Spokoj (budizam)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Spokoj ili smirenost (sanskrit: उपेक्षा upekkhā) je temeljna budistička vrlina. To je kvalitet emotivne smirenosti, uravnoteženosti i mira, naročito u teškim situacijama. Ponekad se naziva i staloženost, ravnoteža (susamāhita) ili usredištenost (mađđhatta).[1]
Dio serije članaka na temu Budizam | |
Historija budizma | |
Temelji | |
Ključni termini | |
Vodeće ličnosti | |
Praksa i postignuća | |
Budizam po regijama | |
Budističke škole | |
Tekstovi | |
Komparativne studije |
Budistički ideal spokoja je starogrčku filozofiju uveo Piron pod nazivom ataraksije.[2] Neki je prevode grčkim filozofskim terminom apatija (apatheia).[3]
Spokojstvo je stav stabilnosti bez obzira na okolnosti u kojima se nađemo, takođe odsustvo pristrasnosti prema bilo kome.[4]