Sjemenka

Sjemenka ili sjeme je svaki od tijela koji je dio ploda od kojeg izrasta nova biljka. To je struktura kojom se ostvaruje širenje biljkana koje se označavaju kao skrivenosjemenjače (sjemenjače). Sjeme se proizvodi sazrijeva iz jajeta golosjemenjača ili Angiospermi. Ako sjeme sadrži embrion nove biljke, može se razviti pod odgovarajućim uvjetima. Također sadrži izvor uskladištene hrane, umotane u zaštitni poklopac.^[1]

Dijelovi sjemenke avokada (Persea americana)

Sjemenke raznih sorti graha (Phaseolus vulgaris)

Građa sjemenke
A: Sjemenjača,
B: Endosperm,
C: Kotiledoni,
D: Hipokotil

Postoji mnogo različitih vrsta sjemena. Neke biljke formiraju puno sjemena, a neki samo nekoliko. Sjemena su često teška i vrlo mala, ali neka su veća. U kokosa je veliko kao dječija glava, ali sadrži više nego samo sjeme. Na početku, sjemenke su uspavane za neko vrijeme. Kada su spremne da se razviju, treba im vode, zraka i topline, ali ne i sunca, bi postale klijanac.

Sjemenke imaju hranu koja pomaže novoj biljci da počne rasti. Ova hrana je u endospermu, i / ili u kotiledonima. Mnoge vrste sjemena su dobra hrana za životinje i ljude. Mnoge vrste žitarica koje se gaje, kao što su riža, pšenica i kukuruz, kultivirane su zbog sjemena. Sjemenke su često unutar plodova.

Razvoj iz sjemena

Faze razvoja sjemenke:

I Zigot II Proembrion III Globula

IV Srž V Torpedo VI Zreli ebrio

Ključ:
1. Endosperm
2. Zigot
3. Embrion
4. Suspenzor
5. Kotiledoni
6. Vršni meristem stabalceta
7. korijenov vršni meristem
8. Radikula
9. Hipokotil
10. Epilotil
11. Sjemenjača (sjemena ovojnica)

Biljne ovule (jajašca): Gimnospermske ovule (lijevo), sngiospermske ovule (u ovariju), desno

Sjeme, iako nije aktivno, je malo živobiće. Sadrži embrion buduće biljke, koja se ne mijenja ili je u razvoju:

• to je dormancija (uspavanost). Opće je mišljenje da se sjeme "spava" dok ne dobije ono što je potrebno da se probudi. To nije tačno. Različite sjemenke imaju različite navike, bez sumnje prilagođene njihovim staništima.^[2]

Postoje različite vrste faza odmaranje u sjemenkama:

1. Mirovanje sjemana (dormancija) znači da se ono ne razvija neko vrijeme, čak i kada su uslovi pogodni za odgođeno klijanje (razvoj), što daje vremena za širenje. Unutar sjemena koje prije ili kasnije klija , odvijaju se promjene. Detalji se jako razlikuju između vrsta.^[3]p98

2. Zimski san (hibernacija) sjemena je period kada ne klija, jer uslovi nisu pravi. Okidač početka klijanja je određeni događaj u okruženju. Detalji o okidačima su poznati za neka, ali ne sva, sjemena. Kiša, požari, temperatura tla su primjeri. Mnoge sjemenke klijaju tek nakon što su pojedene i prošle kroz probavni sistem životinje. To se je samo jedan od mnogobrojnih načina širenja.

Kada sjeme klija ( "probudi se"), počinje da raste u malu biljka zvanu klijanac. Koristi mehke mesnate materijale unutar sjemenke za dobijanje hranjivih tvari (hrane) dok ne bude spremna da se hrani produktima vlastite biosinteze, uz korištenje sunčevih zraka, vode i zraka.

Većina sjeme klija podzemno, gdje nema sunca. Biljka ne treba hranjive tvari u tlu za nekoliko dana ili sedmica, jer seme ima sve tvari koje treba da bi raslo. Kasnije, međutim, počinje potreba za sunčevom energijom. Ako postoji sunčeva svjetlost, biljka će je koristiti za raste zdravo. Ako nema svjetla, biljke će i dalje rasti za neko vrijeme, ali je njegovi plastidi neće biti zreli: u plastidima se ne formira hlorofil . Ako biljka ne dobije dovoljno svjetla, na kraju uginuti. Svjetlost je potrebna da stvara sopstvenu kada se potroše rezerve iz sjemena.

• Najstarije sjeme koje je datirano metodom ¹⁴C, a koje je izraslo u biljku poticalo je od biljke jevrejska hurma. Bilo je staro oko 2.000 godina, a oporavilo nakon iskopavanja palate Heroda Velikog u Masadi u Izraelu. Klijalo je u 2005. godini.^[4]
• Najveći sjemenke ima Coco de mer ili "dvostruka kokosova palma" (Lodoicea maldivica). Čitav plod može težiti i do 23 kilograma i obično sadrži jednu sjemenku .

Nastanak i evolucija

Sjemena su važna za razvoj u reprodukciji i širenju četinara i cvjetnica. Biljke kao što su mahovine, krstasti kopitnjak i paprati nemaju sjeme i koriste nezaštićene spore i druge načine propagacije. Prije perioda gornjeg devona, kopnene biljke, kao što su moderne paprati, reproducirale su se rasijavanjem spora u zrak. Spora će sletjeti i postati nove biljke samo u povoljnim uvjetima. Spore imaju malo hrane na čuvanju, a mogu biti i samo pojedinačne ćelije, a ne embrion.

Evolucija sjemena je promenila životni ciklus biljaka, oslobađanjem od potrebe za eksternim količinama vode za spolno razmnožavanje, kao i pružanjem zaštite i hranljivih materija za embrione u razvoju. Ove funkcije dozvolile su biljkama da se proširi izvan neposredne blizine izvora vode. Dobile su mogućnost da iskoriste životne sredine koje su bile strme i brdske. Ovo se može vidjeti po uspjehu sjemena biljaka u važnim biološkim nišama na Zemlji, od šuma do travnjaka, kako u toplim, tako i u hladnim klimatima. U današnje sjemena biljke su Gymnospermae, s golim sjemkama, a Angiospermae su sa sakrivenim sjemenom, obično plodovima. .^[5]p92

Prva biljke sa sjemenkama datiraju od gornjeg devona,od prije 370-354 miliona godina, što je vjerojatno epoha njihovog prve divergentne evolucije i adaptacijske radijacije. Najraniji sjemena za proizvodnju drveta su se pojavila u šumama karbonskog perioda. Biljke sjemenjače su postale jedan od najvažnijih elementi skoro svih ekosistema.^[6]

Također pogledajte

• Razmnožavanje
• Spolno razmnožavanje
• Cvjetnice

Reference

1. Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-592-6.
2. Baskin C.C. & Baskin J.M. 1998. Seeds: ecology, biogeography, and evolution of dormancy and germination. Academic Press, San Diego.
3. Fenner, Michael and Thompson, Ken 2005. The ecology of seeds. Cambridge. ISBN 9780521653688
4. Roach, John. 2005. 2,000-Year-Old Seed sprouts, sapling is thriving, National Geographic News.
5. Willis K.J. and McElwain J.C. 2002. The evolution of plants. Oxford.
6. Corner EJH (1966). The natural history of Palms. Berkeley, CA: University of California Press. str. 313–4.

Vanjski linkovi