Neurotoksin
From Wikipedia, the free encyclopedia
Neurotoksin je termin izveden iz starogrčkih reči: „žila“ i „toksin“. Neurotoksini su velika klasa eksogenih hemijskih neuroloških štetnih materija[3] koje mogu negativno da utiču na funkciju tkiva u razviću, kao i zrelog nervnog tkiva.[4] Ovaj termin takođe može da se koristi u klasifikaciji endogenih jedinjenja koja u abnormalnim koncentracijama mogu da budu neurološki toksična.[3] Mada su neurotoksini često neurološki destruktivni, njihova sposobnost da specifično deluju na nervme komponente je važna u izučavanju nervnog sistema.[5] Uobičajeni primeri neurotoksina su olovo,[6] etanol,[7] glutamat,[8] azot-monoksid (),[9] botulinski toksin,[10] tetanus toksin,[11] i tetrodotoksin.[5]
Neurotoksinsko dejstvo se može okarakterisati inhibicijom neuronske kontrole jonskih koncentracija duž ćelijske membrane,[5] ili komunikacije između neurona preko sinapse.[12] Lokalna patologija izlaganja neurotoksinu često obuhvata neuronsku ekscitotoksičnost ili apoptozu,[13] kao i oštećenje glijalne ćelije.[14] Makroskopske manifestacije izloženosti neurotoksinima mogu da budu znatna oštećenja centralnog nervnog sistema poput mentalne retardacije,[4] persistentnog oštećenja memorije,[15] epilepsije, i demencije.[16] Osim toga, neurotoksinom posredovano oštećenje perifernog nervnog sistema kao što je neuropatija ili miopatija je često. Postoje brojni tretmani čiji je cilj ublažavanje neurotoksinima posredovanih povreda, npr. primena antioksidanasa,[7] antitoksina[17] i etanola.[18]