Rani novi vek
From Wikipedia, the free encyclopedia
Rani novi vek moderne istorije sledi nakon kasnog srednjeg veka postklasične ere. Iako su hronološka ograničenja perioda otvorena za debatu, vremenski okvir obuhvata period nakon kasnog dela postklasičnog doba, poznatog kao srednji vek (oko 1500. godine), do početka doba revolucija (c. 1800). Istoričari ga različito razgraničavaju da počinje od pada Carigrada 1453, perioda renesanse u Evropi, muslimanskih osvajanja na indijskom potkontinentu i doba otkrića (naročito putovanja Kristifora Kolumba počevši od 1492, ali i sa Vasko da Gaminim otkrivanjem morskog puta do Indije 1498) i da se završava oko doba Francuske revolucije 1789.
Istoričari poslednjih decenija tvrde da je sa globalnog stanovišta najvažnija karakteristika ranog modernog perioda bio njegov globalizujući karakter.[1] Pojavile su se nove ekonomije i institucije, koje su tokom ovog perioda postale sofisticiranije i globalno artikulisane. Ovaj proces je započeo u srednjovekovnim severnoitalijanskim gradovima-državama, posebno Đenovi, Veneciji i Milanu na zapadu, a u indijskom Bengalu na istoku. Rano moderno razdoblje takođe je uključivalo porast dominacije ekonomske teorije merkantilizma.
U Amerikama su pretkolumbijski narodi izgradili veliku i raznoliku civilizaciju, uključujući Astečko carstvo i savez, civilizaciju Inka, Majansko carstvo i gradove, i Čibču. Evropska kolonizacija Amerika počela je tokom ranog modernog perioda, kao i uspostavljanje evropskih trgovačkih centara u Aziji i Africi, što je doprinelo širenju hrišćanstva širom sveta. Porast stalnih kontakata između ranije izolovanih delova sveta, posebno Kolumbijske razmene koja je povezivala Stari svet i Novi svet, uveliko je izmenio ljudsko okruženje. Naročito, atlantska trgovina robovima i genocid nad domorodačkim narodima počeli su tokom ovog perioda.[2] Turska je kolonizovala jugoistočnu Evropu, i delove zapadne Azije i severne Afrike.[3] Rusija je stigla do obale Tihog okeana 1647. godine i učvrstila svoju kontrolu nad Ruskim dalekim istokom u 19. veku.
U islamskom svetu dinastija Gurid, Delhijski sultanat, i Osmansko, Suridsko, Safavidsko i Mugalsko carstvo rasli su u snazi (tri od kojih su poznata kao carstva baruta po vojnoj tehnologiji koja im je to omogućila). Posebno na Indijskom potkontinentu, arhitektura, kultura i umetnost Mogula dostigli su svoj zenit, dok je samo carstvo imalo jednu od najvećih svetskih ekonomija, verovatno veću od celokupne zapadne Evrope i vrednu 25% globalnog BDP-a,[4] koja je bila preteča proto-industrijalizacije.[5] Kasniji religiozni trendovi tog razdoblja okončali su muslimansku ekspanziju.
Razne kineske dinastije i japanski šogunati kontrolisali su azijsku sferu. U Japanu se period Edo od 1600. do 1868. godine takođe naziva ranim modernim periodom. U Koreji se smatra da je rani moderni period trajao od uspona dinastije Čoson do ustoličenja kralja Godžonga. Do 16. veka, azijske ekonomije pod dinastijom Ming i Mogal Bengal su bile podstaknute trgovinom sa Portugalacima, Špancima i Holanđanima, dok je Japanu trajao Nanbanski trgovački period nakon prispeća Portugalaca tokom perioda Azuči-Momojama.
Rani moderni trendovi u raznim regionima sveta predstavljali su udaljavanje od srednjovekovnih modaliteta organizacije, politički i ekonomski. U Evropi je slabio feudalizam, a hršćani i hrišćanstvo videli su kraj krstaških ratova i verskog jedinstva pod rimokatoličkom crkvom. Stari red je destabilizovala protestantska reformacija, što je izazvalo nemire, ekspanziju inkvizicije i dovelo do katastrofalnih evropskih religioznih ratova, među kojima je bio i naročito krvavi Tridesetogodišnji rat, koji je okončan uspostavom modernog međunarodnog sistema Vestfalskim mirom. Uporedo sa evropskom kolonizacijom Amerika, ovaj period je sadržao i trgovačku revoluciju i zlatno doba piratstva.
Ostali zapaženi trendovi ranog modernog perioda uključuju razvoj eksperimentalne nauke, sve brži tehnološki napredak, sekularizovana građanska politika, ubrzana putovanja zbog poboljšanja u mapiranju i dizajniranju brodova, i nastanak nacionalnih država. Istoričari obično smatraju krajem ranog modernog perioda doba kada je Francuskom revolucijom 1790-ih započelo razdoblje „kasne moderne”.[6]