Atlantska trgovina robljem
From Wikipedia, the free encyclopedia
Atlantska trgovina robljem ili transatlantska trgovina robljem je obuhvatala transport Afrikanaca koje su trgovci robovima porobili, uglavnom do Amerika. Trgovina robovima redovno je koristila trouglasti trgovinski put i njegov srednji prolaz, a postojala je od 16. do 19. veka. Velika većina onih koji su porobljeni i prevezeni radi prekoatlantske trgovine robljem bili su ljudi iz centralne i zapadne Afrike, koje su drugi zapadnoafrički stanovnici prodavali zapadnoevropskim trgovcima robljem (relativno mali broj je direktno uhvaćen od strane trgovaca robljem u primorskom delu kontinenta), koji su ih zatim odvodili u Amerike.[1] Ekonomije južnog Atlantika i Kariba bile su posebno zavisne od ponude robovske radne snage za proizvodnju potrošačkih useva, koji su sačinjavali robu i odeću za prodaju u Evropi. To je bilo od presudnog značaja za zapadnoevropske zemlje koje su se krajem 17. i 18. veka međusobno nadmetale u stvaranju prekomorskih carstava.[2]
Portugalci su u 16. veku bili prvi koji su razvili Atlansku trgovinu robljem. Godine 1526, oni su okončali prvo transatlantsko ropsko putovanje do Brazila, a ubrzo su njihovim putem sledili i drugi Evropljani.[3] Vlasnici brodova smatrali su robove robom koju treba transportovati do Amerika što je brže i jeftinije moguće.[2] Tu robu bi tamo mogli prodati kao radnu snagu za plantaže kafe, duvana, kakaoa, šećera i pamuka, rudnike zlata i srebra, polja riže, građevinsku industrija, seču drveta za brodove, ili kao domaće sluge. Dok su prvi Afrikanci dovedeni u Engleske kolonije bili klasifikovani kao prisilne sluge, sa sličnim pravnim statusom kao i radnici iz Britanije i Irske koji su radili po ugovoru, do sredine 17. veka, ropstvo je očvrslo kao rasna kasta, pri čemu su afrički robovi i njihovi potomci bili legalno vlasništvo njihovih vlasnika. Deca ropkinja su rađana kao robovi. Kao imovina, ti ljudi su smatrani robom ili jedinicama rada, i prodavani su na pijacama sa drugom robom i uslugama.
Glavne države Atlanske trgovine robljem, poređane po obimu trgovine, bile su portugalsko, britansko, francusko, špansko i holandsko carstvo. Više njih je uspostavilo ispostave na afričkoj obali, gde su otkupljivali robove od lokalnih afričkih lidera.[4] Ovim robovima bi upravljala postaja koja bi bila osnovana na ili u blizini obale, kako bi se ubrzalo otpremanje robova u Novi svet. Robovi su držani u logorima dok su čekali isporuku. Trenutne procene su da je otprilike 12 miliona do 12,8 miliona Afrikanaca isporučeno preko Atlantika tokom perioda od 400 godina,[5][6] iako je broj koji su kupili trgovci bio znatno veći, jer je prelaz imao veliku stopu smrtnosti.[7][8] Oko početka 19. veka razne su vlade nastojale da zabrane ovu trgovinu, iako se ilegalni šverc još uvek odvijao. Početkom 21. veka nekoliko vlada je izdalo formalna izvinjenja za transatlantsku trgovinu robljem u prošlosti njihovih zemalja.