From Wikipedia, the free encyclopedia
Bartolomeo Eustahije (ital. , engl. ; između 1500 i 1514 (najverovatnije), 1520, pa čak i 1524 (malo verovatno) — 27. avgust 1574) italijanski je naučnik i istraživač koji je obeležio 16. vek ne samo italijanske već i svetske medicine istraživanjima u oblasti anatomije čoveka. „Svakom lekaru na planeti poznat je po eponimu Eustahijeva tuba (lat. ) koja je inspirisala Šekspira[lower-alpha 1] da taj detalj unese u tragediju „Hamlet“ u kojoj Hamletov otac umire nakon sipanja otrova u uvo“.[1]
Bartolomeo Eustahije | |
---|---|
Datum rođenja | između 1510 i 1514. |
Mesto rođenja | San Severino, Papska država |
Datum smrti | 27. avgust 1574. |
Mesto smrti | Fosombrone, Papska država |
Polje | anatomija medicina |
Institucija | profesor anatomije na fakultetu u Rimu |
Poznat po | Eustahijevoj tubi |
U medicini su trajno ostala zabeležena dva Eustahijeva značajna anatomska otkrića, koja su po njemu dobila naziv (eponim), kao i tri eponima koja se primenjuju njemu u čast:[2]
Bartolomeo Eustahije je rođen je (između 1500 i 1524) u San Severinu, gradiću srednje jadranskog italijanskog priobalja u oblasti Marše, blizu Ankone. Kako se relativno malo zna o životu ovoga velikog anatoma, nedovoljno je poznat datumu njegovog rođenja. Čerčilov medicinski rečnik, navodi 1524,[4] italijansko izdanje „Istorije medicine“ 1510,[5] a Kostić 1520.[6] Skribnersa smešta godinu rođenja u period između 1500. i 1510.[7] Nakon kasnije utvrđenih i zabeleženih značajnih činjenice i godina u Eustahijevom životu, izgleda da hronološki najviše odgovara kao godina rođenja 1510. Gledano sa stanovišta medicinske nauke, on je stvarao između 1520 i 1574, odnosno između Leonarda da Vinčija i Pijera Fošara, dva velikana u 16. veku.
Bartolomeo je bio sin Marijana Eustahija, slavnog lekara iz plemićke porodiace, i Frančescke (Benvenuti) Eustahi. Marijano je želo da njegov sin ima što potpunije humanističko obrazovanje, pa je Bartolomeo tokom školovanja savlado i odlično poznavao grčki, hebrejski, arapski jezik, tako da je bio u stanju da uredi izdanje Hipokratova rečnik Erotiona (1566) i sačini vlastiti prevod Avicenina (Ibn Sinova) dela sa arapskog.
Najverovatnije po ugledu na oca, lekara Mariana Eustahija, upisao je i završio studije medicine u Rimu () ali se ne zna tačno kada. Nakon završetka studija, vratio se u rodno mesto gde je živeo i radio kao lični lekar lokalnog vojvode od Urbina u periodu od 1540 do 1549. Vojvoda je zapazio Bartolomeov talenat i preporučio ga je svome bratu, kardinalu Đuliju od Rovere, za ličnog lekara. Po dolasku u Rim, kardinal Đulije je posredovao pri postavljenju Bartolomea za profesora na Rimskom univerzitetu na Katedri za anatomiju. Položaj profesora omogućio mu je da se bavi istraživačkim radom, naročito u oblasti seciranja tkiva i organa na kadaverima u bolnici „Svetog duha i utehe“ (). U to doba on je sarađivao sa istaknutim istraživačima iz oblasti medicine toga doba, Falopijem i Andreasom Vezalijusom.[8]
U starosti Eustahije je teško oboleo od gihta, tako da je bio primoran da podnese ostavku na funkciju profesora. Nastavio je, međutim, da služi kardinala Rovera, i na njegov sa kardinalom odlazi u Fosombrone, i umre na putu.[2] Sva tri gorenavedena izvora se slažu da je Bartolomea umro 27. avgust 1574 u Fosombroneu, jer njegova smrt nije mogla ostati nezapažena u sredini u kojoj je živeo i radio, pa i šire u Evropi.
Bartolomeo Eustahije je živeo i stvarao u doba pozne renesanse i ranog baroka, u vreme procvata sveopšte kulture, nauke, medicine, umetnosti, na tlu današnje Italije. Pored naučnog rada Bartolomeo se bavio i lekarskim pozivom, najčešće hirurgijom, a zanimao se i za istraživanja u oblasti anatomije i histologije. Bartolomeo je bio savremenik Vesaliusa, sa kojim je učestvaovao u stvaranju naučne (medicinse oblasti) - ljudske anatomije. On je poznat i kao kritičar Galena čija je seznanja o unutrašnjem uvu izmenio otkrivanjem i opisivanjem njegovih unutrašnjih struktura, uključujući tu i cev koja danas nosi njegovo ime (Eustahijeva tuba).[lower-alpha 2] Bartolomeo je bio prvi koji je opisao unutrašnje i prednje mišiće čekića i uzengije, i komplikovanu strukturu ušnog puža. Bartolomeo je takođe otkrio i opisao nadbubrežne žlijezdu (1563).
Više decenija pre otkrivanja mikroskopa (oko 1595), Eustahije je uspeo, najverovatnije samo vizuelnim posmatranjem ili uz primenu uveličavajućeg stakla (naočara ili lupe što nije dokazano), da uoči i detaljno opiše važne anatomske detalje i morfološke oblike zuba i vilica. To je učinio u svom najznačajnijem delu iz oblasti zubne anatomije, tzv. „Histološkoj knjizi o zubima“ (lat. )[9][10][11] „Knjiga o zubima“ detaljno obrađuje oblike inervacije i vaskularizacije gornje i donje vilice i svih morfoloških grupa zuba, što je Eustahije dokumentovao na detaljnim crtežima – anatomskim pločama. Koliko je ova knjiga bila savremena, kvalitetna i tražena u medicinskim krugovima, govore i podaci o njenim višestrukim izdanjima (1744 i 1790 godine).[11]
Sitne detalje ispitivanog tkiva i organa, koje nije mogao, golim okom, jasno da prepozna i nacrta, Bartolomeo je prethodno podvrgavao histološkim tehnikama: maceraciji (potapanju u različite rastvore), dehidrataciji – (sušenju i bojenju). Postoje podaci da je on nedovoljno jasno tkivo, prethodno histološki pripremljeno, podvrgavao procesu ubrizgavanja kontrastnih boja u različitim nijansama prema njihovom afinitetu za pojedina tkiva.[11]
Njegovo najveće delo, je njegov anatomski atlas , koji je on dovršio 1552, devet godina nakon objavljivanja Vesaliusovog, jer se autor bojao osude od strane Katoličke crkve. Zato što je zbog „smelih zahvata“ koje je primenjivao pri disekcijama postojala opasnost da bude isključen iz katoličke crkve, iako je sve vreme bio u dobrim odnosima sa njom. Prvi put je njegova anatomija objavljena 1714 od strane , a drugi put ponovo štampana 1744 od strane Kajetana Petriolija i 1744 od strane , a zatim u Bonu 1790. Prvih sedam ploča (gravura) njegove anatomije ilustruju razvoj bubrega i neke činjenice koje se odnose na strukturu uva. Osma predstavlja srce. U sedam sledećih ploča sledi prikaz (iz različitih pravaca) grudnih i trbušnih organa. Sedamnaesta ploča prikazuje mozak i kičmenu moždinu a osamnaesta mesta nastanka i dalje pružanje i grananje živaca. Četrnaest ploča je posvećeno mišićima. Gravure prikazuju sa kolikom je pažnjom i marljivošću Bartolomeo secirao ljudska tela. Činjenica da je njegova knjiga je postala bestseler više stotina godina nakon njegove smrti.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.