Budnost (budizam)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Budnost ili buđenje (takođe budinstvo; pali, sanskrt: बोधि bodhi, od budh - buditi) je krajnji cilj u budizmu. Probuđenje se opisuje kao oslobađanje uma uklanjanjem nečistoća, uz pomoć mudrosti uvida.[1]
Dio serije članaka na temu Budizam | |
Historija budizma | |
Temelji | |
Ključni termini | |
Vodeće ličnosti | |
Praksa i postignuća | |
Budizam po regijama | |
Budističke škole | |
Tekstovi | |
Komparativne studije |
Kada neko, kao rezultat praktikovanja Budinog učenja, potpuno prepozna prolaznost, nedovoljnost i nesuštastenost svih uslovljenih stvari, kaže se da je probuđen ili da je postigao probuđenje.[2] Po automatizmu, taj uvid donosi radikalnu promenu u iskustvu i ponašanju. Frustracija, napetost i strah bivaju zamenjeni mirom i radošću. Osoba koja je probuđena naziva se ili Budom ili arahatom.[2]
Zen budisti smatraju da svi ljudi već imaju "budinu prirodu", te je traganje za probuđenjem »jahanje magarca u potrazi za magarcem«.[3]