Treviso

Treviso (venecijanski: Trevixo, francuski: Trévise, latinski: Tarvisium) je glavni grad istoimene talijanske provincije Treviso u Venetu. Grad je 2012. imao 81.014 stanovnika.^[1] Treviso je sjedište poznatih kompanija, kao što su Benetton (moda), DeLonghi (klima uređaji) i RudyProject (sportske naočale).

Ovo je glavno značenje pojma Treviso. Za druga značenja, v. Treviso (razvrstavanje).

Treviso Comune di Treviso
Piazza dei Signori Piazza dei Signori
Grb
Koordinate: 45°40′N 12°15′E
Država	Italija
Regija	Veneto
Provincija	Treviso (TV)
Frazioni	Monigo, San Paolo, Santa Bona, San Pelajo, Santa Maria del Rovere, Selvana, Fiera, Sant'Antonino, San Lazzaro, Sant'Angelo, San Giuseppe, Canizzano
Vlast
- Gradonačelnik	Mario Conte
Površina
- Ukupna	55 km²
Visina	15
Stanovništvo (2012)
- Grad	81.014[1]
Vremenska zona	UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj	31100
Pozivni broj	0422
Službene stranice www.comune.treviso
Karta
Treviso Treviso na karti Italije

Historija

Antika

Tarvisium, tada naselje italskog plemena Veneta, postao je municipijum 89. pne. nakon što je Rim uključio Cisalpinsku Galiju (Gallia Cisalpina) svom carstvu. Grad je ležio u blizini rimske ceste Via Postumia koja je povezivala dva najvažnija grada antičkog razdoblja iz toga kraja, Opitergium s Akvilejom. Za vrijeme rimske vlasti kršćanstvo se proširilo do Trevisa. Po predanju Grk sv. Prosdocimus, kojeg je zaredio sam sv. Petar, donio je vjeru u Treviso i okolicu. Kršćanska općina toliko je ojačala da je već u 4. vijeku Treviso postao biskupsko sjedište.

Rani srednji vijek

Treviso je imao veliku nesreću jer je ležao na putu barbarskih invazija u Italiju, zbog čega je doživio veliki pad stanovnika i privrede. Međutim, nije pretrpio neka veća oštećenja, tako da je već u 6. vijeku postao značajno sjedište. Po predanju Treviso je bio rodno mjesto ostrogotskog vođe Totila za Gotskih ratova (535–552). Odmah nakon tih ratova, Treviso je potpao pod vlast Bizanta. Ravenski egzarhat upravlja gradom sve do 568. kada su ga zauzeli Longobardi, koji su ga učinili jednim od svoja 36 vojvodska sjedišta. Treviso je bio osobito značajan za vladavine posljednjeg longobardskog kralja Desideriusa, čak je nastavio kovati vlastiti novac kada je poput sve ostale sjeverne Italije podpao pod Franačku vlast. Karlo Veliki napravio je od Trevisa glavni pogranični grad svoga carstva (Marca Trevigiana), koji je kao takav egzistirao nekoliko vijekova.

Srednji vijek

Prizor iz središta grada

Treviso je ušao u Lombardski savez i stekao nezavisnost nakon mira iz Konstanza kojem je kumovao Fridrik I Barbarossa (1183). Ova nezavisnost trajala je sve dok vlastelini (seignories) nisu stali preuzimati vlast po sjevernotalijanskim gradovima. U Trevisu su se tako smjenjivali mnogi porodični klanovi na vlasti. Porodica Da Romano vladala je od 1237. do 1260. godine. Politička trvenja i borbe između Guelfa i Ghibelina zahvatile su i Treviso, a sve je to dovelo do uvođenja prvog trijumvirata 1283. godine kojem je na čelu bio Gherardo III da Camino. Porodica Camino bila je gotovo cijelo vijek vladarska u Trevisu, a to je omogućilo gospodarski razvoj. Nakon pada Rizzarda IV, posljednjeg vladara iz porodice Camino, grad Treviso i čitav pogranični teritorij Marca postali su mjesto stalnih borbi i razaranja (1329–1388) godine. Tadašnji trevizanski notar i fizičar Oliviero Forzetta, među prvim skupljačima starina, izdao je katalog svoje zbirke 1369. godine. To je jedan od najranijih takvih kataloga na svijetu.^[2]

Mletačka vlast

Gradske zidine iz 14. vijeka

Nakon vlasti porodice Scaligeri (1329–1339), grad se odlučio dobrovoljno predati Republici Veneciji na upravu, tako je Treviso postao prva veća akvizicija Serenissime na kopnu. Od 1318. Treviso je postao za jedno kratko vrijeme sjedište univerziteta. Od 1381. do 1384. grad je pao u ruke austrijskim vojvodama, a potom pod porodicu Carraresi sve do 1388 godine. Zatim je ponovno došao pod mletačku vlast i u tom razdoblju grad je utvrđen (zidovi postoje još i danas). Tada su izgrađeni i brojni riječni kanali za pokretanje mlinova i manufaktura, kao i za plovidbu, tako da se do Trevisa moglo doći brodovima iz Venecije.

Francuska i austrijska uprava

Treviso su 1797. zauzele francuske jedinice generala Mortiera koji je poslije toga postao vojvoda od Trevisa (1808). Francuzi su vladali gradom sve do sloma Napoleona, a nakon toga grad su zauzele austrijske jedinice. Građani Trevisa u srcu su ostali vjerni nestaloj Venecijanskoj Republici, zato su se revolucionarne 1848. pobunili protiv austrijske vlasti te oslobodili grad i izbacili austrijski garnizon iz grada. Međutim, poslije žestokog bombardiranja grada, pobunjenici su se predali u junu iste godine. Austrijanci su nastavili vladati sve do aneksije Trevisa i ostalog Veneta od strane Kraljevine Italija 1866. godine.

20. i 21. vijek

U vrijeme Prvog svjetskog rata, Treviso je bio strateški važan grad zbog blizine prve crte fronte sa austro-ugarskom vojskom kod Vittoria Veneta i odsudne bitke koja se tu vodiila. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Trevisu je bio veliki koncentracijski logor s logorašima koji su bili pripadnici pokreta otpora (partizani) ili obični građani, a većina ih je bila iz područja koja su pripadala ondašnjoj Jugoslaviji. Grad je pretrpio snažna saveznička bombardiranja 7. aprila 1944. kada je porušen dobar dio srednjevjekovnog grada (značajan dio Palazzo dei Trecento kasnije je obnovljen). Preko 7000 ljudi je poginulo. U najnovije vrijeme, dva bombaška napada od strane tzv. talijanskog Unabomber (nazvanog od stranih novinara), uzbunila su građane i policiju.

Geografija

Treviso se nalazi na ušću alpskih rijeka Bottenige i Sile, 30 kilometara sjeverno od Venecije, a 50 km istočno od Vicenze. Grad je smješten oko 15 km jugozapadno od desne obale rijeke Piave, na ravnici između Venecijanskog zaljeva i Alpi.

Znamenitosti

Most preko rijeke Sile u Trevisu

• Kasnoromaničko-ranogotička crkva San Francesco, izgrađena od franjevačkih redovnika između 1231. i 1270. godine. Za napoleonskih ratova služila je kao vojarna francuskim vojnicima, a ponovno je otvorena 1928. godine. Crkva je jednobrodna građevina sa pet kapela. Na lijevom zidu nalazi se romaničko-bizantska freska s likom sv. Kristofora (kasni 13. vijek). U velikoj kapeli nalazi se oltarna slika Četiri evangelista, rad učenika Tommasa da Modena, koji je naslikao sliku Bogorodica s djetetom i sedam svetaca (1350) u slijedećoj kapeli. Kuriozum je da se u crkvi nalazi grobovi Pietra Alighierija, Danteovog sina, i Francesce Petrarca, kćeri pjesnika Petrarce.
• Loggia dei Cavalieri, izvrstan je primjer trevizanske romanike s velikim uplivom bizantinskih oblika. Podignuta je za vladavine podeste Andrea da Perugia (1276) i postala je mjesto susreta, razgovora i igre (samo za imućne).
• Piazza dei Signori (Gospodski trg), sa zgradom Palazzo di Podestà (kasni 15. vijek).
• Crkva San Nicolò iz 13. vijeka, jedna venecijansko-romanička građevina s elementima francuske gotike. Trobrodna je građevina s pet apsida. U crkvi se nalaze vrijedne freske Tommasa da Modena.
• Katedrala Duomo posvećena je sv. Petru. Izvorno je bila mala crkva izgrađena još za kasnog Rima, a kasnije joj je dograđena kripta i kapele Santissimo i Malchiostro (1520). Nakon brojnih restauracija, jedino je ulazni portal ostao iz izvornih rimskih vremena.
• Piazza Rinaldi, trg na kojem se nalaze tri palače porodice Rinaldi, od kojih je prva podignuta u 12. vijeku, druga je iz 15. vijeku, a treća je izgrađena u 18. vijeku.
• Ponte di Pria (kameni most), na ušću Canal Grande i kanala Buranelli.
• Monte di pietà i Cappella dei Rettori. Financijsku kuću Monte di Pietà osnovali su židovski zajmodavci, na drugom katu nalazi se Cappella dei Rettori s dvoranom za sastanke, te freskama slikara Pozzoserrata.

Parkovi i vrtovi

Kanal u Trevisu

Treviso je za bogate Venecijance bio ladanjsko mjesto još od 15. vijeka. Tu su provodili vruće ljetne mjesece i zato se razvila osebujna parkovna arhitektura na tom komadu terraferme venete.

• Giardino Fenologico Alessandro Marcello
• Orto Botanico Conservativo Carlo Spegazzini, botanički vrt
• Orto Botanico Conservativo Francesco Busnello, još jedan botanički vrt

Sport

Treviso je dom nekoliko vrlo poznatih talijanskih klubova, najviše zahvaljujući firmi i porodici Benetton koji su vlasnici ili sponzori slijedećih klubova:

• Sisley Treviso (odbojkaški klub), pobjednik 9 nacionalnih prvenstava (scudetta) i jedan od najboljih talijanskih odbojkaških klubova uopće.
• Benetton Rugby Treviso (ragbijaški klub), pobjednik 11 nacionalnih prvenstava
• Benetton Basket (košarkaški klub), pobjednik 5 nacionalnih prvenstava.

Mjesna nogometna momčad -Treviso F.B.C. 1993, ušla je u prvu talijansku ligu (Serie A) 2005. godine. Momčad igra na stadionu Omobono Tenni.

Treviso je odredište profesionalnih biciklističkih vozača ciklokros utrka, od 2008 u njemu se voze utrke za svjetsko prvenstvo u ciklokrosu (UCI).

Promet

Grad je dobro prometno povezan sa cijelom Italijom i Evropom, autoputevima i željeznicom. Aerodrom Treviso, na zapadu grada, specijalizirala se je za niskotarifne kompanije poput Ryanaira.

Gradovi prijatelji

Orléans Timişoara Guelph Sarasota, od februara 2007.

Curitiba Neuquén Griffith

Izvori

1. „ITALY: Veneto” (engleski). Citypopulationde. Pristupljeno 8. 4. 2013.
2. Taylor, F. H. (1948). The taste of angels, a history of art collecting from Rameses to Napoleon. Boston: Little, Brown, str. 43.

Vanjske veze

Treviso na Wikimedijinoj ostavi

• Službene stranice grada ()
• Fotografije iz Trevisa Arhivirano 2008-08-24 na Wayback Machine-u
• Karte Trevisa Arhivirano 2007-05-24 na Wayback Machine-u