vrhu kada je riječ o proizvodnji krompira, paprike, lucerke i graha.[50] Plodna ravnica u slivu rijeke Bosne na području Moštra poznata je po uzgajanju kvalitetne paprike.[55]
Prema tvrdnjama Semira Osmanagića na području Visokog nalazi se pet piramida. U 2006. ti arheološki lokaliteti piramida su privukli preko 200.000 turista. Sve veći broj turista je poboljšao kvalitet turističke infrastrukture, tako da Visoko u svom centru ima Turist info pult, a zahvaljujući saradnji Fondacije sa gradskim, kantonalnim i federalnim vlastima pristupilo se sistematskom rješavanju turističke infrastrukture: asfaltiranju puteva, izgradnji zaobilaznice da bi bila formirana pješačka zona ispred tunela Ravne (koja je otvorena u martu 2019.), pravljenju parking prostora, otpočinjanju rada na novom Regulacionom planu za kompleks Ravne, itd.[56][57] Grad je u 2018. uložio 500.000 KM u razvoj turizma.[58]
Stari način proizvodnje kože u Visokom trajao je s manjim izmjenama i sticanjem rutine i iskustva tokom cijelog perioda Osmanlijske vladavine. Isti način je zadržan i dolaskom Austrougarske monarhije, da bi tek poslije Prvog svjetskog rata došlo do savremenijeg i modernijeg načina prerade kože u gotove proizvode kao što su odjevni i obučarski. U 1928. pored stare tabhane je podignuta moderna radionica za doradu raznovrsnije gotove kože. U tom periodu počinju se upotrebljavati sredstva za štavu i obradu koža kao i mehanizacija u vidu strojeva. 1929. formirana je "Stručno-zanatsko-kožarska škola Visoko", gdje su se školovali budući kadrovi za kožarsku industriju. Ova škola bila je glavna kožarska sa cijelu tadašnju Jugoslaviju, pa su se u njoj školovali učenici iz svih dijelova države. Nastavljajući bogatu tradiciju iz osmanlijskog perioda i dalje se razvijao tabački zanat, tako je izvoz kože rastao, tako je u zadnjim godinama Austrougarske vlasti bilo obrađivano 20.000 goveđih i 60.000 ovčjih i kozijih koža, a opančari su izrađivali milion pari opanaka.[59] Visočka općina je bila najveći izvoznik kože u SFR Jugoslaviji.[11] Danas je jedna tabačka stupa historijski eksponat koji se nalazi na mjestu Zavišajnog muzeja. Predstavlja jedinu sačuvanu tabačku stupu na Balkanu.[60]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
