Stanislav Govoruhin

Stanislav Sergejevič Govoruhin (ruski: Станислав Сергеевич Говорухин; Bereznjiki, 29. ožujka 1936. – Barviha, 14. lipnja 2018.) bio je sovjetski i ruski filmaš – režiser, glumac, scenarist, producent – i političar. Govoruhin je bio jedan od najvažnijih sovjetskih i ruskih filmaša, a njegova karijera trajala je više od pola stoljeća; njegovi filmovi su često sadržavali detektivske ili pustolovne zaplete. Godine 2006., imenovan je Narodnim umjetnikom Ruske Federacije.

Stanislav Govoruhin
Biografske informacije
Rođenje	Stanislav Sergejevič Govoruhin 29. ožujka 1936. Bereznjiki, Rusija (tada  Sovjetski Savez)
Smrt	14. lipnja 2018. Barviha, Rusija
Počivalište	groblje Novodevičij Moskva, Rusija
Djeca	Sergej Govoruhin (1961–2011; sin)
Religija	pravoslavlje
Profesionalne informacije
Zanimanje	režiser, glumac, scenarist, producent
Opus
Djelatni period	1964. – 2015.
Znamenita djela
Vertikalj (film, 1967.) Mesto vstreči izmenjit neljzja (film, 1979.) Desjat negritjat (film, 1987.) Tak žit neljzja (dokumentarac, 1990.)
Nagrade Nika za najbolju režiju (1991.) Nika za najbolji scenarij (1991.) Narodni umjetnik Ruske Federacije (2006.)

Biografija

Rodio se 1936. godine u industrijskom gradu Bereznjikiju, kao vanbračno dijete Sergeja Georgijeviča Govoruhina i Praskovje Afansijevne Glazkove. Njegov otac je bio kozačkog porijekla te je uhapšen i protjeran na Sibir, gdje je i umro 1938. godine, u sklopu Sverdlovljeve dekosakizacije. Njegova majka bila je krojačica koja se od Govoruhina razvela prije Stanislavljeva rođenja te se brinula o njegovoj sestri Inesi i njemu. Karijeru je započeo 1958. godine kao geolog, ali je nakon posla u televizijskom studiju u Kazanju upisao Gerasimovljev institut za kinematografiju i odlučio se posvetiti filmu.

Govoruhin je bio izrazito svestran filmaš, a tokom pola stoljeća karijere se najviše bavio režijom, mada je bio i glumac, producent te scenarist. Filmsku karijeru obilježila mu je plodna i dugotrajna suradnja s Odeskim filmskim studijom, koji producirao neke od njegovih najvažnijih filmova, kao što su Vertikalj (1967.), danas kultni kasnosovjetski film Mesto vstreči izmenjit neljzja (1979.), ali i prvi sovjetski triler, Desjat negritjat (1987.). Govoruhin je bio jako vezan uz Odesu, gdje je 1979. godine pokrenuo i filmski festival, Odesku alternativu, koji će od naredne godine biti preimenovan u Zlatni vojvoda. Uz to, njegovi su filmovi često bili pustolovnog karaktera, ali i adaptacije zapadnih klasika za mladež, poput filmova Žiznj i udiviteljnji priključenja Robinzona Kruzo (1972.), Priključenja Toma Sojera i Gekljberi Fina (1981.) ili V poiskah kapitana Granta (1985.). Iako je često sam pisao scenarije za svoje filmove, napisao je i nekoliko scenarija za druge režisere, među kojima se posebno ističe akcijsko-pustolovni sovjetski kino hit Pirati XX veka (1980.). Među značajnija glumačka ostvaranja spadaju mu uloga u Assi (1987.) i filmu Sredi serjih kamnej (1983.).

Kada su Gorbačovljeve reforme – glasnost i perestrojka – krajem 80-ih uzele maha u Sovjetskom Savezu, Govoruhin se sve više posvećivao politici, a sve se manje bavio filmom. Postao je jedan od vođa Demokratske partije Rusije, a 1990. godine je snimio izrazito kontroverzni dokumentarac Tak žit neljzja, koji je snažno kritizirao sovjetsko društvo;^[1][2] iako su kritičari dotad mahom ignorirali njegove radove, za ovaj je film dobio Nagradu Nika za najboljeg režisera.^[3] U to je doba snimio i vrlo opsežan intervju s disidentom i nobelovcem, Aleksandrom Solženjicinom.^[4] Po raspadu Sovjetskog Saveza, Govoruhin je od 1993. godine bio zastupnik u Dumi, s tim da je sredinom 90-ih godina promijenio svoja dotad demokratska uvjerenja te se priključio komunističkoj oporbi protiv Borisa Jeljcina; godine 2000. sudjelovao je i na predsjedničkim izborima.

Krajem 90-ih se aktivno vraća filmu, glumeći Andreja Streljvoca u detektivskom serijalu Ženskaja logika i režirajući film Vorošilovskij strelok (1999.). Iako nije bio plodan kao u vrijeme Sovjetskog Saveza, Govoruhin je i u ovom periodu snimio nekoliko značajnijih filmova, među kojima se ističu Artistka (2007.) i V stilje jazz (2010.). U ovom periodu pridružio se Ujedinjenoj Rusiji te je postao aktivni pobornik Vladimira Putina.

Govoruhin se ženio dva puta; njegov sin bio je poznati ratni dopisnik i autor dokumentaraca, Sergej Govoruhin (1961–2011). Bio je strastveni igrač šaha, kog je znao igrati i tokom snimanja svojih filmova (i to sam sa sobom),^[5] a tokom 90-ih godina se aktivno posvetio slikanju pejsaža. Umro je 14. lipnja 2018. godine od duge i teške bolesti;^[6][7] pokopan je na moskovskom groblju Novodevičij.^[8][9]

Filmografija

Tehnički angažman

Godina	Film	Angažman			Napomene
		Režija	Scenarij	Produkcija
1964.	Aptekarša	Da			Kratkometražni film
1967.	Vertikalj	Da			Korežiser s Borisom Durovim
1968.	Denj angela	Da
1969.	Beljij vzriv	Da	Da
1972.	Žiznj i udiviteljnji priključenja Robinzona Kruzo	Da
1974.	Kontrabanda	Da	Da
1977.	Veter «Nadeždi»	Da	Da
1979.	Mesto vstreči izmenjit neljzja	Da
	Pirati XX veka		Da		Režirao Boris Durov
1980.	Vtorženie		Da		Režirao Viljen Novak
1981.	Priključenja Toma Sojera i Gekljberi Fina	Da	Da		Televizijski film
1985.	V poiskah kapitana Granta	Da	Da
1986.	Tajnji madam Bong		Da		Režirao Stepan Pučinjan
1987.	Desjat negritjat	Da	Da
1988.	Vrizgi šampanskogo	Da	Da
1990.	Tak žit neljzja	Da	Da		Dokumentarni film
1992.	Rosija, kotoruju mi poterjalji	Da	Da
	Aleksandr Solženjicin	Da	Da		Dokumentarni film
1994.	Velikaja kriminaljnaja revoljucija	Da	Da
	Podmoskovnie večera		Da		Režirao Valerij Todorovski
1995.	Čornaja vualj		Da		Režirao Aleksandar Proškin
1999.	Vorošilovski strelok	Da	Da
2000.	Ruski bunt		Da		Režirao Aleksandar Proškin
2003.	Blagoslovite ženščinu	Da
2004.	Šahmatist	Da			Televizijska miniserija; korežiser s Arkadijem Kordonom
2005.	Ne hljebom jedinim	Da
2007.	Artistka	Da
2008.	Pasažirka	Da	Da	Da
	V ijune 41-go		Da		Režirao Aleksandar Franskevič
2010.	V stile jazz	Da	Da	Da
2013.	Weekend	Da	Da	Da
2014.	Dnevnik mami pervoklasnjika			Da	Režirao Andrej Silkin
	Tajna tjomnoj komnati			Da	Režirala Oljga Beljajeva
2015.	Konjec prekrasnoj epohi	Da	Da	Da
2019.	Na Pariž		Da		Režirao Sergej Sarkisov (posthumno)

Glumački angažman

Filmovi
Godina	Film	Režija	Uloga	Napomene
1978.	Maršal revoljucij	Sergej Linkov	Aleksandar Kutepov
1982.	Vozdravščenie Batterfljaj	Oleg Filako	Mihail Pavljik
1983.	Kombati	Vjačeslav Kolegajev	General major	Televizijski film
	Sredi serjih kamnej	Kira Muratova	Vasjin otac, sudac
1987.	Assa	Sergej Solovljov	Andrej Valentinovič Krimov
1990.	Sukinji deti	Leonid Filatov	Sergej Sergejevič Popov
1992.	I vozvraščaetsja veter...	Mihail Kaljik	Sergej Gerasimov
	Ankor, eščo ankor!	Petar Todorovski	Komdiv
	Ka-ka-du	Sergej Gurzo, ml.	Šef
1995.	Opjol i reška	Georgij Danjeljija	Zosima Petrovič
1996.	Miljij drug davno zabitih ljet...	Samson Samsonov	Mihail Petrovič
1997.	Vojna okončena. Zabudjite...	Valerij Harčenko	(cameo nastup)
2002. – 2006.	Ženskaja logika	Razni	Andrej Streljcov	Serijal od pet televizijskih filmova
2003.	Radosti i pečalji maljenjkogo lorda	Ivan Popov	Grof
	Blagoslovite ženščinu	Stanislav Govoruhin	Komdiv
2005.	Ne hljebom jedinim	Stanislav Govoruhin	Ministar
	9 pota	Fjodor Bondarčuk	Pukovnik
2007.	Reportjori	Jurij Kara	(cameo nastup)
2009.	Pasažirka	Stanislav Govoruhin	Ruski konzul
2010.	Ljubov-morkov 3	Sergej Ginzburg	General

Reference

1. We Can't Live Like This at IMDb
2. „Soviet Film Breaks Glasnost's Last Taboos : Movies: Stanislav Govorukhin's 'This Is No Way to Live' equates rape and murder with Communist Party actions. Even Gorbachev approves.”. L A Times. 11 June 1990. Pristupljeno 23 November 2017.
3. „Stanislav Govorukhin Celebrates his 70th Jubilee”. Russia InfoCenter. 30 March 2006. Pristupljeno 1 April 2011.
4. Solzhenitsyn's widow told about the interview the writer gave to Govorukhin article by TASS, 16 June 2018 (in Russian)
5. "Тайны кино": "Десять негритят" - Москва 24, a Russian documentary about the film.
6. Ведомости (2018-06-14). „Умер режиссер Станислав Говорухин”. Pristupljeno 2018-06-14.
7. Умер Станислав Говорухин (STanislav Govorukhin has died)
8. Stanislav Govorukhin was buried at the Novodevichy Cemetery by RIA Novosti, 16 June 2018 (in Russian)
9. Tomb at the Moscow Tombs website

Vanjske veze

Stanislav Govoruhin na Wikimedijinoj ostavi

• Stanislav Govorukhin's Official site Arhivirano 2020-09-18 na Wayback Machine-u
• Stanislav Govorukhin's Bio Arhivirano 2008-03-11 na Wayback Machine-u
• Stanislav Govorukhin na sajtu IMDb