Ticanje (budizam)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ticanje ili doticaj (sanskrit: sparśa, pali: phassa) je budistički pojam koji označava susret čula, predmeta i svesti o opaženom.[1][2] Doticaj nastaje na osnovu čula, i jedan je od niza uslova koji vode nastanku patnje.
Dio serije članaka na temu Budizam | |
Historija budizma | |
Temelji | |
Ključni termini | |
Vodeće ličnosti | |
Praksa i postignuća | |
Budizam po regijama | |
Budističke škole | |
Tekstovi | |
Komparativne studije |
Ne označava fizički kontakt, već jedan od sastojaka svesti. Ovako se definiše u pali kanonu: "Na osnovu oka i slike nastaje svest o viđenom. Tačka u kojoj se ovo troje ukrštaju jeste doticaj. Sa doticajem kao nužnim uslovom nastaje i osećaj." (MN 18). [3]