Kula Galata

Kula Galata je srednjovjekovni kameni toranj u istanbulskoj četvrti Galata, dugo je služila kao stražarska kula kako u vojnoj, tako i u trgovačko–civilnoj svrsi.

Kula Galata Galata Kulesi
Informacije
Lokacija	Turska Beyoğlu/Karaköy (Istanbul, Turska)
Koordinate	31°01′32″N 28°58′27″E
Status	završena
Sagrađena	1349. 1967. (obnovljena)
Visina
Visina	60,90 (na vrhu krova) 40,04 m (na 8. katu)
Tehnički detalji
Broj spratova	9
Broj liftova	2

Opis

Toranj sa cilindričnim tijelom leži sjeverno od Zlatnog roga (Haliç), ima devet katova i nadgleda cijeli grad i Bosfor. Zgrada se nalazi na nadmorskoj visini od 35 mt. i visoka je na vrhu 60,90 mt. Njezina apsolutna visina je od 150 mt. Ima promjer od 16,45 mt. u podnožju, unutarnji promjer od 8,95 mt., a zidovi su debeli 3,75 mt. Na vrhu je smeštem stub za barjak.

Nazivi

Pogled na Karaköy i kulu.

Za vrijeme Bizanta grčki naziv tornja je bio «Veliki Bastion» (grč. Μεγάλος Πύργος, Megalos Pyrgos). Đenovljanski tekstovi ga nazivaju «Kristov toranj» (lat. Christea Turris). Današnji nazivi u mnogim jezicima idu u smislu «Kula Galata», dakle toranj povijesne gradske četvrti Galata:

tur. Galata Kulesi;

njem. Galataturm;

fr. Tour de Galata;

it. Torre di Galata;

grč. Πύργος Γαλατά ili Πύργος του Γαλατά.

Historija kule

Stara kula Galata je sagrađena pod bizantskim carem Justinijanom I. oko 527. godine i služila je kao toranj za promatranje. Stara kula je srušena 1204. godine prilikom osvajanja Carigrada od strane dužda Dandola i drugara.
Zatim je 1348–49. sagrađena nova «Kristova kula» u romaničkom stilu na najvišoj točki Galate, a Đenovljani su koristili taj položaj na brdu za izviđanje i obranu svoje đenovljanske trgovačke kolonije. U to vrijeme je toranj bio najviša zgrada u Konstantinopolju pa i najviša točka u gradu. Pretrpio je brojne potrese, oluje, požare i razna oštećenja.

U maju 1453. Osmanlije su osvojile Konstantinopolj, prognale Đenovljane iz grada i preuzele kulu i ovdje smjestile janjičarske jedinice. U 15. stoljeću kula je služila kao zatvor za ratne zarobljenike, a u 16. stoljeću kao osmatračnica.
S njegozinog krova je 1638. godine Hezarfen Ahmed Çelebi sebi privezao krila i napravio prvi interkontinentalni let, slijetavši u Doğancılar Meydanı u Üsküdaru na azijskoj strani Istanbula^{[α 1]}. Godine 1717. kula je služila u borbi grada protiv požara, čime je u starom Istanbulu (Fatih) služila Beyazitova kula. Za vrijeme sultana Selima III. (1794.) napravljen je krov kule od olova i drveta, dok su stepenice teško oštećene u jednom požaru. Drugi požar je oštetio zgradu 1831. godine, nakon čega su uslijedili daljnji radovi. Tijekom jednog nevremena 1875. godine srušen je konusni krov.
Zgrada je mijenjala svrhu tokom 20. stoljeća, u 60–im godinama je pretvorena u vatrogasni dom. Arhitekt Köksal Anadol obnovio je toranj 1967. godine i nakon mnogo godina je obnovio prvobitni plan, pa je stoga rekonstruirao i stožasti krov na vrhu. Danas dva lifta vode vas na sedmi kat, a odatle drvene spiralne stepenice vode na zadnja dva kata, gdje se nalazi i restoran sa izlazom na razglednu terasu.

Vanjske veze

Bilješke

1. Glavni izvor priče o letu Hezarfen Ahmed Çelebije je osmanski putopisac Evlija Čelebija. Neki autori smatraju priču dosta sumljivu.

Izvori

Bibliografija