Organizacija za ekonomsku saradnju
From Wikipedia, the free encyclopedia
Organizacija za ekonomsku saradnju ili ECO je azijska politička i ekonomska međuvladina organizacija koju su 1985. godine u Teheranu osnovali lideri Irana, Pakistana i Turske. Ona pruža platformu za diskusiju o načinima za poboljšanje razvoja i promociju mogućnosti trgovine i ulaganja. ECO je ad hoc organizacija u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija.[2] Cilj je da se uspostavi jedinstveno tržište roba i usluga, slično Evropskoj uniji.[3] ECO sekretarijat i odeljenje za kulturu nalaze se u Iranu, ekonomski biro je u Turskoj, a naučni biro je u Pakistanu.
Organizacija za ekonomsku saradnju
| |||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Moto: „Održivi socioekonomski razvoj za narode regiona” | |||||||||||||||||||||||||||
Member states of the ECO | |||||||||||||||||||||||||||
Sedište | Teheran, Iran | ||||||||||||||||||||||||||
Zvanični jezici | Engleski | ||||||||||||||||||||||||||
Demonim(i) | Azijska | ||||||||||||||||||||||||||
Zemlje članice | |||||||||||||||||||||||||||
Lideri | |||||||||||||||||||||||||||
• Generalni sekretar | Khosro Nozari | ||||||||||||||||||||||||||
Površina | |||||||||||||||||||||||||||
• Total | 7.937.197 km2 (3.064.569 sq mi) (6.) | ||||||||||||||||||||||||||
• Voda (%) | 6,8 | ||||||||||||||||||||||||||
Populacija | |||||||||||||||||||||||||||
• 2018 procena | 488.405.949 (3.) | ||||||||||||||||||||||||||
• Gustina | 60/km2 (155,4/sq mi) | ||||||||||||||||||||||||||
GDP (PPP) | 2018 procena | ||||||||||||||||||||||||||
• Total | US$6.3 bilion[1] (4.) | ||||||||||||||||||||||||||
• Po glavi | US$13.000 | ||||||||||||||||||||||||||
GDP (nominalno) | 2018 procena | ||||||||||||||||||||||||||
• Total | US$1,8 bilion (1.) | ||||||||||||||||||||||||||
• Po glavi | US$4.000 | ||||||||||||||||||||||||||
Valuta | |||||||||||||||||||||||||||
Vremenska zona | UTC+2 do +5 | ||||||||||||||||||||||||||
Calling code | |||||||||||||||||||||||||||
Priroda organizacije ECO je u tome da se sastoji od država sa muslimanskom većinom, jer je trgovinski blok za države Centralne Azije povezane sa Mediteranom preko Turske, Persijskim zalivom preko Irana i Arabijskim morem preko Pakistana. Trenutni okvir ECO izražava se uglavnom u obliku bilateralnih sporazuma i arbitražnih mehanizama između pojedinačnih i potpuno suverenih država članica. To čini ECO sličnim ASEAN-u po tome što je organizacija koja ima svoje urede i birokratiju za sprovođenje trgovine među suverenim državama članicama.
Ona organizacija pokriva područje istorijski integrisanog poljoprivrednog regiona Ferganske doline koji omogućava trgovinu i zajedničku poljoprivrednu proizvodnju u pograničnom regionu Kirgistana, Tadžikistana, Uzbekistana i Turkmenistana. Ugovori o slobodnoj trgovini između industrijskih država Irana i Turske su potpisani 2017.[4] Isto tako je potpisan Sporazum o slobodnoj trgovini između Pakistana i Turske 2010.[5] Pakistan ima sporazume o slobodnoj trgovini i sa Avganistanom i sa Iranom koji su potpisani i u procesu su implementacije, a trenutno se većina avganistanske trgovine odvija preko Pakistana. A Sporazum o tranzitnoj trgovini između Avganistana i Pakistana osmišljen je da olakša trgovinu robom i uslugama za Centralnu Aziju preko Avganistana i Pakistana.[6] Ovo je dodatak Ašgabatskom sporazumu koji je multimodalni sporazum o prevozu između država Centralne Azije.[7]
Dalja saradnja među članicama planirana je u obliku gasovoda Iran—Pakistan, kao i gasovoda Turkmenistan—Avganistan—Pakistan. Trenutni cevovodi uključuju cevovod Tabriz—Ankara pored planiranog Persijskog cevovoda. Ovo je dodatak transportu nafte i gasa iz država Centralne Azije bogatih resursima, poput Kazahstana, i Turkmenistanskim mineralima i poljoprivrednim proizvodima, što dopunjuje industrijalizaciju koja je u toku u Iranu, Pakistanu i Turskoj. Pakistan planira da diverzifikuje svoje izvore nafte i gasa prema državama Centralne Azije, uključujući ugovore o uvozu nafte sa Azerbejdžanom.[8]