grad i naselje u Hrvatskoj, Zagrebačka županija From Wikipedia, the free encyclopedia
Zaprešić je grad u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, a nalazi se u sklopu Zagrebačke županije. Ima oko 25 tisuća stanovnika. Treći je grad po broju stanovnika u Zagrebačkoj županiji i drugi je najveći grad Hrvatskog zagorja.
Zaprešić | |
---|---|
Država | Hrvatska |
Županija | Zagrebačka |
Gradonačelnik | Željko Turk |
Gradsko vijeće | 19 članova članova |
Naselja | 9 gradskih naselja |
Površina | 53,8 km2 [1] |
Površina središta | 19 km2 |
Koordinate | 45°51′22″N 15°48′29″E |
Stanovništvo (2021.) | |
Ukupno | 24 133 [2] |
– gustoća | 449 st./km2 |
Urbano | 18 768 |
– gustoća | 988 st./km2 |
Svetac zaštitnik | Sveti Petar |
Dan mjesta | 16. listopada |
Odredišna pošta | 10290 Zaprešić [3] |
Pozivni broj | +385 (0)1 |
Autooznaka | ZG |
Stranica | zapresic |
Zaprešić na zemljovidu Hrvatske |
Prvi poznati spomen imena naselja nalazi se u popisu crkvene desetine za sučiju Brdovec iz 1408. godine. Pomađareni naziv Zaprezechye potječe od za+presijecati, što pak oslikava činjenicu da se tu presijecaju rijeke Krapina i Sava, da tu stara cesta via publica prelazi rijeku Krapinu i križa se s putem koji prema jugu i sjeveru prati rijeku. Drugi su povijesni nazivi Zaprezeche (1419), Zaoressege (1496), Zaprezethye, Zapresieche (1672). Iz glasovnih promjena u imenu zaključuje se da popularna teorija o porijeklu od riječi zaprega nema osnove.[4][5]
Zaprešić se sastoji od 9 gradskih naselja: Hruševec Kupljenski, Ivanec Bistranski, Jablanovec, Kupljenovo, Lužnica, Merenje, Pojatno, Šibice i Zaprešić.
Grad Zaprešić prostire se na 52,60 km2, gdje po popisu iz 2011. godine živi 25 223 stanovnika. Gustoće naseljenosti od 479,5 stanovnika po četvornom kilometru Zaprešić je najgušće naseljeno područje u županiji (prosječna gustoća naseljenosti u Zagrebačkoj županiji je 103,79 stanovnik po četvornom kilometru). Šire područje Zaprešića zauzima područje od 251,8 km2 a čini ga grad Zaprešić i sedam okolnih općina: Bistra, Brdovec, Dubravica, Jakovlje, Luka, Marija Gorica i Pušća. Po popisu iz 2011. godine na tom području živi 54 640 stanovnika. Zaprešić geografski spada u Hrvatsko zagorje, a zaprešićki kraj smješten je u dolini triju rijeka (Sutla, Sava, Krapina), između Slovenije na zapadu i Krapinsko-zagorske županije na sjeveru, te Samobora na jugu i Zagreba na istoku.
broj stanovnika | 3120 | 3334 | 3634 | 4280 | 4660 | 5058 | 5404 | 5810 | 6284 | 6540 | 7484 | 9101 | 12773 | 20720 | 23125 | 25223 | 24133 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
broj stanovnika | 791 | 790 | 988 | 1241 | 1394 | 1490 | 1803 | 1889 | 2294 | 2537 | 3311 | 4992 | 8201 | 15678 | 17538 | 19644 | 18768 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Upravu čine gradonačelnik Željko Turk i Gradsko vijeće od 21 člana.
Konstituirajućom sjednicom Gradskog vijeća grada Zaprešića 30. studenog 1995. godine formiran je grad Zaprešić.
U sastav grada Zaprešića ušla su naselja: Zaprešić, Ivanec, Jablanovec, Hruševec Kupljenski, Kupljenovo, Pojatno i Šibice.
Dan grada Zaprešića obilježava se 16. listopada, na dan kada je rođen ban Josip Jelačić[6] po kojemu ime nose Jelačićevi Novi dvori.
O pretpovijesti zaprešičkog kraja svjedoče kamene sjekire iz neolitika nađene u Brdovcu, bakrene sjekire iz eneolitika nađene u Mariji Gorici, tragovi nalazišta željeznog doba na Sv. Križu.
Antički ostaci pronađeni su u Drenju (danas općina Brdovec). U doba Starog Rima tuda je prolazila prometnica Emona (Ljubljana) – Neviodunum – (Drnovo kraj Krškog, do kojeg je tada i Sava bila plovna) – Siscia (Sisak). U Drenju je bio prijelaz preko Save preko kojeg se lokalna cesta uz Sutlu spajala s državnom cestom Emona – Siscia.
Krajem 11. stoljeća (oko 1094.godine) Ača, pouzdanik kralja Ladislava, od kralja je dobio područja s istočne i zapadne strane Medvednice. Na njezinim zapadnim rubovima počinjao je posjed koji se pružao uz Savu do Sutle, od kojeg se razvilo susedgradsko-stubičko vlastelinstvo, drugo najveće svjetovno vlastelinstvo u Zagrebačkoj županiji.
Tijekom 15. – 16. stoljeća doseljavaju se izbjeglice pred Osmanlijama. Neki od njih bježali su iz Pounja i Like, a potomci su im do sada sačuvali ikavicu (Drenje Brdovečko) koja se i danas govori, te kao posebna vrsta kajkavštine izučava u osnovnoj školi Ivan Perkovac u Šenkovcu. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske 2008. je godine kajkavski donjosutlanski ikavski dijalekt uvrstilo na popis zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.[7][8]
Kmetovi su godine 1573. podigli Seljačku bunu, a jedan od njezinih vođa bio je Ilija Gregorić, iz Marije Gorice. Krajem 16. stoljeća posjedi se drobe u niz malih vlastelinstava, te u 17. i 18. stoljeću tu živi niz sitnih plemića. Podsjetnik na njih brojne su jednostavne kurije, podignute na desecima malih posjeda, a neke su sačuvane i do danas.
Zaprešić je nastao na sjecištu regionalnih i međunarodnih prometnih pravaca. Kroz Zaprešić je prošla i trasa prve željezničke pruge u Hrvatskoj. Po nekim teorijama, od konjskih zaprega kojima su putovali trgovci u Zagreb dolazi i ime Zaprešić. Prvi pisani spomen Zaprešića vezuje se uz župnu crkvu Sv. Petra koja je podignuta 1334. godine.
U Zaprešiću je 1920. osnovana Industrija mesnih proizvoda d.d., uz Sljeme i petrinjski Gavrilović, najstarija mesna industrija u Hrvatskoj.
Industrija keramike: INKER, Zaprešić
Kemijska industrija: Karbon, Zaprešić
Kovinska industrija: Lanac, Zaprešić
Industrija namještaja: Kenda d.o.o., Zaprešić
Proizvodnja skretnica za željeznicu: Hrvatske željeznice, Zaprešić
Proizvodnja tehničkog plina: Meser plin, Šibice, Grad Zaprešić
Građevinska industrija: Tvornica kamene građe Viadukt i Rofix – Pojatno, Grad Zaprešić
Kamenolom: Viadukt, Ivanec, Grad Zaprešić; Jelenje vode, Kraljev Vrh, općina Jakovlje
Iskopavanje šljunka: Hidroelektra, jezero Zajarki, Zaprešić
Prehrambena industrija: pekara Dubravica
Farmaceutska industrija: Pliva Savski Marof, općina Brdovec
Čak je šest sačuvanih dvoraca na širem zaprešićkom području. Nastajali su tijekom 18. i 19. stoljeća te pripadaju među najljepše primjerke u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Dva su najviše, nulte kategorije: barokni dvorac Oršić u Gornjoj Bistri (općina Bistra) i Januševec (općina Brdovec) – prema nekim[kojim?] autorima najljepši spomenik klasicističke arhitekture u Hrvatskoj. Prve je kategorije barokni dvorac Lužnica u Šibicama (grad Zaprešić), a druge su kategorije Laduč (općina Brdovec) i Novi dvori u Zaprešiću.
Osim dvoraca znamenite su i stare kurije, crkvice te stare zagorske hiže u okolici (tradicionalne kuće u općini Dubravica s fasadama obojenim u plavo). Na području općine Brdovec značajna su i nalazišta iz prethistorije i antike.
Novi dvori jedinstveni su primjer očuvanosti cjelovitog gospodarskog vlastelinskog kompleksa. Na površini od 20,5 hektara nalazi se dvorac, kapela sv. Josipa, grobnica obitelji Jelačić, perivoj, voćnjak, stambene i gospodarske zgrade, povrtnjak, obradivo zemljište i park-šuma. Okrugla "vršilnica" je jedini, takav objekt u Hrvatskoj, potječe iz 17. stoljeća. Spomenik je nulte kategorije.
Godina 1611. smatra se vremenom utemeljenja Novih Dvora (Curia Nova) od grofova Zrinskih, a kasnije su u vlasništvu Čikulina, Sermagea, Festetića i Erdodya da bi 23. lipnja 1851. ban Josip Jelačić potpisao kupoprodajni ugovor i za 175 000 forinti kupio Nove Dvore od grofa Aleksandra Erdodyja i temeljito ih preuredio. Novi Dvori su od 1863. godine u vlasništvu banovog brata Đure Jelačića, a nakon smrti kćeri Đure Jelačića grofice Anke Jelačić 1934. godine Novi Dvori su ostali pod upravom Matice hrvatske. Tijekom NDH od 1941. do 1945. godine dvorac je bio rezidencija poglavnika Ante Pavelića. Od 1945. do 1956. godine u dvorcu je ustrojena poljoprivredno-domaćinska škola, a poslije ekonomsko poljoprivredna škola i đački dom, ali je od 1970. godine prestala i ta aktivnost.
Danas se u okruženju dvorca nalaze gospodarske zgrade, kuružnjak, vršilnica, muzej Matija Skurjeni, depadansa dvorca tzv. Richterova zgrada, kapelica sv. Josipa, vrtlareva kuća-"staklenjak", obiteljska grobnica Jelačičevih, a od 2004. godine i golf vježbalište i sjedište golf kluba "Ban Jelačić".
Prvotno imanje dvorca Lužnica pripadalo je obitelji Čikulin, a u 18. stoljeću polovica imanja pripada obitelji Moscon, a druga polovica obitelji Čikulin. Kasnije Mosconi otkupljuju dio od Čikulina i vlasnica postaje Maksimilijana Moscon udana Hyacinthy. Nakon njezine smrti imanje ostaje zagrebačkom Kaptolu. Kasnije imanje preuzima Pavao Rauch koji je temeljito preuredio imanje i možda sagradio dvorac 1791. godine. Od 1925. godine dvorac je u posjedu sestara milosrdnica reda sv. Vinka Paulskog, a danas je u njemu i duhovni centar. Dvorac je jednokatan u obliku slova "U", a na uglovima ima četiri cilindrične kule. U zapadnom krilu nalazi se dvorska kapela s baroknim oltarom. Dvorac je okružen parkom u kojemu se nalazi jezerce.
Golf:
Letački sport:
Šah:
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.