Ismet Mujezinović je bio jugoslavenski i bosanskohercegovački slikar, rođen u Tuzli 1907. godine. Završio je likovnu akademiju u Zagrebu, a po njenom završetku boravi u Francuskoj i pohađa kurs historije umjetnosti na univerzitetu Sorbona.
| Ismet Mujezinović | |
|---|---|
| Rođenje | 2. decembar 1907. Tuzla |
| Smrt | 7. januar 1984 (76 godina) Tuzla, SFRJ |
| Obrazovanje | Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo, crtež |
| Djela | Portret Romana Petrovića Portret Marije Nošenje ranjenika |
Prvi put je izlagao u Beogradu 1930. godine, a imao je izložbe širom bivše Jugoslavije i u inostranstvu. Na temu NOB-a izradio je veliki broj uljanih kompozicija i crteža. Mujezinovićevi radovi nalaze se po umjetničkim galerijama, muzejima, javnim zgradama nekadašnje Jugoslavije i u privatnim zbirkama. Učesnik je NOB-a od 1941. Iza sebe je ostavio crteže, akvarele, grafike i platna, nastala u periodu od 1925. do kraja osme decenije 20. vijeka. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.[1]
Od trenutka kada je ušao u umjetnički život pa do kraja njegovog života smijenila su se tri različita razdoblja novije historije kojima odgovaraju tri jasna perioda i opusa Ismeta Mujezinovića: prvi – koji traje od prve samostalne izložbe 1926. godine do 1941. pun promjena, sazrijevanja, djelovanja na više područja, period humanističkog i ideološkog opredjeljenja i kolorističkog procvata koji se završava 1941. godine, izbijanjem Drugog svjetskog rata; zatim ratni, koji traje četiri godine. I treći, poslijeratni, period ciklusa, široke društvene afirmacije, period plodnih godina rada.
Nerijetko se kao prva i značajna djela Ismeta Mujezinovića pominju portreti seljaka, staraca, slikani pastelom, sada rasuti po privatnim zbirkama i muzejima i galerijama. U oktobru 1926. priređuje prvu samostalnu izložbu u Sarajevu. Prvu značajnu cjelinu slika, s historijsko-kritičkog aspekta, sačinjavaju platna naslikana u tada aktuelnoj konstruktivnoj formi, a među ovim ono najbolje u okviru takvog shvatanja Mujezinović je postigao na portretima porodice Čaldarović, slikanim 1927. godine za vrijeme ljetnih ferija u Bijeljini. Dvije godine boravka u Parizu, od 1931. do 1933, ne mogu se pratiti na uobičajen način iako je Mujezinović tada, kao i prije i kasnije, bio veoma produktivan. Nije mnogo slikao. Proširio je svoje interesovanje na druge oblasti naročito na književnost, pozorište i film, studirao historiju umjetnosti. Prije povratka u Sarajevo, gdje će se nastaniti od 1936. godine, Mujezinović se zadržava u Zagrebu, na Akademiji 1933. i u Splitu 1935.
Tokom desetak godina djelovanja, kretanja i traganja od Pariza, Zagreba, Bijeljine, Splita, Gradca, Tuzle, Beograda do Sarajeva i odlaska u NOR, Mujezinović je u tom periodu stvorio dvije jasne cjeline: jednu čine brojni crteži izrazitog kvaliteta i aktuelnosti, a drugu slike nastale iz potrebe da se zadovolje mecene, klijentela, sredina i ublaže sopstvene materijalne potrebe.
U predratnom opusu, javlja se treća linija u njegovom slikarstvu. To je bio poetski realizam, pa intimizam i kolorizam koji prosto rastapaju socijalnu i idejnu sadržinu dovodeći do čistog kolorističkog slikarstva, ne promjenom stava, koliko nekim dualističkim procesom do smjene angažovane umjetnosti, umjetnošću boje, - do "l’art pour l’arta". Prve slike iz rane 1945. najčešće s temom zbjega slikane su nekom svježom zelenom gamom u neoromantičnom duhu koji podsjeća na predratne slike. Na prvim izložbama ULUBiH-a, njegovi crteži, studije i slike privlače najveću pažnju. Mujezinoviću su zamjerili, nasuprot ostalim, da slika “jakim bojama”, u živom koloritu. Od 1947. godine usredsredio se na jednu veliku temu: "Prelaz preko Neretve", kojoj će sve ostalo biti podređeno. Završavajući veliki ciklus "Prelaz preko Neretve" sa još jednom isto tako velikom slikom Ustanka, Mujezinović je završavao i svoj boravak u Sarajevu koje napušta 1953. i preseljava se u Tuzlu.
Jedan je od osnivača Škole za likovne umjetnosti u Sarajevu, grupe Collegium Artisticum i Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine.
U njegovu čast, jedna ulica u Beogradu, općina Novi Beograd, dobila je ime ulica Ismeta Mujezinovića.[2]
Umro je u Tuzli 7. januara 1984. godine.
- Žetelice
- Užina na radilištu
- Portret Marije
- Portret Romana Petrovića
- Kurir, crtež perom, tuš
- Portret maršala Tita, linorez u boji
- Prelaz preko Neretve
- Proboj
- Nošenje ranjenika
- Prsa u prsa, crtež
- 1979. - Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva;
- Ismet Mujezinović, Serija likovne monografije, Ljubljana 1985.
- Ismet Mujezinović i Meša Selimović, Spomenici, znakovi ljudskog trajanja, Tuzla 1999.
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
