![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/21/Sikh_Empire_flag.svg/langsr-640px-Sikh_Empire_flag.svg.png&w=640&q=50)
Siksko carstvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Siksko carstvo (takođe Sik Kalsa Raž ili Sarkar-i Kalsa) bila je država sa Indijskog potkontinenta, formirana pod vođstvom maharadže Randžita Singa, koji je osnovao sekularno carstvo sa sedištem u Pandžabu.[6] Carstvo je postojalo od 1799. godine, kada je Randžit Sing zauzeo Lahor, do 1849. godine, i bilo je zasnovano na temeljima Kalse iz zajednice autonomnih sikskih država.[7][8] Na svom vrhuncu u 19. veku, carstvo se prostiralo od Hajberskog prelaza na zapadu do zapadnog Tibeta na istoku, i od Mitankota na jugu do Kašmira na severu. Verski raznoliko, sa procenjenim stanovništvom od 3,5 miliona u 1831. godini (što ga čini 19. najmnogoljudnijom državom u to vreme),[4] to je bio poslednji veliki region Indijskog potkontinenta koji su Britanci aneksirali.
Siksko carstvo Sarkar-i Khalsa | |||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1799–1849 | |||||||||||||||
Zastava | |||||||||||||||
Himna: Deg Teg Fateh | |||||||||||||||
![]() Maharadža Randžit Singovo Siksko carstvo na svom vrhuncu oko 1839. | |||||||||||||||
Prestonica | Lahor | ||||||||||||||
Zajednički jezici | |||||||||||||||
Religija | sikizam | ||||||||||||||
Vlada | Monarhija | ||||||||||||||
Maharadža | |||||||||||||||
• 1801–1839 | Randžit Sing | ||||||||||||||
• 1839 | Karak Sing | ||||||||||||||
• 1839–1840 | Nau Nihal Sing | ||||||||||||||
• 1840–1841 | Čand Kaur | ||||||||||||||
• 1841–1843 | Šer Sing | ||||||||||||||
• 1843–1849 | Dulip Sing | ||||||||||||||
• 1843–1849 | Džind Kaur (regent) | ||||||||||||||
Vezir | |||||||||||||||
• 1799–1818 | Džamadar Kušal Sing[2] | ||||||||||||||
• 1818–1843 | Djan Sing Dogra | ||||||||||||||
• 1843–1844 | Hira Sing Dogra | ||||||||||||||
• 14 May 1845 – 21 September 1845 | Džavahar Sing Aulak | ||||||||||||||
• 1845 – 1846 | Lal Sing | ||||||||||||||
• 31. januar 1846 – 9. mart 1846 | Gulab Sing[3] | ||||||||||||||
Istorijska era | rani moderni period | ||||||||||||||
• Randžit Singovo zauzimanje Lahora | 7. jul 1799 | ||||||||||||||
• kraj Drugog anglo-sikskog rata | 29. mart 1849 | ||||||||||||||
Populacija | |||||||||||||||
• 1831 | 3.500.000[4] | ||||||||||||||
Valuta | Nanak Šahijev sik | ||||||||||||||
| |||||||||||||||
Danas deo |
Temelji Sikskog carstva mogu se pratiti već od 1707, godine Aurangzebove smrti i početka propasti Mogulskog carstva. Pošto su Muguli znatno oslabili, sikska vojska, poznata kao Dal Kalsa, preuređenje Kalse koje je inaugurisao Guru Gobind Sing, vodila je ekspedicije protiv njih i Avganistanaca na zapadu. To je dovelo do porasta vojske koja se podelila u različite konfederacije ili polunezavisne države. Svaka od ovih komponentnih armija kontrolisala je različita područja i gradove. Međutim, u periodu od 1762. do 1799. godine, izgledalo je da su sikski zapovjednici postajali samostalni ratni zapovednici.
Formiranje carstva počelo je maharadža Randžit Singovim osvajanjem Lahora od njegovog afganistanskog vladara, Zaman Šah Durana, i posledičnim progresivnim proterivanjem Avganistanaca iz Pundžaba, s njihovim porazom u Avgan-sikskim ratovima i objedinjavanjem zasebnih sikskih područja. Randžit Sing je proglašen maharadžom Pundžaba 12. aprila 1801 (što se poklopa sa Vajsakijem), čime je stvarena jedinstvena političku državu. Sahib Sing Bedi, potomak Gurua Nanaka, sproveo je krunisanje.[9] Randžit Sing se uzdigao na vlast u vrlo kratkom periodu, od vođe jedne teritorije, da bi na kraju postao panđabski maharadža. On je počeo je da modernizuje svoju vojsku, koristeći najsavremeniju obuku, kao i oružje i artiljeriju. Nakon smrti Randžita Singa, carstvo je oslabljeno unutrašnjim podelama i lošom političkom upravom. Konačno, do 1849. godine država je raspuštena nakon poraza u Anglo-sikskim ratovima. Carstvo Sika bilo je podeljeno na četiri pokrajine: Lahor, u Pandžabu, koji je postao glavni grad Sika, Multan, takođe u Pandžabu, Pešavar i Kašmir od 1799. do 1849.