Mongolsko Carstvo (Mongolыn Эzэnt Gүrэn) bilo je najveća kopnena država u povijesti i druga uopće po veličini poslije Britanskog Carstva (koje je bilo veće za 3 milijuna km²). Pokrivalo je teritorij od preko 33 milijuna km² na vrhuncu svoje moći i imalo je oko 100 milijuna stanovnika. Mongolsko Carstvo osnovao je Džingis Kan1206. godine.
Ovaj članak zahtijeva sređivanje kako bi ispunio Wikipedijine standarde kvaliteta. Pomozite u njegovom poboljšanju tako što ćete ga urediti.
Mongolska vojska je najvjerojatnije brojila preko 200.000 vojnika. Sklapali su saveze sa nomadskim i drugim narodima u Aziji. Počela je kao mongolska nacija Mongola, Naimana, Uigura i Merkita. Osvojili su Kinu, Bliski istok i neke europske regije. Mongolskim carstvom vladao je Veliki Kan ili Kagan. Poslije smrti Monge Kana, Mongolsko Carstvo se podijelilo na: Juan dinastiju, Ilkanat, Čagatai Kanat i Zlatnu hordu. Stoljećima su Mongoli živjeli nomadskim životom na stepama ili travnjacima u Aziji. Iznenada su, tijekom 13. stoljeća, izbili na svjetsku scenu. Predvođeni Džingis- kanom, Mongoli su stvorili prostrano carstvo koje se protezalo Europom i Azijom. Bili su bezobzirni vojnici koji su svaki zaposjednuti grad pretvorili u prah i pepeo. Ipak je njihovo carstvo doživjelo cijelo stoljeće mira. Cvala je trgovina duž Puta svile između Kine i Europe, a Kina je ujedinjena nakon dugo godina razjedinjenosti. Njihovo carstvo je kratko trajalo i raspalo se smrću Kublaj Kana1294. godine.
Osnivanje carstva
Godine 1206. sastao se kuriltai (skupština) mongolskih plemena i proglasio Temujina, vođu mongolskih plemena, vrhovnim vladarom >> svih koji su lutali u pustanim šatorima <<. Nadjenuli su mu ime Džingis Kan, >> princ svega što leži između dva oceana <<. Godine 1279. vladali su carstvom koje se protezalo od srednje Europe duž starog Puta svile do Tihog oceana.
Jurte
Mongoli su živjeli u jurtama (šatorima). Bile su načinjene od kože i ručno tkane tkanine nategnute preko drvenog okvira i lako se rasklapale.
Mongoli su bili vješti i okretni konjanici koji su dnevno mogli prevaliti više od 160km. Jahali su malene konje koje su odabrali radi njihove sposobnosti da izdrže veliku hladnoću, a mogli su i brzo trčati na kratkim udaljenostima. Njihovi jahači imali su lagano oružje. Koristili su lukove i strijele što su mogle probiti neprijateljov oklop.
Borba
Mongoli su u borbi bili zaplotnjački i lukavi, tjerajući konje bez jahača u neprijateljske linije radi zastrašivanja, te vezujući na konje napunjene vreće da bi njihove vojske izgledale veće. Omiljena taktika bila je hinjeno povlačenje kojim se neprijatelja mamilo u zasjedu. Pohod Džingis-kana na zapad 1219. godine pretvorio je središnju Aziju u gomilu zadimljenih ruševina. Buhara, Samarkand, Herat i Balkh, sve veliki gradovi, svaki s više od milijun stanovnika, bili su pretvoreni u pepeo. Godine 1258. Hulagu je osvojio Bagdad, tada jedno od žarišta svjetske uljudbe.[1]
Džingis-kan, a bio je poznat i kao Temujin, rođen je u Mongoliji oko 1167. Kao mladić je postao neustrašivi poglavica. Nakon izbora za vrhovnog vladara Mongola, predvodio je svoju vojsku u pobjedama diljem Azije. Umro je u Kini 1227. godine, no njegova se smrt držala u tajnosti sve dok ga nije mogao naslijediti njegov sin.
Pljačkanje Kijeva
Godine 1240. mongolska vojska stigla je do velikog ruskog grada Kijeva. Spalili su grad do temelja i ubili ili osakatili sve ljude. Šest godina poslije, papin izaslanik je , posjetivši mongolske vođe, izvjestio da je u Kijevu preostalo samo 200 kuća.
Timur
U 14. stoljeću mongolska je moć slabila. No, 1369. g. Timur Lenk poznat i kao Tamerlan (1336 - 1405), proglasio se vladarom Samarkanda u srednjoj Aziji te započeo obnavljati Mongolsko Carstvo. Osvojio je najveći dio srednje Azije, no umro je prije nego što je uspio osvojiti Kinu.
Mongolska osvajanja
Mongolska plemena najprije su pregazila sjevernu Kinu, zauzevši Beijing1215. g. Zatim su osvojili srednju Aziju i Perziju. Kasniji pohodi odveli su ih na zapad u Mađarsku i Poljsku, na jug u Egipat i Indiju te na istok na Javu i u Japan.
1368/1369: General Xu Da pobio snage cara Hujconga, zadnjeg vladara iz mongolsko-kineske dinastije Yuan. Hujcong nastavlja vladati Mongolijom kao kan Sjevernog Yuana;
Ćujangćang postaje novi car i počinje dinastiju Ming (1368–1644);
Allsen, Thomas T.(1987).Mongol Imperialism: The Policies of the Grand Qan Möngke in China, Russia, and the Islamic Lands, 1251-1259.University of California Press.ISBN978-0520055278.
Allsen, Thomas T.(2004).Culture and conquest in Mongol Eurasia.Cambridge University Press.ISBN978-0-521-60270-9.
Franke, Herbert(1994).Twitchett, Denis; Fairbank, John King.ur.Alien Regimes and Border States, 907-1368.6.Cambridge, UK; New York, USA:Cambridge University Press.ISBN978-0-521-24331-5.
Howorth, Henry H.(1965)[London edition, 1876].History of the Mongols from the 9th to the 19th Century: Part I: The Mongols Proper and the Kalmuks.New York, USA:Burt Frankin.
Hull, Mary.(1997).The Mongol Empire (World History Series).Greenhaven Press.ISBN978-1560063124.
Jackson, Peter(1978).„The dissolution of the Mongol Empire”.Central Asiatic JournalXXXII: 208–351.
Jackson,Peter(2003).The Delhi Sultanate: A Political and Military History.Cambridge, UK; New York, USA:Cambridge University Press.ISBN0-521-54329-0.
Jackson, Peter(2005).The Mongols and the West: 1221–1410.Harlow, UK; New York, USA:Longman.ISBN978-0-582-36896-5.
Morgan, David(June 1989).Arbel, B.; et al..ur.„The Mongols and the Eastern Mediterranean: Latins and Greeks in the Eastern Mediterranean after 1204”.Mediterranean Historical Review(Tel Aviv, Illinois, USA: Routledge)4(1): 204.DOI:10.1080/09518968908569567.ISSN0951-8967.
Rossabi, Morris(1983).China Among Equals: The Middle Kingdom and Its Neighbors, 10th–14th Centuries.Berkeley, California, USA:University of California Press.ISBN0-520-04383-9.
Sanders,Alan J. K.(2010).Historical Dictionary of Mongolia.Lanham, Maryland, USA:Scarecrow Press.ISBN978-0-8108-6191-6.
Saunders,John Joseph(2001).The history of the Mongol conquests.Philadelphia, Pennsylvania, USA:University of Pennsylvania Press.ISBN978-0-8122-1766-7.
Rybatzki, Volker(2009).The Early Mongols: Language, Culture and History.Indiana University.ISBN978-0933070578.
Sverdrup, Carl(November 2010).„Numbers in Mongol Warfare”.u:Rogers, Clifford J.; DeVries, Kelly; France, John.Journal of Medieval Military History.8.Woodbridge, Suffolk, UK:Boydell & Brewer.ISBN978-1-84383-596-7.
Vladimortsov, Boris(1969).The Life of Chingis Khan.B. Blom.
Weatherford, Jack(2004).Genghis Khan and the Making of the Modern World.New York, USA:Three Rivers Press.ISBN0-609-80964-4.
Brent, Peter. The Mongol Empire: Genghis Khan: His Triumph and his Legacy. Book Club Associates, London. 1976.
Buell,Paul D.(2003).Historical Dictionary of the Mongol World Empire.The Scarecrow Press, Inc..ISBN0-8108-4571-7.