Monaštvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Monaštvo (od stgrč. μοναχος [monakhos] – monahos – "usamljenik") je način života posvećen isključivo duhovnosti (molitvi, kontemplaciji i podvižništvu) u potpunom povlačenju od sveta. Sve velike svetske religije imaju neku vrstu monaške tradicije.[1]
Monasi su ljudi koji se zarad ostvarenja duhovnih ciljeva povlače iz sveta. Neki od naziva za monaha su: redovnik (koji pripada monaškom redu), kaluđer (grč. καλόγερος [kalógeros] – "dobri starac"; naziv korišten u Vizantiji za stare monahe) i crnorizac (starosl. чръноризьць; po crnoj odeždi koju nosi). Mesto na kome monasi zajednički žive se naziva manastir.
Azija ima mnoge monaške tradicije, uključujući hinduističke prosjake i đainske askete u Indiji, theravadske monaške zajednice (bhikkhu-sangha) iz Šri Lanke, Burme, Tajlanda i Laosa, zen manastire u Koreji i Japanu i taoističke redove iz Kine, koji još uvek postoje na Tajvanu.[1] Na zapadu su uglavnom zastupljeni razni oblici hrišćanskog monaštva koji variraju u zavisnosti od crkvene tradicije (rimokatolicizam, Grčka pravoslavna crkva, Ruska pravoslavna crkva, Sirijska crkva, Koptska crkva, Anglikanska crkva, itd.).[1]