Ferdinand de Lesseps

Ferdinand de Lesseps (Versailles, 19. novembar 1805. - La Chesnaye pored Guillya, 7. decembar 1894.) rođen kao Ferdinand Marie, Vicomte De Lesseps, bio je francuski diplomat poznat kao graditelj Sueskog kanala.^[1]

Ferdinand de Lesseps
Fotografija Lessepsa između 1872. -1894.
Rođenje	19. novembar 1805. Versailles
Smrt	7. decembar 1894. La Chesnaye pored Guillya
Zanimanje	diplomat
Poznat/a po	Sueskom i Panamskom kanalu
Vjeroispovijest	katolik

Biografija

Lesseps je rođen u moćnoj porodici iz koje su iznikli brojni državni funkcioneri, pa je i on 1825. postavljen za pomoćnika vicekonzula u Lisabonu. Nakon tog je službovao u Tunisu -1828., a nakon tog 1832. u Aleksandriji, gdje je se upoznao sa idejom jednog od Napoleonovih inženjera o potencijalnom Sueskom kanalu i postao prijatelj sa osmanskim kedivom Egipta Muhamed Aliom i njegovim sinom Said-pašom, sa kojima je razglabao o toj ideji. Između 1833. - 1837. Lesseps je radio kao konzul u Kairu, u kom se istakao u borbi protiv epidemije kuge, pa je i odlikovan.^[1]

Dvije godine kasnije premješten je u Rotterdam. Nakon toga služio je u Malagi i Barceloni, gdje je unaprijeđen u generalnog konzula. Nakon proglašenja Druge Francuske Republike od 1848. do 1849., radio je kao francuski ministar u Madridu.^[1]

U maju 1849. poslan je kao diplomat u Rim, iz kog je papa Pio IX pobjegao, a Giuseppe Mazzini proglasio Republiku. Ta je misija bila je posebno delikatna, jer je Francuska željela smanjiti utjecaj Austrijskog Carstva na pape, i bila na neki način na strani Republike, ali je zbog konzervativne reakcije u zemlji ipak bila i na strani pape, pa je Lesseps trebao učiniti nemoguće i izmiriti nepomirljive: papinstvo i republiku. Kad se promjenila politika, koja je skrenula u konzervativnije vode, smjenjen je i Lesseps, francuske trupe su vratile papu u Rim, a njegova diplomatska karijera završena.^[1]

Sreća u toj nesreći bio je poziv Said-paše, novog Egipatskog kediva - da dođe u Egipat i počne raditi na realizaciji Sueskog kanala. Lesseps je 30. novembra 1854. potpisao prvi Koncesioni ugovor o kanala.^[1]

Plan koji je osmislio Lesseps bio je da se direktno povežu Sredozemno i Crveno more, to su razradili geodeti Linant de Bellefonds i Mougel. Uz nešto malo izmijenjena, usvojila ga je i Međunarodna komisija inženjera 1856. Osokoljen tim Lesseps odtad nije dopuštao da mu nikakve poteškoće ometu realizaciju sna, pa je uspio i nagovoriti Francuze da upišu više od polovice kapitala potrebnog za osnivanje Akcionarskog društva, koje je osnovano 1858.^[1]

Radovi na iskapanju kanala počeli su u Port Saidu 25. aprila 1859. a 10 godina kasnije 17. novembara 1869. - Sueski kanal je službeno otvorila fFrancuska carica Eugénia, koju je pozvao domaćin proslave, kediv Ismail-paša. Britanska vlada je na inicijativu premijera Benjamina Disraelia 1875. kupila od bankrotiranog kediva Ismail-paša Sueski kanal i postala najveći dioničar. ^[1]

Lesseps je lojalno surađivao sa Britancima, uprkos činjenice da su oni ranije pokušali blokirati izgradnju kanala zbog svojih sumnji na Francuze.

Iako se obično držao izvan politike - Lesseps se pojavio kao kandidat bonapartista u Marseillu 1869. za mjesto u Narodnoj skupštini, ali nije izabran, jer ga je porazio Léon Gambetta, koji je kasnije bio jedan od osnivača Treće Republike.^[1]

Puno veću grešku napravio je 1879., na Međunarodnom kongresu geografa u Parizu, na kom se prihvatio izgradnje Panamskog kanala iako je tad imao punih 74 godina. Tvrdoglavo je vjerovao da se i taj kanal da probiti bez ustava, pa je njegovo akcionarsko društvo ušlo u teškoće i na kraju 1889. bankrotiralo. Nakon službene istrage 1892., francuska vlada pokrenula je kazneni progon protiv direktora kompanije pa su u februaru 1893. Lesseps i njegov sin osuđeni su na pet godina zatvora. Međutim je samo sin bio zatvoren, a već u junu je žalbeni sud ukinuo presudu. S druge strane činjenica da su članovi vlade i parlamentarci optuženi za primanje mita od Lessepovog društva učinila je da Panamski skandal postane politička i financijska afera sa važnim posljedicama u historiji Treće Republike.^[1]

Lesseps je bio član Académie française i brojnih naučnih društava, odlikovan je Legijom časti i brojnim drugim odlikovanjima, tako da ta afera nije ozbiljnije okrnjila njegov ugled.^[1]

Izvori

1. „Ferdinand, viscount de Lesseps, French diplomat” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 3.7. 2020.

Vanjske veze

Ferdinand de Lesseps na Wikimedijinoj ostavi

• Ferdinand, viscount de Lesseps, French diplomat ()