Rukometna reprezentacija Francuske

Rukometna reprezentacija Francuske predstavlja Republiku Francusku na međunarodnim rukometnim natjecanjima, a pod ingerencijom je Francuskog rukometnog saveza. Mada je savez osnovan 1950-ih godina, razvoj i uspon francuskog rukometa započinje nakon osvajanja brončane medalje u Barceloni 1992. pod vodstvom Daniela Costantinija. Costantinijeva era donijet će reprezentaciji nekoliko medalja, a kulminirat će dvama svjetskim zlatima - Island 1995. i Francuska 2001. Nakon osvajanja potonjeg, Costantini odlazi iz reprezentacije, a nasljeđuje ga Claude Onesta koji će, nakon nekoliko bronci i europskog zlata 2006., osvojiti zlato na Olimpijadi u Pekingu 2008. i tako započeti četverogodišnji period u kojem će biti stvorena najbolja rukometna generacija u povijesti. U tom razdoblju, Francuska osvaja dva svjetska prvenstva (2009. i 2011.), pridruživši se Švedskoj i Rumunjskoj kao zemlja koja je uspješno obranila titulu svjetskog prvaka, a ujedno je postala, uz iste dvije zemlje, najuspješnija zemlja u povijesti svjetskih prvenstava s 4 zlata. Godine 2010., Onesta osvaja i europsko prvenstvo, čime je Francuska postala prva zemlja u povijesti rukometa koja je istovremeno bila i olimpijski (2008.) i svjetski (2009.) i europski (2010.) prvak. Već je samim tim činom, Onestina momčad ušla u povijest, ali tu nije bio kraj priči. Osvajanjem zlata u Švedskoj 2011. uspjeli su nanizati čak četiri zlata na međunarodnim natjecanjima za redom. Niz je prekinut u Srbiji 2012. kad nisu obranili titulu prvaka Europe, ali u na Olimpijadi 2012. u Londonu učinili ono što im je definitnivno donijelo status najbolje generacije u povijesti rukometa. Osvajanjem zlata, pridružila se Francuska tako Hrvatskoj, Sovjetskom Savezu, Rusiji i Jugoslaviji kao zemlja s dva olimpijska zlata, ali se istovremeno izdigla iznad svih jer je postigla povijesni uspjeh - obranila je olimpijsko zlato. To nije uspjelo nijednoj reprezentaciji prije Francuske, mada je bilo mogućnosti, te je ova momčad, osvojivši 5 od 6 velikih natjecanja od ljeta 2008. do ljeta 2012. i obranivši olimpijsko zlato, ispisala rukometnu povijest kao najbolja generacija ikada.

Francuska
Generalno
Nadimci	Bronzés, Barjots, Costauds, Euros, Experts, Les Bleus, Indestructibles
Savez	Fédération Française de Handball
Izbornik	Guillaume Gille
Kapetan	Valentin Porte
Najviše nastupa	Jackson Richardson (417)
Najviše golova	Jérôme Fernandez (1,456)
Historija
Prva utakmica	Francuska 7:28 Njemačka (Pariz, Francuska; 30. ožujka 1952.)
Najveća pobjeda	Francuska 58:4 Albanija (Pescara, Italija; 29. lipnja 2009.)
IHF Svjetsko prvenstvo
Nastupi	21 (prvi put 1954.)
Najbolji rezultat	Prvaci (1995., 2001., 2009., 2011., 2015., 2017.)
Europsko prvenstvo u rukometu
Nastupi	17 (prvi put 1994.)
Najbolji rezultat	Prvaci (2006., 2010., 2014., 2024.)
Olimpijske igre
Nastupi	8 (prvi put 1992.)
Najbolji rezultat	Zlato (2008., 2012., 2020.)
Dresovi
Domaći 　 Gostujući
uredi

Rukometna reprezentacija Francuske

Osvojene medalje
Rukomet
Država:  Francuska
Olimpijske igre
	Barcelona 1992.
	Peking 2008.
	London 2012.
	Rio de Janeiro 2016.
	Tokyo 2020.
Svjetska prvenstva
	Švedska 1993.
	Island 1995.
	Japan 1997.
	Francuska 2001.
	Portugal 2003.
	Tunis 2005.
	Hrvatska 2009.
	Švedska 2011.
	Katar 2015.
	Francuska 2017.
	Danska i Njemačka 2019.
Europska prvenstva
	Švicarska 2006.
	Norveška 2008.
	Austrija 2010.
	Danska 2014.
	Hrvatska 2018.
	Njemačka 2024.

Razvoj rukometa u Francuskoj i skromni počeci (1952. - 1992.)

Grb Francuskog rukometnog saveza

Unatoč kasnijim uspjesima, počeci igranja rukometa u Francuskoj bili su vrlo polagani. Krajem 1930-ih godina, postojalo je nekoliko pokušaja da se rukometna igra usustavi i podredi jasnom pravilniku te da se stavi pod ingerenciju jedinstvenog saveza. Ipak, trebalo je čekati do 1941. godine, kada je u Višijevskoj Francuskoj utemeljen prvi Rukometni savez Francuske (fra. Fédération Française de Handball). Djelovanje ratnog FFHB-a bilo je, dakako, ograničeno, a nakon Drugog svjetskog rata isti je ukinut jer su poratne vlasti smatrale kako nema zakonskog legitimiteta. Tako je rukomet u Francuskoj ponovo ostao bez krovne organizacije, a trebalo je čekati čak sedam godina, sve do 11. srpnja 1952. godine, da dođe do ponovnog osnivanja Rukometnog saveza Francuske.

Rukomet se, iznenađujuće, razvijao jako brzo i broj izdanih licenci za članove je s 25,000 tokom 1965. godine do 1982. godine skočio na 160,000. Ipak, ova dinamika, iako je dovela do popularizacije sporta, imala je negativan učinak na kvalitetu tako da se francuska reprezentacija desetljećima borila da bude kompetitivna na međunarodnim natjecanjima.^[1]

Bez ikakvih velikih uspjeha sve do kraja 80-ih godina, Francuska je 1985. godine ispala u C kategoriju reprezentacija što je natjrealo savez da reagira. Te je godine reprezentaciju preuzeo Daniel Costantini, koji je imao za zadatak potpuno transformirati način rada u reprezentaciji i vratiti Francusku među svjetsku elitu. Costantini je objasnio kako će mu trebati i vremena i novca (rukomet je u to doba dobivao jako malo financijskih sredstava) da izgradi uspješan kolektiv sastavljen igrača koji imaju potencijal biti svjetske klase. Kada je objavljeno da će Barcelona biti domaćin Olimpijskih igara 1992. godine, Francuzi su se nadali izboriti nastup na tom turniru tako da je Costantini, uz odobrenje saveza, započeo s provođenjem rigoroznih reformi. Posljedica tih promjena bila je vidljiva već na Svjetskom prvenstvu 1990. godine u Čehoslovačkoj, kada je Francuska ponovo vraćena u elitnu skupinu. Predvođena mladim Jacksonom Richardsonom, činilo se kako je Francuska konačno dobila momčad s kojom bi mogla napraviti značajan rezultat na globalnoj sceni. Iako je u prvoj grupi porazila samo Alžir, koji nije bio svjetska reprezentacija, Francuska je pružila dobar otpor etabliranim reprezentacijama Mađarske i Švedske i uspjela izboriti drugi krug natjecanja. Tamo su izgubili protiv Rumunjske, koja će ići do trećeg mjesta, remizirali s Čehoslovačkom i pobijedili Južnu Koreju te su u utakmici za 9. mjesto porazili Island i tako ostvarili svoj najbolji plasman dotad, ali i direktan plasman na Olimpijske igre, čime je Costantinijev inicijalni plan ostvaren.^[2]

Les Bronzés (1992.)

Les Bronzés (francuski: brončani) bio je nadimak Francuske rukometne reprezentacije u periodu od 1992. godine do 1995. godine. Ova generacija reprezentacije značajna je po tome što je bila prva koja je Francuskoj donijela medalje sa velikih natjecanja. Te medalje bile su:

• Brončana medalja na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni
• Srebrna medalja na Svjetskom prvenstvu 1993. u Švedskoj

Tadašnji brončani i srebrni sastav reprezentacije sačinjavali su: Philippe Médard, Pascal Mahé, Philippe Debureau, Denis Lathoud, Denis Tristant, Gaël Monthurel, Éric Quintin, Jean-Luc Thiébaut, Philippe Gardent, Thierry Perreux, Laurent Munier, Frédéric Perez, Jackson Richardson, Stéphane Stoecklin, Frédéric Volle i Alain Portes.

Les Barjots (1993. - 2001.)

Glavni članak: Les Barjots

Les Barjots (francuski: Luđaci - u pozitivnoj konotaciji) bio je nadimak reprezentacije u periodu od 1995. do 2001. kada su reprezentaciju predvodili Denis Lathoud, Jackson Richardson i Frédéric Volle, te kada je došlo do smjene generacija. U ovom je periodu Francuska osvojila čak dva svjetska zlata i jednu broncu, i imala zapažen nastup na Olimpijskim igrama. U ovom su periodu Francuzi osvojili:

• Srebrna medalja na Svjetskom prvenstvu 1993. u Švedskoj
• Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 1995. na Islandu
• 4. mjesto na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti
• Brončana medalja na Svjetskom prvenstvu 1997. u Japanu
• Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 2001. u Francuskoj

Prvo mjesto na Svjetskom rukometnom prvensvtu 1995. na Islandu bio je rezultat višegodišnjeg rada s reprezentacijom i prva titula svjetskog prvaka za ovu reprezentaciju. U finalu su poprilično uvjerljivo (5 razlike na poluvremenu, 4 na kraju utakmice) porazili jaku Hrvatsku rukometnu reprezentaciju sa rezultatom 23:19.

Nadimak Les Barjots dobili su zbog općeg stila igre i atmosfere u momčadi zbog koje su loše odigrali utakmice na početku turnira protiv slabijih momčadi (čak 2 poraza u prvome krugu na SP 1995.), a kasnije se sve više dizali u formi i pobjeđivali iznimno jake reprezentacije (Njemačka, Španjolska i Hrvatska). Igrači su također imali običaj slaviti uspjehe i medalje na prvenstvima posebnim frizurama, što nije bila praksa u to doba.

Tadašnji izbornik, stručnjak Daniel Costantini (koji danas radi kao novinar specijaliziran za analize rukometnih momčadi i utakmica), nije se zaustavio samo na zlatu s Islanda, bronci iz Japana, te dobrom 4. mjestu iz Atlante (gdje su u polufinalu poraženi od Hrvatske, a za broncu od Španjolske), već je i 2001. godine donio još jedan uspjeh svojoj momčadi. Te je godine organizirano svjetsko prvenstvo u Francuskoj. Francuska je kao domaćin bila i automatski favorit, a imala je i snažnu momčad u kojoj su još uvijek igrale rukometne legende (Jackson Richardson), ali su se pojavili i novi igrači koji će kasnije sačinjavati legendarnu francuski generaciju (Thierry Omeyer, Jérôme Fernandez, braća Gille). Francuska je ovo prvenstvo završila na prvom mjestu porazivši Švedsku 34:31 nakon produžetaka, time završivši turnir bez ijedne izgubljene ili remizirane utakmice. Tada mladi vratar Thierry Omeyer proglašen je za vratara turnira, a Bertrand Gille za pivota turnira.

Barjot period završio je upravo osvajanjem tog drugog svjetskog zlata, a nakon njega je uslijedio novi, Costauds period, koju je Francuskoj donio još velikih uspjeha.

Costauds (2001. - 2008.)

Nakon uspjeha na SP u Francuskoj, većina igrača iz Barjots generacije povukla se iz nacionalne vrste, a s njima i proslavljeni trener Daniel Costantini. Došlo je vrijeme za obnovu reprezentacije. Na mjesto izbornika došao je Claude Onesta koji je u igračkom kadru imao mlade i snažne (Costauds - francuski: snažan), ali iznimno talentirane igrače, među kojima su bili najbolji svjetski vratar Thierry Omeyer i jedan od najboljih igrača na svijetu, Nikola Karabatić. Francuska je i u ovih 7 godina ostvarila značajne uspjehe na međunarodnim natjecanjima:

• Brončana medalja na Svjetskom prvenstvu 2003. u Portugalu
• Brončana medalja na Svjetskom prvenstvu 2005. u Tunisu
• Zlatna medalja na Europskom prvenstvu 2006. u Švicarskoj
• Brončana medalja na Europskom prvenstvu 2008. u Norveškoj

Na sljedeća dva svjetska prvenstva (Portugal 2003. i Tunis 2005.) Onestina momčad starta sa dvije bronce, gubivši u polufinalima od Njemačke (2003.) i Hrvatske (2005.), a pobjedivši Španjolsku (2003.) i Tunis (2005.) u borbi za broncu. Nakon završetka SP 2005., legendarni kapetan momčadi, Jackson Richardson, povukao se iz nacionalne vrste.

Sljedeća godina donijela je prvi veliki uspjeh i prvu veliku nagradu za Onestin trud. Na Europskom prvenstvu 2006. u Švicarskoj, Francuska je, nakon samo jednog poraza prije finalnog kruga (od Španjolske), sa velikih 6 razlike pobijedila Hrvatsku u polufinalu i otišla u finale gdje ih je čekala Španjolska, jedina momčad koja ih je porazila do finala. Francuzi su u finalu, predvođeni s 11 golova Nikole Karabatića, uvjerljivo pobijedili Španjolsku sa 8 razlike (31:23) i tako osvojili svoje prvo europsko zlato. Na ovom su se turniru pojavjavili još neki mladi talenti, među kojima je najbolje desno krilo današnjice, Luc Abalo.

Trud reprezentacije trebao je biti nagrađen i na predstojećem svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, gdje je Onestina momčad proglašena za favorite turnira. No, nakon što su uspješno došli do polufinala, Francuzi su upali u njemačku zamku domaćeg terena i u teškoj utakmici, nakon produžetaka, izgubili 32:31. Demoralizirani i razočarani Francuzi nisu imali snage za još jednu broncu, te su poraženi od Danaca 34:27. No, Francuzi su posebno ljuti na ovaj poraz zbog suđenja, koje je očito bilo na strani domaćina Nijemaca i koje je uzrokovalo da se pogodak Michaëla Guigoua 30 sekunda prije kraja utakmice poništi, što je onemogućilo Francuzima povratak u utakmicu.

Sljedeća godina donosi Europsko prvenstvo u Norveškoj koje Francuzi startaju jako dobro. U prvom krugu nisu imali nijedan poraz, dok su u drugom završili na prvom mjestu sa samo jednim porazom (od Mađarske). U polufinalu ih je dočekala Hrvatska koja ih je, predvođena Metličićem, porazila 24:23 i poslala u borbu za broncu. Tamo ih je čekala Njemačka, koja je također s jedan razlike (26:25), poražena od Danaca. Francuska se u utakmici za broncu osvetila Nijemcima za poraz na prošlogodišnjem SP-u i porazila ih sa više nego uvjerljivih 10 razlike (36:26) i tako osvojila novu medalju na europskim prvenstvima.

Sljedeći cilj bile su kvalifikacije na Olimpijski turnir u Pekingu 2008. godine. Kako nisu imali direktan plasman, u Parizu su morali igrati protiv Španjolske, Tunisa i Norveške. Skupina u kojoj su prolazile samo prve dvije momčadi činila se dosta teškom jer su svi protivnici bili jake rukometne momčadi, no Francuzi su još jednom pokazali svoju klasu i, pobijedivši sve tri momčadi, otišli u Peking sa stopostotnim učinkom.

Experts (2008. - 2014.)

Olimpijske igre 2008.

Francuska rukometna reprzentacija na postolju nakon dodijele zlatnih medalja na Olimpijskim igrama u Pekingu. Ovo je bilo prvo francusko zlato na Olimpijskim igrama.

• Zlatna medalja na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu

Francuska rukometna reprezentacija slavi pobjedu nad Hrvatskom (25:23) u polufinalu Olimpijskih igara

Francuska rukometna reprzentacija slavi osvajanje olimpijskog zlata nakon pobjede nad Islandom u finalu (28:23)

Nakon što su u dodatnim kvalifikacijama zajedno sa Španjolskom izborili sudjelovanje na Olimpijskim igrama 2008., Francuzi su, predvođeni kapetanom Olivierom Giraultom, imenovani za glavne favorite turnira. Nakon početnog ždrijeba, ždrijebani su u skupinu A sa svjetskim prvacima iz 2005., Španjolskom, aktualnim olimpijskim prvacima, Hrvatskom, svjetskim vice-prvacima, Poljskom, Brazilom i domaćinima Kinom. Francuska je status favorita opravdala već u prvom krugu, pobijedivši sve momčadi osim Poljske, s kojom je odigrala 30:30. Francuska je tako završila na prvom mjestu u skupini i izborila prolaz u četvrt-finale. Tijekom prvog kruga ozlijedio se Jérôme Fernandez, kojeg je do kraja turnira zamijenio Cédric Burdet.

Francuska je i na prošlim Olimpijskim igrama izborila četvrt finale, ali tu su zaustavljeni. Ove godine ih u četvrt finalu dočekuje oslabljena Rusija, koju Francuzi, predvođeni s Narcisseovih 9 pogodaka, pobjeđuju 27:24.

U polufinalu Francuska ponovo dočekuje Hrvatska. Iako su Francuzi odnijeli pobjedu u prvom krugu, ova utakmica nije bila nimalo slična. Jedna od ključnih razlika bio je povratak ozlijeđenog Ivana Balića. Utakmica je bila iznimno teška, no Francuszi su, predvođeni izvrsnim Thierryjem Omeyerom i njegovih 17 obrana, te odličnom igrom Cédrica Burdeta u prvom, i Daniela Narcissea u drugom poluvremenu, pobijedili sa 25:23 i tako izborili svoje prvo olimpijsko finale.

U finalu ih je dočekao Island, iznenađenje turnira. Islanđani su u finale došli preko Poljske (32:30) i Španjolske (36:30), ali u finalu ipak nisu imali status favorita. Francuzi su svoj status uvjerljivo opravdali i već je prije samoga kraja bilo izvjesno da će Francuzi pobijediti. Konačni rezultat bio je 28:23 za Francuze, koji su bili predvođeni s 8 pogodaka Nikole Karabatića.

Francuzi su tako 2008. godine po prvi puta u povijesti postali olimipijski prvaci i tako s još jednim zlatom okrunili svoju najbolju generaciju. Francuska je i statistički bila najbolja reprezentacija. Thierry Omeyer proglašen je za najboljeg vratara, Bertrand Gille za najboljeg pivota, a Daniel Narcisse za najboljeg lijevog vanjskog turnira. Najbolji francuski strijelac a turniru bio je Nikola Karabatić sa 37 pogodaka (ukupno 6.), dok su ga sa 35 pogodaka pratili Daniel Narcisse i Bertrand Gille, koju su na ukupnom poretku dijelili osmo mjesto.

Olimpijska momčad iz 2008. godine

Pozicija	Igrači
Vrarati	Daouda Karaboué, Thierry Omeyer
Vanjski igrači	Cédric Burdet, Jérôme Fernandez, Guillaume Gille, Nikola Karabatić, Daniel Narcisse
Pivoti	Didier Dinart, Bertrand Gille, Christophe Kempé
Krila	Luc Abalo, Olivier Girault, Michaël Guigou, Joël Abati, Cédric Paty
Stručni stožer	Claude Onesta, Sylvain Nouet

Svjetsko prvenstvo 2009.

Francuska rukometna reprzentacija tijekom Svjetskog prvenstva 2009. godine u Hrvatskoj. Francuska je pobjedom u finalu nad domaćinom Hrvatskom osvojila svoje treće svjetsko zlato.

• Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 2009. u Hrvatskoj

Francuska rukometna reprezentacija izlazi tijekom polufinalne utakmice protiv Danske u Spaladium Arenu. Francuzi će ovu utakmicu rutinski pobijediti sa 27:22

Finalna utakmica između Francuske i Hrvatske u zagrebačkoj Areni. Fotografija je napravljena u 59. minuti kada su Francuzi imali 22:19. Do kraja, ta će se prednost povećati na 24:19

Nakon iznimnog uspjeha na Olimpijskim igrama uslijedile su kvalifikacije za kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2010. i pripreme za svjetsko prvenstvo 2009. godine. Francuska se također suočila i sa još jednom promjenom postave jer su se dugogodišnji kapetan Olivier Girault, te desni vanjski Joël Abati i Cédric Burdet otišli u mirovinu. Kao nove nade pojavili su se Chambéyjev Bertrand Roine, izvrsni pivot Cédric Sorhaindo i lijevi vanjski Sébastien Ostertag, a u reprezentaciju se vraćaju Sébastien Bosquet i Fabrice Guilbert.

Francuska je kvalifikacije startala loše, pobijedivši slabašni Luksemburg 30:21, ali izgubivši od Češke 32:29. Ovaj je rezultat podigao malo prašine pred svjetsko prvenstvo jer se smatralo da Francuzi neće moći zadržati formu s Olimpijskih igara. Nakon prve dvije kvalifikacijske utakmice, Francuska je odigrala pripremni turnir u Bercyju gdje je ponovo demonstrirala dobru igru, ali i odlučivala o konačnim putnicima za Hrvatsku. Među novijim igračima koji su ušli u konkurenciju bili su Grégoire Detrez, Guillaume Joli, Franck Junillon i Sébastien Bosquet. Nakon odigranog turnira, izbornik Onesta je u Bercyju obznanio popis igrača koji idu na svjetsko prvenstvo u Hrvastku, gdje je Francuska imala direktan plasman zahvaljujući europskoj bronci od prošle godine.

Thierry Omeyer, francuski vratar. Omeyer se smatra najboljim rukometnim vratarom današnjice, a tu je titulu dobivao i na Olimpijskim igrama i na svjetskim, te na europskim prenstvima. Godine 2009. IHF ga je proglasio najboljim rukometašem godine, a već 2010. izabran je za najboljeg rukometnog vratara svih vremena s čak 93% glasova, čime je samo potvrđena Omeyerova kvaliteta i status najboljeg svjetskog vratara.

Svjetsko prvenstvo održalo se od 16. siječnja do 1. veljače 2009. u Hrvatskoj. Francuska je u prvom krugu ždrijebana u skupinu A zajedno sa Slovačkom, Mađarskom, Rumunjskom, Argentinom i Australijom. Skupina A odigrala se u osječkoj dvorani Gradski vrt, a Francuska je skupinu završila na prvom mjestu sa stopostotnim učinkom. Igrama u prvom krugu posebno su se istakli Nikola Karabatić i desno krilo Michaël Guigou.

Ždrijeb drugog kruga vodi Francuze u zagrebačku Arenu gdje ih čekaju domaćin Hrvatska, Švedska i Južna Koreja. Nakon dvaju uvjerljivih pobjeda protiv Švedske i Južne Koreje i osiguravanja polufinala, Francuzi u "finale prije finala" s Hrvatskom šalju rezervnu postavu i odmaraju većinu igrača. Hrvatska, koja je objektivno imala bolji sastav, pobijedila je s 22:19 i, predvođena s 8 pogodaka Igora Vorija, osigurala prvo mjesto, još jedan stopostoni učinak i polufinalni ogled s Poljskom.

Francuzi su skupinu završili na drugom mjestu s jedim porazom, no i to je bilo dovoljno za polufinale. Utakmica se odigrala u splitskoj Spaladium Areni, a francuski protivnik bila je Danska. Unatoč činjenici da je Danska bila aktualni europski prvak, Francuzi su bez većih problema i sa poprilično uvjerljivih 27:22 porazili Dance i tako izborili finale gdje ih je ponovo čekala Hrvatska. Najbolji strijelac polufinala bio je Luc Abalo, koji je u istoj utakmici zaradio i crveni karton zbog nenamjernog gađanja danskog vratara u glavu prilikom izvođenja sedmerca.

Hrvatska je u svom polufinalu jednako uvjerljivo porazila Poljsku s 29:23 i tako izborila nastup u finalu. Iako je Hrvatska, zbog domaćeg terena i pune zagrebačke Arene, bila blagi favorit, Francuzi su istrčali s najboljom postavom i nisu pokazivali da nemaju status favorita. Hrvatska je na poluvremenu imala prednost od 12:11, no u drugom su poluvremenu Francuzi pokazali silu i nakon nezivjesnih 15-ak minuta preuzeli vodstvo. Francuska 6-0 obrana bila je toliko dobro postavljena da hrvatski igrači nisu neko vrijeme uspjeli uputiti kvalitetan udarac prema golu, a i kad bi uspjeli, to bi bez većih problema uglavnom obranio vratar Omeyer. Francuzi su svoje vodstvo povećavali preko kontri koje su uglavnom realizirala brza krila Luc Abalo i Michaël Guigou. Konačni rezultat bio je 24:19 za Francusku i tako je Francuska po treći puta postala svjetski prvak. Najbolji strijelac utakmice bio je Michaël Guigou koji je realizirao svih 7 sedmeraca koje je izvodio, te uz to dodao još 3 gola iz igre.

Po završetku turnira Francuzi su dobili fair-play nagradu zbog najmanje prekršaja, kartona i isključenja. Najbolje desno krilo postao je Michaël Guigou, najbolji srednji vanjski Nikola Karabatić, a najbolji vratar (koji je također uvršten u dream-team) postao je Thierry Omeyer. Najbolji strijelac Francuske na turniru bio je Guigou sa 52 pogotka, a na ukupnom je poretku zauzeo 6. mjesto, koje je djelio sa srpskim reprezentativcem Momirom Ilićem. Francuska je tako osvojila drugo uzastopno zlato na velikim natjecanjima.

Momčad svjetskih prvaka iz 2009. godine

Pozicija	Igrači
Vratari	Daouda Karaboué, Thierry Omeyer
Vanjski igrači	Jérôme Fernandez, Guillaume Gille, Nikola Karabatić, Daniel Narcisse, Xavier Barachet, Sébastien Bosquet, Franck Junillon
Pivoti	Didier Dinart, Christophe Kempé, Cédric Sorhaindo
Krila	Luc Abalo, Michaël Guigou, Sébastien Ostertag, Guillaume Joli, Joël Abati
Stručni stožer	Claude Onesta, Sylvain Nouet

Europsko prvenstvo 2010.

Francuski rukometaši slave osvajanje Europskog prvensta 2010. godine. Ovo je bilo drugo europsko zlato, ali su osvajanjem istog postali prva reprezentacija u povijesti rukometa koja je istovremeno bila i svjetski i europski i olimpijski prvak.

• Zlatna medalja na Europskom prvenstvu 2010. u Austriji

Pivot Cédric Sorhaindo prolazi kraj Manuela Štrleka tijekom finalne utakmice prvenstva. Francuska je ovu utakmicu pobijedila 25:21

Nakon osvajanja trećeg svjetskog zlata uslijedio je nastavak kvalifikacija. Nakon poraza od Češke, Francuzi su suvereno odradili ostatak kvalifikacija, izgubivši samo od Latvije u posljednjoj utakmici, u kojoj su igrali s rezevrnom momčadi, te tako izborili odlazak na Europsko prvenstvo kao prvi u skupini. Nakon ždrijeba u Beču, Francuska je ždrijebana u skupinu D zajedo sa Španjolskom, Mađarskom i Češkom. U grupi koja se igrala u Wiener Neustadtu, Francuzi nisu odigrali impresivno. Iako u najboljem sastavu, imali su dosta problema sa svojim protivnicima u skupini. U prvoj utakmici protiv Mađara izvukli su 29:29 i to tako što su se posljednjih 5 minuta vraćali sa 4 gola razlike. U sljedećoj utakmici protiv Češke Francuzi dominantno započinju utakmicu, no pred kraj gube svoje dominantnu vodstvo i pobjeđuju sa minimalnih 21:20. Ovakva igra, u kojoj su prokockali vodstvo od nekoliko golova razlike, dogodila se i protiv Španjolske gdje im je bod donio sedmerac Guillaumea Jolija nekoliko sekunda prije kraja. Utakmica je završila 24:24. Francuska je skupinu završila na drugom mjestu sa 4 boda, od kojih je 3 prenijela u drugi krug zahvaljujući Češkoj pobjedi nad Mađarskom.

Nikola Karabatić, srednji vanjski Francuske reprezentacije. Karabatić je proglašen za najboljeg srednjeg vanjskog turnira, te se danas smatra najboljim igračem na toj poziciji u svijetu. Na ovom je prvenstvu bio i najbolji francuski strijelac, te treći sveukupno na cijelome prvenstvu

U drugom krugu sele se u Innsbruck gdje ih čekaju jake reprezentacije Njemačke, Slovenije i Poljske. Iako na samom početku turnira glavni favorit, Francuska je zbog slabije igre polako gubila status uvjerljivog favorita turnira, te se čak, po prvi puta, govorilo o njihovom odlasku u finale s upitnikom. Prva utakmica, protiv Njemačke, donijela je isti stil igre kao u prvom krugu. Uvjerljivo vodstvo na samom početku koje su pred sam kraj umalo izgubili. Francuzi su se, predvođeni s Jolijevih 7 pogodaka, ipak spasili i pobijedili s 24:22. Utakmica protiv Slovenije donijela je malo bolju igru, iako je ponovo izostajala ona stara forma. Poluvrijeme je završilo s neriješenim rezultatom, no u drugom su poluvremenu Francuzi pokazali svoju klasu i utakmicu završili s uvjerljivih 28:37. Posljednja utakmica, protiv Poljske, bila je ujedno i borba za prvo mjesto. U ovoj su utakmici Francuzi po prvi puta uvjerljivo demonstrirali silu i od samog početka najavili pobjednika. Utakmica je završila Francuskom pobjedom od 29:24 i time su Francuzi osvojili prvo mjesto u skupini.

Desno krilo Luc Abalo. Abalo je bio jedan od najboljih igrača Francuske na ovom prvenstvu, te je i proglašen za najbolje desno krilo turnira. Abaloa se smatra najboljim desnim krilom na svijetu. Posebno je efikasan u brzim kontrama, jer zbog svoje brzine može efikasno odigrati i napadačke i obrambene uloge, te u svojim slavnim pogotcima iz zraka, zbog čega je i dobio nadimak "leteći"		Michaël Guigou, lijevo krilo francuske reprezentacije. Guigou je bio dugogodišnji francuski izvođač sedmeraca, no na ovom prvenstvu ga je znao mijenjati Guillaume Joli. Također vrlo efikasan u kontra napadima, no iako igra na lijevom krilu, smatraju ga univerzalistom jer je svojom igrom dokazao da može igrati na skoro svim pozicijama.

Polufinale donijelo im je snažni Island i reprizu olimpijskog finala iz Pekinga. Iako se Island pokazao kao iznimno snažan, Francuzi su uhvatili pravu formu i bez većih problema, već na samom početku, pobjegli na +5 razlike i to su vodstvo, uz male promjene, zadržali do samoga kraja. Predvođeni s 9 pogodaka izvrsnog Nikole Karabatića, Francuzi su suvereno porazili Islanđane s 36:28 i tako izborili još jedno finale i šansu za drugo europsko zlato.

Finale je bilo još jedna repriza. Dvoboj dvaju najboljih rukometnih reprezentacija, Francuske i Hrvatske. Hrvatska je u finale došla preko Poljske, koju su pobijedili s 24:21. Hrvatska je, prema mnogima, imala puno veću šansu jer je tijekom turnira pokazala puno bolju igru nego Francuska i veći kontinuitet rezultata, pobijedivši sve utakmice osim one s Islandom, koju su remizirali. Obje momčadi startale su u najboljim sastavima, a tijek igre bio je jednak kao i u finalu svjetskog prvenstva prošle godine. U prvom poluvremenu neznatna dominacija Hrvatske i čvrsta i usporena francuska igra. Hrvatska je pred sam kraj poluvremena imala 2 razlike, no dva brza gola Nikole Karabatića vratila su Francuze u igru i tako je poluvrijeme završilo neriješeno. U drugom poluvremenu također jednaka priča. Francuzi u prvom dijelu nastavljaju sa čvrstom igrom, da bi izvrsno postavljenom obranom, obranama vratara Omeyera i brzim kontrama Abaloa i Guigoua vrlo brzo došli u vodstvo. Konačni rezultat bio je 25:21 za Francuze i tako su Francuzi u vitrinu dodali svoje drugo europsko zlato. Ovo je također bila druga uzastopna pobjeda Francuza nad Hrvatskom u finalu jednof velikog natjecanja.

Osvajanjem ovog zlata, Francuzi su postali prva rukometna reprezentacija u povijesti sporta koja je istovremeno bila i svjetski, i europski i olimpijski prvak. Najbolji srednji vanjski postao je Nikola Karabatić, koji je ujedno bio i najbolji francuski i treći sveukupni strijelac prvenstva sa 40 pogotaka, a najbolje desno krilo postao je "leteći" Luc Abalo.

Momčad europskih prvaka iz 2010. godine

Pozicija	Igrači
Vratari	Daouda Karaboué, Thierry Omeyer
Vanjski igrači	Jérôme Fernandez, Guillaume Gille, Nikola Karabatić, Xavier Barachet, Sébastien Bosquet, Franck Junillon, Daniel Narcisse
Pivoti	Didier Dinart, Grégoire Detrez, Cédric Sorhaindo, Bertrand Gille
Krila	Luc Abalo, Michaël Guigou, Sébastien Ostertag, Guillaume Joli
Stručni stožer	Claude Onesta, Sylvain Nouet

Svjetsko prvenstvo 2011.

• Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 2011. u Švedskoj

Kao branitelji naslova, Francuzi su imali direktan plasman na svjetsko prvenstvo u Švedskoj. Prije odlaska na prvenstvo, Onestina je momčad odigrala tradicionalni turnir u pariškom Bercyju gdje su ove godine gostovali Južna Koreja, Argentina i Hrvatska. Ždrijeb je za prvog protivnika dodijelio neugodnu Argentinu. U drugoj utakmici dana (Hrvatska je ranije porazila Koreju 27:24), domaćini su bez većih poteškoća svladali Gauchose 30:27 i izborili finalni ogled s Hrvatskom, svojim tradicionalnim protivnikom. Ranije, Južna Koreja je osvojila treće mjesto pobjedom protiv 32:25, a onda je u 16:30 odigrano finale. Iako je utakmica tekla u prijateljskom tonu, obje momčadi su pokazale dobru igru, s tim da je Onesta nešto više mijenjao u igri. Momčad je u tim trenutcima bila bez Daniela Narcissea i Guillaumea Gillea, ali se momčadi (nakon ozljede) vratio Bertrand Gille. Usprkos nedostatku dvojice važnih igrača i hrvatskom vodstvu do posljednjih minuta, Francuska je preko kontre Luca Abaloa i dobre igre Nikole Karabatića preokrenula u posljednjih nekoliko minuta i odnijela pobjedu rezultatom 28:27. Unatoč francuskoj pobjedi, bio je to jedan od najneizvjesnijih dvoboja ovih dvaju momčadi u posljednjih nekoliko godina.

Najbolji pivot turnira Bertrand Gille vratio se u reprezentaciju nakon ozljede. Iako se Sorhaindo pokazao kao solidna zamjena, Gille je izvrsnom igrom i u obrani i u napadu još jednom dokazao da je jedan od najboljih pivota na svijetu i ključna karika reprezentacije.

Kapetan Jérôme Fernandez pokazao se kao jedna od ključnih karika i produžena ruka izbornika Oneste na terenu. Uspješno je koordinirao igru, a kada bi situacija bila tijesna, Fernandez je svojim ulaskom i besprijekornim izvođenjem sedmeraca donio prevagu na francusku stranu.

Ždrijeb svjetskog prvenstva, koje je otpočelo 13. siječnja 2011., smjestio je branitelje naslova u skupinu A, zajedno s jakim reprezentacijama Španjolske i Njemačke, uvijek neugodnim Tunižanima i Egipćanima i outsiderom Bahreinom. Utakmice su se igrale u Kristianstadu i Lundu. Prve tri utakmice bile su više zagrijavanje za daljnji tijek natjecanja, tako da je Francuska bez većih problema porazila Tunis (32:19), Egipat (28:19) i Bahrein (41:17). Uslijedile su utakmice protiv dvaju jakih europskih momčadi. Unatoč najavama o mogućem iznenađenju, njemačka momčad Heinera Brandta nije imala prevelike šanse protiv Onestinih igrača. Predvođena Williamom Accambrayjem, Francuska je vodstvo 13:10 s poluvremena do kraja povisila na 30:23 i tako riješila pitanje prolaska, zajedno sa Španjolskom. Utakmica protiv Španjolske, koja je odlučivala o pobjedniku skupine, počela je dobro i završila s francuskih +5 na poluvremenu. Do kraja je ta prednost rasla, ali se u posljednjih deset minuta Onestina momčad opustila. Unatoč svim očekivanja, španjolska je momčad uspjela u 10 minuta nadoknaditi -6 kojih je imala i doći do izjednačenja 28:28 pred posljednji napad. Iako je Onestina momčad pokušala postići pogodak, Šterbik je sretno obranio udarac Luca Abaloa, tako da je utakmica završila bez pobjednika. Francuska je s 9 bodova, od kojih je 3 prenijela u drugi krug, zasjela na prvo mjesto, ispred Španjolske i Njemačke.

Drugi krug u Jönköpingu donosi Mađarsku, Norvešku i Island. Iako su Mađari uvijek bili neugodan protivnik, posebice Francuzima, uvjerljivih +5 na poluvremeno do kraja se pretvorilo u 37:24 i tako samo potvrdilo uvjerljivu francusku pobjedu. Sedam pogodaka postigao je Karabatić i tako bio najbolji strijelac. Protiv Norveške su se također očekivala 2 boda, iako je utakmica bila znatno žilavija. Francuska je na poluvremenu imala +3 da bi, predvođena s po 5 Gilleorvih, Abaloovih i Accambrayjevih pogodaka, do kraja po povisila na +5 i pobijedila s 31:26. Island je bio najteži protivnik i porazom bi Francuska dovela u pitanje prolaz u polufinale. Ipak, aktualni prvaci nisu imali prevelikih problema s momčadi koja je u drugom krugu pokazivala znatno slabiju igru. Vodstvo od 16:13 na poluvremenu popelo se do 34:28 do kraja i tako je Francuska izborila nova 2 boda, prvo mjesto i još jednu važnu pobjedu protiv Islanda.

Legendarni Didier Dinart ponovo je briljirao u obrani tijekom prvenstva. Pokazao se kao ključ francuske obrane zbog čega je i nagrađen titulom najboljeg obrambenog igrača turnira.

Polufinale u Malmöu donijelo im je domaćina Švedsku. Iako nije briljirala igrom, skadinavska je momčad ostvarivala odlične rezultate, a imala je i iznimnu podršku publike u najvećoj dvorani ovogodišnjeg prvenstva. Francuzi su, kao i uvijek, ušli u utakmicu kao blagi favoriti, što su i iskoristili na poluvremenu i poveli s 15:12. U nastavku se ritam utakmice nije mijenjao - Francuzi vode i povećavaju vodstvo, a Šveđani love rezultat. Na samom kraju je Francuska imala +5 i tada je bilo jasno kako su branitelji naslova ponovo u finalu. Ritam utakmice je usporio, a do kraja su Šveđani uspjeli tek smanjiti na +3 i tako završiti utakmicu s 29:26. Za najboljeg igrača proglašen je pivot Bertrand Gille koji je, zajedno s Guigouom, postigao 8 pogodaka.

Finale, ponovo u Malmöu, donosi Dansku, momčad koja je po mnogima pokazala najveći napredak na ovom prvenstvu i koja je imala stopostotni učinak do finalne utakmice. Dok je danski izbornik Wilbek najavljivao najbolje finale ikad, izbornik Onesta je u svom stilu rekao "dovedite mi te Dance". Francuska je opet imala blagi favoritski status, ali razlika između nje i njezinog protivnika nikada nije bila manja. U igračkom se smislu, u prvom poluvremenu, to nije vidjelo. Danski stroj je blokiran, a Francuska je igrala bez ijedne pogreške u igri i suvereno odigrala poluvrijeme, završivši ga s 15:12. Thierry Omeyer obranio je nekoliko ključnih lopti, a Karabatić se pokazao kao najbolji individualac. Ipak, u drugom poluvremenu dolazi do obrata. Danci nastavljaju u svom ritmu, dok Francuzi postepeno padaju u igri i počinju raditi sve više pogrešaka. Danci koriste to i smanjuju rezultat. Francuzima je poluvrijeme otežao i danski vratar Landin, dok je Omeyer imao jedno od najlošijih poluvremena na turniru. Danci su pred sam kraj čak i poveli, da bi u zadnjem napadu to iznimno zanimljivog finala, Danci morali hvatati rezultat. S igračem manje, Francuzi su postavili čvrstu obranu, ali Bo Spellerberg uspijeva postići pogodak preko obrane i dovesti utakmicu do produžetaka. Počinjući s rezultatom 31:31, Francuzi su, s igračem manje, dobro otvorili produžetke. Iako je uglavim padao gol za golom, Francuzima se vratila sigurnost u igri i njihova slavna hladnokrvnost ponovo je prijetila Dancima. Nakon 33:33, Francuzi s dva pogotka Karabatića i Guigoua bježe na +2 i taj su rezultat zadržali do kraja. Lars Christiansen uspijeva smanjiti na 35:34, ali dva pogotka kapetana Fernandeza, najsigurnijeg igrača uz Karabatića, i nekoliko ključnih obrana Thierryja Omeyera (koji se ponovo razbranio) doveli su Francusku do zlata. Mikkel Hansen uspijeva smanjiti na 36:35, a u posljednjem napadu, Guigou nekoliko sekunda prije kraja utakmice uspijeva postići pogodak za 37:35 i tako je konačno riješeno pitanje pobjednika. Francuska je obranila još jedan naslov svjetskog prvaka i tako ostvarila svoje četvrto zlato za redom. Izboren je direktan nastup na Olimpijskim igrama u Londonu i na SP-u 2013. u Španjolskoj. Onestina momčad još je jednom pokazala briljantnost svoje igra i uspjela je ostvariti još jedan veliki podvig i tako ispisati povijest kao jedina momčad kojoj je to pošlo za rukom.

Najbolji strijelac momčadi bio je Nikola Karabatić s 51 pogotkom (ukupno na 7. mjestu), a proglašen je i za najboljeg igrača prvenstva. Najbolji vratar još jednom postao je Thierry Omeyer, najbolji pivot Bertrand Gille, a legendarni Didier Dinart proglašen je najboljim obrambenim igračem turnira.

Momčad svjetskih prvaka iz 2011. godine

Pozicija	Kadar
Vratari	Thierry Omeyer, Daouda Karaboué
Vanjski igrači	William Accambray, Xavier Barachet, Sébastien Bosquet, Jérôme Fernandez, Franck Junillon, Nikola Karabatić, Bertrand Roine
Pivoti	Didier Dinart, Bertrand Gille, Cédric Sorhaindo
Krila	Luc Abalo, Arnaud Bingo, Michaël Guigou, Guillaume Joli, Samuel Honrubia
Stručni stožer	Claude Onesta, Sylvain Nouet

Europsko prvenstvo 2012.

Daniel Narcisse (gore) i Guillaume Gille (dolje) vratili su se, nakon problema s ozljeda, u sastav Francuske reprezentacije, ali još uvijek nisi bili na razini na kakvoj su inače igrali, što je također doprinijelo slabom rezultatu na prvenstvu.

Iako su već tijekom proljeća i ljeta odigrali dva prijateljska turnira (u ožujku protiv Srbije i u lipnju protiv Argentine), prvi pretpripremni turnir Francuska nije statrala najbolje. U Francuskoj su bili domaćini Slovačkoj u dvije utakmice tijekom studenog 2011. Iako se, uz mala zakašnjenja, momčad okupila, u prvoj utakmici nije igralo nekoliko standardnih prvotimaca (među kojima su bili Guigou i Karabatić), što je bio jedan od glavnih uzroka poraza Francuske 28:30. Bio je to prvi poraz Onestine momčadi nakon dugo vremena i pokazao je određene slabosti momčadi u ovom pripremnom ciklusu. Ipak, dva dana kasnije, momčad je u istom sastavu pregazila tu istu Slovačku rezultatom 37:18 i još jednom pokazala svoju dominaciju. Nakon ovog turnira, gosti su bili neugodni Norvežani, koje su Francuzi ipak svladali u dvije utakmice. U tom je razdoblju objavljen i povratak Williama Accambrayja i Michaëla Guigoua, koji nisu igrali zbog ozljeda. Francuska je tako, samo 4 dana prije svoje prve utakmice na Europskom prvenstvu u Srbiji, završila svoje pripreme relativno uspješno, ali je bilo upitno koliko su kratkotrajne primjene mogle uhodati momčad, kojoj se dogodilo to da je nekoliko ključnih igrača zbog ozljeda bilo izvan forme (Guigou, Accambray, Karabatić, Narcisse).

Ždrijeb je Francusku smjetsio u grupu C, već ranije nazvanu skupinom smrti, zajedno sa Španjolskom, Mađarskom i Rusijom. Prvu utakmicu, 16. siječnja 2012. u Novom Sadu, igrali su upravo protiv Španjolske, momčadi koja im je na posljednja dva prvenstva zadavala najviše problema (dva remija u dvije utakmice), a pokazala je značajna poboljšanja u igri. Iako su igrali u najjačem sastavu, Francuzi su imali jasne probleme u igri. Na poluvremenu su gubili s dva gola razlike (13:15), što nije bilo toliko alarmantno kao činjenica da u drugom poluvremenu ne uspijevaju poboljšati igru. Španjolska je odigrala sigurno i uvjerljivo i u obrani i u napadu te na kraju odnijela dva boda s rezultatom 26:29. Kako su Rusija i Mađarska odigrale neriješeno, situacija nije bila toliko alarmantna, a kako je Francuska uvijek pokazivala tendenciju slabijeg starta na turnirima, nije bilo mjesta prevelikim uzbunama. Drugu utakmicu, protiv Rusije, odrađuju suvereno i bez velikih poteškoća. Pet golova prednosti s poluvremena oscilirano je na utakmici između +3 i +8 (inače, utakmicu su otvorili sa serijom 5:0), da bi na kraju završilo uvjerljivom pobjedom 24:28 u korist branitelja naslova. Francuska je tako upisala svoje prve pobjede, a remi Mađarske i Španjolske dodatno je išao na ruku braniteljima naslova. Očekivani poraz Rusije od Španjolske osigurao im je prolaz u drugi krug, tako da je utakmica protiv Mađarske bila za prijenos bodova u drugi krug. Dok je Španjolska sigurno nosila 3, a Mađarska imala barem 1, Francuska bi pobjednom prenijela 2 boda i bila u solidnoj situaciji u drugom krugu. Utakmica je, uz neke manje poteškoće, počela očekivano dobro za Francuze te im donijela prednost od 14:12 na poluvremenu. Ipak, što će pokazati i kasnije na turniru, drugo poluvrijeme su odigrali znatno lošije, posebice napadački, što je bila i zasluga mađarskog vratara Fazekasa. To je omogućilo Mađarima da preuzmu vodstvo i odnesu iznenađujuću i neočekivanu pobjedu 23:26. Branitelji naslova su, dakle, uspijeli proći u drugi krug, ali bez ijednog boda, što ih je stavilo u izrazito tešku poziciju za prolaz, a svemu tome doprinosila je i jako slaba igra Onestine momčadi koja, iako u istom sastavu (čak i ojačana povratcima Narcissea i Guillaumea Gillea), nije uspijevala pronaći pravu formu. Prije drugog kruga, svoj odlazak s prvenstva najavio je oporavljeni Guigou, koji je zbog nedostatka kondicije i slabog zdravlja, odlučio napustiti Srbiju kako ne bi riskirao pogoršanje i kako bi se bolje pripremio za London. Onesta je kao zamjenu zovnuo Samuela Honrubiju.

U drugom krugu su ih čekale Slovenija, Island i Hrvatska. Francuska nije smjela prosuti nijedan bod i ovisila je, po prvi puta nakon dugo godina, o ishodu drugih utakmica. Iako je neugodna Slovenija na poluvremenu imala prednost od 14:15, Onesina momčad pokazala je znatno bolju igru u drugom poluvremenu, što je, uz nekoliko ključnih obrana Therryja Omeyera, dovelo do pobjede od 28:26. Na kraju utakmice, kapetan Fernandez plakao je slaveći sa svojim igračima. Kasnije je objavljeno kako je razlog tomu bilo pogoršanje zdravstvenog stanja njegove majke, koja se borila s karcinomom (kao i njegov otac, 3 godine ranije). Isto tako, otac Nikole Karabatića (koji je tijekom cijelog turnira bio u izrazito lošoj formi), umro je nekoliko mjeseci ranije od posljedica karcinoma. Ipak, ova pobjeda te pobjede Islanda (nad Mađarskom) i Španjolske (nad Hrvatskom), dale su Francuskoj odličnu osnovu za mogući prolazak u polufinale. Ipak, sljedeći pritotivnik bila je Hrvatska, tradicionalno najveći rival Francuske reprezentacija te momčad koja do poraza od Španjolske (24:22) nije imala nijedan izgubljen bod. Nakon dugo vremena, Hrvatska je ušla kao favorit u utakmicu, s obzirom na igru i okolnosti vezane uz stanje francuske momčadi. Hrvatska je startala dobro, ali su Francuzi uvjerljivo zaključili poluvrijeme i, predvođeni Omeyerovim obranama i dobrom igrom u napadu (posebice Baracheta i dva pivotmena, Bertranda Gillea i oporavljenog Cédrica Sorhaindoa, koji je pozvan naknadno kako bi popunio slobodno mjesto nastalo Guigouovim odlaskom) imali prednost 12:11. Oko desetak minuta se igralo gol za golom tako da je Francuska uspijevala držati vodstvo, ali početak slabe realizacije i nekoliko nepotrebnih pogrešaka (tehničke greške i isključenja) omogućio je Hrvatskoj da izjednači i prezume vodstvo. Hrvatska je igrala sigurnije i kapitalizirala na svim francuskim greškama, što je omogućilo povećanje vodstva na +4, a to je bilo nedostižno za Francusku u posljednjih 8 minuta. Na kraju se vodstvo povećalo na +7 (22:29), čime su sve nade Francuske za prolazak ugašene. Posljednja utakmica, protiv Islanda, mogla im je donijeti igranje za 5. mjesto, ali je remi (29:29) onemogućio i taj ishod. Francuska je tako završila grupu II na posljednjem mjestu, sa samo 3 boda (kupno na turniru imali su 2 pobjede, 1 remi i 3 poraza), što ju je stavilo na 11. mjesto na ukupnom ragniranju momčadi.

Bio je to najlošiji rezultat Francuske u posljednjih nekoliko godina i prvi put, nakon dugo vremena, da se polufinale velikih natjecanja igralo bez Francuske. Ipak, momčad je najavila poboljšanje igre do početka Olimpijade u Londonu, koju su i trener i igrači još prije početka Europskog prvenstva označili kao svoj primarni cilj.

Olimpijske igre 2012.

Legendarni Les Experts u Parizu nakon povratka iz Londona gdje su ostvarili povijesni uspjeh i postali najbolja momčad u povijesti rukometa.

• Zlatna medalja na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu

Mada je reprezentacija još davno kao primarni cilj označila obranu zlata u Londonu, mediji su bili puni kritika uperenih prema "starim i nemoćnim" igračima nakon debakla u Srbiji, koje je bilo prvo natjecanje pod Onestom u kojem Francuska nije bila u polufinalu. Pripreme za Olimpijadu počele su u travnju dvama uvjerljivim pobjedama protiv reprezentacije Švicarske da bi se nastavile u srpnju, nekoliko dana prije odlaska u London. Na dosta jakom prijateljskom turniru kojemu je bila domaćin, Francuska je uvjerljivo slavila protiv Tunisa i Španjolske u Strasbourgu sa 31:24 i tako uspješno odradila prvi dio priprema. Tjedan dana kasnije, odigrali su prijateljsku utakmicu protiv Mađarske u Dunkerqueu gdje su izgubili s minimalnih 22:23, ali to nije poljuljalo nade o obrani zlata.

Mada već član "stare garde", Thierry Omeyer se još jednom pokazao kao ključna i nezamjenjiva karika francuske reprezentacije te je svojim briljatnim partijama doprinio konačnoj pobjedi u Londonu. Također, još je jednom proglašen za najboljeg golmana turnira i uvršen u momčad istog.

Skupina u Londonu nije bila pretjerano teška - autsajder Ujedinjeno Kraljevstvo, kontinentalni prvaci Tunis i Argentina te snažne skandinavske momčadi Švedske i Islanda. Onestina momčad prve je tri utakmice odradila bez većih poteškoća. Britaniju su pregazili 44:15, Argentinu 32:20 i Tunis pobijedili s 25:19 nakon što je Omeyer u posljednjih 15 minuta zaključao gol. Osiguravši si prolaz, Onesta je protiv Islanda mogao malo eksperimentirati s vanjskom linijom, što ga je koštalo pobjede u toj utakmici. Mada je Francuska imala napad i igrača više u polju posljednjih 10 sekunda, islandski vratar obranio je Narcisseov udarac i utakmica je završila 30:29 u korist Islanda. Islanđani su tako osigurali prvo mjesto u skupini, a Francuska se u zadnjem kolu borila za drugo mjesto sa Švedskom. Furiozno prvo poluvrijeme i prednost od 18:12 omogućili su Francuskoj da odigra lakše drugo poluvrijeme te je utakmica završila s 29:26, kao i dvije godine ranije u polufinalu svjetskog prvenstva. Francuska je skupinu završila na drugom mjestu, što joj je donijelo Španjolsku, koja je bila trećeplasirana u težoj, grupi B.

William Accambray dolazi iz sportske obitelji te je na ovom turniru ostvario svoje prvo olimpijsko zlato. Mada prvi dio turnira nije ni igrao, Onesta ga je kasnije zamijenio za Jolija što mu se višestruko isplatilo - praktički je sam pobijedio Španjolsku i potvrdio je pobjedu protiv Hrvatske.

Četvrtfinalna utakmica bila je, nakon dvostrukih produžetaka Islanda i Mađarske nešto ranije istog dana, drugi triler u sklopu zanimljivog četvrtfinalnog dana. Španjolska je odlično otvorila utakmicu, dok je Francuska izgledala potpuno izgubljeno - u prvih desetak minuta imali su jedan postignut i promašen sedmerac te šut ispod 50%, što je Španjolcima omogućilo solidnu +4-5 prednost. Izgledalo je kao da su branitelji zlata iscrpljeni s obzirom da je napad djelovao potpuno bezidejno pored razbranjenog Šterbika, a jedini golovi dolazili su, povremeno, s crte. Poluvrijeme je završilo sa solidnih 12:9 u korist Španjolske, a vidjelo se kako se Francuska, postepeno diže. Ipak, veliko pitanje je može li se i vratiti. U drugom poluvremenu, Onesta na lijevog vanjskog uvodi Williama Accambrayja, kojemu je to bila prva utakmica na igrama. Naime, Accambray je u London doputovao kao petnaesti igrač te ga je Onesta, nakon prvog kruga, odlučio zamijeniti s Jolijem što mu se pokazalo kao pogodak. Francuska se počela vraćati, a glavni pokretač bio je upravo Accambray, koji je do posljednje minute postigao čak 6 golova. Francuska je u tijeku poluvremena imala i vodstvo, ali se u posljednju minutu ušlo s rezultatom 26:26 i posljednjim napadom za Francusku. Logično, Onestini igrači vukli su dugi napad do nekih 6-7 sekundi pred kraj kada je Karabatić opalio iz velike daljine i pogodio Šterbika, ali se lopta odbila na crtu gdje je čekao Accambray i zabio gol za vodstvo 27:26, tri sekunde prije kraja. Francuska je tako, nakon napete utakmice, osigurala polufinale, a Španjolsku poslala na 7. mjesto.

U polufinalu ih je dočekala Hrvatska, koja se pošteno namučila s Tunisom u četvrtfinalu. Francuski problemi sa Španjolskom i stopostotan učinak Hrvatske u dotadašnjem tijeku turnira stavili su Golužinu momčad u cipele favorita, što nije bilo baš često u ogledu ovih dvaju reprezentacija. Dok se Francuska mučila, Hrvatska je prikazivala najljepšu igru na turniru te je najavila pohod na treće zlato. Ipak, dogodilo se nešto potpuno (ne)očekivano. Od prve minute, Francuska je preuzela nevjerojatnu incijativu i igrala bez ikakve pogreške. Thierry Omeyer je u prvih desetak minuta imao gotovo 90% obrana, francuskih 6-0 funkcioniralo je perfektno, a Hrvatska je djelovala bezidejno i nemoćno. Prednost Francuza samo je rasla, a tek je ulaskom Balića, Hrvatska pokazala nekakvu inicijativu, mada je to bilo dovoljno samo za smanjenje prednosti na 12:10 na poluvremenu. Početkom drugog poluvremena, Hrvatska je ipak dobila priliku za povratak, ali niz tehničkih pogrešaka i obrane Omeyera omogućile su Francuskoj da prednost digne na nedostižnih 18:13. Do kraja utakmice, prednost je varirala, Goluža se koprcao na klupi, a vrijeme je radilo za Onestu. Bilo je jasno kako je Hrvatska slomljena i psihički i fizički, igra i taktika su im razbijeni i bilo je samo pitanje razlike s kojom će Francuska pobijediti. Na kraju je ta razlika bila 25:22 i Francuska je mogla mirno planirati obranu zlata. Bila je to prva utakmica ove dvije momčadi u kojoj je Francuska (Hrvatskoj to nije uspjelo nijednom od 2005.) imala potpunu dominaciju i kontrolu igre, u kojoj je držala Hrvatsku na distanci i nije joj omogućila ne da povede, već niti da izjednači. Od početnik 3:0, Francuska je država vodstvo do kraja utakmica i Hrvatska nije niti izjednačila.

U finalu ih je, ponovo, čekala Švedska, koja se poprilično teško obračunala s Mađarima. Francuska je bila očiti favorit i švedski ulazak u finale gledao se kao povratak Švedske na rukometnu scenu nakon legendarne generacije iz 90-ih. Ipak, Francuzi su dosta nesigurno otvorili utakmicu tako da su Šveđani, sa svojom čvrstom obranom i opreznim golmanom, čak imali +2 pri samom početku. Ipak, Francuska je vrlo brzo reagirala, iskoristila tehničke pogreške i isključenja te do kraja poluvremena navukla 10:12 u svoju korist. Drugo poluvrijeme opet je teklo u znaku Francuske koja je držala prednost (od +1 do +3), ali se ipak nije uspjela ozbiljnije odlijepiti unatoč nekoliko dobrih prilika. Posljednjih pet minuta igre, Šveđani su malo više pritisli te su, nakon što je, minutu i pol prije kraja, isključen Karabatić, nakon sedmerca došli na samo -1 s igračem više. Ipak, Abalo, koji je kriv za sedmerac (koji je nastao nakon vrlo sumnjivo dodijeljene lopte Šveđanima nakon što je Barachet prsjekao loptu), uspio je s 9 metara, kad je Francuska imala igrača manje, zabiti svoj 4. pogodak i dignuti rezultat na +2 i tako rijšiti utakmicu. U posljednjoj minuti, Šveđani opet vraćaju na +1 Francuske, ali nakon time-outa Claudea Oneste, Francuska je izborila prekršaj i oprezno odigrala posljednjih 10 sekundi i tako si osigurala obranu zlata.

Bilanca Onestine momčadi postala je nevjerojatna. Oni su službeno postali najbolja rukometna generacija u povijesti, generacija koja je u razdovlju od 11 godina osvojila sve što se dalo osvojiti. Dva su puta zaredom osvojili svjetsko zlato, bili su istovremeno i svjetski i europski i olimpijski pobjednici, dva puta europski prvaci i sada prva momčad koja je obranila naslov olimpijskog prvaka. Ujedno, pridružili su se elitnoj skupini momčadi koje su 2 puta osvajale olimpijsko zlato.

Les Experts

2 Jérôme Fernandez vanjski igrač (srednji, desni, lijevi vanjski)	3 Didier Dinart pivot	4 Xavier Barachet desni vanjski	5 Guillaume Gille vanjski igrač (srednji, desni vanjski)
6 Bertrand Gille pivot	8 Daniel Narcisse vanjski igrač (srednji, lijevi vanjski)	9 Guillaume Joli desno krilo	11 Samuel Honrubia lijevo krilo
12 Daouda Karaboué golman	13 Nikola Karabatić vanjski igrač (srednji, lijevi vanjski)	16 Thierry Omeyer golman	18 William Accambray lijevi vanjski
19 Luc Abalo desno krilo	20 Cédric Sorhaindo‎ pivot	21 Michaël Guigou lijevo krilo	Claude Onesta izbornik

Momčad olimpijskih prvaka iz 2012.

Pozicija	Kadar
Vratari	Thierry Omeyer, Daouda Karaboué
Vanjski igrači	William Accambray, Xavier Barachet, Jérôme Fernandez, Nikola Karabatić, Guillaume Gille, Daniel Narcisse
Pivoti	Didier Dinart, Bertrand Gille, Cédric Sorhaindo
Krila	Luc Abalo, Michaël Guigou, Guillaume Joli, Samuel Honrubia
Stručni stožer	Claude Onesta, Sylvain Nouet

Svjetsko prvenstvo 2013.

Nakon 9 godina u reprezentaciji, Daouda Karaboué je, nakon prvenstva, odlučio napustiti reprezentaciju u dobi od 37 godina.

Obrambena legenda, jedan od najboljih obrambenih igrača u povijesti, Didier Dinart je, nakon 17 godina igranja za Francusku, odlučio otići u reprezentativno umirovljenje.

Francuska je, nakon nevjerojatnog uspjeha u Londonu, mogla započeti pripreme za svjetsko prvenstvo u Španjolskoj. Ipak, u jeku rukometne sezone, francuski rukomet pogodio je težak kladioničarski skandal koji je sumnjičio braću Luku i Nikolu Karabatića te Samuela Honrubiju, igrače Montpelliera koji su, prema pisanjima medija, namjestili poraz svog kluba protiv znatno slabije momčadi. Honrubija je brzo oslobođen optužbi, ali su kao glavni osumnjičenici i dalje ostala braća Karabatić. Mada je i vodstvo kluba, kao i izbornik Onesta, stao u njihovu podršku, situacija je bila neizvjesna, da bi se kao glavni osumnjičeni na kraju pojavio Luka, dok je Nikola mogao nastaviti s rukometom.

Ta afera nije toliko omela reprezentativne dužnosti tako da je Francuska tokom siječnja 2013. odradila dvije pripremne utakmice protiv Argentine, gdje je odnijela dvije uvjerljive pobjede. Ipak, kadar momčadi za svjetsko prvenstvo bio je nešto drugačiji nego do sada. Guillaume Gille se umirovio, Bertrand Gille je bio ozlijeđen, a izbornik Onesta je odlučio izostaviti Guillaumea Jolija. U reprezentaciju su, tako, vraćeni Sébastien Bosquet i Grégoire Detrez, a priliku za premijerni nastup dobili su mladi Timothey N'Guessan i Valentin Porte.

Francuska je ždrijebana u skupinu A, zajedno s Argentinom, Brazilom, Crnom Gorom, Tunisom i Njemačkom. U prvom ogledu, onom s Tunižanima, Francuzi su odradili posao, ali ih je Tunis držao u egalu sve do posljednjih 5-10 minuta, kada im se igra slomila. Uslijedile su i više nego uvjerljive pobjede protiv Argentine, Brazila i Crne Gore, a onda ogled s Njemačkom za prvo mjesto. Njemačka je igrala brzo i hrabro, iznenadila je Francusku sa 6-0 obranom tako da je Onestina momčad na momente djelovala bezidejno. Ipak, rezultat se svo vrijeme držao u egalu, mada je Njemačka nekoliko puta ispustila prednost i od 3-4 gola razlike. U posljednjim trenucima utakmice, Njemački napad za +2 Francuzi uspijevaju presječi te, samo par sekundi prije kraja, kreću u kontranapad za izjednačenje i prvo mjesto, ali gube loptu što Nijemci koriste i postavljaju konačnih 32:30 i odlaze na prvo mjesto. Velik doprinos ovom porazu dali su i francuski golmani, koji su, zajedno, obranili tek 7 od 39 udaraca, što je samo 17% ukupnih obrana.

Francuska je tako išla u gornji dio ždrijeba, koji je ujedno postao i teži, gdje ih je čekao Island. Radilo se tu o susretu dvaju čvrstih ekipa koje su se već susrele u Londonu, gdje je Island slavio s jednim golom. Ipak, Island je bio u fazi podmlađivanja, a ostali su bez najboljeg igrača, Ólafura Stefánssona, kao i izbornika. Bila je to čvrsta utakmica u kojoj je Francuska ipak imala kontrolu, mada je Island nekoliko puta mogao preuzeti vodstvo. Omeyer je konačno bio na razini, ali ne i na uobičajenoj svjetskoj klasi kakvu je prikazivao. Oba poluvremena završila su identičnim rezultatom, 14:15, tako da je Francuska na kraju odnijela pobjedu 28:30 i izborila četvrtfinale.

U četvrtfinalu ih čeka Hrvatska, koja je uvjerljivo porazila Bjelorusiju u osmini finala i u četvrtfinale došla sa stopostotnim učinkom. Posljednji meč protiv Španjolske, Hrvatska je ipak pobijedila i tako otišla u gornji, teži dio ždrijeba, gdje su bile i Francuska i Danska. Utakmica je započela čvrsto, kao i sve do sada, te je Drago Vuković već nakon 40-ak sekundi igre dobio direktan crveni karton zbog agresivnog starta na glavu Baracheta. Iako je Francuska imala 2:0 vodstvo, to nije uspjela kapitalizirati tako da je Hrvatska ekspresno došla do 3:2 i nakon toga više nije ispuštala vodstvo. Ipak, utakmica nije bila toliko jednostavna. Hrvatska je nekoliko puta imala priliku odvojiti se na +5, ali bi se Francuska svaki puta vraćala te se na poluvrijeme otišlo s 13:12 na poluvremenu. Takav ritam nastavio se i u prvih 15 minuta drugog poluvremena gdje su obje momčadi propustile prilike - Francuska za povratak, Hrvatska za odljepljenje. Ipak, ključni trenutak dogodio se u posljednjih 10 minuta kada Hrvatska uspijeva slomiti Francusku i povisiti to na nedostižnih +5, koji su na kraju postali 23:30 za Hrvatsku. Ponovila se tako razlika iz Srbije 2012., a Hrvatska je izborila polufinale s Danskom.

Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj označilo je službeni kraj Expertsa, s obzirom na to da je velik broj igrača najavio skoro umirovljenje. Najbolja momčad u povijesti rukometa već je ostala bez Guillaumea Gillea, a reprezentativnu mirovinu nakon prvenstva najavili su i rezervni golman Daouda Karaboué i obrambena legenda Didier Dinart, koji je u reprezentaciji igrao čak 17 godina. Umirovljenje očekuje i kapetana Jérômea Fernandeza kao i najboljeg vratara svih vremena, Thierryja Omeyera, koji to ipak nisu najavili nakon prvenstva 2013. godine. Francuska je tako ušla u nužnu fazu restrukturiranja i podmlađivanja momčadi, čiji će predvodnici postati William Accambray i Xavier Barachet, uz već provjerene Karabatića, Guigoua, Abaloa i Narcissea, nakon što je ostvarila povijesni uspjeh o ovome sportu.

Postepena smjena generacija i Indestructibles (2014. - 2016.)

Europsko prvenstvo 2014.

• Zlatna medalja na Europskom prvenstvu 2014. u Danskoj

Iako je Francuska svoju utakmicu protiv Švedske izgubila, ona nije imala nikakvog učinka na francuski plasman te je služila kao dobrodošao odmor za prvu momčad pred polufinalni ogled.

Iako je bila aktualni olimpijski pobjednik, Francuska je nakon lošeg plasmana na prethodnom europskom prvenstvu i neuvjerljivog nastupa na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj u Dansku došla bez statusa favorita. Iako je bez ikakvih poteškoća prošla kvalifikacije, dva poraza od Danske, domaćina prvenstva, na pripremnim turnirima nisu ulijevali pretjeranu nadu, unatoč pobjedi nad Hrvatskom u pripremnoj fazi.

Onesta je imao i problema s ozljedama. Thierry Omeyer se još oporavljao te je, iako je otputovao s reprezentacijom, bio izvan pogona tokom prvog dijela turnira, a kako se Karaboué već ranije oprostio, golmanski duo činili su Cyril Dumoulin i Vincent Gérard. Zbog ozljeda su nastup otkazali i Xavier Barachet te Bertrand Gille, dok su se Didier Dinart i Guillaume Gille već ranije oprostili od reprezentacije. Onesta je tako kombinirao nove igrače s jezgrom koja je još uvijek, većinski, bila na okupu. Francuska je ždrijebana u relativno jednostavnu grupu s Poljskom, Rusijom i Srbijom te je, nakon uvjerljivih pobjeda nad Rusijom i Srbijom te tijesne pobjede nad Poljskom, drugi krug izborila sa stopostotnim učinkom. Protivnici u drugom krugu bili su Hrvatska, Švedska i Bjelorusija. Prva utakmica drugog kruga odmah je donijela vječni derbi i utakmicu koju su svi označili onom koja će odrediti prvoplasiranog u skupini. Iznenađujuće dobra Francuska loše je otvorila utakmicu te je Hrvatska tokom poluvremena imala nekoliko golova prednosti, što se, ipak, rastopilo do odmora. U drugom poluvremenu, Francuska diže igru i gotovo rutinski postvaruje pobjedu od 27:25 i tako zauzima prvo mjesto nakon prvog dana drugog kruga. Velikih +9 protiv Bjelorusije osiguralo im je prolazak u polufinale, a velika poljska pobjeda nad Švedskom i prvo mjesto u skupini. To je Onesti omogućilo da u posljednoj utakmici odmara igrače i igra s rezervnom ekipom, što je ovaj i učinio. Francuska je izgubila od Švedske i to će se pokazati kao njihov jedini poraz na turniru.

U polufinalu ih je čekala Španjolska, s kojom je Francuska imala problema na nekoliko posljednjih turnira. Španjolska se i ovdje pokazala kao tvrd protivnik te je Francuska poluvrijeme završila s -2 i bez neke jasne ideje kako poraziti svog protivnika. Ipak, u drugom poluvremenu Francuska ponovo diže igru i s osam golova Luca Abaloa pobjeđuje s 30:27 i osigurava finale protiv Danske, koja je u polufinalu izbacila Hrvatsku. Danska je u finalu bila favorit iz dva razloga - bili su branitelji naslova i domaćini turnira. Uz to, do finala nisu zabilježili nijedan poraz, a izbornik Wilbek se od reprezentacije želio oprostiti sa zlatom na domaćem terenu. Ipak, Francuska je napravila nešto što je malotko očekivao. Čvrsta igra i briljantna taktika Oneste i Dinarta (koji je bio trener obrane) potpuno su ubile dansku igru, a serija Omeyerovih izvanrednih obrana na samom početku omogućila je Francuskoj da demontira Dance i već sredinom poluvremena ostvari nevjerojatnih +10 razlike. Utakmica je tada, de facto, bila riješena. Poluvrijeme je Francuska završila s 23:16 i uspješno neutralizirala sve danske pokušaje povratka u drugom poluvremenu. Uz briljantnog Omeyera i Nikolu Karabatića, koji je cijeli turnir odigrao na vrhunskoj razini, deset golova Michaëla Guigoua i enorman doprinos Valentina Portea na desnom vanjskom (Francuska je konačno imala ljevaka na toj poziciji) te seriju poteza za pamćenje (cepelin Gouigoua za Portea s kraja prvog poluvremena proglašen je najboljim trenutkom utakmice), Francuska je s 41:32 porazila Dansku s najuvjerljivijim rezultatom u povijesti europskih prvenstava. Luc Abalo je izabran za najbolje desno krilo, dok je Nikola Karabatić proglašen najboljim igračem turnira.

Francuska je u Danskoj osvojila svoju treću titulu europskog prvaka i tako došla na drugo mjesto vječne tablice, iza Švedske (4). Pobjeda nad Danskom oborila je nekoliko rekorda; bila je to finalna utakmica s najviše golova u dotadašnjoj povijesti EHF Eura, finalna utakmica u kojoj je pobjednik postigao najviše golova te najbolji francuski rezultat u finalima. Uz to, radi se o drugoj najboljoj razlici u povijesti finala, odmah iza +13 Švedske u pobjedi protiv Rusije 1994. godine. Francuska je tako ponovo spojila olimpijsko zlato s titulom prvaka svijeta i samo dodatno potvrdila svoj status najbolje generacije u povijesti rukometa, a dotadašnji nadimak Experts zamijenjen je s Indestructibles (sh. Neuništivi). Također, Francska si je otvorila mogućnost da sljedeće godine ponovo objedini sve tri velike titule i tako postane jedina momčad u povijesti kojoj je to za rukom pošlo ne jednom, nego čak dva puta.

Momčad europskih prvaka iz 2014. godine

Pozicija	Igrači
Vratari	Cyril Dumoulin, Thierry Omeyer, Vincent Gérard
Vanjski igrači	Jérôme Fernandez, Mathieu Grébille, Nikola Karabatić, William Accambray, Alix Nyokas, Valentin Porte, Daniel Narcisse
Pivoti	Igor Anić, Luka Karabatić, Cédric Sorhaindo
Krila	Luc Abalo, Michaël Guigou, Guillaume Joli, Samuel Honrubia
Stručni stožer	Claude Onesta, Sylvain Nouet, Didier Dinart

Svjetsko prvenstvo 2015.

• Zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 2015. u Kataru

Thierry Omeyer je u Kataru postao prvi golman koji je istovremeno proglašen i najboljim igračem Svjetskog prvenstva.

Francuska je u Katar, tek drugu azijsku zemlju koja je bila domaćin Svjetskog prvenstva (nakon Japana 1997.), došla kao aktualni europski i olimpijski prvak. Momčad koju je već polako preuzimao pomoćni trener Didier Dinart, dok je Onesta bio zadužen za napadački dio, došla je na Svjetsko prvenstvo kao jedan od favorita, posebice jer se radilo o prvom izlučnom turniru za olimpijski turnir u Riju de Janeiru. Indestructibles, kako im je bio novi nadimak, ždrijebani su u grupu C sa Švedskom, Islandom, Egiptom, Češkom i Alžirom.

Nakon više rutinskih pobjeda nad Česima i Egipćanima, Francuzi su iščupali remi s Islanđanima u trećem kolu i tako pokazali prvi znak slabije igre protiv reprezentacije koja je u prva dva kola izgubila od Švedske s čak osam golova razlike (Island je postigao samo 16 golova u toj utakmici) i dobila Alžir. U četvrtom kolu, Francuzi potvrđuju prolazak u osminu finala pobjedom nad Alžirom da bi u posljednjem kolu s +3 protiv Švedske izborili prvo mjesto i lakšeg protivnika. Ždrijeb u drugoj fazi turnira bio je izrazito blagonaklon prema Francuzima, koji su do polufinala uspješno eliminirali Argentinu (+13) i Sloveniju (+9). U polufinalu je čekala jaka Španjolska, s kojom je Francuska tradicionalno igrala teške utakmice. Međutim, ova polufinalna utakmica bila je osjetno drugačija - Francuska je dominirala susretom od sredine poluvremena te su napravili razliku od +4 gola koju su uspješno držali sve do kraja utakmice, ne davši Španjolcima pravu šansu da se vrate.

U drugom dijelu ždrijeba, domaćin Katar je, uz velike kontroverze oko sudačkog favoriziranja u utakmicama protiv Njemačke i Poljske, uspio izboriti finale s Francuzima. Iako su Francuzi bili jasni favoriti, Katar se pokazao prilično žilavim protivnikom. Francuska je otišla s +3 na poluvrijeme te je uspješno održala tu prednost do kraja, međutim Katar je u nekoliko navrata bio vrlo blizu izjednačenju. Nikola Karabatić je s 5 golova bio najbolji francuski strijelac, dok je istu ulogu s druge strane imao Žarko Marković, koji je postigao 7 golova. Francuska je tako osvojila rekordno peto zlato na Svjetskim prvenstvima, dok je Katar postao prva neeuropska zemlja s medaljom na Svjetskom prvenstvu.

Francuski golman, legendarni Thierry Omeyer, proglašen je i za najboljeg golmana i igrača turnira, što je bio prvi takav slučaj u historiji Svjetskog prvenstva, dok je Nikola Karabatić ušao u najbolju momčad turnira kao srednji vanjski. Francuska je na ovaj način osigurala direktan plasman na Olimpijske igre i ponovo je istovremeno bila svjetski, europski i olimpijski prvak.

Momčad svjetskih prvaka iz 2015. godine

Pozicija	Igrači
Vratari	Thierry Omeyer, Cyril Dumoulin
Vanjski igrači	William Accambray, Xavier Barachet, Jérôme Fernandez, Nikola Karabatić, Daniel Narcisse, Kévynn Nyokas, Mathieu Grébille
Pivoti	Cédric Sorhaindo, Igor Anić, Luka Karabatić
Krila	Michaël Guigou, Guillaume Joli, Samuel Honrubia, Valentin Porte, Kentin Mahé
Stručni stožer	Claude Onesta, Didier Dinart, Sylvain Nouet

Europsko prvenstvo 2016.

Kao što je bio slučaj četiri godine ranije, Francuska je na Europsko prvenstvo došla kao aktualni svjetski, europski i olimpijski prvak. Međutim, isto kao i u Srbiji 2012., Francuzi su kao glavni cilj za 2016. godinu postavili obranu olimpijskog zlata, što je značilo da turnir u Poljskoj neće biti odigran na najvišoj razini. Tomu je svjedočio i osjetno pomlađeni sastav, u kojem su se pojavili debitantni poput Ludovica Fabregasa, Benoîta Kounkouda i Nedima Remilija, sve mladi igrači koji su ostvarili velike uspjehe u juniorskim selekcijama, ali bez iskustva na seniorskim natjecanjima.

Francuska je ždrijebana u grupu A s domaćinom Poljskom, Srbijom i Makedonijom. Nakon uvjerljivih pobjeda protiv Makedonije (+7) i Srbije (+10), Francuska je u zadnjem kolu izgubila od domaćina i tako završila grupu na drugom mjestu, prenoseći dva boda u drugu fazu. Tamo su čekale Bjelorusija, koju je Francuska pregazila s +11 (na poluvremenu je bilo čak 20:5), rival Hrvatska, protiv koje je Francuska ostvarila rekordnu pobjedu od +8, te Norveška, koja je igrala izvanredan turnir. Francuska je nakon dva kola bila u dobroj poziciji i bila joj je potrebna pobjeda protiv Norveške, međutim Francuzi u toj utakmici nisu imali rješenje za norveške igrače tako da su Skandinavci slavili s 29:24. Ipak, Francuska je i s tim rezultatom imala šansu za polufinale ukoliko bi Hrvatska pobijedila Poljsku s dovoljno razlike, međutim u toj se utakmici dogodila jedna od najvećih senzacija posljednjih godina - Hrvatska je u odlučujućoj utakmici pregazila Poljsku s +14 i tako, iako je imala minimalne šanse, izborila drugo mjesto i polufinale protiv Španjolske.

Koo trećeplasirana u drugom krugu, Francuska je igrala za peto mjesto protiv Danske, koju je, u praktički prijateljskoj utakmici, pobijedila s 29:26.

Olimpijske igre 2016.

• Srebrna medalja na Olimpijskim igrama 2016. u Riju de Janeiru

Onestina reprezentacija je na olimpijski turnir u Riju de Janeiru došla s namjerom da drugi puta obrani olimpijsko zlato i tako po treći put postane olimpijski prvak, što bi bio historijski uspjeh. Momčad u kojoj ponovo nije bilo zvijezda poput Accambrayja ili Baracheta, koji su izostali zbog ozljeda, ždrijebana je u grupu A s Katarom, Argentinom, Tunisom te rivalima Hrvatskom i Danskom. Nakon početnih pobjeda protiv Katara, Tunisa i Argentine, Francuska je bila prva momčad koja je osigurala četvrtfinale te je u zadnje dvije utakmica ušla s određenim rasterećenjem. U četvrtom kolu izgubili su od Hrvatske (29:28) i to nakon što je Guigou promašio sedmerac u posljednjim sekundama utakmice, dok su u posljednjem kolu pobijedili Dansku i tako izborili drugo mjesto u skupini, iza Hrvatske.

U četvrtfinalu su Francuzi išli na domaćine, Brazil, koje su, nakon dobre borbe u prvih 40 minuta, ipak svladali sa +7 razlike i tako išli u polufinalni ogled s aktualnim europskim prvacima, Njemačkom. Iako je Francuska u jednom trenutku imala visokih +7, Njemačka se uspjela vratiti te se u posljednju minutu išlo s rezultatom 28:28. Francuska je imala posljednji napad, kojega je uspjela držati do samoga kraja, kada je Daniel Narcisse u solo prodoru tri sekunde prije kraja izborio priliku za udarac i postigao gol za finalni ogled, gdje ih je čekala Danska. Danska je loše startala olimpijski turnir, s dva poraza u skupini, međutim u fazi na izbacivanje su pružili odlične partije protiv Slovenije i Poljske te tako došli u finale.

Finale je, zapravo, bila repriza posljednjeg kola grupe A, gdje je Francuska slavila 33:30. Ipak, finalna utakmica bila je nešto drugačija. Nakon početnih 15-ak minuta izjednačene igre, Danska je uspjela ostvariti prednost te na poluvrijeme otići s +2. Iako je Francuska na početku drugog poluvremena vratila razliku, rupa u francuskoj igri sredinom drugog poluvremena omogućila je Dancima da odu na visokih +5, što se pokazalo nedostižnim za olimpijske prvake. Iako se Francuska grčevito borila i uspjela smanjiti dansku prednost na samo dva gola, nekoliko tehničkih pogrešaka i slaba realizacija omogućili su Dancima da s 28:26 osvoje svoje prvo olimpijsko zlato.

Francuska je tako osvojila svoju treću olimpijsku medalju za redom i prvo srebro; s ukupno četiri medalje, Francuska se trenutno nalazi na prvom mjestu najuspješnijih zemalja na olimpijskim turnirima. Uz sve to, bilo je ovo prvo finale nekog turnira koje je Francuska izgubila još od 1993. godine, ujedno i drugo općenito; sva finala u kojima su igrali od te 1993. godine, Francuzi su pobjeđivali. Najbolji strijelac Francuske na turniru bio je Michaël Guigou, s 39 golova, dok su Nikola Karabatić, Valentin Porte i Cédric Sorhaindo uvršteni u idealnu momčad turnira.

Francuska nakon Oneste (2016. - )

Statistikа

Najviše nastupa Igrač Nastupi Nastupi Jackson Richardson 1990. – 2005. 417 Jérôme Fernandez 1997. – 2015. 390 Didier Dinart 1996. – 2013. 379 Thierry Omeyer 1999. – 2017. 347 Guillaume Gille 1996. – 2012. 308 Daniel Narcisse 2000. – 2017. 300 Pascal Mahé 1984. – 1996. 297 Philippe Gardent 1980. – 1995. 283 Bertrand Gille 1997. – 2015. 268 Nikola Karabatić 2002. – 0000 264 Gaël Monthurel 1987. – 1996. 253 Olivier Girault 1997. – 2008. 248 Thierry Perreux 1984. – 1995. 244 Christian Gaudin 1992. – 2002. 242 Frédéric Volle 1987. – 1996. 241 Stéphane Stoecklin 1990. – 1999. 238 Michaël Guigou 2002. – 0000 230 Cédric Burdet 1997. – 2008. 227 Guéric Kervadec 1993. – 2005. 217 Eric Quintin 1988. – 1996. 216 Alain Portes 1983. – 1992. 212 Luc Abalo 2005. – 0000 208 Joël Abati 1995. – 2009. 203 Bruno Martini 1990. – 2007. 202 Philippe Médard 1979. – 1992. 183 Christophe Kempé 1996. – 2009. 178 Philippe Debureau 1985. – 1992. 177 Patrick Cazal 1994. – 2003. 171 Grégory Anquetil 1995. – 2005. 169 Gilles Derot 1984. – 1992. 167

Najbolji strijelci Igrač Nastupi Golovi Jérôme Fernandez 1997. – 2015. 1,456 Nikola Karabatić 2002. – 0000 1,125 Frédéric Volle 1987. – 1996. 1,016 Daniel Narcisse 2000. – 2017. 912 Stéphane Stoecklin 1990. – 1999. 898 Michaël Guigou 2002. – 0000 814 Bertrand Gille 1997. – 2015. 806 Jackson Richardson 1990. – 2005. 787 Pascal Mahé 1984. – 1996. 739 Luc Abalo 2005. – 0000 688 Guillaume Gille 1996. – 2012. 678 Philippe Gardent 1980. – 1995. 638 Joël Abati 1995. – 2009. 586 Philippe Debureau 1985. – 1992. 574 Olivier Girault 1997. – 2008. 573 Guéric Kervadec 1993. – 2005. 517 Alain Portes 1983. – 1992. 500 Cédric Burdet 1997. – 2008. 491 Patrick Cazal 1994. – 2003. 482 Thierry Perreux 1984. – 1995. 476 Denis Lathoud 1987. – 1996. 463 Andrej Golić 1998. – 2004. 368 Guillaume Joli 2006. – 0000 346 Stéphane Joulin 1996. – 2002. 344 Cédric Sorhaindo 2005. – 0000 338 Laurent Munier 1987. – 1995. 305 Gaël Monthurel 1987. – 1996. 292 Eric Quintin 1988. – 1996. 277 Christophe Kempé 1996. – 2009. 267 Zaključno s utakmicom: Francuska - Norveška, 2017.

Poznate utakmice

Vidi i: Rivalstvo Francuske i Hrvatske u rukometu

Datum	Lokacija	Sta.	Protivnik	Rezultat	Turnir/Napomene
30. ožujka 1952.	Pariz, Francuska	D	Zapadna Njemačka	7:28	Prijateljska utakmica Prva službena utakmica francuske reprezentacije
13. prosinca 1953.	Nantes, Francuska	D	Španjolska	23:11	Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1954. Prva utakmica Francuske u sklopu međunarodnog natjecanja
13. siječnja 1954.	Kristianstad, Švedska	G	Zapadna Njemačka	27:4	Svjetsko prvenstvo 1954. (grupna faza) Prva utakmica na međunarodnom natjecanju
8. kolovoza 1992.	Barcelona, Španjolska	D	Island	24:20	Utakmica za broncu na Olimpijskim igrama 1992. Prvo međunarodno odličje za Francusku
20. ožujka 1993.	Stockholm, Švedska	G	Rusija	19:28	Svjetsko prvenstvo 1993. (finale) Prvo finale i prvo srebro za Francusku na međunarodnim natjecanjima
3. lipnja 1994.	Almada, Portugal	D	Hrvatska	27:25	Europsko prvenstvo 1994. (grupna faza) Prva utakmica protiv Hrvatske
21. svibnja 1995.	Reykjavík, Island	D	Hrvatska	23:19	Svjetsko prvenstvo 1995. (finale) Prvi naslov svjetskog prvaka i prvo zlato na međunarodnim natjecanjima
2. kolovoza 1996.	Atlanta, GA, Sjedinjene Države	D	Hrvatska	20:24	Polufinale Olimpijskih igara 1996. Prvi poraz protiv Hrvatske
1. lipnja 1997.	Tokijo, Japan	G	Mađarska	27:28	Svjetsko prvenstvo 1997. (utakmica za broncu) Prva brončana medalja na Svjetskim prvenstvima (treća ukupno)
4. veljače 2001.	Pariz, Francuska	D	Švedska	28:25 (produžeci)	Svjetsko prvenstvo 2001. (finale) Druga zlatna medalja na Svjetskim prvenstvima (četvrta ukupno)
5. veljače 2005.	Radès, Tunis	D	Hrvatska	32:35	Svjetsko prvenstvo 2005. (finale) Utakmica protiv Hrvatske s najviše golova
6. veljače 2005.	Radès, Tunis	G	Tunis	25:26	Svjetsko prvenstvo 2005. (utakmica za broncu) Druga brončana medalja na Svjetskim prvenstvima (peta ukupno)
5. veljače 2006.	Zürich, Švicarska	G	Španjolska	23:31	Europsko prvenstvo 2006. (finale) Prva zlatna medalja na Europskim prvenstvima (šesta ukupno)
1. veljače 2007.	Köln, Njemačka	G	Njemačka	32:31 (produžeci)	Svjetsko prvenstvo 2007. (polufinale)
26. siječnja 2008.	Lillehammer, Norveška	G	Hrvatska	24:23	Europsko prvenstvo 2008. (polufinale) Prvi poraz od Hrvatske na Europskim prvenstvima
27. siječnja 2008.	Lillehammer, Norveška	G	Njemačka	26:36	Europsko prvenstvo 2008. (utakmica za broncu) Prva brončana medalja na Europskim prvenstvima (sedma ukupno)
22. kolovoza 2008.	Peking, Kina	D	Hrvatska	25:23	Polufinale Olimpijskih igara 2008. Druga pobjeda nad Hrvatskom na istom turniru
24. kolovoza 2008.	Peking, Kina	D	Island	28:23	Finale Olimpijskih igara 2008. Prva zlatna medalja na Olimpijskim igrama (osma ukupno)
1. veljače 2009.	Zagreb, Hrvatska	D	Hrvatska	24:19	Svjetsko prvenstvo 2009. (finale) Treća zlatna medalja na Svjetskim prvenstvima (deveta ukupno)
31. siječnja 2010.	Beč, Austrija	D	Hrvatska	25:21	Europsko prvenstvo 2010. (finale) Francuska prva zemlja koja je istovremeno svjetski, europski i olimpijski prvak
30. siječnja 2011.	Malmö, Švedska	D	Danska	37:35 (produžeci)	Svjetsko prvenstvo 2011. (finale) Četvrta zlatna medalja na Svjetskim prvenstvima (jedanaesta ukupno)
24. siječnja 2012.	Novi Sad, Srbija	D	Hrvatska	22:29	Europsko prvenstvo 2012. (drugi krug) Najveći poraz protiv Hrvatske
8. kolovoza 2012.	London, Ujedinjeno Kraljevstvo	G	Španjolska	22:23	Četvrtfinale Olimpijskih igara 2012. Šesta pobjeda nad Španjolskom na Olimpijadi
10. kolovoza 2012.	London, Ujedinjeno Kraljevstvo	D	Hrvatska	25:22	Polufinale Olimpijskih igara 2012. Druga pobjeda nad Hrvatskom u polufinalu Olimpijade
12. kolovoza 2012.	London, Ujedinjeno Kraljevstvo	G	Švedska	21:22	Finale Olimpijskih igara 2012. Druga zlatna medalja na Olimpijskim igrama (dvanaesta ukupno)
23. siječnja 2013.	Zaragoza, Španjolska	D	Hrvatska	23:30	Svjetsko prvenstvo 2013. (četvtfinale) Izjednačen najveći poraz protiv Hrvatske
26. siječnja 2014.	Herning, Danska	G	Danska	32:41	Europsko prvenstvo 2014. (finale) Treća zlatna medalja na Europskim prvenstvima (trinaesta ukupno)
1. veljače 2015.	Lusail, Katar	G	Katar	22:25	Svjetsko prvenstvo 2015. (finale) Francuska ponovo istovremeno svjetski, europski i olimpijski prvak
23. siječnja 2016.	Kraków, Poljska	D	Hrvatska	32:24	Europsko prvenstvo 2016. (drugi krug) Najveća pobjeda protiv Hrvatske
21. kolovoza 2016.	Rio de Janeiro, Brazil	G	Danska	28:26	Finale Olimpijskih igara 2016. Prva srebrna medalja na Olimpijskim igrama (petnaesta ukupno)
29. siječnja 2017.	Pariz, Francuska	D	Norveška	33:26	Finale Svjetskog prvenstva 2017. Šesta zlatna medalja na svjetskim prvenstvima

Trenutni sastav

Izbornik: Guillaume Gille

Br. Poz. Igrač Datum/Godine Utakmica Golova Klub 5 SV Nedim Remili 18. 7. 1995. (1995-07-18) (dob: 29) 84 253 Paris Saint-Germain 7 LV Romain Lagarde 5. 3. 1997. (1997-03-05) (dob: 27) 51 66 Pays d'Aix Université Club 9 DV Melvyn Richardson 31. 1. 1997. (1997-01-31) (dob: 27) 33 72 FC Barcelona 10 DV Dika Mem 31. 8. 1997. (1997-08-31) (dob: 27) 67 181 FC Barcelona 11 P Nicolas Tournat 5. 4. 1994. (1994-04-05) (dob: 30) 47 66 Łomża Vive Kielce 12 G Vincent Gérard 16. 12. 1986. (1986-12-16) (dob: 37) 112 16 Paris Saint-Germain 13 LV Nikola Karabatić 11. 4. 1984. (1984-04-11) (dob: 40) 313 1210 Paris Saint-Germain 14 SV Kentin Mahé 22. 5. 1991. (1991-05-22) (dob: 33) 124 408 Telekom Veszprém 16 G Yann Genty 26. 12. 1981. (1981-12-26) (dob: 42) 16 0 Paris Saint-Germain 17 LV Timothey N'Guessan 18. 9. 1992. (1992-09-18) (dob: 32) 87 175 FC Barcelona 19 DK Luc Abalo 6. 9. 1984. (1984-09-06) (dob: 40) 278 836 Bez kluba 21 LK Michaël Guigou 28. 1. 1982. (1982-01-28) (dob: 42) 298 1001 USAM Nîmes Gard 22 P Luka Karabatić 19. 4. 1988. (1988-04-19) (dob: 36) 112 131 Paris Saint-Germain 23 P Ludovic Fabregas 1. 7. 1996. (1996-07-01) (dob: 28) 87 177 FC Barcelona 25 LK Hugo Descat 16. 8. 1992. (1992-08-16) (dob: 32) 17 66 Montpellier Handball 28 DK Valentin Porte 7. 9. 1990. (1990-09-07) (dob: 34) 140 342 Montpellier Handball

Poznati igrači i treneri

Claude Onesta, trenutni francuski izbornik. Rođen je 1957., a prije reprezentacije trenirao je rukometni klub Toulouse. Nakon što je 2001. slavni Daniel Costantini odstupio sa izborničke pozicije, Onesta je preuzeo reprezentaciju i od nje, u 9 godina rada, uspio stvoriti najbolju i najuspješniju rukometnu reprezentaciju u povijesti, uspjevši, po prvi puta, biti istovremeno i svjetski i europski i olimpijski prvak.

• 1950-e: Maurice Chastanier (53), Marcel Gaudion (prvi reprezentativni kapetan)
• 1960-e: Jean-Pierre Etcheverry (89), Jean Férignac (101), René Richard (83), Jean-Louis Silvestro (52)
• 1970-e: Jospeh Alaimo (52), Guy Channen (80), Claude Galland (75), Jean-Louis Legrand (77), Gilles Meyer (79), Alain Nicaise (90), Gérard Roussel (74), André Sellenet (100), Bernard Sellenet (104), Francis Varinot (121)
• 1980-e: Patrick Boullé (117), Éric Cailleaux (114), Michel Cicut (82), Eddie Couriol (75), Philippe Debureau (177), Gilles Derot (167), Dominique Deschamps (141), Michel Destombes (141), Bernard Gaffet (111), Philippe Gardent (283), Jean-Michel Geoffroy (150), Daniel Hager (158), Philippe Médard (183), Frédéric Perez (130), Thierry Perreux (244), Alain Portes (212), Jean-Michel Serinet (150), Jean-Luc Thiébaut (144), Denis Tristant (141)
• 1990-e: Grégory Anquetil (169), Patrick Cazal (171), Stéphane Cordinier (72), Yohann Delattre (74), Christian Gaudin (242), Philippe Gardent (283), Guéric Kervadec (180), Denis Lathoud (164), Pascal Mahé (297), Bruno Martini (202), Gaël Monthurel (253), Laurent Munier (149), Éric Quintin (216), Jackson Richardson (417), Philippe Schaaf (140), Stéphane Stoecklin (238), Frédéric Volle (241), Marc Wiltberger (148)
• 2000-e: Nikola Karabatić, Thierry Omeyer, Bertrand Gille (268), Guillaume Gille (308), Luc Abalo, Michaël Guigou, Daniel Narcisse, Jérôme Fernandez, Didier Dinart (378), Joël Abati (204), Grégory Anquetil (169), Olivier Girault (235)
• 2010-e: Guillaume Joli, Cédric Sorhaindo, William Accambray, Xavier Barachet, Samuel Honrubia, Arnaud Bingo, Valentin Porte, Kentin Mahé, Mathieu Grébille, Alix Nyokas
• Treneri: Daniel Costantini, Claude Onesta

Uspjeh na natjecanjima

IHF Svjetsko prvenstvo

IHF Svjetsko prvenstvo										Kvalifikacije
Godina	Faza	Plasman	Uta.	P	R*	I	G+	G-		Uta.	P	R*	I	G+	G-
1938.	Nisu sudjelovali									Bez kvalifikacija
1954.	Prvi krug	6.	3	0	1	2	26	61		1	1	0	0	23	11
1958.	Prvi krug	9.	3	1	0	2	66	57		Bez kvalifikacija (prijavnica)
1961.	Drugi krug	8.	6	1	0	5	70	75		4	3	1	0	55	37
1964.	Prvi krug	13.	3	0	0	3	41	64		2	1	0	1	29	24
1967.	Prvi krug	10.	3	1	0	2	34	41		4	1	2	1	63	67
1970.	Prvi krug	12.	6	1	0	5	80	105		Kvalificirani kao domaćini
1974.	Nisu se kvalificirali									3	2	0	1	56	46
1978.	Prvi krug	16.	3	0	0	3	54	97		5	1	0	4	83	102
1982.	Nisu se kvalificirali									11	6	0	5	243	199
1986.										9	2	1	6	208	225
1990.	Drugi krug	9.	7	3	1	3	161	158		9	6	0	3	198	163
1993.	Finale	2.	7	5	0	2	155	151		Kvalificirali se temeljem plasmana
1995.	Finale	1.	9	7	0	2	218	185		Kvalificirani temeljem plasmana
1997.	Treće mjesto	3.	9	7	0	2	223	206		Kvalificirani kao branitelji naslova
1999.	Četvrtfinale	6.	9	6	0	3	242	211		6	6	0	0	153	116
2001.	Finale	1.	9	9	0	0	233	172		Kvalificirani kao domaćini
2003.	Treće mjesto	3.	9	7	0	2	257	194		Kvalificirani kao branitelji naslova
2005.	Treće mjesto	3.	10	7	1	2	300	263		2	2	0	0	55	44
2007.	Treće mjesto	4.	10	6	0	4	300	243		Kvalificirani kao europski prvaci
2009.	Finale	1.	10	9	0	1	296	211		Kvalificirani temeljem plasmana (EP)
2011.	Finale	1.	10	9	1	0	327	245		Kvalificirani kao branitelji naslova
2013.	Četvrtfinale	6.	7	5	0	2	207	182		Kvalificirani kao branitelji naslova
2015.	Finale	1.	9	8	1	0	259	215		Kvalificirani kao europski prvaci
2017.	Finale	1.	9	9	0	0	282	218		Kvalificirani kao domaćini
2019.	Treće mjesto	3.	10	7	1	2	278	251		Kvalificirani kao branitelji naslova
2021.	Kvalificirani									TBD
2023.
Ukupno	24/28	6 naslova	161	108	6	47	4109	3605		56	31	4	21	1166	1034

EHF Euro

EHF Euro										Kvalifikacije
Godina	Faza	Plasman	Uta.	P	R*	I	G+	G-		Uta.	P	R*	I	G+	G-
1994.	Prvi krug	6.	6	2	1	3	148	148		8	7	1	2	236	199
1996.	Prvi krug	7.	6	4	0	2	154	141		6	3	0	3	139	132
1998.	Prvi krug	7.	6	2	1	3	140	153		6	5	1	0	158	124
2000.	Treće mjesto	4.	7	4	1	2	173	154		2	2	0	0	41	33
2002.	Drugi krug	6.	6	3	2	1	152	136		Kvalificirani temeljem plasmana
2004.	Drugi krug	6.	7	3	1	3	189	182		2	2	0	0	53	36
2006.	Finale	1.	8	7	0	1	243	192		2	2	0	0	63	37
2008.	Treće mjesto	3.	8	6	0	2	231	207		Kvalificirani kao branitelji naslova
2010.	Finale	1.	8	6	2	0	225	196		8	6	0	2	251	192
2012.	Drugi krug	11.	6	2	1	3	156	163		Kvalificirani kao branitelji naslova
2014.	Finale	1.	8	7	0	1	259	227		6	6	0	0	177	134
2016.	Drugi krug	5.	7	5	0	2	210	182		6	6	0	0	201	145
2018.	Treće mjesto	3.	8	7	0	1	244	212		6	5	0	1	191	169
2020.	Prvi krug	14.	3	1	0	2	82	79		6	5	0	1	204	147
2022.	TBD									TBD
2024.
Ukupno	14/16	3 naslova	114	61	9	26	2606	2272		56	45	2	9	1639	1291

Olimpijske igre

Olimpijske igre										Kvalifikacije
Godina	Faza	Plasman	Uta.	P	R*	I	G+	G-		Uta.	P	R*	I	G+	G-
1972.	Nisu se kvalificirali									5	3	0	2	75	62
1976.										4	2	0	2	68	98
1980.										5	1	0	4	89	110
1984.										7	3	1	3	140	141
1988.										8	3	1	4	175	204
1992.	Treće mjesto	3.	7	5	0	2	157	143		Kvalificirani temeljem plsamana (SP)
1996.	Treće mjesto	4.	7	4	0	3	190	165		Kvalificirani kao svjetski prvaci
2000.	Četvrtfinale	6.	8	4	1	3	192	182		Kvalificirani temeljem plsamana (SP)
2004.	Četvrtfinale	5.	8	7	0	1	221	176		Kvalificirani temeljem plsamana (SP)
2008.	Finale	1.	8	7	1	0	228	185		3	3	0	0	90	72
2012.	Finale	1.	8	7	0	1	229	175		Kvalificirani kao svjetski prvaci
2016.	Finale	2.	8	6	0	2	241	209		Kvalificirani kao svjetski prvaci
2020.	TBD									TBD
Ukupno	7/14	2 naslova	54	40	2	12	1458	1235		32	15	2	15	637	687

Sastavi

Reference

1. „Histoire de la FFHB”. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-09. Pristupljeno 2016-08-20.
2. „L'épopée des Barjots”. 8 août 2007.

Eksterni linkovi

Rukometna reprezentacija Francuske na Wikimedijinoj ostavi

• Francuski rukometni savez Arhivirano 2006-08-31 na Wayback Machine-u