Sabranost (budizam)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sabranost ili sastavljenost (pali, sanskrit: समाधि samādhi) je svojstvo uma u meditaciji, prema budističkom učenju.[1]
Dio serije članaka na temu Budizam | |
Historija budizma | |
Temelji | |
Ključni termini | |
Vodeće ličnosti | |
Praksa i postignuća | |
Budizam po regijama | |
Budističke škole | |
Tekstovi | |
Komparativne studije |
Izraz samadi doslovno znači sabranost, no u kontekstu svih indijskih sistema obiležava najširi pojam meditacije uopšte.[2] Dve karakteristične osobine sabranog uma su neprekidna pažnja ka nekom predmetu i sledstveno smirivanje mentalnih funkcija, što ga razlikuje od rasejanog uma.[3]
U budizmu, samadi je središnji pojam meditativne tehnike motrenja, a ispravan samadi (samma samadhi) je poslednji korak plemenitog puta, kojim se postiže ukidanje patnje.[4][5]
U spisima se definiše kao "sjedinjenost uma" (M.I,301), a ponekad i "jednousmerenost uma" (ekodibhāva).[6]