Sjeverna Makedonija (makedonski: Северна Македонија, albanski: Maqedonia e Veriut), službeno Republika Sjeverna Makedonija (makedonski: Република Северна Македонија, albanski: Republika e Maqedonisë së Veriut), jeste država smještena na Balkanskom poluostrvu. Ona je jedna od zemalja nasljednica bivše SFR Jugoslavije, od koje je proglasila nezavisnost u septembru 1991. godine pod imenom Republika Makedonija. Današnja Sjeverna Makedonija zauzima približno 38% površine regije Makedonije. Graniči sa Srbijom i Kosovom na sjeveru, Bugarskom na istoku, Grčkom na jugu i Albanijom na zapadu. Reljef joj je pretežno planinski. Iako je kontinentalna država, ima više od 50 jezera i 16 planina viših od 2000 m.
| Republika Sjeverna Makedonija Република Северна Македонија (mk)
Republika e Maqedonisë së Veriut (alb) |
||||||
|---|---|---|---|---|---|---|
|
||||||
| Himna: mk: "Denes nad Makedonija (bs: "Danas nad Makedonijom") |
||||||
 Položaj Sjeverne Makedonije
|
||||||
| Glavni grad | Skoplje 42°00′N 21°26′E |
|||||
| Najveći grad | Skoplje | |||||
| Službeni jezik | makedonski albanski |
|||||
| Etničke grupe | 64,2% Makedonci 25,2% Albanci 3,9% Turci 2,7% Romi 1,8% Srbi 0,8% Bošnjaci 0,5% Vlasi 0,9% drugi |
|||||
| Državno uređenje | Parlamentarna republika | |||||
| Gordana Siljanovska-Davkova | ||||||
• Premijer |
Hristijan Mickoski | |||||
| Zakonodavstvo | ||||||
| Nezavisnost | od SFR Jugoslavije | |||||
• Priznato |
8. septembar 1991. | |||||
| Površina | ||||||
• Ukupno |
25.713 km2 (148.) | |||||
| 1,9 | ||||||
| Stanovništvo | ||||||
• Ukupno (2017.) |
2.103.721 (142.) | |||||
• Gustoća |
80,1/km2 (116.) | |||||
| BDP (PKM) | 2019. | |||||
• Ukupno |
33,822 milijarde US$ | |||||
| $16.253 US$ | ||||||
| Gini (2016.) | ▲33,6[1] | |||||
| HDI (2017.) | ▲0,757[2] (visok) (80.) | |||||
| Valuta | makedonski denar | |||||
| Vremenska zona | srednjoevropsko vrijeme, UTC+1 i UTC+2 | |||||
| Topografija | ||||||
| Veliki Korab 2.764 m |
||||||
| Pozivni broj | +389 | |||||
| Internetska domena | .mk | |||||
Sjeverna Makedonija je suverena,[3] nezavisna,[4] demokratska[1][3] i socijalna država.[5] Najveći i glavni grad je Skoplje, s približno 506.926 stanovnika (procjena 2004). Drugi veći gradovi su Bitolj, Kumanovo, Prilep, Tetovo, Veles, Štip, Ohrid, Gostivar, Strumica, Kičevo, Kavadarci i Kočani. Površina Sjeverne Makedonije iznosi 25.713 km2, gdje živi otprilike 2.114.550 stanovnika (procjena 2009), među kojima su najbrojniji Makedonci. Zvanični jezici su makedonski i albanski, a zvanična valuta je makedonski denar.
Zbog spora o imenu s Grčkom, u aprilu 1993. država je primljena u Ujedinjene nacije pod imenom Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija[6] (skraćeno BJR Makedonija i BJRM). Sjevernu Makedoniju priznalo je pod njenim prvobitnim ustavnim imenom 140 država članica UN-a, među kojima su tri članice Vijeća sigurnosti (SAD, Rusija i Kina), članice Evropske unije: Poljska, Slovenija, Hrvatska i Bugarska, te zemlje iz regije: Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora. Članica je Vijeća Evrope. Od decembra 2005. kandidat je za priključenje Evropskoj uniji, a aplicirala je i za članstvo u NATO, što je Grčka, kao članica obje organizacije, blokirala zbog imena zemlje. Članica NATO-a postala je 27. marta 2020. Blokada pregovora Skoplja s EU-om i NATO-om trajala je do potpisivanja Prespanskog sporazuma, kojim je predloženo novo ime države – Republika Sjeverna Makedonija 17. juna 2018.
Budući da su parlamenti obje zemlje ratifikovali sporazum tokom januara i februara 2019, Sjeverna Makedonija potpisala je 6. februara Protokol za pristupanje NATO-u, što je bio prvi dokument u kojem se spominje novo ime zemlje. Protokol je ratifikovan u Parlamentu Grčke 8. februara 2019, čime su ispunjene sve obaveze iz Prespanskog sporazuma, a Skoplje je formiralo interresornu grupu zaduženu za promjenu tabli na državnim institucijama i graničnim prijelazima. Vlada je zatim obavijestila UN i sve njegove članice te druge međunarodne organizacije u kojima ima predstavnika da zemlja ima novo ime, pod kojim je u NATO-u već spomenuta i primljena.
Etimologija
Ime "Makedonija" potječe iz starogrčkog ili staromakedonskog naziva Μακεδονία (Makedonía)[7][8]. Ime se koristilo i za Makedonsko carstvo, zatim za rimsku pokrajinu Makedoniju, bizantijsku istoimenu pokrajinu, te do danas za regiju (kao širi pojam) i modernu državu Sjevernu Makedoniju. Vjeruje se da ovo ime znači planine, visoka zemlja ili visoki ljudi.[8]
Historija
Antička Makedonija
Arheološki nalazi su pokazali da je na prostoru Sjeverne Makedonije postojala civilizacija u periodu od 9000 p.n.e. do 3500 p.n.e.[9] Prvo Makedonsko kraljevstvo se javlja u periodu oko 9. vijeka p.n.e., ali postoji dilema imena prvog makedonskog kralja. Jedni izvori navode kralja Karana (koji se smatra mitskim pretkom dinastije Argeada), a drugi Perdika I (prvi historijski kralj Kraljevine Makedonije).
Približno od 10. vijeka p.n.e. kraljevina Makedonija počinje čini značajan političko-ekonomski faktor u široj regiji, a njena osnovno politička i vojna aktivnost bila je usmjerena na odnose sa grčkim polisima (gradovima-državama), bilo da su često bili saveznici grčkih protivnika (kao npr. sa Perzijom protiv Grčke) ili su se priklanjali nekoj od strana u međusobnim sporovima između grčkih gradova, nastojeći na taj način uništiti njihovo jedinstvo i oslabiti ih. Filip II Makedonski (359. p.n.e. - 336 p.n.e.) nakon pokoravanja ilirskih i tračkih plemena, uspio je osvojiti i cijelu Grčku. Njegov sin Aleksandar III Makedonski, poznatiji kao Aleksandar Veliki (336. p.n.e. - 323 p.n.e.), jedna je od najznačajnijih ličnosti u svjetskoj historiji. Aleksandar Veliki, nakon što je ugušio otpor unutar proširenog Makedonskog kraljevstva, poduzeo je vojni pohod protiv Perzije, unišio tada ogromno Perzijsko carstvo i proširio makedonsku državu na tri kontinenta: Evropu, Aziju i Afriku. U svom najvećeom obimu, Makedonsko carstvo se protezalo od Balkanskog poluostrva i Male Azije, Bliskog Istoka, Egipta do Indije.[10][11][12]
Nakon njegove smrti, ovo ogromno carstvo se raspalo na tri dijela, kao rezultat neslaganja među njegovim generalima (dijadosi) o tome ko bi trebao biti njegov nasljednik. Od tog carstva nastala su kraljevstva Ptolomeida, Antagonida i Seleukida.[13][14] Osvajanja Aleksandra Velikog imala su suštinsko značenje za početak helenističkog perioda u svjetskoj historiji. Prodor Rimske republike na istok doveo je do izbijanja Makedonsko-rimskog rata (215. p.n.e. - 168. p.n.e.) u kojem je Makedonskim kraljevstvom upravljala Antigonidska dinastija. Nakon poraza Makedonaca, cijela oblast potpada pod rimsku vlast, a posljednji makedonski kralj Persej odveden je u Rim kao rob. Tada nastaje rimska provincija Makedonija kao dio Rimskog carstva, a bila je podijeljena na dva dijela: Macedonia Prima (na jugu) i Macedonia Salutaris (na sjeveru).[15] Teritorija današnje Sjeverne Makedonije bila je podijeljena između provincije Macedonia Salutaris i Moesia prima.[16] Nakon podjele Rimskog carstva 395. na istočno i zapadno, Sjeverna Makedonija je postala dio Istočnog rimskog carstva ili Bizantije.
Srednji vijek
U 6. i 7. vijeku na Balkan i u Sjevernu Makedoniju počinju se doseljavati slavenska plemena, dosegnuvši južno do Tesalije, a jednim dijelom i do Peloponeza.[17] Oni su se znatno pomiješali sa zatečenim starosjediocima, uglavnom Tračanima i Ilirima, zatim Grcima, antičkim Makedoncima i td.. Na teritoriji regije Makedonije, koja je tada bila po bizantijskim jurisdikcijom, makedonski Slaveni su organizirali poludržavnu formaciju, makedonsku Sklaviniju. Često su preduzimali i veće napade protiv Bizantije i utvrđenih bizantijskih gradova.
Teritorija današnje Sjeverne Makedonije potpada 837. pod vlast bugarske države, čija se vlast nad većim dijelom teritorije održava do sredine 9. vijeka, dok je manji dio držala Bizantija. Također, u 9. vijeku počinje i crkveno-obrazovna djelatnost solunaca Ćirila i Metodija, koja se sastojala ne samo od misije pokrštavanja Slavena, nego i od postavljanja osnova slavenske pismenosti, započinjući sastavljanje slavenske azbuke - glagoljice 855. godine. Njihovi učenici, Kliment i Naum Ohridski, preuzeli su njihovu djelatnost do kraja 9. vijeka, osnovali Ohridsku i Preslavsku književnu školu, čime je Ohrid vrlo brzo narastao u jedan od najrazvijenijih crkveno-obrazovnih i kulturnih središta Balkana, kao svojevrsna "kolijevka" slavenske pismenosti.
U 10. vijeku u Sjevernu Makedoniji se raširilo bogumilsko vjerovanje i učenje, najprije u veleško-prilepskoj oblasti, kao posljedica represivnog feudalističkog crkveno-ekonomskog sistema. Njihovo učenje se proširilo ne samo po cijeloj Sjevernoj Makedoniji, već i širom Evrope. Nakon ustanaka u Sjevernoj Makedoniji u drugoj polovini 10. vijeka, naročito protiv Bugarske 969. i Bizantije 976, formirana je sjevernomakedonska srednjovjekovna feudalna država, poznatija kao Samuilovo carstvo. Sjevernomakedonska srednjovjekovna feudalna država postojala je sve do 1018 kada su je osvojile bizantijske vojske. U 13. i 14. vijeku, Bizantija je prekinula srpski i bugarski period vlasti nad Sjevernom Makedonijom. Do kraja 14. vijeka, Sjeverna Makedonija je u potpunosti osvojena od Osmanlija, njen dotadašnji ekonomski i društveni sistem je uništen, a njen kulturni razvoj je zaustavljen i usporen. Osmanlijski sultan Mustafa III je 1767. ukinuo Ohridsku arhiepiskopiju.
Od 14. vijeka u Sjevernu Makedoniji pojačava se utjecaj srpske varijante staroslavenskog jezika. Razlog za to bilo je priključivanje sjevernomakedonske teritorije srpskoj državi. Taj utjecaj se najvećim dijelom ogledao na pravopis. Osim toga, u književnim spomenicima iz tog vremena vidljivi su tragovi savremenog standardnog makedonskog jezika. U vrijeme Osmanlijskog carstva, pismenost doživljava opadanje. Jezik Makedonaca je i dalje bio na staroslavenskoj osnovi, jer je narodni, svakodnevni govor nisu zahvatile veće i izražajnije promjene. Osim crkvenih knjiga za bogosluženje, u kojima se znatno vodilo računa na staru slavensku pismenu tradiciju, povećava se broj takvih tekstova koji su služili za čitanje širem krugu ljudi ili su predstavljali prepise za praktičnu upotrebu. U 16. vijeku se knjige štampaju u Srbiji i Veneciji, a u 17. vijeku dolazi veliki broj crkvenih knjiga štampanih u Rusiji na ruskoslavenskom jeziku.
Moderno doba
Prije Balkanskih ratova historija Sjeverne Makedonije je vezana za Makedoniju kao historijsku oblast. Neposredno prije 1913-14. godine današnja teritorija Sjeverne Makedonije je bila pod Osmanlijskim carstvom. U Prvom balkanskom ratu Srbija i Bugarska su odlučile da današnja teritorija Sjeverne Makedonije dobije status autonomije, nakon što Osmanlijsko carstvo bude poraženo. Bugarska se smatrala oštećenom pri podjeli Makedonije, te je započela Drugi balkanski rat. Pobjedom Srbije, Grčke, Rumunije i Osmansko carstvo protiv Bugarske u Drugom balkanskom ratu, Vardarska Makedonija je postala sastavni dio Srbije (1913-1915), Egejska Makedonija je pripala Grčkoj, a Pirinska Bugarskoj.[18] Međutim, Bugari su smatrali da su Makedonci Bugari, a Srbi da su Južni Srbi. Unutrašnja Makedonska Revolucionarna Organizacija – VMRO je osnovana 1893. sa ciljem da se Makedonija pripoji Bugarskoj ili da postane nezavisna. U Prvom svjetskom ratu (1914-1918), kao dio Kraljevine Srbije, Sjeverna Makedonija je bila na strani Antante, mada su Makedonci pružali podršku Bugarskoj. Okupirana je od strane Bugarske, koja je dočekana kao osloboditelj od strane domaćeg stanovništva. Poslije rata je postala dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918-1941), koja je počela da vrši srbizaciju domaćeg stanovništva. U Drugom svjetskom ratu open je bila okupirana od strane Bugarske, koja je bila član sila osovine. Zapadni dio Vardarske Makedonije je ušao u sastav Albanije. U periodu 1945-1991. federalna je jedinica SFRJ (Socijalistička republika Makedonija). U tom periodu vršena je makedonizacija slovenskog stanovništva Makedonije. Nezavisna je od 8. septembra 1991. U zapadnom dijelu Sjeverne Makedonije naseljenom pretežno Albancima 2001. je došlo je do sukoba između Albanaca i makedonske vojske i policije. Predsjednik Makedonije, Trajkovski, je 2004. poginuo u avionskoj nesreći u Bosni i Hercegovini. Naslijedio ga je predsjednik Branko Crvenkovski.
Simboli
Zastava
Državna zastava Sjeverne Makedonije usvojena je 1992. i prikazivala je sunce sa 16 zraka. Sunce je uzeto na osnovu simbola nađenog na iskopanom arheološkom nalazištu blizu Vergine u Sjevernoj Grčkoj. Porijeklo joj je nepoznato, iako se smatra da je pripadala Filipu Makedonskom. Ovo rješenje imalo je više prednosti, a glavno je da nije izazivala konflikt izmedu albanskog i slavenskog stanovništva. No istovremeno je Grčka burno reagirala, te je na njene pritiske 1995. zastava promijenjena. Sunce je ostalo, ali broj zraka je promijenjen na osam.
Grb
Grb Sjeverne Makedonije usvojen je u Narodnoj skupštini 16. novembra 2009, a zamijenio je dotadašnji grb koji je imao crvenu petokraku zvijezdu u vrhu. Opis grba Sjeverne Makedonije je sljedeći: "Grb sačinjava vijenac od klasja žita, duhana i maka, povezan trakom sa narodnim ornamentom. U centralnom prostoru nalaze se planine, rijeke, jezera i sunce; a gdje se spajaju klasovi. Ovo predstavlja bogatstvo naše zemlje, borbu i slobodu".
Grb je prvobitno usvojen 1946. godine, a nakon osamostaljenja Sjeverne Makedonije ovaj grb je zadržan, ali je legalizovan "Zakonom o državnim simbolima Republike Makedonije".
Himna
Denes nad Makedonija (makedonski: Денес над Македонија; albanski: Sot për Maqedoninë; bosanski: Danas nad Makedonijom) je makedonska nacionalna himna. Autor teksta je Vlado Maleski, a autor muzike je Todor Skalovski. Tekst himne potiče iz 1941. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, "Denes nad Makedonija" postala je popularna pjesma kod Makedonaca. Tako, pjesma postala zvanična himna Makedonije 2. augusta 1992. Tekst zvanične himne se malo razlikuje od originalnog teksta pjesme.
Pasoš
Pasoš Sjeverne Makedonije je javna putna isprava koja se makedonskom državljaninu izdaje za putovanje i boravak u inostranstvu, kao i za povratak u zemlju. Za vrijeme boravka u inostranstvu, putna isprava služi njenom imaocu za dokazivanje identiteta i kao dokaz o državljanstvu Sjeverna Makedonija. Pasoš Sjeverne Makedonije se izdaje za neograničen broj putovanja.
Politika
Sjeverna Makedonija je parlamentarna demokratija sa izvršnom vladom sastavljenoj od koalicije stranaka u jednodomnoj zakonodavnoj skupštini (makedonski: Собрание, Sobranje; albanski: Kuvendi) te nezavisnim sudskim organima na čelu s Ustavnim sudom. Zakonodavna skupština ima 120 članova a biraju se svake četiri godine. Uloga predsjednika Republike je uglavnom ceremonijalnog karaktera, a stvarna izvršna moć se nalazi u rukama premijera (predsjednika Vlade Sjeverne Makedonije). Predsjednik Republike je glavnokomandujući državnim vojnim snagama te je ujedno i predsjednik državnog vijeća sigurnosti. Predsjednik se bira svakih pet godina, a može biti biran najviše dva puta. U drugom krugu predsjedničkih izbora u Makedoniji 2024. pobijedila je Gordana Siljanovska-Davkova, kojoj je ovo prvi mandat na mjestu predsjednice.[19]
Usvajanjem novog zakona i izborima održanim 2005. funkcije lokalne vlade podijeljene su među 78 općina (makedonski: општина; albanski: komunë). Glavni grad, Skoplje, podijeljen je na 10 općina u okviru "grada Skoplja". Općine u Sjevernoj Makedoniji su jedinice lokalne samouprave. Dvije ili više susjednih općina mogu ulaziti u međusobne kooperativne sporazume. Najveće političke nesuglasice u zemlji dešavaju se između velikih etničkih političkih stranaka, koje predstavljaju albansku manjinu i većinsko makedonsko stanovništvo. Problem političke ravnoteže između ove dvije etničke zajednice doveo je i do kratkotrajnog rata 2001. nakon kojeg je postignut sporazum o podjeli političke moći. U augustu 2004. makedonski parlament je usvojio zakon o novoj administrativnoj podjeli općina, dajući veću lokalnu autonomiju Albancima u područjima gdje su oni većina.
Nakon napete predizborne kampanje, Makedonija je doživjela relativno mirnu i demokratsku promjenu vlasti nakon parlamentarnih izbora održanih 5. jula 2006. godine. Izbore je obilježila ubjedljiva pobjeda stranke desnog centra VMRO-DPMNE na čelu sa Nikolom Gruevskim. Odluka Gruevskog da u novu vladu uključi Demokratsku stranku Albanaca umjesto koalicije Demokratske unije za integraciju (DUI) i Stranke demokratskog prosperiteta, koja je osvojila većinu glasova Albanaca, izazvala je proteste u dijelovima države sa značajnijim brojem albanskog stanovništva. Ipak, kasnije je postignut dogovor između DUI i vladajuće VMRO-DPMNE u cilju prevazilaženja razmirica između dvije stranke i podrške evropskim i NATO integracijama Makedonije.[20]
Nakon prijevremenih parlamentarnih izbora 2008. VMRO-DPMNE i DUI formirali su vladajuću koaliciju u Makedoniji.[21] U aprilu 2009. održani su predsjednički i lokalni izbori koji su prošli vrlo mirno, a predstavljali su jedan od osnovnih preduslova za makedonsku aplikaciju za pridruženje EU.[22] Vladajuća konzervativna stranka VMRO-DPMNE pobijedila je na lokalnim izborima, dok je njen kandidat Đorđe Ivanov izabran za novog predsjednika države.
Administrativne podjele
Općine u Republici Sjevernoj Makedoniji su administrativne jedinice prvog reda. U augustu 2004, Republika Makedonija je reorganizovana u 84 općine. 10 od njih čine Grad Skoplje, posebnu jedinicu lokalne samouprave i glavni grad.
Najmnogoljudnija općina u Republici Sjevernoj Makedoniji je općina Kumanovo sa 105.484 stanovnika, a najmanja općina je Vraneši sa 1.322 stanovnika. Po površini, najveća općina je Prilep sa površinom od 1.194 km2, a najmanja je općina Čair sa površinom od 3,5 km2.
Republika Sjeverna Makedonija je podijeljena na 8 statističkih regiona. Jedan od regiona je Skoplje koji obuhvata Grad Skoplje i okolinu. Površina općina Aerodrom i Butel nije poznata i uključena je u površinu Skoplja. Vodene površine su 577 km2 i ne spadaju u regione i općine.
Statističke regije
.svg)
Sjeverna Makedonija je podijeljena na osam regija. Ove regije imaju statističke svrhe i te regije su:
- Skoplje
- Pelagonija
- Polog
- Istok
- Jugoistok
- Sjeveroistok
- Jugozapad
- Vardar
Općine
U augustu 2004. Sjeverna Makedonija je bila administrativno reorganizirana tako da je dobila nove 84 općine. Grad Skoplje je zasebna administrativna jedinica koja je sastavljena iz 10 općina i ujedno je glavni grad republike.
Prije 2004, Sjeverna Makedonija je imala 123 općine koje su funkcionirale od 1996 do 2004. Neke od njih su bile spojene tako da bi se dobio sadašnji broj. Ovaj proces je bio poznat kao decentralizovanje centralne vlasti. Pored novih općina, lokalna samouprava je dobila veće ovlasti i određeni nivo samoupravljanja.
Statistički, prema broju stanovništva najveća općina u Sjevernoj Makedoniji je Kumanovo sa 105.484 stanovnika, dakle najmanja općina također prema broju stanovništva je Vraneštica sa 1.322 stanovnika. S druge strane, prema ukupnoj površini najveća općina je Prilep sa 1.194 km2, a najmanja je Čair sa 3,5 km2.
Najveći gradovi
Geografija
Sjeverna Makedonija ima ukupnu površinu od 25.713 km2. Nalazi se između 40° i 43° sjeverne paralele, kao i najvećim dijelom između 20° i 23° istočnog meridijana (vrlo mali dio zemlje leži istočno od 23° meridijana). Dužina sjevernomakedonskih granica iznosi 748 km, od čega je na 62 km sa Srbijom, 159 km sa Kosovom, 148 km sa Bugarskom, 228 km sa Grčkom i 151 km sa Albanijom. Sjeverna Makedonija predstavlja jedan od glavnih tranzitnih puteva za prevoz roba iz Grčke, preko Balkana, kao i iz srednje Evrope prema jugu i istoku kontinenta. Ona je dio mnogo većeg historijskog područja, također poznatog pod istim imenom, a koji uključuju i istoimenu regiju sjeverne Grčke te provinciju Blagoevgrad u jugozapadnoj Bugarskoj.
Topografija
Sjeverna Makedonija nema izlaz na more, a geografski je vrlo jasno definirana centralnom dolinom koju je formirala rijeka Vardar, a uokvirena planinskim lancima duž granica zemlje. Reljef je uglavnom neravan, gdje Šar-planina i planina Osogovo okružuju dolinu Vardara. Tri velika jezera: Orhidsko, Prespansko i Dojransko, nalaze se na južnim i jugozapadnim granicama, a preko njih prolaze granice sa susjednim Albanijom i Grčkom. Za Orhidsko jezero smatra se da je jedno od najstarijih jezera i biotopa na svijetu.[23] Ovo područje je seizmički vrlo aktivno, a u prošlosti su se dešavali snažni zemljotresi, poput onog iz 1963. kada je Skoplje pogodio razorni zemljotres, usmrtivši preko 1.000 građana.
Sjeverna Makedonija ima i veliki broj planina. One spadaju u dva različita planinska lanca: prvi je planinski lanac Šar-planine[24][25] koja se nastavlja na zapadnovardarsko-pelagonijsku grupu planina (Baba-planina, Nidže, Kožuf i Jakupica), koja je u sklopu Dinarida. Drugi planinski lanac je lanac Osogovo-Belasica, koja pripada Rodopima. Planine koje pripadaju Šar-planini i zapadnovardarsko-pelagonijskom lancu su mlađe po postanku i znatno više od starih planina iz lanca Osogovo-Belasica. Vrh Korab na Šar-planini u blizini albanske granice sa 2.764 m je najviši vrh u Sjevernoj Makedoniji.
Hidrografija
U Sjevernoj Makedoniji postoji oko 1.100 velikih izvora vode. Njene rijeke teku u tri sliva: egejski, jadranski i crnomorski sliv.[26] Površinom je najveći egejski sliv. Obuhvata oko 87% teritorije Sjeverne Makedonije, što iznosi 22.076 km2. Najveća sjevernomakedonska rijeka, Vardar, također je i najveća rijeka ovog sliva, preko koje otiče 80% teritorije odnosno 20.459 km2. Njena dolina igra vrlo važnu ulogu i ekonomiji i komunikacijskom sistemu zemlje. Projekat pod nazivom Vardarska dolina smatra se jednim od temeljnih za strateških razvoj države.
Rijeka Crni Drim čini sliv Jadranskog mora, koji zahvata površinu od oko 3.320 km2, odnosno 13% teritorije. On dobija vodu iz Prespanskog i Ohridskog jezera. Sliv Crnog mora je najmanji sa samo 37 km2. On obuhvata sjeverni dio planine Skopska Crna Gora. Ovdje se nalazi izvor rijeke Binačka Morava, koja se ulijeva u Veliku Moravu, te dalje preko Dunava u Crno more.
Sjeverna Makedonija ima oko 50 močvara i tri velika prirodna jezera: Ohridsko, Prespansko i Dojransko jezero.
U državi postoji devet banjskih lječilišta i odmarališta: Banište, Banja Bansko, Istibanja, Katlanovo, Kežovica, Kosovrasti, Banja Kočani, Kumanovski Banji i Negorci.
Klima
Sjeverna Makedonija ima prijelaznu sredozemno-kontinentalnu klimu. Ljeta su vrlo topla i suha, dok su zime prilično hladne. Prosječna godišnja količina padavina varia od 1700 mm u zapadnim planinskim područjima do 500 mm u istočnim. Postoje tri osnovne klimatske zone u državi: umjerena sredozemna, planinska i blaga kontinentalna. Duž dolina rijeka Vardar i Strumica, u područjima Đevđelije, Valandova, Dojrana, Strumice i Radoviša, klima je umjerena sredozemna. Najtopliji gradovi u Demir Kapija i Đevđelija, gdje temperature u julu i augustu često prelaze 40 °C. Planinska klima je zastupljena u planinskim područjima zemlje, a karakteriziraju je duge i sniježne zime te kratka i hladna ljeta. Proljeće je obično hladnije od jeseni. Veći dio Sjeverne Makedonije ima umjerenu kontinentalnu klimu sa toplim i suhim ljetima i relativno hladnim i vlažnim zimama. U državi postoji oko 30 stalnih, službenih meteoroloških stanica.
Nacionalni parkovi
U Sjevernoj Makedoniji postoje tri nacionalna parka:
Ekonomija
Rangirana kao četvrta "najbolja zemlja koja provodi reforme" među 178 država koje je navela Svjetska banka 2009, Sjeverna Makedonija je provela značajne ekonomske reforme nakon proglašenja nezavisnosti.[27] Država je razvila modernu otvorenu ekonomiju sa trgovinom koja učestvuje sa preko 90% u BDP tokom posljednjih nekoliko godina. Od 1996. Sjeverna Makedonija bilježi stalni, mada spori, ekonomski rast sa rastom BDP-a od 3,1% u 2005. Ovi pokazatelji projiciraju prosječni rast BDP-a od oko 5,2% u periodu 2006-2010.[28] Vlada je uspješno potvrdila svoja nastojanja u borbi protiv inflacije, sa stopom inflacije od samo 3% u 2006. i 2% u 2007,[27] te je implementirala politiku usmjerenu na privlačenje direktnih stranih investicija i promociju razvoja malih i srednjih preduzeća. Trenutna vlada je uvela i sistem proporcionalnih poreskih stopa sa namjerom da učini zemlju više privlačnom za strane investicije. Proporcionalna stopa poreza bila je 12% u 2007. te je još smanjena na 10% u 2008.[29][30]
Međutim, i pored ovih reformi, stopa nezaposlenosti u Sjevernoj Makedoniji 2005. iznosila je 37,2%[31] dok je u 2006. ispod granice siromaštva živjelo 22% građana.[28] Sjeverna Makedonija je jedna od zemalja sa najvećim udjelom građana koji finansijski jedva preživljavaju, jer oko 72% njenih građana je izjavilo da sa svojim prihodima preživljava "uz (velike) poteškoće" ili "vrlo teško", mada je Sjeverna Makedonija, zajedno sa Hrvatskom, jedina država na zapadnom Balkanu koje nije objavila povećanje ove statistike.[32] Korupcija i relativno neefikasan pravni sistem također djeluju kao značajna prepreka uspješnim ekonomskom razvoju. Sjeverna Makedonija je i danas zemlja sa jednom od najnižih vrijednosti BDP-a po glavi stanovnika u Evropi. Pored toga, crno tržište u zemlji se procjenjuje na blizu 20% od BDP-a.[33]
U aspektu strukture, prema podacima iz 2005. tercijarni sektor (uslužni) je sačinjavao ubjedljivo najveći dio BDP-a sa 57,1%, dok je 2000. činio oko 54,2% BDP-a. Sekundarni (industrijski) sektor činio je 29,3% BDP-a, zabilježivši pad sa 33,7% koliko je iznosio 2000. godine, dok je primarni (poljoprivredni) predstavljao samo 12,9%, odnosno 12% u 2000. godini.[28] Jedna od najvažnijih grana privrede predstavlja tekstilna industrija, čineći više od polovine ukupnog izvoza Sjeverne Makedonije.[34] Drugi važni izvozni proizvodi uključuju željezo, čelik, vino i povrće.[35]
Sa 9.157 US$ BDP po glavi stanovnika računato po kupovnoj moći i indeksu ljudskog razvoja (HDI) od 0,701, Sjeverna Makedonija spada u slabije razvijene zemlje, te ima primjetno manju ekonomiju od većine bivših jugoslavenskih republika. Prema podacima Eurostata, sjevernomakedonski GDP po glavi stanovnika (prema PPP) iznosio je 36% od prosjeka Evropske unije u 2011. godini.[36]
U Sjevernoj Makedoniji postoje dva veća rudnika olovno-cinkove rude Toranica i Zletovo, koji su u vlasništvu indijske grupacije Binani.[37] Ruda se kopa na 15 otvorenih otkopa u količini od oko 500 tona dnevno.
Infrastruktura
 |
 |
| Rijeka Crni Drim | Selo Galičnik |
Sjeverna Makedonija (zajedno sa Crnom Gorom i Kosovom) spada u slabije razvijena južna područja bivše Jugoslavije. Pretrpjela je teške ekonomske prilike nakon osamostaljenja, kada se unutrašnje jugoslavensko tržište raspalo a dotacije iz Beograda prestale. Osim toga, suočila se sa istim problemima kao i ostale bivše socijalističke istočnoevropske zemlje tokom tranzicije u tržišnu ekonomiju. Njeni glavni cestovni i željeznički izvozni pravci kroz Srbiju ostali su neisplativi sa visokim tranzitnim troškovima, što je utjecalo na izvoz njene ranije vrlo profitabilne industrije povrća u Njemačkoj i srednju Evropu. Sjevernomakedonsko telekomunikacijsko tržište zabilježilo je godišnji rast od 63,8% tokom 2007. što predstavlja najbrže rastuće područje u jadranskoj regiji.[38]
Sjeverna Makedonija je po svom položaju kontinentalna zemlja u sredini Balkanskog poluostrva, pa su i glavne saobraćajne veze u zemlji one povezuju različite delove poluostrva (transbalkanske veze). Posebno je važna veza sever-jug Vardarskom udolinom, koja povezuje Grčku sa ostatkom Evrope.
Ukupna dužina železničke mreže u Makedoniji je 699 km. Najvažnija železnička linija je pruga na liniji granica sa Srbijom - Kumanovo - Skoplje - Veles - Đevđelija - granica sa Grčkom. Od 2001. godine gradi se pruga Beljakovci - granica sa Bugarskom, čime će se dobiti neposredna veza Skoplje - Sofija. Najvažnije železničko čvorište u zemlji je Skoplje, a ostala dva su Veles i Kumanovo.
Trgovina i investicije
Izbijanje ratova u bivšoj Jugoslaviji i uvođenje sankcija Srbiji i Crnoj Gori prouzrokovalo je ogromnu štetu privredi Sjeverne Makedonije, jer je Srbija činila oko 60% njenog tržišta prije raspada Jugoslavije. Kada je Grčka uvela trgovački embargo na Makedonijom 1994/95. makedonska privreda je doživjela dodatni udarac. Određeno olakšanje donio je kraj rata u Bosni i Hercegovini u novembru 1995. i ukidanje grčkog embarga, ali su Kosovski rat 1999. i albanska kriza 2001. doveli do daljnje destabilizacije.
Nakon završetka grčkog embarga, Grčka je postala najvažniji poslovni partner zemlje. Mnoge grčke kompanije su kupile kompanije u Makedoniji koje su nekad bile u državnom vlasništvu,[39] poput rafinerije nafte Okta, prehrambene kompanije "Žito Luks", rudnika mramora u Prilepu, tekstilnih postrojenja u Bitoli itd. zapošljavajući oko 20 hiljada ljudi. Drugi ključni trgovački partneri Sjeverne Makedonije su, između ostalih, Njemačka, Italija, SAD, Slovenija, Austrija i Turska.
Obrazovanje
Prema zakonima Sjeverne Makedonije, obrazovanje je svima dostupno pod jednakim uvjetima. Osnovno obrazovanje je obvezno, djeca koja pohađaju osnovnu školu u dobi od 6 ili 7 godina. Obrazovni je sustav prošao značajne reforme u 2000-ima i u skladu je sa standardima Evropske unije i Bolonjskim procesom .
Visoko i visoko obrazovanje omogućeno je na fakultetima, fakultetima i umjetničkim akademijama. Postoje četiri državna sveučilišta u Sjevernoj Makedoniji: Sveučilište u Skoplju, Sveučilište Goce Delcev u Štipu, Sv. Klementa Ohridskog Bitola i Državno sveučilište Tetovo, a postoji nekoliko privatnih sveučilišta.
Sveučilište Sv. Ćiril i Metod najstarije je i najveće sveučilište u Sjevernoj Makedoniji , sa sjedištem u Skoplju . Osnovana je 24. aprila 1949. godine . godine s tri fakulteta i sastoji se od 23 fakulteta, 5 instituta i 4 javne znanstvene ustanove, kao i 6 ostalih organizacija koje surađuju sa Sveučilištem
Turizam
Turizam je važan dio ekonomije Sjeverne Makedonije. Veliki broj prirodnih i kulturnih atrakcija u državi čine je poželjnim odredištem za posjetioce. Godišnji broj turista dostiže oko 700 hiljada.[40] 2011 godine, zemlja je posjetilo gotovo 262 tisuća stranih turista , posebno iz susjednih zemalja poput Grčke, Srbije i Albanije, ali i zemlje zapadne Evrope i SAD-a Sjeverna Makedonija, iako nije otvorena, ima neki turistički potencijal zahvaljujući svojim planinama i netaknutoj prirodi, istaknutim u tri nacionalna parka u zemlji. Turistički grad zemlje je Ohrid , na popisu svjetske baštine od UNESCO-a . Grad je poznat po jezeru obrubljenom s nekoliko plaža i mnogim historijskim spomenicima. Skoplje je , politički i gospodarski kapital, izgubilo je većinu svoje baštine u potresu 1963. godine, ali još uvijek održava osmanski okrug s džamijama, kao i tvrđavu i muzeje nacionalnog stasa
Vojska
Vojska RepublikeSjeverne Makedonije (VRM) je naziv za oružane snage Republike Sjevrne Makedonije. VRM je strateško organizovana kao kopnena vojska s vojnom avijacijom i vojnom riječnom flotom kao podrškom kopnenoj vojsci. Makedonska vojska je profesionalna i služenje vojnog roka je na dobrovoljnoj bazi. Ranije vojni rok trajao je 6 mjeseci, a civilno služenje 14 mjeseci. Postoji Kumanovski korpus, Bitolski korpus, Skopski korpus i Vojna avijacija.
Politika nacionalnih obrambenih snaga sastoji se od:
- očuvanja samostalnosti i suverenosti Republike Makedonije,
- zaštite integriteta makedonskog kopnenog teritorija, zračnog prostora i teritorijalnih voda te
- odbrane nacionalnog Ustava.
Međunarodne integracije
Pristupanje Evropskoj uniji
Na sastanku održanom 15. i 16. novembra 2005., Evropsko vijeće Republici Sjevernoj Makedoniji dodijelilo je status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji .
Od 19. decembra 2009. godine, građani Sjeverne Makedonije više ne trebaju vize za ulazak u šengenski prostor.
26. juna 2018. Vijeće za opća pitanja EU usvojilo je "Zaključke o procesu stabilizacije i pridruživanja između Europskog i zapadnog Balkana koji uključuju Republiku Sjevernu Makedoniju" .Evropsko vijeće odobrilo ih je 28. juna iste godine.
EU je također zatražio od Sjeverne Makedonije da riješi ključna neriješena pitanja sa Grčkom. Glavni problem dviju zemalja bio je naziv "Makedonija", jer ga Grčka strana nije podržavala volju istoimene grčke zemlje. Grčki i makedonski ministri vanjskih poslova 18. juna 2018. potpisali su takozvani Prespanski sporazum , u kojem su se obvezali riješiti to pitanje. Potpisima su prisustvovali i premijeri Aleksis Cipras i Zoran Zaev . 11. januara 2019. makedonski parlament glasao je potrebnom dvotrećinskom većinom za novo ime zemlje - Sjeverna Makedonija.Odluka Parlamenta izazvala je velik otpor u zemlji, a međunarodna javnost pozdravila je odluku, a 18. juna 2019. Evropsko vijeće . Međutim, iako su i Sjeverna Makedonija i Albanija ispunile svoja obećanja, Evropsko vijeće nije uputilo zeleno svjetlo za pregovore o pristupanju. Sjeverna Makedonija je u povoljnijem položaju u odnosu na Albaniju. Obećana potvrda pregovora o pristupanju trebala bi se dogoditi u oktobru 2019,no 18.oktobra čelnici zemalja članica Evropske unije nisu se suglasili oko prijedloga da se otpočnu pristupni pregovori sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom i nakon duge i burne rasprave protekle noći nisu usvojili nikakve zaključke o proširenju.
NATO integracije
Pristupanje Sjeverne Makedonije Sjevernoatlantskog saveza (NATO) trenutno je u toku. Poziv NATO-a na Sjevernu Makedoniju koju je blokirala Grčka na samitu u Bukureštu 2008. godine . Nacije su se složile da će zemlja dobiti poziv nakon što se riješi spor oko imena Makedonije. Grčka smatra da ustavno ime svog komšije podrazumijeva teritorijalne težnje protiv vlastite regije Makedonije. Nakon veta, Grčka je tužena na Međunarodnom sudu pravde zalažući upotrebu oznake "Bivša jugoslovenska republika Makedonija" kao prihvatljive opcije za ulazak u NATO, dok Grčka tvrdi da je to bila kolektivna odluka NATO-a da ne poziva Makedoniju i stoga privremeni sporazum potpisan između dvije zemlje se nije dogodio, prekršen je. Grčka također može blokirati pristup Sjeverne Makedonije Evropskoj uniji osporavanjem imena. Tadašnja sekretarka američkog State Departmenta Hillary Clinton pozvala je Makedoniju i Grčku da nađe "prihvatljivo rješenje" oko spora, tako da se Makedonija slobodna pridruži NATO-u 2014. godine, prije 65. godišnjice od svog osnivanja, NATO je objavio da neće ponuditi novo članstvo toj organizaciji te godine. Neki analitičari, poput Jorgea Beniteza iz think-tanka Atlantskog vijeća , tvrdili su da je to nevoljkost dijelom posljedica nove sigurnosne klime nakon ruske aneksije Krima.
Nakon dogovora u junu 2018. o preimenovanju zemlje u "Republika Sjeverna Makedonija", NATO je razmotrio mogućnost produženja poziva toj zemlji da prisustvuje njegovom samitu 11. i 12. jula. NATO je 11. jula 2018. pozvao Republiku Makedoniju da započne pregovore o pristupanju rekavši da bi se zemlja mogla pridružiti organizaciji nakon što se pitanje imena završeno. Dana 6. februara 2019, stalni predstavnici u NATO zemalja članica potpisali su protokol o pristupanju Sjeverne Makedonije u NATO. Sjeverna Makedonija je postala članica NATO-a 27. marta 2020.[41][42]
Demografija
Prema podacima sa posljednjeg popisa 2002. u Sjevernoj Makedoniji je živjelo 2.022.547 stanovnika.[43] Prema posljednjim zvaničnim procjenama iz 2009. broj stanovnika se nije znatnije promijenio i iznosi 2.050.671.[44] Prema posljednjem popisu, najveća etnička grupa u državi su Makedonci. Drugi po brojnosti su Albanci koji su u većini uglavnom u sjeverozapadnom dijelu zemlje. Prema nekim nezvaničnim procjenama, u Sjevernoj Makedoniji živi oko 260 hiljada Roma.[45]
| Religije u Sjevernoj Makedoniji[1] | ||||
|---|---|---|---|---|
| % | ||||
| Pravoslavlje | 64.7 | |||
| Islam | 33.3 | |||
| drugi kršćanski pravci | 0.3 | |||
Religija
Pravoslavlje je najdominantnija religija u Sjevernoj Makedoniji, kojoj pripada oko 64,7% stanovništva, od čega većina pripada Makedonskoj pravoslavnoj crkvi. Osim njih, u državi živi i oko 0,37% pripadnika drugih kršćanskih pravaca. Muslimani čine oko 33,3% stanovništva. Sjeverna Makedonija je peta država u Evropi po udjelu muslimana u stanovništvu, nakon Turske (96%), Kosova (90%), Albanije (60%) i Bosne i Hercegovine (51%).[46] Većina muslimana u Makedoniji su Albanci, Bošnjaci, Turci i Romi, mada ima i mali broj muslimana Makedonaca. Ostalih 1,63% stanovništva po popisu iz 2002. nije se izjasnilo o religiji.[33]
U državi je prema podacima iz 2011. bilo 1.842 crkve i 580 džamija.[47] Pravoslavne i islamske religijske zajednice imaju osnovane vjerske škole u Skoplju. U glavnom gradu postoji i pravoslavni teološki koledž (sjemenište). Makedonska pravoslavna crkva ima jurisdikciju nad 10 provincija (sedam u državi i tri u inostranstvu), 10 episkopa i oko 350 sveštenika. U svim crkvenim provincijama se godišnje krsti oko 30.000 vjernika.
Između Makedonske i Srpske pravoslavne crkve postoje određene tenzije, nastale nakon što se Makedonska odvojila i proglasila autokefalnost 1967. godine. Nakon što su pregovori između dvije crkve zaustavljeni, Srpska pravoslavna crkva je priznala samo grupu koju je predvodio Zoran Vraniškovski, bivši makedonski episkop, koji je postavljen na čelu Ohridske arhiepiskopije kao arhiepiskop Jovan VI Ohridski. Reakcije Makedonske pravoslavne crkve bile su prekid svih odnosa sa novim ohridskim arhiepiskopom i zabrana ulaska svim episkopima SPC na područje Makedonije. Arhiepiskop Jovan je uhapšen i zatvoren 18 mjeseci zbog klevete Makedonske pravoslavne crkve i vrijeđanja vjerskih osjećanja lokalnog stanovništva, jer je navodno dijelio kalendare i pamflete Srpske pravoslavne crkve.[48]
Jezici
U Sjevernoj Makedoniji u službenoj su upotrebi dva jezika na državnoj razini: makedonski, čije je postojanje potvrđeno Prespanskim sporazumom iz 2018., i albanski. Zakonom o jezicima, koji je stupio na snagu u siječnju 2019., predviđeno je da se makedonski jezik koristi kao službeni u svim aspektima na cijelom teritoriju države i u međunarodnim odnosima, dok se albanski koristi kao ko-službeni jezik na državnoj razini (dvojezičke table na državnim institucijama), ne računajući odbranu, središnju policiju i monetarnu politiku, te na razini lokalne samouprave, gdje ima ima od 20% govornika tog jezika.
Flora i fauna
Biljni svijet u Sjevernoj Makedoniji predstavlja oko 210 biljnih porodica sa 920 rodova te oko 3.700 biljnih vrsta. Najrasprostranjenija je grupa cvjetnica sa oko 3.200 vrsta, koje slijede mahovine sa 350 vrsta te paprati sa 42 vrste.
Fitogeografski, Sjeverna Makedonija pripada ilirskoj provinciji cirkumborealne oblasti unutar borealnog kraljevstva. Prema WWF-u i digitalnoj karti evropskih ekoloških regija koju je izradila EEA (Evropska agencija za okolinu), teritorija Sjeverne Makedonije se može podijeliti na četiri eko-regije: mješane šume Pindskih planina, mješane šume Balkana, mješane šume Rodopa i egejski sklerofiti i mješane šume.
Nacionalni park Pelister kod Bitole je poznat po prisustvu endemskog sjevernomakedonskog bora, kao i drugih 88 vrsta biljaka koje predstavljaju gotovo 30% sjevernomakedonske dendroflore. Šume sjevernomakedonskog bora na Pelisteru se mogu podijeliti na dvije zajednice: šume bora sa papratima i šume sa čempresima. Sjevernomakedonski bor, jedna posebna vrsta četinarskog drveta, je relikt tercijarnog biljnog svijeta, a bor molika sa pet iglica prvi put je pronađen i opisan na Pelisteru 1893. godine.
U sjevernomakedonskim šumama također raste i sjevernomakedonski hrast (Quercus trojana), tužne vrbe, bijele vrbe, topole, brijestovi i druge vrste drveća. Na bogatim pašnjacima i livadama Šar-planine, Mavrova i Bistre raste još jedna biljka karakteristična za Sjevernu Makedoniju - mak. Kvalitet gustog soka maka se u svijetu mjeri jedinicama morfina. Dok kineski opijum sadrži osam tih jedinica i smatra se visoke kvalitete, indijski opijum sadrži sedam, a turski opijum samo šest, makedonski opijum sadrži punih 14 jedinica morfina i jedan je od najkvalitetnijih vrsta opijuma na svijetu.[49]
Životinjski svijet Sjeverne Makedonije je veoma bogat i uključuje vukove, medvjede, lisice, jelene, vjeverice, divlje svinje i divokoze. Vrlo rijetko može se pronaći i ris u planinama zapadne Sjeverne Makedonije, dok jelena ima u području Demir Kapije. Tri velika jezera u zemlji predstavljaju odvojene životinjske zone, što je naznaka dugotrajne teritorijalne i vremenske izolacije. Životinjski svijet Ohridskog jezera je ostatak ranije ere, a poznato je po svojim ribama, između ostalih ohridskoj pastrmci (Salmo letnica), krkušama, pižorima i drugim. Također, ovo jezero je poznato i po određenim vrstama puževa, čije je porijeklo datirano na 30 miliona godina. Slične vrste se mogu naći još samo u Bajkalskom jezeru. Ohridsko jezero je u zoološkim studijama poznato i po jegulji i njenom čudesnom ciklusu razmnožavanja. Ona dolazi u Ohridsko jezero iz dalekog Sargaškog mora, te u Ohridskom jezeru ostaje u dubinama 10-tak godina. Kada spolno sazrije, neobjašnjivim instinktom jegulja u jesen polazi nazad na mjesto svog rođenja. Tamo polaže jaja i umire, da bi njeni potomci ponovili ciklus.
Kultura
Sjeverna Makedonija ima bogato kulturno naslijeđe u umjetnosti, arhitekturi, poeziji i muzici. U njoj se nalazi brojna antička, zaštićena vjerska mjesta. Poetski, filmski i muzički festivali se održavaju svake godine. Stilovi sjevernomakedonske muzike su se razvijali po snažnim utjecajem bizantijske crkvene muzike. Sjeverna Makedonija ima i znatan broj očuvanih bizantijskih freski, uglavnom iz perioda od 11. do 16. vijeka. Postoji nekoliko hiljada kvadratnih metara tako očuvanih fresaka, najvećim dijelom u vrlo dobrom stanju, a predstavljaju remek-djela makedonske škole crkvenog slikarstva.
Drugi važni kulturni događaji u Sjevernoj Makedoniji su Ohridski ljetni festival klasične muzike i drame, Struške večeri poezije, na kojima se okupljaju pjesnici iz više od 50 država svijeta, Međunarodni festival kamere u Bitoli, Otvoreni teatar mladih, Jazz festival u Skoplju i drugi. Sjevernomakedonska opera otvorena je 1947. izvedbom Cavalleria rusticana u režiji Branka Pomorišca. Svake godine, održavaju se Majske operske večeri u Skoplju u trajanju od 20 dana. Prvi performans Majske opere bio je Car Samuilo u maju 1972. koju je napisao Kiril Makedonski.[50]
Među najpoznatijim muzičarima u Sjevernoj Makedoniji, koji su postali poznati i van granica države, kao i u zemljama bivše Jugoslavije, su Usnija i Esma Redžepova, Toše Proeski, Kaliopi, Vlatko Stefanovski sa rock grupom Leb i sol i drugi.
_(3).jpg)
Gastronomija
Sjeverno makedonska kuhinja tradicionalna je kuhinja Sjeverne Makedonije .Klasificiraa je kao balkanska kuhinja , odražava mediteranske i bliskoistočne utjecaje i dijeli karakteristike drugih balkanskih kuhinja. Relativno topla klima u zemlji osigurava povoljne uvjete za rast raznog povrća, bilja i voća. Sjeverno makedonska kuhinja također privlači pažnju raznolikošću i kvalitetom lokalnih alkoholnih pića poput mliječnih proizvoda , vina i rakije .
Tavče gravče i Mastika smatraju se nacionalnom hranom i pićem sjeverne Makedonije.
Sport
Nogomet i rukomet su najpopularniji sportovi u Sjevernoj Makedoniji. Nogometna reprezentacija Sjeverne Makedonije je pod kontrolom Nogometne federacije Sjeverne Makedonije (FFSM). Domaće utakmice igrau na Telekom Areni u Skoplju. Osim nogometa, rukomet je također veoma važan sport u zemlji. Kometal Skoplje je 2002. osvojio EHF Evropsku ligu prvaka za žene. Evropsko prvenstvo u rukometu za žene je održano u Sjevernoj Makedoniji 2008. godine. Utakmice su odigrane u Skoplju i Ohridu. Ženska rukometna reprezentacija Sjeverne Makedonije je na tom prvenstvu osvojila sedmo mjesto.
Košarkaška reprezentacija Sjeverne Makedonije predstavlja Sjevernu Makedoniju u međunarodnim košarkaškim takmičenjima. Reprezentaciju kontrolira Košarkaška federacija Sjeverne Makedonije, koja je osnovana 1992. a pridružila se FIBA 1993. godine. Sjeverna Makedonija je učestovala na tri Eurobasketa od svog osnivanja, a najbolji rezultat je osvojeno 4. mjesto na Eurobasketu 2011. Svoje domaće utakmice igra u Areni "Boris Trajkovski" u Skoplju.
U ljetnim mjesecima održava se Ohridski plivački maraton. Održava se svake godine na Ohridskom jezeru. Tokom zime, u Sjevernoj Makedoniji su otvoreni brojni zimski sportski centri. Sjeverna Makedonija također redovno učestvuje i na Olimpijskim igrama. Učešće na Igrama organizira Sjevernomakedonski olimpijski komitet.[51]
Mediji
Makedonski ustav jamči slobodu štampe i izražavanja. Makedonska radio televizija nacionalna je televizija Sjeverne Makedonije, osnovana 1993. godine od Skupštine Republike Sjeverne Makedonije. Sjeverno Makedonska radio televizija emitira televizijski program s pet kanala, kao i tri radijska programa. Ostale poznate komercijalne televizijske stanice su Sitel i Kanal 5 , obje sa sjedištem u Skoplju.
Sjeverno- makedonska novinska agencija (MIA) je novinska agencija Sjeverna Makedonija. Nova Makedonija najstariji je dnevni list objavljen u Sjevernoj Makedoniji. Glasnik je osnovan na temelju Odluke predsjedništva ASNOM- a . Prvo izdanje objavljeno je 29. oktobra 1944. godine . u selu Gorno Vranovci , a prvi glavni urednik bio mu je Vasil Ivanovski. Zgrada, u kojoj se nalazila štamparija u selu, obnovljena je u muzej nakon rata. Glavni štampani mediji su Večer, Utrinski Vesnik i Dnevnik. Manjine također imaju svoje medije, a albanski tisak ima značajan udio u zemlji.
Muzika
Sjeverna Makedonija ima bogatu tradiciju folklora i narodne muzike. Narodna igra kolo ili oro je najomiljeniji vid folklora u Sjevernoj Makedoniji i razlikuje se od regije do regije. Najvažniji predstavnici makedonske narodne muzike su: Aleksandar Šarievski, Vaska Ilieva, Jonče Andonov, Duet Selimova Želčeski, Goce Nikolovski, Vojo Stojanovski i Esma Redžepova. Tanec je profesionalni folklorni ansambl iz Skoplja, osnovan 1949. s ciljem prikupljanja, očuvanja i predstavljanja makedonskog folklora, kulture i tradicije. Pece Atanasovski je bio poznati stoper, vođa orkestra i izvođač makedonske narodne muzike. Po njemu je nazvan Festival narodnih instrumenata i pjesama.
Najpopularniji rock sastav u zemlji su Leb i sol, koji u svojim pjesmama njeguje makedonsku narodnu muziku pomiješanu sa rock i jazz rock muzikom. Tu su još i jazz rock grupa Den za den, te avangardna rock grupa Mizar, koji su bili jedan od pionira tamnog zvuka i prva uspješna muzička grupa sa područja bivše Jugoslavije koja je objavila album na makedonskom jeziku. Pop muzika ima značajno mjesto s izvođačima kao što su: Toše Proeski, Karolina Gočeva i Elena Risteska. Sjeverna Makedonija ima nekoliko velikih muzičkih festivala kao što su Skoplje Jazz Festival, Zlatni slavej i Folk Fest Valandovo, koji je prvi put održan 1985. godine.
Na natjecanju za Pjesmu Evrovizije Sjeverna Makedonija sudjeluje od 1998. godine sa natjecanjem u britanskom gradu u Birminghamu. Prvi pokušaj sjeverne Makedonije na natjecanju za pjesmu Eurovizije bio je 1996. godine s grupom Kaliopi i pjesmom "Samo ti", međutim, nije uspjela proći predselekciju, što je spriječilo ovu zemlju da debitira te godine. Najveći uspjeh koji je Sjeverna Makedonija pokazala u Tel Avivu je 2019. godina kad je Tamara Todevska završila na 8. mjestu pjesmom "Ponosna"
Filatelija
Filatelija u Makedoniji počinje 8. septembra 1992. povodom godišnjice nezavisnosti.
Marke makedonskog revolucionarnog komiteta 1906. godine
1906. godine dolazi prvi put do izdavanja poštanskih markica u Makedoniji. Marke izlaze u vrijednosti od 10, 20 para, 1, 5, 10, 15, i 25 groša. Na njima je prikazan lav i marke su dvojobno štampane. Ime države napisano je ćirilicom, a Makedonija sa ruskim Я na kraju MAKEДOНИЯ. Marke zbog gušenja ustanka nisu ušle u opticaj, i nije poznat broj otisnutih markica. Smatraju se zapravo prvim markama Makedonije, ali zbog gotovo neznatne količine nisu poznate na tržištu.
Marke sa likom žene koja moli za pomoć su zapravo pretisak bugarskih marki iz 1902. godine i smatraju se privatnim izdanjima Makedonskog revolucionarnog komiteta u Bugarskoj. Vrijednost im je 10, 20, 30 stotinki i 1 lev.
Sjeverna Makedonija od 1992. do danas
Nakon otcjepljenja od bivše Jugoslavije u novembru 1991. godine, makedonska pošta koristi i dalje marke bivše države. Vrijednosti su kao i novac i dalje izražene u jugoslovenskom dinaru, sve do uvođenja nove makedonske valute denar, koji se mijenja u razmjeri 1:1 26. aprila 1992 godine. 8. aprila 1993. godine Makedonija je primljena u Ujedinjene Nacije pod nazivom Bivša jugoslovenska republika Makedonija. Taj se naziv koristi samo u službenim inozemnim izvorima, dok na markama Makedonije izlazi jednostavno njeno ime Makedonija.
Od 12. jula 1993. godine Makedonija je članica Svjetskog poštanskog saveza UPU.
Prva marka izlazi 8. septembra 1992. godine i na njoj su autoportreti drvorezaca Petra i Makarija, sa ikonostasa crkve Svetog Jovana Bigorskog u Debru. Marka ima vrijednost od 30 denara i izdata je u količini od 2.000.000 primjeraka. Te godine izlaze samo tri marke i sve tri su religioznog sadržaja sa likovima sa freski iz 15 i 16-og vijeka. Svi natpisi na marka su štampani ćirilicom i nominalna vrijednost marki se kreće do 500 denara.
Marke Makedonije su u početku religioznog sadržaja, sa najčešćim motivima ikona iz makedonskih manastira, ali i obilježja makedonske državnosti, historije VMRO-a, 90-godišnjice Ilindena, kao i osoba iz makedonske historije i kulture. Nakon nekoliko izdanja sa freskama, interesantna su izdanja sa motivima prirode, riba, biljaka, insekata i životinja iz Makedonije. Izdanje Arhitektura sa motivima kuća u Makedoniji, koje je kao trajno izdanje gotovo neizbježno u kolekcijama sakupljača makedonskih markica, predstavlja kuće iz raznih dijelova Makedonije.
Serija se sastoji od desetak različitih markica i počinje 1998. godine sa prikazom kuća iz Maleševija, Krakornice, Novog Sela, Jablanice, Konopnice, Ambara, Galičnika, Svekana, Tetova, Zdunja... Motivi prikazuju raznolikost makedonske arhitekture koja na relativno malom području prikazuje spoj osmanske, grčke i evropske arhitekture. Područje nedovoljno istraženo i vrlo interesantno u stručnim krugovima.
Raznolikost nacionalnosti i suživota sa albanskim stanovništvom islamske vjeroispovjesti prikazano je 4. oktobra 1995. godine markom sa motivom džamije u Tetovu. Marka ima vrijednost 15 denara i prikazuje unutrašnjost džamije.
Bogatsvo makedonske kulture prikazana je na seriji iz 2003. godine pod nazivom Muzički instrumenti iz Makedonije. Serija ima četiri vrijednosti i to 9, 10, 12 i 50 denara. Na njima su prikazani gajde, tambura čiftelija, kemene i tapan. Za filateliju je interesantno da postoji marka sa pogrešno odštampanom godinom izdanja na marki od 20 denara i gdje je kao godina izdanja štampana 203. godina.
Osim redovitih izdanja za Božić, makedonska pošta izdaje marke sa motivima na kojia se nalaze Kosta Racin, Grigor Prličev, Nikola Vapcarov, Goce Delčev, Georgi Puleski, Gorče Petrov, Vera Ciriviri-Trena, majka Teresa, Dimitrije Čupovski, Partenije Zografski.
Također spomena vrijedna su izdanja iz prirode koja izlaze skoro svake godine i prikazuju prirodu u Makedoniji, gljive, životinje, insekte, cvijeće, ptice, kao i izdanja sa narodnom nošnjom iz Makedonije, kao i prigodna izdanja povodom Olimpijskih igara.
Praznici i blagdani
Državni praznici i blagdani u Republici Sjevernoj Makedoniji su:
| Datum | Bosanski prijevod | Makedonski naziv | Napomena |
|---|---|---|---|
| 1–2. januar | Nova godina | Нова Година | |
| 7. januar | Prvi dan Božića | Прв ден Божик | |
| mart/april | Veliki petak | Велики Петок | |
| mart/april | Uskrs | Прв ден Велигден | |
| mart/april | Uskršnji ponedjeljak | Втор ден Велигден | |
| 1. maj | Praznik rada | Ден на трудот | |
| 24. maj | Dan svetog Ćirila i Metodija | Св. Кирил и Методиј, Ден на сèсловенските просветители | |
| 2. august | Dan Republike | Ден на Републиката | Dan kad je osnovana republika 1944, također i Ilindanski ustanak 1903. |
| 8. septembar | Dan nezavisnosti | Ден на независноста | Dan proglašenja nezavisnosti od SFR Jugoslavije |
| 11. oktobar | Dan ustanka | Ден на востанието | Početak antifašističkog ustanka tokom Drugog svjetskog rata 1941. |
| 23. oktobar | Dan makedonske revolucionarne borbe | Ден на македонската револуционерна борба | Dan kada je osnovana IMRO 1893. |
| 1. ševval | Ramazanski bajram | Рамазан Бајрам | |
| 8. decembar | Dan svetog Klementa Ohridskog | Св. Климент Охридски |
Galerija
Crkva svetog Jovana - Kaneo.
Crkva svete Sofije u Ohridu.
Nacionalni park Pelister.
Širok sokak u Bitoli.
Planina Korab.
Šar planina.
Kratovo.
Plaža Ljubaništa u blizini Ohrida.
Ohrid i Ohridsko jezero.
Manastir Velusa u blizini Strumici.
Dojransko jezero.
Džamija Išak Bej.
Također pogledajte
Reference
Vanjski linkovi
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
