Kristjan Raud

Kristjan Raud (Kirikuküla, 22. listopada 1865. – Tallinn, 19. svibnja 1943.), estonski simbolistički slikar i ilustrator,^[1] jedan od osnivača Estonskog nacionalnog muzeja. Raud je u svojim djelima, koja su osim simbolizma evocirala i primitivizam, često koristio folklorne elemente. Njegov brat blizanac, Paul, također je postao uspješan i poznat slikar.

Kristjan Raud
simbolizam
Biografske informacije
Rođenje	22. listopada 1865. Kirikuküla, Estonija (tada  Rusko Carstvo)
Smrt	19. svibnja 1943. Tallinn, Estonija (tada  Treći Reich)
Rodbina	Paul Raud (brat blizanac)
Profesionalne informacije
Obrazovanje	Carska umjetnička akademija
Zanimanje	učitelj, slikar
Opus
Polje	slikarstvo
Mentori	Peter Janssen, Anton Ažbe
Znamenita djela
Vještica i praščići (ugljen i olovka na papiru, 1914.) Djevojka s groba (ugljen na papiru, 1919.) ilustracije za Kalevipoeg (1935.)

Kristjan i Paul Raud proveli su svoje djetinjstvo u Meriküli, gdje je njihov otac radio kao rendžer. Nakon očeve rane smrti, školovali su se na njemačkom u Rakvereu, a Kristjan je nakon toga pohađao učiteljsku školu u Tartuu, nakon čega je predavao u lokalnim školama. Nezadovoljan svojim poslom, 1892. godine preselio se u Sankt Peterburg, gdje je njegove radove uočio preporoditelj Johann Köler, koji ga je poticao da upiše Carsku umjetničku akademiju. Diplomirao je nakon četiri godine, nakon čega je otišao u Njemačku da izbrusi svoje vještine; tamo je učio kod Petera Janssena i Antona Ažbea.^[2]

Nakon povratka u Tartu, Raud je organizirao školu za mlade slikare, pisao za lokalne novine i predavao u lokalnoj gimnaziji. Nakon smrti Jakoba Hurta 1907. godine, Raud je počao zagovarati ideju otvaranja muzeja posvećenog estonskom folkloru. Dvije godine kasnije, postat će jedan od utemeljitelja i voditelja Estonskog nacionalnog muzeja.^[2] Sljedeće godine izradio je ilustracije za zbirku poezije Juhana Liiva.

Početkom Prvog svjetskog rata preselio se u Tallinn kako bi živio s bratom. Ponovo se zaposlio kao nastavnik, dok je istovremeno nastavio slikati. Godine 1919. dovršio je svoju poznatu sliku Djeva s groba, postao je predsjednik Estonskog muzejskog društva i počeo raditi za Ministarstvo obrazovanja. Ipak, vrhunac njegove karijere dogodio se 1935. godine kada je izdano novo izdanje Kalevipoega, estonskog nacionalnog epa, s Raudovim ilustracijama. Prvo izdanje ovog djela tiskano je u za to doba velikih 10,000 primjeraka. U proljeće 1940. godine, netom prije sovjetske invazije, organizirana je izložba njegovih djela te je proglašena "godina Kristjana Rauda".^[3] Ipak, rat je utjecao na njegovu prisutnost u javnom životu tako da je do kraja 1960-ih, kada su sovjetske vlasti odobrile podizanje spomenika njemu u čast, bio prilično marginaliziran. Ipak, nastavio je slikati do kraja života te je čak slikao i na samrtnoj postelji dok je ležao u bolnici za vrijeme njemačke okupacije Estonije 1943. godine.