From Wikipedia, the free encyclopedia
Palazzo Venezia (tokom historije zvana i Palazzo Barbo i Palazzo San Marco) je velika renesansna palača smještena u srcu Rima na istoimenom trgu Piazza Venezia, nedaleko od Trajanovog foruma. Trg je dobio ime po palači Palazzo Venezia, koja je nekad bila ljetna rezidencija papa.[1]
Palača je sagrađena 1455., kad je venecijanski kardinal Pietro Barbo dobio na upravljanje rimsku baziliku San Marco Evangelista al Campidoglio. Devet godina kasnije postao je papa Pavao II. (1464.-71.), tad je dogradio palaču, dok je njegov nećak Marco Barbo nasljedio baziliku. U tom periodu podignute su tri monumentalne dvorane; Regia, Consistorio i Mappamondo, i natkriveno dvorište Viridarium, pokraj velikog tornja palače (Torre della Biscia).[2] Iz te palače je njen prvi vlasnik venecijanski papa Pavao II. promatrao neobuzdane "barberije" (male robusne konje iz Sjeverne Afrike) kako galopiraju po Via del Corso.[1]
Od kraja 15. vijeka nadalje postojećim papinskim odajama, zvanim Apartman Barbo, dodane su druge prostorije nazvane Apartman Cybo, po njihovom prvom korisniku kardinalu Lorenzu Cybu, nećaku pape Inocenta VIII (1484-1492). Palača sv. Marka, kako se tada zvala korištena je kao ljetna rezidencija papa sve do 1564. godine, kad ju je papa Pio IV. (1559.-1565.) poklonio Mletačkoj Republici, da u njoj ima ambasadu u Papinskoj Državi. Od tada pa sve do danas zove se Palazzo Venezia, palača je bila vlasništvo Mletačke Republike sve dok je ona egzistirala. Nakon potpisivanja Mira u Campo Formiju 1797. Palazzo Venezia postao je ambasada Habsburške Monarhije.[2]
Između 1910. i 1913. srušen je drevni vrt Pavla II, zvan Palazzetto, kako bi podigla Piazza Venezia, on je kasnije obnovljen s druge strane palače tamo gdje je ulica Botteghe Oscure. Kraljevina Italija je restaurirala palaču 1916., i zadužila historičara umjetnosti Federica Hermanina da u njoj osmisli Nacionalni muzej, koji je otvoren 1921.[2] Od 1929. do 1943. palača je korištena kao sjedište Nacionalne fašističke partije.[2] Upravo sa balkona Palazzo Venezia je fašistički diktator Benito Mussolini održao dobar dio svojih govora.[1]
Nakon Drugog svjetskog rata muzej je ponovno otvoren za javnost. Od 1981. Apartman Barbo i monumentalne dvorane koriste se za privremene izložbe, dok su u Apartmanu Cybo i Palazzettu razmještene muzejske kolekcije.[2] Muzej Palazzo Venezia, ima historijsku kolekciju kojekavkih predmeta primijenjene umjetnostu od tapiserija, keramike, skulptura, oklopa, odjela do renesansnih slika.[3]
Prepostavlja se da su palaču projektirali i podigli arhitekti Leon Battista Alberti i Francesco del Borgo.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
