Sisari

Sisari ili sisavci (latinski: mammalia) su klasa kičmenjaka (vertebrata) u kojoj ženke imaju mliječne žlijezde, koje luče mlijeko za ishranu mladunčadi. Sisari uključuju oko 5.500 poznatih vrsta, podjeljenih na 1.200 rodova, 152 porodice i nekih 46 redova, mada ovo varira ovisno o klasifikaciji.^[1]

Sisari
Sistematika
Carstvo	Animalia
Koljeno	Chordata
Potkoljeno	Vertebrata
Infrakoljeno	Gnathostomata
Natklasa	Tetrapoda
Razred	Mammalia
Klase
Podklasa †Allotheria Podklasa Australosphenida Podklasa Theria Infraklasa †Trituberculata Infraklasa Metatheria Infraklasa Eutheria

Unatoč toj bogatoj biološkoj raznolikosti, osim

• mliječnih žlijezda, imaju još niz zajedničkih obilježja.
• Koža sisara je pokrivena dlakom ili njenim pretvorbama i bogata je žlijezdama,
• svi imaju dva para udova (kod ogromne većine nogu),
• kičmeni stub je građen od platicelnih pršljenova, kojih u vratnom regionu uvijek ima sedam,a sa glavom je spojen preko dva potiljačna kondilusa (gležnja),
• imaju tri odvojene slušne koščice (čekić, uzengija i nakovanj);
• zubalo im je heterodontno (sjekutići, očnjaci, pretkutnjaci i kutnjaci),
• srce im je sastavljeno od po dvije komore i pretkomore, a iz njegove lijeve komore polazi samo jedan aortin luk, a eritrociti im nemaju jedro (izuzetak je kamila),
• homeotermne su životinje sa velikim brojem plućnih alveola.
• grudna i trbušna duplja su im potpuno razdvojene mišićnom dijafragmom,
• živorodne su životinje (izuzev kljunara).^[2][3]

Sisari su direktni potomci gmizavaca. Za neke fosilne ostatke teško je reći kojoj od ove dvije grupe pripadaju. Najočitija osobina sisara je krzno i dlaka, kojim je prekrivena koža.

Žive u raznim sredinama na zemlji i u zemlji. Kreću se trčeći, skačući,leteći. Sisari su dostigli najviši stepen u razvoju.

Razmnožavanje

Kod većine sisara jedan se mužjak pari s više ženki ili se mužjaci i ženke pare s više partnera. Skotnost i dojenje za ženke i vremenski i energetski su veoma intenzivni, mužjaci mogu imati više mladunaca nego ženke. Iz toga se kod mnogo vrsta razvilo poligino ponašanje. Relativno malo mužjaka se pari s mnogo ženki, a mnogo mužjaka se uopće ne pari. Posljedica toga su česte i žestoke borbe rivalizirajućih mužjaka za pravo na parenje. U nekim slučajevima mogućnost izbora prepuštena je ženkama. Iz toga proizlaze kod mnogih sisara kompleksni oblici ponašanja ili anatomska obilježja vezana za razmnožavanje. Mnoge vrste karakterizira spolni dimorfizam, a to znači da su mužjaci često značajno veći i teži od ženki.

Prema nekim procjenama oko 2,1% sisara živi u monogamnim odnosima u kojim se u čitavom razdoblju parenja mužjak pari samo s jednom ženkom. U ovim slučajevima mužjak uglavnom barem djelomično učestvuje u uzgoju mladunaca. Takav oblik ponašanja obično zavisi o uslovima u okolini: ako su resursi skromni, mužjak se pari samo s jednom ženkom i pomaže joj u podizanju mladunaca, a kad je količina hrane obilna, ženka može i sama podići mladunce, pa se mužjak pari s više partnerica.

Kod nekih vrsta pjeskaša, jedne porodice glodara koji žive u Africi, kao što su gola i siva krtica. One žive eusocijalnim načinom života, inače poznatim uglavnom samo kod nekih porodica insekata. U koloniji živi samo jedna ženka, "kraljica", koja je plodna i pari se s više mužjaka iz kolonije, dok su ostale životinje neplodne i kao radnici obavljaju sve aktivnosti koje su potrebne za preživljavanje zajednice.^[4][5][6][7]

Razmnožavanje sisara sa kloakom

Kod sisara sa jednim tjelesnim otvorom razmnožavanje se vrši preko kloake. To je jedini tjelesni otvor preko koga se izbacuje izmet. Mužjakov penis služi isključivo za provođenje sjemena i na vrhu je rascijepljen. Od svih drugih sisavara se razlikuju u tome što ne rađaju žive mlade nego legu jaja. Ona su mala prečnika 10 do 15 milimetara)i svojom kožastom ljuskom i velikim žumancetom više liće jajima gmizavaca nego ptičjim .Ženka leži na jednom do troje jaja 10 dana.

Razmnožavanje torbara

Torbari se razlikuju svojim organima za razmnožavanje od viših sisara. Kod njih su ti organi dvostruki. Ženke imaju dva uterusa i dvije vagine, a mužjaci imaju rascijepljeni, dvostruki penis sa mošnjama .

Ženke svega 12 do 43 dana nose mladunče. Većina vrsta ne razvija posteljicu, ali kod nekih tobolčara postoji primitivna maternica (na primjer kod koale ). Novorođenčad dolazi na svijet kroz porođajni kanal koji kod mnogih vrsta postoji samo za tu svrhu, a rađaju se u nerazvijenom obliku nego mladunčad viših sisara. Porođajna težina im je manje od 1% težine majke i organi su im prisutni tek u samom začetku.

Dobro su im razvijeni samo prednji udovi jer podmladak mora vlastitim snagama prepuzati put od izlaza iz porođajnog kanala do majčinih dojki, a majka im uopće ne može pri tome pomoći.

Razmnožavanje viših sisara

Sisari koji posjeduju placentu obuhvataju najveći broj vrsta. Osnovna osobina viših sisavaca je vanjski sloj ćelija oko oplođenog jajašca. Taj sloj predstavlja imunološku barijeru i omogućava dugotrajan rast ploda u majčinom tijelu. Tobolčari nemaju taj sloj ćelija pa trudnoća mora završiti prije nego što imunološki sistem majke postane dovoljno djelotvoran da prekine trudnoću i izbaci plod "smatrajući" ga nepoženjnim stranim tijelom.

Trajanje trudnoće ili skotnost, kao i broj mladunčadi, zavisi o načinu života pojedine vrste. Čučavci (na primjer zvijeri i glodari ) imaju kraće razdoblje skotnosti i veći broj mladunaca, dok potrkučci ( npr. papkari i kitovi ) dugo nose mladunčad i imaju manji broj mladunaca. Tako naprimjer skotnost kod nekih vrsta hrčaka traje samo 16 dana, dok kod afričkih slonova može trajati do 25 mjeseci.

Podjela

Dijele se u tri podklase

1. sa kloakom- Prothoteria monotremata
2. torbari
3. placentalni sisari- Theria

Torbara je bilo oko 26 redova. Danas ih ima 16. Ovo svjedoči o uspješnosti grupe.

• Klasifikacija sisara:

majmuni primati i polumajmuni

1. Kljunari i bodljikavi mravojedi- sisari koji polažu jaja
2. Torbari
3. Bubojedi
4. Leteće vjeverice
5. Mravojedi
6. Ljuskavci
7. Zečevi
8. Glodari
9. Mesožderi
10. Perajari
11. Surlaši
12. Morske krave
13. Papkari
14. Kopitari
15. Polumajmuni
16. Majmuni

Reference

1. Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
2. Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
3. Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (1996): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
4. Wilson D. E., Reeder D. M., Eds. (2005): Preface and introductory material. Mammal Species of the World (3rd ed.). Johns Hopkins University Press, Baltimore, ISBN 978-0-8018-8221-0.
5. OCLC 62265494. Initiatives. The IUCN Red List of Threatened Species. IUCN, 2010.
6. Rowe T. (1988). "Definition, diagnosis, and origin of Mammalia". Journal of Vertebrate Paleontology 8 (3): 241–264. doi:10.1080/02724634.1988.10011708.
7. Kemp T. S. (2005). The Origin and Evolution of Mammals. Oxford University Press, Oxford, ISBN 0-19-850760-7.

Također pogledajte

• Kičmenjaci
• Životinja
• Biosistematika

Nedovršeni članak Sisari koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.