Neznanje (budizam)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Neznanje ili ne-vid (sanskrit: अविद्य avidyā, pali: avijjā) u budizmu označava temeljno nerazumevanje stvarnosti. Smatra se izvorom svega rđavog, jer sprečava čoveka da raspozna istinsku prirodu stvari.[1]
Dio serije članaka na temu Budizam | |
Historija budizma | |
Temelji | |
Ključni termini | |
Vodeće ličnosti | |
Praksa i postignuća | |
Budizam po regijama | |
Budističke škole | |
Tekstovi | |
Komparativne studije |
U zakonu „uslovnog nastanka", Buda svaki kosmički proces izvodi iz neznanja, a sveukupno spasenje iz prestanka neznanja.[2] Iako je po obliku negativno, “ne-znanje” nije puko odsustvo znanja. Ono je pre jedan podmukao i nestabilan faktor koji neprekidno dejstvuje, tako što se ubacuje u svaki deo našeg unutrašnjeg života. Ono iskrivljuje kogniciju, dominira voljom i daje ton čitavom našem iskustvu.[3]
Neznanje se sastoji u pridavanju sopstva i suštine prolaznim pojavama. Kada se ono prevaziđe uvidom, nađemo se pred golom činjenicom nepostojanosti i nesopstva. Za suštinu pojavnosti se kaže da je ništa, prazno (šunjata).[4]
Prema budističkom učenju, neznanje je uslov nastanka nečistoća uma, a same nečistoće – u koje spada i neznanje – su uslov neznanja. Tako je neznanje u ovom životu uslovljeno neznanjem iz prethodnog. Nije moguće utvrditi početak neznanja, jer je samsara, tok preporađanja, bez vidljivog početka.[5]
Neznanje se otklanja postupnim i upornim razvojem mudrosti.