From Wikipedia, the free encyclopedia
Ivan Vilim Burić (Zagreb, 1792. - Varaždin, 30. ožujka 1858.), hrvatski barun i feldmarschalleutnant (podmaršal) Austrijskog Carstva.
Ivan Vilim Burić | |
---|---|
Biografski podatci | |
Datum rođenja | 1792. |
Mjesto rođenja | Zagreb, Hrvatska |
Datum smrti | 30. ožujka 1858. |
Mjesto smrti | Varaždin, Hrvatska |
Nacionalnost | Hrvat |
Titule | barun |
Vojna karijera | |
Godine u službi | 1809. – 1852. |
Čin | Feldmarschalleutnant |
Ratovi | Napoleonski ratovi Revolucija u Mađarskoj 1848. |
Vojska | Vojska Austrijskog Carstva |
Rod vojske | Kopnena vojska |
Jedinice | 62. linijska pješačka pukovnija Franje Jelačića Varaždinsko-đurđevačka krajiška pješačka pukovnija Grenadirska bojna Faber 7. pukovnija lakog konjaništva 3. pukovnija lakog konjaništva O'Reilly |
Zapovijedao | 6. husarska pukovnija Württemberg Divizija IV. armijskog korpusa |
Barun podmaršal Ivan Vilim Burić je rođen u Zagrebu 1792. godine, u obitelji baruna Adama Franje Burića. 1809. godine pridružio se kao kadett (kadet) "62. linijskoj pješačkoj pukovniji Franje Jelačića". U vrijeme Napoleonskih ratova, od 1809. godine pa sve do drugog pariškog mira, barun Burić je služio u pješaštvu. Isprva je bio fähnrich (zastavnik) "Varaždinsko-đurđevačke krajiške pješačke pukovnije" u "Brigadi Nordmann VI. armijskog korpusa". Sa svojom pukovnijom borio se kod Asperna, Wagrama i Znajma. 1813. i 1814. godine već je bio natporučnik linijske pješačke pukovnije nadvojvode Karlau "Grenadirskoj bojnoj Faber" koja se nalazila u Italiji. U bitci kraj Pozzola 8. veljače 1814. bojna baruna Burića je pretrpjela teške gubitke. Osim zapovjednika, još su desetorica časnika ranjena, a među njima i sam barun Burić. Mir koji je uslijedio omogućio je da se barunu Buriću ispuni dugogodišnja želja. Barun Burić već je dugo želio služiti u konjaništvu, a 1816. godine premješten je kao oberleutnant-a (natporučnik) u "7. pukovniju lakog konjaništva" (chevaux legers) u kojoj je u svibnju 1821. unaprijeđen u čin hauptmann-a (satnik). Godine 1833. u činu major-a (bojnik) služio je kao stožerni časnik "3. pukovnije lakog konjaništva O'Reilly", u kojoj je 1835. unaprijeđen u oberstleutnant-a (potpukovnik). Od 1839. do 1845. bio je oberst (pukovnik) i zapovjednik "6. husarske pukovnije Württemberg", sve dok nije postao generalmajor (general bojnik), isprva u Kraljevini Ugarskoj, a potom u Grazu. Ondje je tijekom 1848. postavljao postrojbe na štajersko-ugarsku granicu i pacificirao područje oko Plattenseea. U travnju 1849. promaknut je u čin feldmarschalleutnant-a (podmaršal) i otvaranjem ljetnog pohoda postavljen za zapovjednika divizije u "IV. armijskom korpusu" pod zapovjedništvom podmaršala Ludwiga von Wohlgemutha. Barun Burić je iskazao veliku hrabrost i snalažljivosti u bitci za mjesto Pered i Királyrév most, tijekom revolucije u Mađarskoj, a za što mu je 26. ožujka 1850. godine na 157. promociji dodijeljen Viteški križ Reda Marije Terezije. Preostali dio rata u Mađarskoj, barun Burić je proveo kao zapovjednik divizije u pričuvnom korpusu generala topništva grofa Lavala Nugenta. Više je puta bio ranjen, a osim Redom Marije Terezije odlikovan je i Redom Željezne krune II. reda. Kao podmaršal služio je do 1852. kao divizijonar u Zagrebu i Hrvatskoj. Umirovljen je nakon 45 godina službe, te je živio u Zagrebu, Sv. Ivanu Zelini i Varaždinu. Umro je u Varaždinu 30. ožujka 1858. godine.[1]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.