Stidnica
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Kod sisara, vulva (množinski oblik: vulvas ili vulvae) obuhvata uglavnom vanjske, vidljive strukture ženskih genitalija koje vode u unutrašnjost ženskog reproduktivnog trakta. Kod ljudi, uključuje mons pubis, velike usne, male usne, klitoris, vestibul, urinarni kanal, vaginski introitus, himen i otvore vestibulumskih žlijezda (Bartholinijeva i Skeneova). Nabori vanjskih i unutrašnjih usana pružaju dvostruki sloj zaštite za vaginu (koja vodi do maternice). Iako je vagina zaseban dio anatomije, kolokvijalno se taj termin često koristi kao sinonim za vulvu.[1] Mišići dna karlice podržavaju strukture vulve. Drugi mišići urogenitalnog trokuta također pružaju podršku.
Opskrba vulve krvlju dolazi iz tri pudendalne arterije. unutrašnje pudendalne vene omogućavaju drenažu. Aferentni limfni sudovi nose limfu od vulve do ingvinalnih limfnih čvorova. Živci koji opskrbljuju vulvu su pudendalni živac, perineumski živac, ilioingvinalni živac i njihove grane. Opskrba vulve krvlju i živcima doprinosi fazama seksualnog uzbuđenja koje su korisne u procesu reprodukcije.
Nakon razvoja vulve, promjene se događaju pri rođenju, djetinjstvu, pubertetu, menopauzi i postmenopauzi. Postoje velike varijacije u izgledu vulve, posebno u odnosu na male usne. Vulva može biti pogođena mnogim poremećajima, koji često mogu rezultirati iritacija. Mjere za Vulvovaginalno zdravlje mogu spriječiti mnoge od njih. Ostali poremećaji uključuju niz infekcija i kanceroze. Postoji nekoliko operacija restauracije vulve poznatih kao genitoplastike, a neke od njih se također koriste kao procedure kozmetičke hirurgije. Različite kulture imale su različite stavove o vulvi. Neke drevne religije i društva štovale su vulvu i štovale ženu kao Božicu. Glavne tradicije u hinduizmu nastavljaju ovo. U zapadnim društvima postojao je uglavnom negativan stav, oličen latinskom medicinskom terminologijom pudenda membra, što znači 'dijelovi tijela kojih se treba stidjeti'. Umjetnička reakcija na ovo pojavila se u raznim pokušajima da se postigne pozitivniji i prirodniji pogled na svijet.
Remove ads
Struktura
Označene ilustracije ukupne anatomije vulve
Ljudska vulva se sastoji od sljedećeg:
Mons pubis
mons pubis je mehkana nakupina masnog tkiva u pubičnoj regiji koja prekriva pubičnu kost.[2] Mons pubis le latinski termin za "stidna humka" i prisutan je kod oba spola, kako bi djelovao kao jastučić tokom spolnog odnosa, a izraženiji je kod žena.[3] Varijantni termin mons veneris (Venerin brežuljak) koristi se posebno za žene.[4][3]
Usne
Veliki vanjski par nabora su velike usne, koje sadrže i štite male usne i druge strukture vulve.[5] Velike usne se susreću na prednjoj strani mons pubisa, a pozadi u urogenitalnom trokutu (prednjem dijelu perineuma) ispod anusa.[6][7] Male usne (labia monora) su mali unutrašnji par kožnih nabora koji štite otvore.[5] Male usne su često ružičaste ili smeđe-crne, što odgovara boji kože osobe.[8]
Žljebovi između velikih i malih usana nazivaju se interlabijske brazde ili interlabijski nabori.[9] Male usne se sastaju sa zadnje strane kao frenulum (frenulum).[10]
Klitoris
Na prednjem spoju malih usana nalazi se klitoris, izrazito erogeni spolni organ. Vidljivi dijelovi klitorisa su glavić i frenulum. Glans je obično veličine i oblika zrna graška, a veličina može varirati od otprilike 6 mm do 25 mm (manje od jednog inča).[11] Veličina također može varirati kada je klitoris uspravljen,[7] što se događa kada se dva područja erektilnog tkiva poznata kao corpora cavernosa (zajedno sa lukovi i crura, koji oba čine korijen klitorisa)[12] ispunjavaju se krvlju, što uzrokuje natečenost glavića. Glans sadrži mnogo nervnih završetaka, što ga čini veoma osjetljivim.[11] Jedina poznata funkcija klitorisa je fokusiranje na seksualne osjećaje.[11] Klitoralna kapuljača je zaštitni kožni nabor i može djelimično ili u potpunosti prekriti osovinu i glavić.[13] Kapuljača može biti djelomično ili potpuno skrivena unutar pudendalne pukotine.[14]
Predvorje
Područje između malih usana gdje se nalaze vaginalni introitus i urinarni meatus (otvori vagine i mokraćovoda) je vestibulim. Meatus se nalazi ispod klitorisa i na vrhu introitusa. Introitus je ponekad djelimično prekriven membranom koja se naziva himen. Himen obično pukne tokom prve epizode snažnog seksa, a krv koja nastaje ovim pucanjem smatra se znakom djevičanstva. Međutim, himen može spontano puknuti tokom vježbanja ili se istegnuti normalnim aktivnostima poput upotrebe tampona i menstruacijskih čašica, ili biti toliko neznatno da je neprimjetno, ili uopće ne postoji.[11] U nekim rijetkim slučajevima, himen može potpuno prekriti introitus, što zahtijeva hirurški zahvat koji se naziva himenotomija.[15] Dvije veće vestibulumske žlijezde poznate kao Bartholinijeve žlijezde otvaraju se s obje strane introitusa i luče sluzasti vaginalni lubrikant.[16] Otvori malih vestibulunskih žlijezda, poznatih kao Skeneove žlijezde, nalaze se s obje strane ureterskog otvora.[17]
Mišići
Opskrba krvlju, limfom i živcima
Tkiva vulve su visoko vaskularizirana, a opskrbu krvlju osiguravaju tri pudendalne arterije.[21] Venski povratak se odvija putem vanjske i unutrašnje pudendalne vene.[22] Organi i tkiva vulve se dreniraju lancem površinskih ingvinalnih limfnih čvorova koji se nalaze duž krvnih sudova.[23]
Ilioingvinalni nerv potiče od prvog slabinskog nerva i daje grane koje uključuju prednje labijske nerve, koji opskrbljuju kožu mons pubis i velike usne.[24] Perinealni nerv je jedna od završnih grana pudendalnog nerva i grana se u stražnje labiumske nerve kako bi opskrbio usne.[24] Grane pudendalnog nerva uključuju dorzalni klitorisni nerv, koji klitorisu daje osjetljivost.[24] Glans klitorisa je naseljen velikim brojem malih živaca, a broj se smanjuje kako se tkivo mijenja prema mokraćovodu.[25] Gustoća živaca na glansu ukazuje na to da je to centar pojačane senzacije.[25] Kavernozni nervi iz uterovaginalnog pleksusa snabdijevaju erektilno tkivo klitorisa.[26] Oni su spojeni ispod pubičnog luka dorzalnim živcem klitorisa.[27] Pudendalni živac ulazi u karlicu kroz mali išijadni otvor i nastavlja se medijalno od unutrašnje pudendalne arterije. Tačka gdje živac kruži oko išijalne kičme je mjesto gdje se može primijeniti pudendalni blok lokalnog anestetika, kako bi se inhibirao osjetljivost vulve.[28] Od pudendalnog živca odvaja se nekoliko manjih živaca. Duboka grana perinealnog živca opskrbljuje mišiće perineuma, a grana ovog živca opskrbljuje bulbus vestibularis.[29][30]
Varijacije
Postoji velika varijacija u izgledu vulve.[11] Veliki dio ove varijacije leži u značajnim razlikama u veličini, obliku i boji malih usana. Iako se nazivaju manjim usnama, često mogu biti znatne veličine i mogu stršiti izvan velikih usana.[11][7] Ova varijacija je također dokazana na velikoj izložbi od 400 vulvnih odljeva nazvanih Veliki vaginski zid koju je kreirao Jamie McCartney, kako bi popunio nedostatak informacija o tome kako normalna vulva izgleda. Odljevi uzeti od velike i raznolike grupe žena jasno su pokazali da postoji velika varijacija.[34][11] Ostale varijacije vulve uključuju pojavu Fordyceovih mrlja i klitoralne fimoze (kada se klitoralna kapa ne može povući iza glansa).
Istraživači iz bolnice Elizabeth Garret Anderson u Londonu izmjerili su višestruke genitalne dimenzije 50 žena starosti između 18 i 50 godina, sa prosječnom starošću od 35,6 godina:ref name="Lloyd">Lloyd, Jillian; Crouch, Naomi S.; Minto, Catherine L.; Liao, Lih-Mei; Creighton, Sarah M. (May 2005). "Female genital appearance: "normality" unfolds" (PDF). British Journal of Obstetrics and Gynaecology. 112 (5): 643–646. CiteSeerX 10.1.1.585.1427. doi:10.1111/j.1471-0528.2004.00517.x. PMID 15842291. S2CID 17818072. Arhivirano (PDF) s originala, 5 October 2011.</ref>
Remove ads
Razvoj
Preneonanatusni razvoj
U trećoj sedmici razvoja embrija, mezenhimske ćelije iz primitivne pruge migriraju oko kloakalna membrana kloakalne membrane.[35] Early in the fifth week, the cells form two swellings called the cloacal folds.[36] Kloakalni nabori se susreću ispred kloakalne membrane i formiraju uzdignuto područje poznato kao genitalni tuberkul.[36][35] Urorektalni septum se spaja s kloakalnom membranom i formira perineum. Ova podjela stvara dva područja, jedno okruženo uretralnim naborima, a drugo analnim naborima.[36][35] Ova područja postaju urogenitalni i analni trokut.[37] Područje između vulve i anusa poznato je kao klinički perineum.[37]
Istovremeno, par oteklina s obje strane uretralnih nabora poznatih kao genitalni otekline razvijaju se u labioskrotalne otekline.[36][35] Odvija se spolna diferencijacija, a na kraju šeste sedmice kod žena hormoni stimuliraju daljnji razvoj i genitalni tuberkul se savija i formira klitoris.[36][35] Urogenitalni sinus opstaje kao predvorje vulve, vestibulumske žlijezde i uretra. uretralni nabori formiraju male usne, a labioskrotalni otekline velike usne.[38][39]
Uterovaginalni kanal ili genitalni kanal formira se u trećem mjesecu razvoja urogenitalnog sistema. Donji dio kanala blokiran je pločom tkiva, vaginskom pločom. Ovo tkivo se razvija i izdužuje tokom trećeg do petog mjeseca, a donji dio vaginskog kanala formira se procesom deskvamacije ili odbacivanja ćelija. Kraj vaginskog kanala blokiran je endodermnom membranom, koja odvaja otvor od predvorja. U petom mjesecu, membrana degenerira, ali ostavlja ostatak koji se naziva himen.[36]
Djetinjstvo
Vulva novorođenčeta može biti otečena ili uvećana kao rezultat izlaganja, putem posteljice, povećanim nivoima hormona majke.[40] Velike usne su zatvorene.[41] Ove promjene nestaju tokom prvih nekoliko mjeseci.[40] Tokom djetinjstva prije puberteta, nedostatak estrogena može uzrokovati da usmine postanu ljepljive i da se na kraju čvrsto spoje. Ovo stanje je poznato kao labijalna fuzija i rijetko se javlja nakon puberteta kada je proizvodnja estrogena povećana.[42]
Pubertet
Pubertet je početak sposobnosti reprodukcije i odvija se tokom dvije do tri godine, proizvodeći niz promjena.[43][44] Strukture vulve postaju proporcionalno veće i mogu postati izraženije.[45] Pubarha, prva pojava stidnih dlaka razvija se, prvo na velikim usnama, a kasnije se širi na mons pubis, a ponekad i na unutrašnju stranu bedara i perineum. Stidne dlake su mnogo grublje od ostalih dlaka na tijelu i smatraju se sekundarnom spolnom karakteristikom.[46] Pubarha se može javiti nezavisno od puberteta. "Preuranjena pubarha" ponekad može ukazivati na kasniji metabolički-endokrini poremećaj koji se javlja u adolescenciji. Poremećaj, ponekad poznat kao "poliendokrini poremećaj", karakteriziraju povišeni nivoi androgena, insulina i lipida, a može nastati u fetusu. Umjesto da se smatra normalnom varijantom, predlaže se da se preuranjena pubarha može smatrati markerom za ove kasnije endokrine poremećaje.[47]
Apokrine znojne žlijezde luče znoj u folikule stidne dlake. Bakterije na koži ga razgrađuju, što stvara neugodan miris,[48] za koji neki smatraju da djeluje kao atraktantni seksualni feromon.[49] Male usne mogu postati istaknutije i mijenjati boju.U pubertetu, prva menstruacija, poznata kao menarha označava početak menstruacija.[50] Kod djevojčica u pretpubertetu, koža vulve je tanka i osjetljiva, a njen neutralni pH čini je sklonom iritaciji.[51] Proizvodnja ženskog spolnog hormona estradiola (estrogena) u pubertetu uzrokuje zadebljanje perineumske kože keratinizacijom, što smanjuje rizik od infekcija.[52] Estrogen također uzrokuje taloženje masti u razvoju sekundarnih spolnih karakteristika. To doprinosi sazrijevanju vulve s povećanjem veličine mons pubisa i velikih usana te uvećanjem malih usana.[45]
Trudnoća
U trudnoći, vulva i vagina poprimaju plavkastu boju zbog venske kongestije. Ovo se pojavljuje između osme i dvanaeste sedmice i nastavlja da tamni kako trudnoća napreduje.[37] Tokom trudnoće proizvodi se estrogen u velikim količinama i to uzrokuje povećanje vulve. Vaginski otvor i vagina se također povećavaju.[53] Nakon porođaja, proizvodi se vaginski iscjedak poznat kao lohije i traje oko deset dana.[53]
Menopauza
Tokom menopauze, nivoi hormona se smanjuju, što uzrokuje promjene na vulvi poznate kao vulvovaginska atrofija.[54] Smanjeni estrogen utiče na mons, usne i vaginski otvor i može uzrokovati blijedu, svrbežnu i bolnu kožu.[54] Druge vidljive promjene su prorjeđivanje stidnih dlaka, gubitak masti iz velikih usana, prorjeđivanje malih usana i sužavanje vaginskog otvora. Ovo stanje su neka tijela preimenovala u "menopauzni genitourinarni sindrom", kao sveobuhvatniji termin.[54]
Remove ads
Funkcija i fiziologija
Vulva ima glavnu ulogu u reproduktivnom sistemu. Ona omogućava ulaz u maternicu i njenu zaštitu, te odgovarajuće uslove u smislu topline i vlage koji pomažu u njenim seksualnim i reproduktivnim funkcijama. Vulva je bogato inervirana i pruža zadovoljstvo kada se pravilno stimuliše. Mons pubis pruža amortizaciju stidnoj kosti tokom odnosa.[11]
Brojni različiti sekreti povezani su s vulvom, uključujući urin (iz otvora uretre tokom mokrenja putem kontrole vanjskog sfinktera), znoj (iz apokrinih žlijezda), menstruaciju (koja izlazi iz vagine kroz introitus), sebum (iz lojnih žlijezda), alkalnu tekućinu (iz Bartholinijevih žlijezda), sluz (iz Skeneovih žlijezda), vaginski lubrikant iz vaginskog zida i smegmu.[37][11] Smegma je bijela tvar nastala kombinacijom mrtvih ćelija, kožnih ulja, vlage i prirodno bakterije koje se javljaju u genitalijama.[55] Kod žena, ovaj zgusnuti sekret se skuplja oko klitorisa i labijskih nabora. Može uzrokovati nelagodu tokom seksualne aktivnosti jer može uzrokovati lijepljenje glavića klitorisa za kapuljaču, a lahko se uklanja kupanjem.[11] Alifatske kiseline poznate kao kopulini također se luče u vagini.[49] Vjeruje se da djeluju kao feromoni. Njihov masni sastav, a posljedično i njihov miris, mijenja se u odnosu na faze menstruacoiskog ciklusa.[49]
Seksualna stimulacija i uzbuđenje
Klitoris i male usne su najerogenija područja vulve. Velike usne su također donekle erogene.[56] Lokalna stimulacija može uključivati klitoris, vaginu i druge perineumske regije. Klitoris (posebno glans) je najosjetljivija erogena zona kod žena i općenito primarni anatomski izvor ženskog seksualnog zadovoljstva.[57] Seksualna stimulacija klitorisa (na više načina) može rezultirati širokim seksualnim uzbuđenjem i, ako se održi, može rezultirati orgazmom. Stimulacija vulvarnog orgazma se optimalno postiže masiranjem, kao što su oralni seks (kunilingus), prstarenje i tribadizam (trljanje vulvi).
Seksualno uzbuđenje rezultira nizom fizičkih promjena na vulvi. Tokom uzbuđenja, Bartholinijeve žlijezde proizvode više vaginskog lubrikanta. Tkivo vulve je visoko vaskularizirano; arteriole se šire kao odgovor na seksualno uzbuđenje, a manje vene se komprimiraju nakon toga,[29][58] tako da se klitoris i male usne povećavaju. Povećana vazokongestija u vagini uzrokuje njeno oticanje, smanjujući veličinu vaginskog otvora za oko 30%. Dolazi do erkcije klitorisa, koja povlači klitorisnu kapuljaču, uzrokujući pojavu glansa. Velike usne su otekle od protoka krvi,[59] i blago razdvojene, otkrivajući debele i nabrekle male usne.[60] Male usne ponekad znatno mijenjaju boju, prelazeći iz ružičaste u crvenu kod žena svjetlije puti koje nisu rodile, ili crvenu u tamnocrvenu kod onih koje jesu.
Tokom orgazma, ritmičke kontrakcije mišića se javljaju u vanjskoj trećini vagine, kao i u maternici i anusu. Kontrakcije postaju manje intenzivne i nasumično raspoređene kako orgazam traje. Broj kontrakcija koje prate orgazam varira ovisno o njegovom intenzitetu. Orgazam može biti praćen ženskom ejakulacijom, što uzrokuje izbacivanje tekućine iz Skeneovih žlijezda kroz uretru. Nakupljena krv počinje se raspršivati, iako mnogo sporije ako nije došlo do orgazma. Vagina i njen otvor vraćaju se u svoje normalno opušteno stanje, a ostatak vulve vraća se u svoju normalnu veličinu, položaj i boju.[61][11]
Remove ads
Klinički značaj
Iritacija
Iritacija i svrbež vulve naziva se pruritus vulvae. To može biti simptom mnogih poremećaja, od kojih se neki mogu utvrditi testom na malom dijelu kože. Najčešći uzrok iritacije je gljivična infekcija vagine. Mjere za očuvanje zdravlja vulve i vagine mogu pomoći u sprječavanju mnogih poremećaja, uključujući i kandidijazu.[62] Infekcije vagine poput vaginoze i maternice mogu izazvati vaginalni iscjedak, koji može biti iritantan kada dođe u kontakt s maternicom.[63][64] Upale kao što su vaginitis, vulvovaginitis i vulvitis mogu nastati kao rezultat ovoga, uzrokujući iritaciju i bol.[65][66] Manje čest uzrok iritacije je genitalni lichen planus, još jedan upalni poremećaj. Teška varijanta ovoga je vulvovaginalno-gingivalni sindrom, koji može dovesti do sužavanja vagine,[67] ili destrukcije vulve.[68] Mnogi tipovi infekcija i drugih bolesti, uključujući neke rak, mogu izazvati iritaciju.[69]
Spolno prenosive infekcije
Vulvarni organi i tkiva mogu biti pogođeni različitim infektivnim agensima kao što su bakterije i virusi, ili zaraženi parazitima kao što su uši i grinje. Preko trideset vrsta patogena mogu biti seksualno prenosive, a mnoge od njih utiču na genitalije. Većina STI ne izaziva simptome ili simptomi mogu biti blagi i ne ukazuju na STI.[70] Praksa sigurnog seksa može značajno smanjiti rizik od infekcije mnogim spolno prenosivim patogenima.[71] Upotreba kondoma (muških ili ženskih) jedna je od najefikasnijih metoda zaštite.[70]
Bakterijske infekcije uključuju: šankr – karakteriziran genitalnim ulkusom poznatim kao šankr; granuloma inguinale koji se manifestira kao upalni granulom koji se često opisuju kao čvorići; sifilis – primarni stadij se klasično manifestira kao jedan šankr, čvrsti, bezbolni, nesvrbežni ulkus, ali može postojati više rana;[72] a i gonoreja koja vrlo često ne daje nikakve simptome, ali može rezultirati iscjetkom.[73]
Virusne infekcije uključuju infekciju ljudskim papiloma virusom (HPV) – ovo je najčešća SPI i ima mnogo tipova.[74] Genitalni HPV može uzrokovati genitalne bradavice. Postoje veze između HPV-a i raka vulve, iako HPV najčešće uzrokuje rak grlića maternice.[75] Genitalni herpes je uglavnom asimptomski, ali se može manifestirati malim plikovima koji pucaju u čireve.[76] HIV/AIDS se uglavnom prenosi seksualnim odnosom, a vulva u nekim slučajevima može biti zahvaćena ranama.[77] Visoko zarazna virusna infekcija je molluscum contagiosum, koja se prenosi bliskim kontaktom i uzrokuje vodene bradavice..[78][79]
Parazitske infekcije uključuju trihomonijazu, pedikulozu pubis i šugu. Trihomonijaza se prenosi parazitskim protozoama i najčešća je nevirusna spolno prenosiva infekcija.[80] Većina slučajeva je asimptomska, ali mogu se pojaviti simptomi iritacije i vaginalnog iscjetka neobičnog mirisa.[81] Pediculosis pubis, obično zvani rakovi, je bolest koju uzrokuje rakova uš, ektoparazit.[82] Kada su stidne dlake zaražene, iritacija može biti intenzivna.[83] Šuga, poznata i kao "sedmogodišnji svrbež", uzrokovana je drugim ektoparazitom, grinjom Sarcoptes scabiei, izazivajući intenzivnu iritaciju.[82]
Kancer
Malignosti se mogu razviti u golim i dlakavim dijelovima vulve.[29][84] Na osnovu ćelijskog porijekla i histoloških svojstsava, karcinomi vulve se klasifikuju u ploščatoćelijski karcinom, melanom, bazalnoćelijski karcinom, adenokarcinom, sarkom i invazivni ekstramamarni Pagetov karcinom.[84] Pločastoćelijski karcinomi predstavljaju najčešću varijantu karcinoma vulve i čine približno 75%.[84] Obično se nalaze na usnama, posebno vlikom.[85] Drugi najčešći rak vulve je bazocelularni karcinom, koji se rijetko širi u regionalne limfne čvorove ili udaljene organe.[84] Treći najčešći podtip je vulvarni melanom. Studije su pokazale da melanomi vulve izgleda imaju drugačiju biologiju tumora i mutacijske karakteristike u poređenju sa kožnim melanomima, što ima direktan uticaj na medicinski tretman melanoma vulve.[86][87]
Znaci i simptomi raka vulve mogu uključivati: svrbež ili krvarenja; promjene na koži, uključujući osip, rane, kvržice ili čireve, te promjene u boji kože vulve. Bol u karlici se također može javiti, posebno tokom mokrenja i seksa.[69] Međutim, značajan udio ostaje asimptomski u ranim fazama bolesti, što često odgađa dijagnozu.[84] Kao takve, 32% žena s melanomom vulve već ima regionalnu zahvaćenost ili udaljene metastaze u vrijeme dijagnoze, što značajno utiče na prognozu.[86]
Hirurgija (sa ili bez uklanjanja regionalnih limfnih čvorova) obično je primarni način liječenja. Tipično se izvodi široka lokalna ekscizija, pri čemu se tumor izrezuje, uključujući sigurnosnu marginu zdravog tkiva kako bi se osiguralo njegovo potpuno uklanjanje, što potvrđuje patolog.[84] Kod uznapredovalije bolesti, možda će biti potrebno izvršiti (djelomičnu) vulvektomiju, kako bi se uklonio dio ili cijela vulva.[88] Melanomi u uznapredovalom stadiju mogu se liječiti inhibitorima kontrolnih tačaka.[89]
Ostalo
Labialna fuzija, također nazvana "labialna adhezija", je fuzija malih usana. Ovo stanje pogađa brojne mlade djevojke i ne smatra se pretjerano problematičnim. Stanje se obično može liječiti kremama ili se može samo ispraviti oslobađanjem hormona na početku puberteta.[42][90]
Klitoromegalija je uvećani klitoris, uzrokovan anaboličkim steroidima ili interseksualnim stanjem. Vulvodinija je hronični bol u vulvnoj regiji. Ne postoji jedinstveni prepoznatljivi uzrok.[91] Podtip ovoga je vulvarni vestibulitis, ali budući da se ne smatra upalnim stanjem, češće se naziva vestibulodinija.[92] Vestibulitis vulve obično pogađa žene u premenopauzi.[92]
Zaglavljivanje pudendalnog nerva može uzrokovati oštar bol ili utrnulost u vulvi. Ovo stanje mogu uzrokovati aktivnosti poput vožnje bicikla, porođaja ili dugotrajnog sjedenja.
Brojne poremećaji poput lichen sclerosus i lichen simplex chronicus mogu utocati na vulvu. Crohnova bolest vulve je rijedak oblik metastatske Crohnove bolesti, koja se manifestira kao stanje kože koje se manifestira kao hipertrofije lezije ili apscesa vulve.[93] Papilarni hidradenomi su čvorići koji mogu ulcerirati i uglavnom se nalaze na koži usana ili interlabijskih nabora. Drugo složenije ulcerativno stanje je gnojni hidradenitis, koji se karakterizira bolnim cistama koje mogu ulcerirati i recidivirati, te mogu postati hronične i trajati mnogo godina.[94][95] Hronični slučajevi se mogu razviti u planotazni ćelijski karcinom].[95] Asimptomski poremećaj kože vulvalnog vestibula je vestibularna papilomatoza, koju karakteriziraju fine, ružičaste izbočine iz vulvinog epitela ili iz malih usana. Dermatoskopija može razlikovati ovo stanje od genitalnih bradavica.[96] Podtip psorijaze, autoimunske bolesti, je inverzna psorijaza kod koje se mogu pojaviti crvene mrlje u kožnim naborima usana.[97]
Porođaj
Vulvarna regija je izložena riziku od traume tokom porođaja.[98] Tokom porođaja, vagina i vulva se moraju rastegnuti kako bi se prilagodile glavici bebe (otprilike 9,5 cm). To može rezultirati pukotinama poznatim kao perineumske pukotine na vaginskom otvoru i drugim strukturama unutar perineuma.[99] Ponekad se izvodi episiotomija (preventivno hirurško rezanje perineuma) kako bi se olakšao porođaj i ograničilo kidanje. Pukotina duže zacjeljuje nego rez.[100] Pukotine i rezovi mogu se popraviti šavovima koji se mogu slojevito nanositi.[101][100] Nisu dokazane prednosti rutinskog brijanja stidnih dlaka prije porođaja.[102]
Hirurgija
Genitoplastike su plastične operacije koje se mogu izvesti radi popravke, obnove ili promjene tkiva vulve,[103] posebno nakon oštećenja uzrokovanih povredom ili liječenjem raka. Ovi postupci uključuju [[vaginoplastika|vaginoplastiku] i vulvoplastiku, koje se također mogu izvesti kao kozmetička hirurgija. Druge kozmetičke operacije za promjenu izgleda vanjskih struktura uključuju labioplastike.[104] Some of these procedures, vaginoplasties and vulvoplasties, are also carried out as sex reassignment surgeries.[105][106]
Kliničari su kritikovali upotrebu kozmetičkih operacija.[107][108] Američki koledž opstetričara i ginekologa preporučuje da žene budu informirane o rizicima ovih operacija. Oni se pozivaju na nedostatak podataka relevantnih za njihovu sigurnost i učinkovitost te na potencijalne povezane rizike kao što su infekcija, promijenjeni osjećaj, dispareunija, priraslice i ožiljci.[109] Također postoji i određeni postotak ljudi koji traže kozmetičku hirurgiju, a možda pate od tjelesnog dismorfnog poremećaja, a operacija u tim slučajevima može biti kontraproduktivna.[110]
Remove ads
Društvo i kultura
Mijenjanje ženskih genitalija
U nekim kulturnim praksama, posebno u afričkim Khoikhoi i Ruanda kulturama, male usne se namjerno rastežu ponovljenim povlačenjem, a ponekad i pričvršćivanjem tegova.[111][112][11] Istezanje usana je priznata, porodična kulturna praksa u dijelovima istočne i južne Afrike.[111][113][114] Ovo je poželjna i podsticana praksa od strane žena (počevši od puberteta) kako bi se podstaklo bolje seksualno zadovoljstvo za obje strane.[115][11] Postignuti produžeci mogu visiti ispod velikih usana i do sedam inča.[11] Djeca u afričkoj dijaspori također to prakticiraju, pa se to događa unutar imigrantskih zajednica, naprimjer u Britaniji, gdje je izvještaj BBC News-a to označio kao skriveni oblik zlostavljanja djece.[116] The girls are subject to familial and social pressure to conform.[117] U nekim kulturama, uključujući modernu zapadnu kulturu, žene su brijale ili na drugi način uklanjale dlake s dijela ili cijele vulve. Kada su kupaći kostimi s visokim dekolteom postali moderni, žene koje su ih željele nositi uklanjale bi dlake s obje strane svojih stidnih trokuta kako bi izbjegle pokazivanje stidnih dlaka.[118] Druge žene preferiraju zadržati dlake na vulvi. Uklanjanje dlaka s vulve je relativno noviji fenomen u Sjedinjenim Američkim Državama, [[Kanada|Kanadi] i Zapadnoj Evropi, obično u obliku depilacije bikinija ili brazilske depilacije, ali je stoljećima rasprostranjeno u mnogim istočnoevropskim i bliskoistočnim kulturama, obično zbog ideje da je to higijenskije ili podatiče iz prostitucije i pornografije.[119][120] Uklanjanje dlačica može obuhvatiti sve, većinu ili dio dlačica.[121] Francuska depilacija ostavlja malu količinu dlaka sa obje strane stidnih usana ili traku direktno iznad i u liniji sa pudendalnom pukotinom koja se naziva sletna traka.[121] Islamsko učenje uključuje Muslimansku higijensku jurisprudenciju praksu koja uključuje uklanjanje stidnih dlaka.[122]
[[Slika:Klitorisvorhautpiercing und Piercing der inneren Schamlippen.jpg|thumb|upright| Pirsing vulve uključuje gore navedeni piercing klitoralne kapuljače i piercing labia]
Nekoliko oblika genitalnog pirsinga može se napraviti na vulvi, a uključuju Christina, Princeza Albertina, Isabella, Nefertiti, furšet i pirsing usana]. Pirsing se obično izvodi iz estetskih razloga, ali neki oblici poput piercinga glavića (ili rijetko pirsing glansa) također mogu povećati zadovoljstvo tokom seksa. Iako su uobičajeni u tradicionalnim kulturama, intimni piercing je prilično noviji trend u zapadnom društvu.[123][124][125] Ostali oblici trajnih modifikacija vulve iz kulturnih, dekorativnih ili estetskih razloga su tetoviranje genitalija ili skarifikacija (tzv. "Hanabira").
Hirurgija ženskih genitalija uključuje fotopodmlađivanje usana radi uklanjanja bora, labioplastiku (smanjenje veličine usana) i vaginoplastiku. U septembru 2007. godine, Američki koledž opstetričara i ginekologa (ACOG) izdao je mišljenje odbora o ovim i drugim operacijama ženskih genitalija, uključujući "vaginsko podmlađivanje", "dizajnersku vaginoplastiku", "revirginaciju" i "amplifikaciju G-tačke". Ovo mišljenje navodi da sigurnost ovih postupaka nije dokumentovana. ACOG i ISSVD preporučuju da žene koje se podvrgavaju ovim operacijama budu informirane o nedostatku podataka koji podržavaju ove postupke i potencijalnim povezanim rizicima kao što su infekcija, promijenjeni osjećaj, dispareunija, adhezije i ožiljke.[109][126]
S rastućom popularnošću kozmetičkih operacija ženskih genitalija, ova praksa sve više privlači kritike od strane opozicionog pokreta cyberfeminističkih aktivističkih grupa i platformi, nazvanih pokret ponosa na usne. Glavna tačka sporenja je da intenzivno oglašavanje ovih postupaka, u kombinaciji s nedostatkom javne edukacije, podstiče nesigurnost u vezi s tijelom kod žena s većim usnama, uprkos činjenici da postoje normalne i izražene individualne varijacije u veličini usana. Preferencija za manje usne je stvar modnog trenda i nema klinički ili funkcionalni značaj.[127][128]
Sakaćenje ženskih genitalija
Najrasprostranjeniji oblik promjene genitalija bez pristanka je sakaćenje ženskih genitalija. To uglavnom uključuje djelimično ili potpuno uklanjanje vulve.[129] Sakaćenje ženskih genitalija se vrši u trideset zemalja Afrike i Azije, sa više od 200 million djevojčice su pogođene, i neke žene (od 2018. godine).[129] Gotovo svi postupci se izvode na mladim djevojkama. Praksa se također provodi globalno među migrantima iz ovih područja. Tvrdi se da se sakaćenje ženskih genitalija uglavnom provodi iz kulturnih tradicionalnih razloga.[129] Prema istraživanju provedenom u okviru U ime tradicije, FGM/C je češće u sunitskim zemljama, a rjeđe u šiitskim društvima.[130][131][132][133]
FGM/C može imati štetne posljedice po njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Različiti službeni i neslužbeni istraživački izvještaji također potvrđuju ove komplikacije. U svojim različitim izvještajima, Svjetska zdravstvena organizacija je smatrala FGM/C radnjom koja na različite načine ugrožava zdravlje žena. Ova organizacija je u izvještaju objavljenom u januaru 2023. godine navela da FGM/C nema zdravstvenih koristi i da na mnogo načina šteti djevojčicama i ženama. Uključuje uklanjanje i oštećenje zdravog i normalnog ženskog genitalnog tkiva i ometa prirodne funkcije tijela djevojčica i žena. Iako su svi oblici FGM/C povezani s povećanim rizikom od zdravstvenih komplikacija, rizik je veći kod težih oblika FGM/C.[134][135][136]
Američka nacionalna medicinska biblioteka je također u članku iz 2018. godine navela da posljedice FGM/C imaju i fiziološke i psihološke komplikacije, uključujući kratkoročne i dugoročne komplikacije. Metod kojim se postupak izvodi može odrediti obim kratkoročnih komplikacija. Ako je postupak završen korištenjem nesterilne opreme, bez antiseptika i antibiotika, žrtva može imati povećan rizik od komplikacija. Primarne infekcije uključuju stafilokokne infekcije, infekcije urinarnog trakta, pretjeranu i nekontroliranu bol i krvarenje. Infekcije poput virusa humane imunodeficijencije (HIV), hlamidije trachomatis, klostridija tetani i virusa herpes simpleksa (HSV) 2 su značajno češće među ženama koje su podvrgnute sakaćenju tipa 3 u poređenju s drugim kategorijama.[137][138][139]
Etimologija
[[Slika:Gynaecology-1822.jpg|thumb |left |upright| Ilustracija ginekološkog pregleda iz 1822. godine. Riječ "vulva" na latinskom znači "maternica". Potječe iz 1540-ih i odnosi se na maternicu i ženske spolne organe, od ranije riječi "volvere" koja znači okretati se, kotrljati se ili kružiti, s daljnjim izvedenicama poput onih koje se koriste u volvox i volvulus (uvrnuto crijevo).[140][141] Nazivanje ženskih (i muških) genitalija kao lat. pudenda membra, što znači dijelovi kojih se treba stidjeti, datira iz sredine 17. stoljeća.[142] Imenovanje je uticalo na opštu percepciju vulve, što se vidi na prikazanim ginekološkim procedurama. Ispitivač prikazan na „Akušerskom pregledu“ iz 1822. godine usvaja kompromisni postupak gdje se ženski genitalije ne mogu vidjeti.[143][144]
Terminologija
Studija provedena u Velikoj Britaniji 2021. godine pokazala je da malo ljudi može pravilno označiti strukturu vulve.[145][146][147] Postoji mnogo seksualnih slengovskih termina koji se koriste za vulvu.[141][148] "Pička", srednjovjekovna riječ za vulvu i nekada standardni termin, postala je vulgarizam, a u drugim upotrebama jedna od najjačih uvredljivih i pogrdnih psovki u kulturama engleskog govornog područja. Riječ je u normalnoj upotrebi zamijenjena s nekoliko eufemizama, uključujući "pussy" (vulgarni sleng) i "Fanny" (UK), što je nekada bilo uobičajeno ime kućnog ljubimca.[149][141] U Velikoj Britaniji, ovi termini imaju i druga neseksualna značenja koja se mogu koristiti za dvostruka značenja, kao što je "pussy", što se koristi kao izraz nježnosti za kućnu mačku, "pussy cat".[150][151][152] U neformalnoj upotrebi u Sjevernoj Americi, termin "pussy" može se odnositi i na slabog ili ženstvenog muškarca,[153] a "fanny" je termin koji se koristi za stražnjicu.[154][141] Ostali sleng izrazi su "muff" (ljubičasta), "snatch" (grabiti) i "[[twat" (pizda).".[155][156] "Vagina" se često pogrešno koristi kao sinonim za vulvu jer je odvojena od te anatomije.[1]
Religija i umjetnost
Neke kulture su dugo slavile, pa čak i obožavale vulvu. Tokom perioda Uruka (oko 4000–3100. p.n.e.), drevni Sumerani su vulvu smatrali svetom[157][158] i ogroman broj sumerskih pjesama koje hvale vulvu Inanne, boginje ljubavi, seksa i plodnosti, su sačuvane.[158] U sumerskoj religiji, boginja Ninimma je božanska personifikacija vulve.[159][160] Vaginska tekućina se u sumerskim tekstovima uvijek opisuje kao "slatka"[158], a u sumerskoj vjenčanoj himni, mlada djevojka se raduje što joj je vulva zarasla u dlake.[158] Glineni modeli vulvi otkriveni su u hramu Inanne u Ašuru.[161]
Neke glavne hinduističke tradicije poput šaktizma, tradicije usmjerene na boginju, štuju vulvu i vaginu pod nazivom joni.[162][163] Boginja Devi se obožava kao vrhovno božanstvo.[164] Joni je prikaz ženskog božanstva i nalazi se u mnogim hramovima kao fokus za molitvu i prinose.[163] Također je simbolično predstavljena kao mudra u duhovnim praksama], uključujući jpgo.[165]
Sheela na gig su figurativne rezbarije golih žena koje prikazuju pretjeranu vulvu. Nalaze se u antičkim i srednjovjekovnim evropskim kontekstima. Izložene su na mnogim crkvama, ali njihovo porijeklo i značaj su diskutabilni. Glavno mišljenje je da su korištene za odbijanje zlih duhova. Drugo mišljenje je da je sheela na gig bila božanski asistent pri porođaju.[166][167] Starr Goode istražuje sliku i moguća značenja slika Sheela na gig i Baubo posebno, ali piše i o toj slici koja se ponavlja širom svijeta. Kroz stotine fotografija, ona pokazuje da slika žene koja pokazuje svoju vulvu nije specifična za evropsku religijsku umjetnost ili arhitekturu, već da se slične slike nalaze u vizualnim umjetnostima i mitskim narativima boginja i junakinja koje razdvajaju svoja bedra kako bi otkrile ono što ona naziva "svetim moćima". Njena teorija je da je "slika toliko ukorijenjena u našoj psihi da se čini kao da je ikona izvorni kosmološki centar ljudske mašte".[168]
[[Slika:Origin-of-the-World.jpg|thumb|fr. Postanak svijeta, uljana slika Gustavea Courbeta L'Origine du monde (Porijeklo svijeta), koju je naslikao Gustave Courbet 1866. godine, bila je rana realistička slika vulve koja je izložena tek mnogo godina kasnije.[169] Sliku je naručio osmanski diplomata Halil Šerif Paša. Žena koja je korištena kao model za sliku vjerovatno je bila Halilova ljubavnica Constance Quéniaux.[170] Međutim, još jedan potencijalni model je Marie-Anne Detourbay, koja je također bila ljubavnica Halila Šerifa Paše.[171]
Japanska kiparica i umjetnica mange Megumi Igarashi usmjerila je veliki dio svog rada na slikanje i modeliranje vulvi i djela s temom vulve. Koristila je kalupe za stvaranje diorama – trodimenzijkskih modela svoje vulve s nadom da će demistificirati ženske genitalije.[172]
Umjetnička instalacija pod nazivom Večera autorice feminističke umjetnosti, Judy Chicago, prikazuje simboličnu historiju poznatih žena. Tanjiri za večeru prikazuju razrađen oblik vulve i raspoređeni su u trokutastom obliku vulve.[173] Drugu instalaciju napravio je britanski umjetnik Jamie McCartney koji je 2011. godine koristio odljeve četiri stotine vulvi kako bi stvorio „Veliki zid vagine“. Odljevi su u prirodnoj veličini. Uz njih su priložena objašnjenja koju je napisao savjetnik projekta za seksualno zdravlje. Svrha umjetnika bila je da se „pozabavi nekim od uobičajenih stigmi i zabluda“.[174][34]
Remove ads
Ostale žovotinje
Vulva Azijskog slona
Vulva psa (njemačkog ovčara)
Konjska vulva
Vulva borneanskog orangutana
Dodatne slike
Također pogledajte
- Umjetna vulva
- Plava vulva
- Daminji prst
- Karpel
- Uvećanje klitorusa
- Izdužene usne
- Epigin
- Genitalni ulkus
- Vanjski muški spolni organi
- Penis
- Skrotum
- Koro (bolest)
- Sisarski penis
- Pussyhat
- Vulvna mijaza
Reference
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads