From Wikipedia, the free encyclopedia
Lateks je emulzija (stabilna disperzija) polimernih mikročestica u vodi.[1] Lateksi se nalaze u prirodi, ali i sintetski lateksi su također uobičajeni.
U prirodi se lateks nalazi kao mliječna tečnost, koji je prisutan u 10% svih cvjetnica (skrivenosjemenjača).[2] To je složena emulzija koja koagulira pri izlaganju zraku, a sastoji se od proteina, alkaloida, škroba, šećera, biljnog ulja, tanina, smola i prirodna guma. Obično se izlučuje nakon povrede tkiva. U većini biljaka lateks je bijele boje, ali neke imaju žuti, narandžasti ili grimizni lateks. Od 17. stoljeća, lateks se koristi kao termin za tečnu supstancu u biljkama, a potiče od latinske riječi za "tečnost".[3][4][5] Služi uglavnom kao odbrana od biljojednih insekata.[2] Lateks se ne smije brkati sa biljnim sokom; to je posebna supstanca, odvojeno proizvedena i sa različitim funkcijama.
Termin lateks se takođe koristi za označavanje prirodnih lateksnih guma, posebno nevulkanizirane gume. Takav je slučaj sa proizvodima kao što su lateks rukavice, lateksni kondomi i lateksna odjeća.
Lateks: Koloidna disperzija polimernih čestica u tekućini.[6][lower-alpha 1]
Sintetski lateks: Lateks dobijen kao proizvod emulzija, miniemulzija, mikroemulzija ili disperziona polimerizacija.[6]
Ćelije (laticiferi) u kojima se nalazi lateks čine latiferni sistem, koji se može formirati na dva veoma različita načina. U mnogim biljkama, latiferni sistem formira se od redova ćelija položenih u meristemu stablu ili korijenu. Ćelijski zid između ovih ćelija rastvara se tako da se formiraju kontinuirane cijevi, zvane lateksni sudovi. Budući da su ovi sudovi izgrađeni od mnogih ćelija, poznate su kao "artikulirani latiferi". Ovaj način formiranja nalazi se u porodici makova i u guma drveću (paragumeno drvo, članovi porodice Euphorbiaceae, članovi porodica dudova i smokava, kao što je panamsko kaučukovo drvo Castilla elastica), i članovi porodice Asteraceae. Naprimjer, Parthenium argentatum biljka guajule, nalazi se u plemenu Heliantheae; druge Asteraceae koje nose lateks sa arikuliranim laticiferima uključuju članove Cichorieae, kladusa čiji članovi proizvode lateks, neki od njih u komercijalno interesantnim količinama. Ovo uključuje Taraxacum kok-saghyz, vrstu koja se uzgaja za proizvodnju lateksa.[7]
U porodicama Asclepiadaceae i mlječike, s druge strane, latiferni sistem formira se sasvim drugačije. Rano u razvoju klijanaca, ćelije lateksa se diferenciraju, a kako biljka raste, ove ćelije lateksa u razgranati sistem koji se proteže kroz biljku. U mnogim euforbijama, cijela struktura je napravljena od jedne ćelije – ovaj tip sistema je poznat kao „neartikulirani latifer“, kako bi se razlikovao od višećelijskih struktura o kojima se gore govorilo. U zreloj biljci, čitav latiferni sistem potiče od jedne ćelije ili grupe ćelija prisutnih u embrionu.
Latiferni sistem je prisutan u svim dijelovima zrele biljke, uključujući korijenje, stabljike, lišće, a ponekad i plodove. Posebno je uočljiv u tkivima kore. Lateks se obično izlučuje kao bijela tečnost, ali u nekim slučajevima može biti bistar, žut ili crven, kao kod Cannabaceae.[2]
Lateks proizvodi 20.000 vrsta cvjetnica iz preko 40 porodica. To uključuje i dikotiledone i monokotiledone. Lateks je pronađen u 14 posto tropskih biljnih vrsta, kao i u šest posto biljnih vrsta umjerenog pojasa.[8] Nekoliko članova carstva gljva vtakođer proizvodi lateks nakon ozljede, kao što su Lactarius deliciosus i druge iz oda mliječne kapice. Ovo sugerira da je proizvod konvergentne evolucije i da je odabran u više različitih prilika.[2]
Lateks ima funkciju zaštite biljke od biljojeda. Ideju je prvi predložio 1887. Joseph F. James, koji je primijetio da lateks
nosi sa sobom u isto vrijeme tako neugodna svojstva da postaje bolja zaštita za biljku od neprijatelja od svih trnova, bodlji ili dlaka što bi se moglo obezbijediti. U ovoj biljci, tako obilan i tako neukusan sok je postao da služi najvažnijoj svrsi u njenoj ekonomiji.[9]
Dokazi koji pokazuju ovu odbrambenu funkciju uključuju nalaz da će puževi jesti lišće ocijeđeno od lateksa, ali ne i netaknuto, da mnogi insekti prekidaju vene koje nose lateks prije nego što se hrane, i da lateks Asclepias humistrata (pješčanička mlječika) ubija hvatanjem 30% tek izleglih gusjenica leptira monarha.[2]
Drugi dokaz je da lateks sadrži 50-1000 puta veće koncentracije odbrambenih supstanci od ostalih biljnih tkiva. Ovi toksini uključuju i one koji su takođe toksični za biljku i sastoje se od raznolikog spektra hemikalija koje su ili otrovne ili "antinutritivi",
Lateks se aktivno pomiče na područje ozljede; u slučaju Cryptostegia grandiflora, mobilizira se lateks više od 70 cm od mjesta ozljede.[2] Veliki hidrostatski pritisak u ovoj lozi omogućava izuzetno visoku stopu protoka lateksa. U izvještaju iz 1935. botaničar Catherine M. Bangham primijetio je da je "probijanjem stabljike ploda "Cryptostegia grandiflora" proizveo mlaz lateksa dužine više od jednog metra i zadržao [ovaj mlaz] nekoliko sekundi."[10]
Svojstvo zgrušavanja lateksa je funkcionalno u ovoj odbrani jer ograničava gubitak i njegova ljepljivost hvata insekte i njihove usne organe.[2]
Iako postoje druga objašnjenja za postojanje lateksa, uključujući skladištenje i kretanje biljnih nutrijenata, otpada i održavanje ravnoteže vode, "[a]u suštini nijedna od ovih funkcija ne ostaje vjerodostojna i nijedna nema nikakvu empirijsku potporu".[2]
Lateks mnogih vrsta može se obraditi za proizvodnju mnogih materijala.
Prirodna guma je najvažniji proizvod koji se dobija od lateksa; više od 12.000 biljnih vrsta daje lateks koji sadrži gumu, iako u velikoj većini tih vrsta guma nije pogodna za komercijalnu upotrebu.[12] This latex is used to make many other products including mattresses,[13][14]rukavice, kapa za plivanje, kondomi, kateteri i baloni.
Osušeni lateks iz opijumskog maka naziva se opijum, izvor nekoliko korisnih analgetskih alkaloida, kao što su kodein, tebain , i morfij, od kojih se posljednja dva mogu dalje koristiti u sintezi i proizvodnji drugih (obično jačih) opioida za medicinsku upotrebu, i heroina za ilegalnu trgovinu drogom. Opijumski mak je također izvor medicinski korisnih neanalgetskih alkaloida, kao što su papaverin i noskapin.
Lateks se koristi u mnogim tipovima odjeće. Nošena na tijelu (ili direktno nanesena farbanjem), ima tendenciju da bude odeća „koja ne zateže kožu“, stvarajući efekat "druge kože".[15]
Sintetski lateksi se koriste u premazivanju (npr. lateks boja) i kao ljepilo jer se stvrdnjavaju koalescencijske čestice polimera dok voda isparava. Ovi sintetski lateksi stoga mogu formirati filmove bez otpuštanja potencijalno toksičnih organskih rastvarača u okolinu. Ostale upotrebe uključuju aditive za cement i za prikrivanje informacija o greb karticama. Lateks, obično na bazi stirena, se također koristi u imunotestovima.
Nekoliko vrsta mikrobnih rodova Actinomycetes, Streptomyces, Nocardia, Micromonospora i Actinoplanes sposobni su da troše gumeni lateks.[16] Međutim, stopa biorazgradnje je spora, a rast bakterija koje koriste gumu kao jedini izvor ugljika je također spor.[17]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.