Jan Mayen

Jan Mayen je otok koji predstavlja prekomorsku teritoriju Norveške.

Jan Mayen

Ortografska projekcija sa središtem u otoku Jan Mayen

Geografija

Jan Mayen je arktički vulkanski otok površine od 373 km², djelomično pokriven ledenjacima i podijeljen na dva dijela koje povezuje prevlaka. Nalazi se 600 km sjeverno od Islanda, 500 km istočno od Grenlanda i 1000 km zapadno od norveškog kopna na 71° N 8° W. Otok je pun planina, najviša od kojih je Beerenberg na sjeveru (2277 m).

Klima

Klimatološki medijani za Jan Mayen (1961–1990, rekordi od 1921)
Mjesec	jan-sij	feb-velj	mar-ožu	apr-tra	maj-svi	jun-lip	jul-srp	aug-kol	sep-ruj	okt-lis	nov-stu	dec-pro	godina
Apsolutni maksimum (°C)	9,5	10,0	8,0	10,3	11,3	18,1	15,0	15,7	13,4	15,0	10,0	12,3	18,1
Srednji maksimum (°C)	−3,0	−3,3	−3,5	−1,4	1,2	4,1	6,4	6,9	4,5	1,9	−1,0	−2,7	0,8
Srednja dnevna (°C)	−5,7	−6,1	−6,1	−3,9	−0,7	2,0	4,2	4,9	2,8	0,1	−3,3	−5,2	−1,4
Srednji minimum (°C)	−8,4	−9,0	−8,5	−6,0	−2,2	0,5	2,7	3,5	1,3	−1,7	−5,4	−7,7	−3,4
Apsolutni minimum (°C)	−26,9	−28,4	−26,8	−21,4	−12,0	−5,1	−3,2	−2,3	−5,2	−18,0	−19,5	−24,2	−28,4
Precipitacija (mm)	56	53	55	40	40	37	47	61	82	82	65	65	683
Relativna vlažnost (%)	83	83	84	83	85	87	89	87	83	83	81	82	84,2
Broj sunčanih sati	0	28	62	120	149	150	124	93	60	31	0	0	817
Izvor: Norveški meteorološki institut,[1] The Weather Network (vlažnost)[2] i World Climate data (sunčani sati)[3]

Ekonomija

Otok Jan Mayen nema nikakve važne prirodne resurse. Ekonomska aktivnost je ograničena na usluge za zaposlenike norveških radio i meteoroloških stanica koje se nalaze na otoku. Na otoku postoji nepokrivena sletna staza dužine 1585 metara, a na 124,1 kilometara obale nema nikavih luka ni pristaništa, jedino vanjska sidrišta. Otok su za kitolov počeli koristiti Nizozemci između 1633. i 1640. godine, ali je to prestalo kada je nizozemski tim od sedam kitolovaca umro od skorbuta, a grendlanski kitovi umalo izumrli. Spor između Norveške i Danske oko eskluzivne ribarske zone između Jan Mayena i Grenlanda je riješen godine 1988. time da je Danska dobila veći suverenitet. Jan Mayen predstavlja integralnu teritoriju Norveške|. Od godine 1995. njime upravlja okružni guverner (fylkesmann) Nordlanda, međutim, dio vlasti je prepušten zapovjedniku stanice Norveške logističke organizacije (CIS), vida oružanih snaga.

Historija

Henry Hudson otkrio je otok godine 1607. i nazvao ga Hudson's Tutches ili Touches. Od tada je nekoliko puta pronalažen od strane moreplovaca koji su se proglašavali njegovim otkrivačima i davali mu nova imena. Tako su ga godine 1611. ili nešto kasnije kitolovci iz Hulla nazvali Trinity Island. Jean Vrolicq, francuski kitolovac, nazvao ga je Île de Richelieu, a godine 1614. engleski kapetan John Clarke nazvao ga je Isabella, ali se ime nije ustalilo i slijedeće godine ga je Joris Carolus imenovao prema jednom od rtova Jan Meys Hoeck, odnosno kapetanu jednih od brodova. Trenutno ime otoka potječe od danas odbačene tvrdnje da ga je godine 1611. otkrio nizozemski moreplovac Jan Mayen.

Otok nastanjuje osoblje koje brine o navigacijskoj (Loran-C) bazi koja ima 14 ljudi te osoblje meteorološke stanice s četvoro ljudi. Osoblje obje stanice živi u Olonkinbyenu (engleski: Olonkin City), što je naziv za smještaj osoblja Loran-C baze. Loran-C sistem je ugašen 31. 12. 2005. godine. Otok nema domaćeg stanovništva, ali ima ISO 3166-1 country code SJ, Internetski nastavak .no uz (.sj koji se ne koristi Arhivirano 2009-02-07 na Wayback Machine-u) and data code JN. Njegov radio-amaterski pozivni znak ima prefiks JX.

Reference

1. „NORWAY - JAN MAYEN”. Pristupljeno 7. 5. 2014.^{[mrtav link]}(potrebna registracija)
2. „Statistics: Jan Mayen, Norway”. The Weather Network. Pristupljeno 11. 7. 2012.^{[mrtav link]}
3. „Jan Mayen Climate Guide”. Pristupljeno 29. 5. 2014.

Jan Mayen na Wikimedijinoj ostavi

norveške prekonomske tetitorije su ostrvo se sastoje od arhipelaga Svarbald on se nalazi u artičkom arhipelagu i ima mali broj stanovnika