From Wikipedia, the free encyclopedia
Adolf Loos punim imenom Adolf Franz Karl Viktor Maria Loos (Brno, Austro-Ugarska, 10. decembar 1870. - Kalksburg danas dio Beča, 23. august 1933., Austrija [1]) bio je austrougarski arhitekt jedan od pionira moderne arhitekture, preteča Internacionalnog stila.
| Adolf Loos | |
|---|---|
| funkcionalizam | |
_(cropped).jpg) Foto portret Adolfa Loosa | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 10. decembar 1870 Brno,  Austro-Ugarska |
| Smrt | 23. august 1933. Beč,  Austrija |
| Opus | |
| Polje | arhitektura - dizajn |
| Praksa | Beč |
| Znamenita djela | |
Kuća Steiner, Palača Goldman & Salatsch (Looshaus) | |
| Influencija | |
Njegov esej - Ornament i zločin objavljen u Beču 1908. predstavljao je manifest integralnog funkcionalizma.[2] On se u njemu žestoko obrušio na sve eklektične historicističke stilove, prepune ornamenta i nepotrebnih ukrasa, osobito na jugendstil i njegovu varijantu - Bečku secesiju, koja je tad bila u modi. On je bio prvi bečki arhitekt koji je projektirao funkcionalističke građevine.
Loos je rođen u njemačkoj porodici klesara i zidara Adolfa Loosa (1831.-1879.) u tadašnjem Brünnu (današnje Brno u Češkoj) kad je imao devet godina, umro mu je otac, pa je njegova majka nastavila voditi posao.[1] Srednjoškolsko školovanje mu baš nije išlo, pa je često mijenjao škole zbog loših ocjena, nakon svega jedne godine napustio je benediktinsku gimnaziju u Melku i nastavio na tehničkoj školi u Liberecu, da bi na kraju maturirao na tehničkoj školi u Brnu - 1889.[1]
Nakon tog nastavio je studije na Tehničkom univerzitetu u Dresdenu (koju je prekidao zbog vojnog roka) i Akademiji u Beču gdje je studirao arhitekturu.
Nakon studija otišao je u Ameriku 1893, očevu bratu koji je živio u Philadelphiji. U Americi je proveo tri godine, radivši kojekakve povremene sitne poslove, kao tapetar, po restoranima, pišući muzičke kritike. Američko iskustvo ipak mu je dobro došlo, jer je 1893. posjetio Svjetsku Kolumbijsku izložbu u Chicagu, i St. Louis gdje se upoznao sa radom Louisa Sullivana i funkcionalizmom.[1]
Loos se vratio u Beč 1896. kao čovjek od ukusa i intelektualne profinjenosti, odmah je ušao u krug bečke inteligencije. Postao je prijatelj tadašnjih vrhunskih itelektualaca Ludwiga Wittgensteina, Arnolda Schönberga, Petera Altenberga i Karla Krausa.[1] Ubrzo se etablirao kao preferirani arhitekt bečke buržoazije.[1]
Prva građevina koju je projektirao i koja ga je proslavila svojom geometrijskom jednostavnošću bila je Vila Karma, u Clarensu, pored Montreuxa, Švicarska (1904.-1906.).[2] U potrazi za mramorom posjetio je otok Skiros - 1904. gdje se upoznao sa jednostavnom kubičnim arhitekturom grčkih otoka.[1] Nakon tog je projektirao 1908. - Američki bar na bečkoj Kärntner Straße, koja se tad počela oblikovati kao elitna ulica u centu Beča (Loos je i kasnije projektirao nekoliko dućana po Kärntner Straße).
.
Nakon tog je dobio zadatak da projektira kuću za porodicu Steiner u Beču (1910.), za koju neki historičari umjetnosti drže da je prva moderna građevina, na njoj je interesantna njena glavna fasada na kojoj je vješto simetrično izbalansirao kavadratične otvore.[2]
Njegov amblematski rad, po kojem je i danas najpoznatiji je Palača Goldman & Salatsch (danas zvana Looshaus) na bečkom trgu Michaelerplatz koju je izveo 1910.[2] To je monumentalna građevina bečke moderne jednostavne fasade od bijelog poliranog mramora, bez ikakve dekoracije koju su tadašnji tadašnji Bečlije teško prihvatili pa su je pogrdno nazvali - Kuća bez obrva. Protiv nje je bio i sam car Franjo Josip I. kojem je išla na živce, jer ju je svaki dan morao gledati iz svoje rezidencije u Hofburgu.
Jedno kraće vrijeme od 1922. Loos je živio u Parizu, gdje je projektirao kuću za dadaističkog pisca Tristana Tzaru (1926.) [2] i Salon muške mode Knize na slavnoj Champs-Élysées 1928. Pred kraj života (1930.) projektirao je vilu za porodicu Müller u Pragu Čehoslovačka.
Interesantno je spomenuti da je 1917. sudjelovao na natječaju za zagrebački Hotel Esplanade, ali njegov rad nije prošao, već rad njemačkog arhitekta Otta Rehniga.[3]
Loosov privatni život bio je prava drama, kao mlad bio je pravi dendi, ženio se tri puta (sva tri braka trajala su kratko) prvi put 1902. za mladu glumicu Carolinu Catherinu Obertimpfler, drugi put 1919., za Elsie Altmann i treći put za Claire Beck 1929.[1] Bio je slabog zdravlja, još 1918. dijagnosticiran mu je rak želuca, i otstranjen dio crijeva,[1] ni sluh ga nije služio pa je pred kraj života bio gotovo gluh. Teško je osramoćen 1928. kad je optužen za pedofiliju, tako da je umro potpuno osiromašan u 62 godini života u Sanatoriju Kalksburg.[1]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
