From Wikipedia, the free encyclopedia
Laos, službeno Laoska Narodna Demokratska Republika je država u jugoistočnoj Aziji, bez izlaza na more. Graniči na zapadu i jugu sa Tajlandom, na zapadu sa Burmom (Mianmarom), na sjeveru sa Kinom, na istoku sa Vijetnamom i na jugu sa Kambodžom.
ສາທາລະນະລັດປະຊາທິປະໄຕ ປະຊາຊົນລາວ Sathalanalat Paxathipatai Paxaxon Lao Narodna Demokratska Republika Laos | |
|---|---|
| Geslo: Mir, neovisnost, demokracija, jedinstvo i blagostanje. | |
| Himna: "Pheng Xat Lao" | |
| Glavni grad | Vientiane |
| Službeni jezici | laoski |
| Leaders | |
• predsjednik | Thongloun Sisoulith |
• premijer | Phankham Viphavanh |
| Utemeljenje | Od Francuske 19. srpnja 1949. |
| Površina | |
• Vode (%) | 2 |
| Stanovništvo | |
• Popis iz 2002 | 5.635.967 (101.) |
• Gustoća | 24 /km2 |
| Valuta | kip |
| Vremenska zona | +7 |
| Pozivni broj | +856 |
| ISO 3166 kod | [[ISO 3166-2:Šablon:ISO 3166 kod|Šablon:ISO 3166 kod]] |
| Veb-domena | .la |
Arheološki nalazi u pokrajinama Houaphan i Luang Prabang pružaju dokaze o ljudskoj aktivnosti na području današnjeg Laosa prije otprilike 40.000 godina. Naselja sjedilačkih, poljoprivrednih stanovnika postojala su oko 4000 pne., dok nalazi u grobnim mjestima iz oko 1500. pne. ukazuju na već složeno i razvijeno društvo. Oko 700. pne. željezni alati korišteni su na području današnjeg Laosa, što ukazuje na bliske kontakte sa susjednim indijskim i kineskim civilizacijama. Monumentalni kameni vrčevi u razini kamenih vrčeva također se mogu svrstati u željezno doba.
Najstarije etničke skupine u današnjem Laosu su Lua i Khmu, često kombinirani sa Lao Theung („Gorski Laošani”), koji pripadaju austroazijskoj jezičnoj porodici. Tajci i Laošani koji su kasnije emigrirali zvali su ih kao kha (ຂ້າ), ali se to smatra pogrdnim jer može značiti i „sluga” ili „rob”. Njihova prisutnost je dokumentirana od oko 500. godine. U to vrijeme je jug današnjeg Laosa pripadao državi Funan. Grad Shrestapura vjerojatno se nalazio u južnoj laoskoj pokrajini Čampasak, jednoj od prijestolnica državne zajednice Čenla koja je postojala od 6. do 8. stoljeća, nasljednice Funana i preteče kasnijeg Kmerskog carstva. Početkom 8. vijeka, prema kineskim kronikama, Čenla je se podijelila na „kopnenu Čenlu” i „morsku Čenlu”. Južni Laos bio je dio središnjeg područja „kopnene Čenle”. Tajski narodi, kojima pripadaju Laošani, vjerojatno su migrirali iz Kine u sjeverne dijelove jugoistočne Azije, uključujući sjeverni Laos, tijekom prvog milenijuma. Tajska plemena koja su se naselila u srednjoj dolini Mekonga nazivaju se Laošani. Drugi Tajci, Fuan (พวน), naselili su tzv. „Ravnicu kamenih ćupova”. Sve do prijelaza iz 19. u 20. vijek, „Lao” i „Tai” još su se mogli koristiti kao sinonimi, a tek tada su se pojavili zasebni nacionalni identiteti. Budući da su se Tajci i Laošani naselili u riječnim dolinama i obrađivali vlažna rižina polja, dok su tzv. „Kha” živjeli na planinskim padinama, te dvije etničke skupine su koegzistirale uglavnom bez konkurencije – razlika koja još uvijek donekle postoji do danas. Laošani – kao i drugi Tajci u jugoistočnoj Aziji – stvorili su plemenske kneževine nazvane Müang, od kojih se svaka sastojala od nekoliko sela i kojima je vladao poglavica (chao). Jedan od najstarijih Müanga bio je Müang Sua, današnji Luang Prabang, koji je vjerojatno osnovan u 11. stoljeću. Laošani su usvojili budizam, ali su također nastavili održavati animističke tajske običaje, poput štovanja predaka i lokalnih duhova (phi). U 12. i 12. vijeku veliki dijelovi današnjeg Laosa pripadali su kmerskom carstvu Angkor.
Nakon propasti kraljevstva Nanzhao čije je središte bilo u južnoj Kini u 14. stoljeću na području Laosa uzdiglo se kraljevstvo Lan Xing koje je na svom vrhuncu bilo jedno od najvećih u jugoistočnoj Aziji. Obično se prihvaća da je početna točka stvarne historija Laosa 1353. godina, kada je vladar Müang Suā, Fa Ngum, nekadašnji zapovjednik u Angkorskoj vojsci, osnovao kraljevstvo Lan Xang Hom Khao tj. „Kraljevina milijuna slonova pod jednim bijelim kišobranom”. Lan Xang nije bila jedinstvena država, nego mandala, složena državna struktura sastavljena od nekoliko Müanga, koji su priznavali političko i duhovno središte[α 1] i kralja kao vrhovnog gospodara, ali su ostali autonomni u unutarnjim poslovima. Pojava Lan Xanga pogodovao je pad Angkora. U doba svoje najveće snage trgovina i obrazovanje države su dostigli visoku razinu.
U 18. stoljeću većim dijelom Laosa zavladao je susjedni Tajland. Nakon smrti Sulinyavongsa, Lan Xang je se raspala usred sporova oko nasljeđivanja prijestolja i podijeljena je u tri zasebne monarhije. Međutim, ponovljene invazije moćnijih susjeda iz Burme, Siama (Tajlanda) i Vijetnama, ustanovile su lokalnu hegemoniju tih država. Budući da je Vijetnam na Mekong gledao kao na svoju zapadnu granicu, a Sijam na Anamitsku kordiljeru (Truong Son) kao na istočnu granicu svoje zone utjecaja, Laos je pripadao objema preklapajućim sferama moći i činio je tampon između njih. Razni laoski vladari uravnotežili su dva moćna susjeda, ponekad naginjući jednom, ponekad drugom, a ponekad plaćajući danak objema stranama u isto vrijeme. U unutarnjim poslovima, međutim, zadržali su široku autonomiju, iako je Lao Müang u današnjem sjeveroistočnom Tajlandu sve više spadao pod izravnu kontrolu Siama, a Xiang Khouang pod kontrolu Vijetnama.
Godine 1827. kralj Anuvong od Vientianea (vladao: 1805-1828) pobunio je se protiv sijamske nadmoći. Međutim, njegove trupe su odbijene nakon početnih uspjeha. Anuvong je javno izložen i pogubljen u Bangkoku. Danas ga se štuje kao laoskog nacionalnog heroja, iako u to vrijeme nacija Laosa još nije bila zamisliva. Kraljevina Vientiane izgubila je autonomiju, a glavni grad je sravnjen sa zemljom. Velik dio stanovništva današnjeg središnjeg Laosa prebačen je na zapadnu stranu Mekonga (današnji Tajland).
U 19. stoljeću Francuska je postupno uključila Laos u svoje kolonijalno carstvo. Naime od sredina stoljeća Francuska je stjecala sve veći utjecaj kao kolonijalna sila u kontinentalnoj jugoistočnoj Aziji. Godine 1893. Francuzi su osvojili lijevu obalu Mekonga i prisilili Sijam da prizna Mekong kao svoju granicu. Područja naseljena Laošanima zapadno od Mekonga, međutim, ostala su sa Siamom. Oni i danas čine Thai Isan. Mekong je postao granična rijeka od središnje arterije područja naseljavanja Laosa. Današnji Laos je uključen u francusku koloniju Francuske Indokine kao Protektorat Laos. Međutim, svi planovi za gospodarski razvoj zemlje ostali su nerealizirani. Početkom 20. stoljeća u Francuskoj Indokini formiraju se pokreti otpora protiv kolonijalne vlasti; pojavila se ideja o laoskoj naciji.[48] Između ostalog, Ho Chi Minh je 1930. godine osnovao Komunističku partiju Indokine čiji je cilj bio istjerati kolonijalne vladare.
Tijekom Drugog svjetskog rata Laos je okupirala japanska vojska. Nakon što se Japan bezuvjetno predao i morao povući iz zemlje, Laos je 12. oktobra 1945. proglasio svoju neovisnost. Međutim, opet je došao pod vlast Francuske. Dana 19. jula 1949. potpisan je Francusko-laoški ugovor prema kojim je Laos trebao postati neovisnan član unutar Franuske unije. Lao Isara[α 2] je se tada podijelio jer su samo neki laoski borci za neovisnost bili zadovoljni sa sporazumom sa Francuzima. U godinama koje su uslijedile utjecaj Francuske je opao, održavali su se izbori, a Sjedninjene Države dobivale su na utjecaju. Francuska je u konačnici poražena u Vijetnamu, a 21. jula 1954, tijekom Indokineske konferencije (Ženevska konferencija), Francuska je službeno odustala od svih zahtjeva u Indokini i pristala povući svoje trupe i priznati neovisnost Laosa, čime je Laos konačno dobio potpuni suverenitet. Godine 1958. uvedeno je aktivno i pasivno opće biračko pravo žena.
Nakon neovisnosti Laos je postao kraljevina. Vijetnamski rat u susjednom Vijetnamu prouzročio je političku nestabilnost. Američke snage bombardirale su istočni Laos u kojem su djelovali gerilci Vijetkonga. Građanski rat u Laosu bio je povezan sa Vijetnamskim ratom. Sjeverni Vijetnamci podržavali su Pathet Lao gerilce pokreta Pathet Lao (ປະເທດລາວ) protiv laoške vlade, koju su podržavale Sjedinjene Države. Laos je bio službeno neutralan u Vijetnamskom ratu. Godine 1959. Sjeverni Vijetnam je napao Laos kako bi kontrolirao i proširio put za Ho Ši Min. CIA je 1960-ih organizirala gerilsku protuvojsku sastavljenu od pripadnika naroda Hmong iz Long Tienga za borbu protiv Pathet Laoa. Ovaj sukob bio je uglavnom nepoznat međunarodnoj javnosti. U početku uspješna operacija završila je katastrofom i rezultirala smrću i bijegom mnogih Hmonga. Ho Ši Minov put uglavnom prolazi kroz Laos i bio je samo djelomičan aspekt borbe protiv komunizma. Procjenjuje se da je 2,5 tona eksploziva po stanovniku bačeno na Laos tijekom američkog bombardiranja područja. Kao rezultat toga, Laos je do danas jedna od najteže bombardiranih zemalja na svijetu, sa visokim udjelom neeksplodiranih bombi i nagaznih mina.
Godine 1975, nakon završetka Vijetnamskog rata, snage Pathet Laoa pod utjecajem komunistista zbacile su kralja i preuzele su vlast u revoluciji bez krvi[α 3] i 2. decembra 1975. proglasile republiku odnosno Narodnu Demokratsku Republiku Laos. Novi Laos je učvrstio veze sa Vijetnamom. Iako su komunisti još uvijek nili na vlasti, gospodarstvo je se postupno preoblikovalo po tržišnom modelu. Narodna revolucionarna stranka Laosa izabrana je za vladajuću stranku u zemlji, a prvi premijer, Kaysone Phomvihane, ostao je na dužnosti do 1992. godine. Politička i ekonomska represija nastavila je ostavljati zemlju nesigurnom i nestabilnom, a oko 10% stanovništva napustilo je Laos, prvenstveno u Tajland, Francusku, Sjedinjene Države i Australiju.
Zbog ozbiljnih gospodarskih problema, Laos je od 1986. godine pokrenuo politiku otvaranja i reformi pod nazivom „Novi ekonomski mehanizam” sa ciljem ostvarivanja postupnog prijelaza iz planskog u tržišno gospodarstvo. U sklopu tih reformi provedena je gospodarska liberalizacija i jačanje gospodarskih odnosa sa inozemstvom. Postupno su se poduzele i političke reforme. Dana 14. augusta 1991. Narodna skupština donijela je prvi ustav od dolaska komunista na vlast, a Laos je od 1997. član Saveza država jugoistočne Azije. Još uvijek postoji neriješen sukob u posebnoj zoni Saysomboun (sjeveroistočno od Vientianea), gdje se borbe između komunističke vlade i naoružanih skupina otpora nastavljaju i danas. Članovi ovih skupina otpora uglavnom su regrutirani iz reda pripadnika Hmong manjine i povukli su se u planinska područja gdje žive u velikom siromaštvu. Ponovljeni su napadi i napadi i oko Vientianea i na važnim prometnim rutama, čijim žrtvama postaju strani turisti. Sa druge strane, postoje i izvješća o ozbiljnim kršenjima ljudskih prava od strane vojske u borbi protiv pobunjenika.
Riječ „Laos” skovali su Francuzi, koji su 1893. godine ujedinili tri laoska kraljevstva u Francuskoj Indokini. Ime zemlje piše se isto kao i množina dominantne i najčešće etničke skupine, naroda Lao.[1] Na laoskom jeziku ime zemlje je Muang Lao (ເມືອງລາວ) ili Pathet Lao (ປະເທດລາວ), a oba doslovno znače „zemlja Lao (naroda)”.[2]
Reljefom Laosa dominiraju planine (najviši vrh Phou Bia, 2.817 m) i uzvisine koje zauzimaju sjever i istok zemlje. Nizine, u kojima živi većina stanovništva, nalaze se na zapadu uz rijeku Mekong i njene pritoke.
Laos ima klimu tropske savane po monsunskom uzorku (v. Tropska klima). Ima jedno izrazito kišno razdoblje od maja do oktobra, nakon čega slijedi sušno razdoblje od novembra do aprila. Prema lokalnoj tradiciji broje se tri godišnja doba – kišno, hladno i vruće – budući da su zadnja dva mjeseca od sušne sezone osjetno toplija od prethodna četiri mjeseca. U planinskom području postoji značajna varijacija temperature.
Tijekom kišne sezone jugozapadni monsunski vjetrovi izlože prosječno 1300-2300 mm oborine, do najviše 4100 mm na visoravni Bolovena. Sušnom sezonom dominira sjeveroistočni monsun. Temperature, od 16-21 °C u hladnim mjesecima od decembra do februara, rastu do više od 32 °C u martu i aprilu, neposredno prije početka kiše. Tijekom vlažne sezone prosječna temperatura je 27°C.
| Klimatološki medijani za Vientiane (1981–2010) | |||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Mjesec | jan-sij | feb-velj | mar-ožu | apr-tra | maj-svi | jun-lip | jul-srp | aug-kol | sep-ruj | okt-lis | nov-stu | dec-pro | godina |
| Apsolutni maksimum (°C) | 36,0 | 38,0 | 40,0 | 41,4 | 42,5 | 39,5 | 39,0 | 37,2 | 37,5 | 36,8 | 36,0 | 36,0 | 42,5 |
| Srednji maksimum (°C) | 28,7 | 30,8 | 33,1 | 34,6 | 33,1 | 32,2 | 31,6 | 31,2 | 31,3 | 31,2 | 30,1 | 28,3 | 31,1 |
| Srednja dnevna (°C) | 22,4 | 24,7 | 27,1 | 29,0 | 28,4 | 28,1 | 27,7 | 27,5 | 27,3 | 26,8 | 24,8 | 22,2 | 26,3 |
| Srednji minimum (°C) | 17,4 | 19,6 | 22,1 | 24,5 | 24,9 | 25,2 | 25,0 | 24,8 | 24,3 | 23,4 | 20,5 | 17,3 | 22,4 |
| Apsolutni minimum (°C) | 3,3 | 7,6 | 10,0 | 16,8 | 19,0 | 20,0 | 19,5 | 20,6 | 18,8 | 12,9 | 8,9 | 5,0 | 3,3 |
| Precipitacija (mm) | 7,8 | 15,3 | 39,2 | 92,8 | 233,5 | 264,6 | 307,2 | 332,9 | 270,2 | 96,6 | 13,5 | 3,7 | 16772 |
| Relativna vlažnost (%) | 70 | 68 | 66 | 69 | 78 | 82 | 82 | 84 | 83 | 78 | 72 | 70 | 75 |
| Broj sunčanih sati | 239,8 | 216,9 | 218,5 | 227,6 | 195,3 | 140,8 | 129,9 | 133,0 | 165,9 | 210,5 | 228,5 | 246,6 | 23535 |
| Izvor: World Meteorological Organization,[3] Deutscher Wetterdienst (ekstremi klime 1907–1990),[4] Pogoda.ru.net,[5] tutiempo.net[6] | |||||||||||||
Najbrojnija etnička skupina su Laošani čiji je jezik blizak tajlandskom i koji žive uglavnom u nizinama uz rijeke. U planinskim i gorskim predjelima žive mnogobrojne manje etničke grupe od kojih su najpoznatiji Hmong koji vode gerilsku borbu protiv središnjih vlasti. Najzastupljenija religija je Teravada Budizam.
Usprkos gospodarskim reformama u zadnja dva desetljeća i visokom gospodarskom rastu, Laos je još uvijek siromašna zemlja sa nerazvijenom infrastrukturom. Glavna gospodarska aktivnost je poljoprivreda (uzgoj riže). BDP je u 2003. bio 1.700 USD po glavi, mjereno po PPP-u.
Laos je jedna od rijetkih preostalih jednopartijskih komunističkih država na svijetu. Državna vlast je 1986. odlučila da dopusti privatno preduzetništvo. Od tada, ekonomija je u značajnom rastu. Kao jedna od najsiromašnijih zemalja, Laos ima problema sa sivom ekonomijom i naročito sa prodajom i švercom droge, naročito heroina.
Prvi most preko rijeke Mekong je otvoren u aprilu 1994. S obzirom na to da je većina privrede orijentirana na suradnju sa Tajlandom, ovo je bio veliki razvojni podsticaj. Rijeka Mekong je bogata ribom, tako da je ribolov razvijen i Laos izvozi riječnu ribu kao som i šaran.
Oko 80% radnog stanovništva radi u poljoprivredi. Laos najviše izvozi gumu od kaučuka, pirinač, biber, začini, šećernu trsku, ananas... Ostale značajne djelatnosti su rudarstvo i turizam. Smetnja razvoju je velika emigracija kvalifikovane radne snage (odliv mozgova).
Neki od najvažnijih gradova u državi nalaze se uz tok rijeke Mekong. Najveći i najvažniji grad je Vientiane. Ukupna stanovništvo glavnog grada procjenjuje se između 720.000 i 940.000 stanovnika. Zatim idu dva centra na jugu, uz tajlantsku granicu, tj. Savannakhet (oko 125.000 stanovnika) i Pakse (119.000). Slijedi niz manjih gradića koji se kreću između 15.000 i 45.000 stanovnika: Luang Prabang, Sam Neua, Sayaboury, Thakek, Pakxan, Huay Xay, Phongsaly, Phonsavan, Muang Xay, Viengchan, Attopu, Čampasak.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
