Plankton

Plankton (grč. πλαγκτός – planktos = lutati, lutalica, lebdjeti) je raznolika skupina organizama koji žive u velikim vodenim komoleksima i ne mogu plivati protiv struje.^[1] Pojedinačni organizmi koji čine plankton nazivaju se plankteri. Oni su ključni izvor hrane mnogim malim i velikim vodenim organizmima, kao što su bivalve, ribe i kitovi.^[2]

Fotomontaža of planktonskih organizama
Šesr relativno velikih, različito oblikovanih organizama sa desetak malih svijetlih tačaka u tamnoj pozadini
Neki organizmi imaju antene duže od samog tijela

Planktonski organizmi uključuju bakterije, archaea, alge, protozoa I ploveće ili lebdeće životinje koje naseljavaju – naprimjer – pelagijsku zonu okeana, jezera, ili slatkovodnih masa . U osnovi, plankton je definiran njihovom ekološkom nišom, a ne bilo kojom filogenetskom ili taksonomskom klasifikacijom.

Iako su mnoge planktonske vrste mikroskopske veličine, "plankton" uključuje organizme širokog raspona dimenzija, uključujući velike organizme poput meduza.^[3]

Tehnički, pojam ne uključuje organizme na površini vode koji se nazivaju pleuston – ili one koji u vodi aktivno plivaju, a koji se nazivaju nekton.

Terminologija

[[slika:Diatoms through the microscope.jpg|thumb |left|Neke morske diatomeje – ključna su fitoplanktonska grupa
Fotografija uglavnom prozirnih diatomeja različitih oblika: jedan podsjeća na kiflu, drugi na kratku traku, treće izgledaju poput sićušnih kajaka ^[4]

Termin plankton u osnovi ima pomenutu starogrčku riječ koju je uveo Victor Hensen, 1887.^[5][6] Iako su neki oblici sposobni za neovisno kretanje i mogu plivati stotine metara vertikalno u jednom danu (ponašanje nazvano dnevna vertikalna migracija), njihov vodoravni položaj prvenstveno određuje kretanje okolne vode, a plankton obično teče s okeanskim strujama. To je u suprotnosti s nektonskim organizmima, poput riba, lignji i morskih sisara, koji mogu plivati protiv toka okoline i u nji+oj kontrolirati svoj položaj.

Unutar planktona holoplankton provode čitav svoj životni ciklus kao plankton (npr. većina algi, kopepode, salpe i neke meduze). Suprotno tome, meroplankton kao plankton je samo dio svog života (obično faza larve), a zatim napreduju ili u nektonske organizme (plivanje) ili bentonski ostaju na morskom dnu. Primjeri meroplanktona uključuju larve morskih ježeva, morskih zvijezda, rakova, morskih crva i većine riba.^[7]

Abundancija (relativna učestalost) i rasprostranjenje planktona ovise o raspoloživim hranjivim tvarima, stanje vode i o količini drugog planktona.^[8]

Naučno područje za proučavanje planktona naziva se planktologija, a planktonska individua naziva se planktorom.^[9] Pridev „planktonski“ široko se koristi u naučnoj i popularnoj literaturi i općenito je prihvaćen pojam. Međutim, s gledišta.^[10]

Na bosanskom, imenica plankton ima samo jedninu, pa se i za jedinku i cjelokupnu grupu upotrebljava samo odrednica plankton.

Prehrambeno-trofijske grupe

Amfipoda (Hyperia macrocephala)
Fotografija pretežno prozirnog stvorenja sa više nogu, poput bube

Plankton se uglavnom dijeli u široke funkcionalne ili trofijske grupe:

• Fitoplankton (od grčkog fiton = biljka) su autotrofne prokariotske ili eukariotske alge koji žive u blizini vodene površine gdje je dovoljno svjetlosti da podrži fotosintezu. Među važnije grupe spadaju diatomeje, cijanobakterije, dinoflagelate i kokolitofore.
• Zooplankton (od grčkog zoon ili životinja) uključuje male protozoa ili metazoa (npr. raćiće i druge životinje koje se hrane drugim planktonom. Neke od jaja i larvi većih nektonskih životinja, poput riba, rakova i anelida, su također ovdje uključene.
• Bakterioplankton uključuju bakterije i arheje, koji imaju važnu ulogu u remineralizaciji organskog materijala niz vodeni stub (prokariotski fitoplankton je također bakterioplankton).
• Mikoplankton uključuju gljive i organizmima sličnim gljivicama, koji su poput bakterioplanktona takođe značajni u remineralizaciji u ciklusu hranjivih sastojaka.^[11]
• Mikotrofi: Plankton je tradicijski kategoriziran kao grupe proizvođača, potrošača i reducenata (reciklaže), ali neki mogu imati koristi od višenego samo jednog trofijskog nivoa. U ovoj mješovitoj strategiji ishrane – poznatoj kao mix+ksotrofija – organizmi djeluju i kao proizvođači i potrošači, bilo istovremeno, ili prelazeći između ovih načina prehrane kao odgovor na okolne uslove. To omogućava upotrebu fotosinteze za rast kada hranjivih sastojaka i svjetla ima dovoljno, ali prelazak na konzumiranje fitoplanktona, zooplanktona ili jedno drugo kada su uslovi za rast loši. Miksotrofi su podijeljeni u dvije grupe; konstitutivni mikrosrofi, CM, koji su u stanju samostalno vršiti fotosintezu, i nekonstitutivni mikrosrofi, NCM-ovi, koji koriste fagocitozu za hvatanje fototronog plijena koji se ili zadržavaju u živoj ćeliji domaćina koji imaju koristi od njegove fotosinteze, ili oni vare svoj plijen, pored plastida koji i dalje vrši fotosintezu (kleptoplastija).^[12]

Prepoznavanje važnosti miksotrofije kao ekološke strategije je sve veće,^[13] kao i šire uloge koju ovo može imati u morskoj biogeohemiji.^[14] Studije su pokazale da su mikrosrofi mnogo važniji za morsku ekologiju nego što se ranije pretpostavljalo i da sadrže više od polovine mikroskopskog planktona.^[15][16] Njihova prisutnost djeluje kao tampon koji sprečava kolaps ekosistema tokom vremena sa malo i bez svjetla.^[17]

Veličina grupa

Makroplankton: Puž Janthina janthina (s plutajućim mjehurićima) na plaž u Mauiu

Plankton se također često opisuje u terminima veličine organizama.^[18] Usually the following divisions are used:

Grupa	Raspon veličine     (Ekvivalent sfernog dijametra: ESD)	Primjeri
Megaplankton	> 20 cm	Metazoa; npr. meduze; Ctenophora; salpe pirosome (pelaške Tunicata); Cephalopoda; Amphipoda
Makroplankton	2→20 cm	Metazoa; npr. Pteropodas; Chaetognaths; Euphausiacea (krilovi); meduze; Ctenophora; salpe, doliolidi i pirosomi (pelaški Tunicata); Cephalopoda; Janthinidae (jedna od porodica gastropoda); Amphipoda
Mezoplankton	0,2→20 mm	Metazoa; npr kopepode; meduzer; Cladocera; Ostracoda; Chaetognatha; Pteropoda; Tunicata
Mikroplankton	20→200 µm	Veliki eukariotski protisti; većina fitoplanktona; Protozoa Foraminifera; tintinidde; ostale cilijate; Rotifera; jmlade metazoa – rakovi (kopepodne larve – naupliusi)
Nanoplankton	2→20 µm	Mali eukariotski protisti; male diatomeje; Smali bičari; Pyrrophyta; Chrysophyta; Chlorophyta; Xanthophyta
Pikoplankton	0.2→2 µm	Mali eukariotski protisti; bakterije; Chrysophyta
Femtoplankton	< 0,2 µm	Morski virusi

Međutim, neki se od ovih pojmova mogu koristiti sa vrlo različitim granicama, posebno na širem kraju. Postojanje i značaj nano- i još manjih planktona otkriveni su tek tokom 1980-ih, ali se smatra da oni čine najveći udio od cijelog planktona, i u brojnosti I u raznolikosti.

Mikroplankton i manje grupe su mikroorganizama djeluju na niskim Reynoldsovim brojevima , gdje je viskoznost vode mnogo važnija od njene mase ili inercije.^[19]

Također pogledajte

• Bentos
• Diatomeje

Reference

1. Lalli, C.; Parsons, T. (1993). Biological Oceanography: An Introduction. Butterworth-Heinemann. ISBN 0-7506-3384-0.
2. "plankter". American Heritage Dictionary. Houghton Mifflin Harcourt Publishing Company. Pristupljeno 9. 11. 2018.
3. John Dolan (novembar 2012). "Microzooplankton: the microscopic (micro) animals (zoo) of the plankton" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 4. 3. 2016. Pristupljeno 16. 1. 2014.
4. Thurman, H.V. (1997). Introductory Oceanography. New Jersey, USA: Prentice Hall College. ISBN 978-0-13-262072-7.
5. Hensen, V. 1887. Uber die Bestimmung des Planktons oder des im Meere treibenden Materials an Pflanzen und Thieren. V. Bericht der Commission zur Wissenschaftlichen Untersuchung der Deutschen Meere, Jahrgang 12-16, p. 1-108, .
6. "Online Etymology Dictionary". etymonline.com.
7. Karleskint, George; Turner, Richard; Small, James (2013). "Chapter 17: The Open Sea". Introduction to Marine Biology (4th izd.). Brooks/Cole. ISBN 978-1-133-36446-7.
8. Agrawai, Anju; Gopnal, Krishna (2013). Biomonitoring of Water and Waste Water. Springer India 2013. str. 34. ISBN 978-8-132-20864-8. Pristupljeno 2. 4. 2018.
9. "plankter - marine biology". Nepoznati parametar |encyclopedia= zanemaren (pomoć)
10. Emiliani, C. (1991). "Planktic/Planktonic, Nektic/Nektonic, Benthic/Benthonic". Journal of Paleontology. 65 (2): 329. doi:10.1017/S0022336000020576. JSTOR 1305769.
11. Wang, G., Wang, X., Liu, X., & Li, Q. (2012). "Diversity and biogeochemical function of planktonic fungi in the ocean". In: C. Raghukumar (ed.), Biology of Marine Fungi. Springer Berlin Heidelberg, p. 71–88, .
12. Modelling mixotrophic functional diversity and implications for ecosystem function - Oxford Journals
13. Hartmann, M.; Grob, C.; Tarran, G.A.; Martin, A.P.; Burkill, P.H.; Scanlan, D.J.; Zubkov, M.V. (2012). "Mixotrophic basis of Atlantic oligotrophic ecosystems". Proc. Natl. Acad. Sci. USA. 109 (15): 5756–5760. Bibcode:2012PNAS..109.5756H. doi:10.1073/pnas.1118179109. PMC 3326507. PMID 22451938.
14. Ward, B.A.; Follows, M.J. (2016). "Marine mixotrophy increases trophic transfer efficiency, mean organism size, and vertical carbon flux". Proc. Natl. Acad. Sci. USA. 113 (11): 2958–2963. Bibcode:2016PNAS..113.2958W. doi:10.1073/pnas.1517118113. PMC 4801304. PMID 26831076.
15. Mixing It Up in the Web of Life | The Scientist Magazine
16. Uncovered: the mysterious killer triffids that dominate life in our oceans
17. Catastrophic Darkness – Astrobiology Magazine
18. Omori, M.; Ikeda, T. (1992). Methods in Marine Zooplankton Ecology. Malabar, USA: Krieger Publishing Company. ISBN 978-0-89464-653-9.
19. Dusenbery, David B. (2009). Living at micro scale: the unexpected physics of being small. Cambridge: Harvard University Press. ISBN 978-0-674-03116-6. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi