Četiri plemenite istine
From Wikipedia, the free encyclopedia
Četiri plemenite istine (sanskrt: catvāri āryasatyāni, pali: cattāri ariyasaccāni) predstavljaju osnovu budističkog učenja i otuda se javljaju na bezbroj mesta u pali kanonu, korpusu najstarijih budističkih tekstova. To su istine koje je Buda nakon probuđenja izložio svojim starim prijateljima, petorici asketa, u svojoj prvoj propovedi u Sarnatu blizu Varanasija.[1]
Ove istine su prvobitno izložene u Budinom "Govoru o pokretanju točka ispravnosti". Buda ih je objavio "zato što su svakome na korist, pripadaju temelju svetačkog života, vode otrežnjenju, stišavanju strasti, utrnuću, spokojstvu, neposrednom znanju, prosveljenju, nirvani."