Historija

Historija (grčki: ἱστορία, trans. historia, dos. 'istraga, saznanje')^[1] ili povijest jest nauka koja proučava prošlost,^[2][3] posebno kako se ona odnosila na ljude. To je termin koji se odnosi na prošle događaje, do kojih se dolazi otkrićem, prikupljanjem, organiziranjem, prezentacijom i tumačenjem informacija o tim događajima. Naučnici koji pišu o historiji zovu se historičari. Događaji koji su se dogodili prije pisanog zapisa se smatraju prahistorijom.^[4]

Historija se može odnositi i na akademsku disciplinu koja koristi narativ da ispita i analizira redoslijed događaja iz prošlosti i objektivno utvrdi uzroke i posljedice koje ih određuju.^[5] Priče o određenoj kulturi, koje ne podržavaju vanjski izvori (kao što je priča o kralju Arturu) obično se klasifikuju kao kulturno dobro ili legenda.^[6] Herodot, grčki historičar iz 5. stoljeća p.n.e., se smatra "ocem historije",^[7] i zajedno sa svojim savremenikom Tukididom, je postavio temelje za moderno proučavanje ljudske historije.^[8] Njihov rad se i danas čita, a jaz između Herodotove kulture i vojne Tukididove kulture i dalje je kamen spoticaja ili pristupa u modernom historijskom pisanom obliku.

Drevni uticaji su pomogli tumačenje prirode historije koja se razvila tokom stoljeća i nastavlja se mijenjati i danas. Moderno proučavanje historije je široko, i uključuje proučavanje pojedinih regija i proučavanje određenih aktuelni ili tematskih elemenata historijskim istraživanjima. Historija se uči u okviru osnovnog i srednjeg obrazovanja, a akademske studije historije su glavna disciplina na univerzitetima.

Opis

Historičari pišu u kontekstu svog vremena, vodeći računa o trenutnim dominantnim idejama o načinu kako interpretirati prošlost, a ponekad napišu i lekcije za sopstveno društvo. Prema riječima Benedetta Croce: "Sva je historija savremena historija". Historija olakšano formira "pravi diskurs prošlosti" kroz proizvodnju i narativnu analizu prošlih događaja koji se odnose na ljudsku rasu.^[9] Moderna disciplina historije posvećena je institucionalnoj proizvodnji ovog diskursa.

Svi događaji koji se pamte i čuvaju u nekom autentičnom obliku predstavljaju historijski zapis. Zadatak historijskih diskursa je da identifikuju izvore koji mogu najkorisnije doprinijeti proučavanju tačne historije. Historija je ponekad klasificirana kao dio humanističkih i drugih društvenih nauka. Ona se može vidjeti kao most između ta dva široka područja, uključujući i metodologiju. U 20. stoljeću, francuski historičar Fernand Braudel koristi historijske discipline kao što su ekonomija, antropologija i geografija u proučavanju svjetske historije.

Reference

1. Joseph, Brian; Janda, Richard (2008). The Handbook of Historical Linguistics. Blackwell Publishing. str. 163. ISBN 978-1-4051-2747-9.
2. M. A., Anthropology; B. Ed., Illinois State University; Twitter, Twitter. "What Is History, Anyway? A Handful of Historians Explain". ThoughtCo (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 10. 2020.
3. "What is History & Why Study It?". web.archive.org. 1. 2. 2014. Arhivirano s originala 1. 2. 2014. Pristupljeno 20. 10. 2020.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
4. Arnold, John H. (2000). History: A Very Short Introduction. New York: Oxford University Press.
5. Professor Richard, J. Evans (2001). History in Focus, Issue 2: What is History?. University of London.
6. Seixas, Peter (2000). Knowing Teaching and Learning History, National and International Perspectives. New York & London: New York University Press. str. 24. ISBN 978-0-8147-8141-8.
7. "Internet History Sourcebooks". sourcebooks.fordham.edu. Pristupljeno 5. 10. 2022.
8. Majoros, Sotirios (29. 11. 2019). All About Me: The Individual (jezik: engleski). FriesenPress. ISBN 978-1-5255-5801-6.
9. W.D., Whitney (1889). The Century dictionary; an encyclopedic lexicon of the English language. str. 2842.