Van Alenov pojas
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ven Alenovi pojasi zračenja ili Van Alenovi pojasi je područja naelektrisanih čestica koji se nalazi oko planete kao sto je Zemlja, zahvaljujući njenom magnetnom polju.[1] Zemlja ima dva takva pojasa, a ponekad se formira više privremenih pojasa. Otkriće ovih Zemljinih pojaseva pripisuje se Džejmsu Van Alenu i u njegovu čast su imenovani.[2] Visina glavnih pojaseva varira od 1000 do 60000 km iznad površine Zemlje,[3] gde i količina radijacije takođe varira. Većina čestica od kojih su izgrađeni ovi pojasevi dolazi iz sunčevog vetra i kosmičkih zraka.[4] Pojasevi se nalaze u unutrašnjoj regiji Zemljine magnetosfere. Sadrže elektrone koji formiraju spoljašnji sloj i kombinaciju protona i neutrona koji formiraju unutrašnji sloj. Povremeno sadrže manji broj drugih čestica kao što su alfa čestice i joni kiseonika, koji se kreću velikim brzinama formirajući snažan izvor elektromagnetnog zračenja. Pojasevi ugrožavaju satelite koji moraju zaštititi svoje krhke komponente adekvatnim sredstvima ako je njihova orbita većim delom u pojasu. U 2013. godini NASA je objavila da je Van Alenovsko istraživanje pronašlo treći, prelazni sloj koji je posmatran četiri nedelje pre nego što je uništen moćnim međuplanetarnim udarnim talasom koji je došao sa Sunca.[5]
Unutarnji Van Alenov pojas nalazi se na visini od 1 000 do 10 000 kilometara, a vanjski na visini od 13 000 do 60 000 kilometara. Treći, privremeni, Van Alenov pojas otkriven je u septembru 2012. između unutarnjeg i vanjskog pojasa i trajao je oko mesec dana. Pojasi nisu pravilnog oblika ni jednoliko udaljeni od Zemlje, jer ih Sunčev vetar potiskuje na osvetljenoj strani prema površini Zemlje, dok su na tamnoj strani razvučeni u svemir. Nazvani su prema svojem otkrivaču Džejms van Alenu. Zbog velike prodorne moći čestica u njima mogu nastati oštećenja svemirskih letelica, pogotovo kada se zbog pojačane Sunčeve aktivnosti povećaju energije čestica i nastanu geomagnetne oluje.[6]
Van Alenovi pojasi zračenja su oblika torusa i sadrže energetski nabijene čestice (plazma), koje okružuju Zemlju, a drži ih Zemljino magnetno polje. Te visokoenergetske elementarne čestice električno nabijaju kozmičke zrake. Zemljino magnetsko polje je jednoliko raspodeljeno oko Zemlje, ali na Sunčevoj strani je sabijeno zbog uticaja Sunčevog vetra, dok na drugoj, mračnoj strani, je izduženo. Razlikuju se dva Van Alenova pojasa zračenja, vanjski i unutarnji. Vanjski Van Alenov pojas zračenja sadrži visokoenergetske elektrone, dok unutarnji sadrži protone i elektrone. Osim toga, ti pojasi sadrže i manju količinu alfa-čestica. Ovi pojasi su povezani i sa stvaranjem polarne svetlosti, kada visokoenergetske čestice udaraju u gornje slojeve atmosfere i stvara se fluorescencija.