Budizam u Japanu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Budizam u Japanu je jedna od vodećih religija, kojoj pripada 34% stanovništva.[1]
Dio serije članaka na temu Budizam | |
Historija budizma | |
Temelji | |
Ključni termini | |
Vodeće ličnosti | |
Praksa i postignuća | |
Budizam po regijama | |
Budističke škole | |
Tekstovi | |
Komparativne studije |
Budizam u Japan prvo stiže iz Koreje polovinom 6. veka, a sredinom 7. veka je preuzet iz Kine, kao forma državne religije. Budizam je služio kao sredstvo preko kojeg je kineska kultura postepeno prihvatana, prilagođavana japanskim uslovima, da bi potom izrasla u karakteristične japanske forme.
Obraćanje kraljice Suiko (592—628) koja je postala budistička monahinja, i njenog nećaka, princa Šotokua (573—621), predstavlja početak uspona japanskog budizma.[2] U narednom prediodu, budizam je bio državna religija uz podršku carske vlade. Tokom šogunata Kamakura (1185—1333), budizam se proširio među japanskim stanovništvom u obliku amidizma, ili čiste zemlje (Jodo-shu).[2] U Japanu je institucionalizovanje budizma u nacionalnu religiju povezano s Ničirenovom reformom u 13. veku.[3] Tokugava šoguni (1600—1868) koji su preselili svoju prestonicu u Edo (Tokio), i sami su bili pristalice Jodo-shu-a. Tokugavine Uredbe (1610—1615) proglasile su budizam jednakim zvaničnom šintoizmu, stavljajući ga pod potpunu državnu kontrolu. Tokom Meiđi epohe (1868—1912), mirni suživot budizma i šintoizma eksalirao je krvavim progonima.[2]
U istoriji japanskog budizma žene su igrale važnu ulogu. Od prvih monahinja u 6. veku do predvodnica reformi u savremenom Japanu, monahinje su davale značajan doprinos oblikovanju japanskog budizma.[4]
Budizam u Japanu podeljen na brojne škole, znatno više od drugih religijskih organizacija - bilo ih je 162 prema popisu iz 1970. godine.[2] Zen je jedna od najpoznatijih formi japanskog budizma na zapadu. Jedine dve zen škole kod kojih je predaja neprekinuta, soto i rinzai, spadaju među najuticajnije budističke škole u Japanu, sa 2.5, odnosno 7 miliona sledbenika.[5] Šugendo je izrazito asketski oblik budizma, specifičan za Japan, a zasniva se na obožavanju planina.