![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/96/Bloch-SermonOnTheMount.jpg/640px-Bloch-SermonOnTheMount.jpg&w=640&q=50)
Govor na gori
From Wikipedia, the free encyclopedia
Beseda na gori je zbirka Isusovih etičkih učenja i izreka, prikupljena u novozavetnom Evanđelju po Mateju.[1] U hrišćanskoj tradiciji se smatra stvarnim događajem iz Isusovog života.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/96/Bloch-SermonOnTheMount.jpg/640px-Bloch-SermonOnTheMount.jpg)
Evanđelje po Mateju (poglavlja 5-7) prenosi da je Isus svoje etičko učenje izložio u jednom govoru na planinskom obronku pred svojim učenicima i okupljenom masom. Najpoznatiji deo Besede čine blaženstva, koja se nalaze na samom početku. U nastavku sledi molitva Očenaš, saveti o neopiranju zlu i okretanju drugog obraza, kao i Isusova verzija Zlatnog pravila. Poznate su i izreke o „svetlosti sveta“, „ne sudite da vam se ne sudi“ i druge.
Naučnici veruju da čitav sadržaj nije iznet u jednoj besedi, već je po sredi kompilacija izreka izreka izgovorenih u različitim prilikama.[2][3] Matej grupiše Isusovo učenje u pet celina, od kojih je Beseda na gori prava.[4] Ostalo su uputstva učenicima, parabole o carstvu, uputstva crkvi i oštra kritika pisara i fariseja.[4] Dok Matej grupiše Isusovo učenje u celine po srodnosti, isti materijal je kod Luke razbacan po raznim poglavljima.[1]
Mnogi hrićani Besedu na gori smatraju nekom vrstom komentara na Deset zapovesti, koja prikazuje Isusa kao istinskog tumača Mojsijevog zakona.[1] Beseda na gori se smatra središnjim načelom hrišćanskog učenja i mnogi etički mislioci – poput Tolstoja, Gandija i Bonhefera – je smatraju osnovnim izvorom hrišćanskog pacifizma.[1]