P-protein, znan i kao transporterski melanocitno-specifični protein ili homolog proteina za razblaživanje boje ružičastih očiju je protein koji je kod ljudikodirangenom okulokutanog albinizma II (OCA2).[5] Smatra se da je P-protein integralni membranski protein koji je uključen u transport malih molekula, posebno tirozina – prekursora melanina. Određene mutacije u OCA2 rezultiraju tipom 2 okulokutanog albinizma.[5] OCA2 kodira ljudski homolog gena p (razblaživanje boje ružičastih očiju) miša.
OCA2 kodira upute za izradu proteina koji se naziva P-protein koji se nalazi u melanocitima, specijaliziranim ćelijama koje proizvode melanin i u ćelijama pigmentnog epitela mrežnjače. Melanin je odgovoran za kontrolu boje kože, kose i očiju. Štaviše, melanin se nalazi u tkivu očne mrežnjače osetljivom na svetlost koje ima ulogu u normalnom vidu.
Tačna funkcija P-proteina je nepoznata, ali utvrđeno je da je neophodan za normalno boje kože, očiju i kose; vjerovatno uključen je u proizvodnju melanina. Ovaj gen glavna je odrednica boje očiju, ovisno o količini proizvodnje melanina u stromi dužice (velike količine daju smeđe oči, a malo ili nimalo melanina uzrokuje nijanse plavih očiju).
Mutacije u genu OCA2 uzrokuju poremećaj u normalnoj proizvodnji melanina; stoga uzrokuje probleme sa vidom i smanjuje boju kose, kože i očiju. Okulokutani albinizam uzrokovan mutacijama u OCA2 genu naziva se okulokutani albinizam tip 2. Prevalencija OCA tipa 2 procjenjuje se na 1/ 38.000 – 1 / 40.000 u većini populacija širom svijeta, s većom prevalencijom u afričkoj populaciji, od 1/3.900 – 1/1.500.[7] Ostale bolesti povezane s delecijom gena OCA2 su Angelmanov sindrom (svijetla kosa i svijetla koža) i Prader-Willijev sindrom (neobično svijetla kosa i svijetla koža). Uz oba ova sindroma, delecija se često javlja kod osoba sa bilo kojim sindromom.[8][9]
Mutacija gena HERC2, uz OCA2, koja utiče na ekspresiju OCA2 u ljudskom irisu, pronađena je zajednička za gotovo sve ljude sa plavim očima. Pretpostavlja se da svi plavooki ljudi dijele jednog zajedničkog pretka s kojim je nastala mutacija.[10][11][12]
His615Argalel OCA2 uključen je u svijetli ton kože, a izvedeni alel s visokim frekvencijama,ograničen je na Istočnu Aziju, s najvišim frekvencijama u Istočnoj Aziji (49-63%), srednje frekventan u Jugoistočnoj Aziji, a najniže u zapadnoj Kini i nekim populacijama istočne Evrope.[13][14]
"OCA2 - oculocutaneous albinism II". Genetics Home Reference - Your guide to understanding genetic conditions. U.S. National Library of Medicine. Pristupljeno 30. 3. 2013.
Eiberg H, Troelsen J, Nielsen M, Mikkelsen A, Mengel-From J, Kjaer KW, Hansen L (2008). "Blue eye color in humans may be caused by a perfectly associated founder mutation in a regulatory element located within the HERC2 gene inhibiting OCA2 expression". Hum. Genet. 123 (2): 177–87. doi:10.1007/s00439-007-0460-x. PMID18172690. S2CID9886658.
Lee ST, Nicholls RD, Jong MT, Fukai K, Spritz RA (1995). "Organization and sequence of the human P gene and identification of a new family of transport proteins". Genomics. 26 (2): 354–63. doi:10.1016/0888-7543(95)80220-G. PMID7601462.
Lee ST, Nicholls RD, Schnur RE, Guida LC, Lu-Kuo J, Spinner NB, Zackai EH, Spritz RA (1994). "Diverse mutations of the P gene among African-Americans with type II (tyrosinase-positive) oculocutaneous albinism (OCA2)". Hum. Mol. Genet. 3 (11): 2047–51. PMID7874125.
Durham-Pierre D, Gardner JM, Nakatsu Y, King RA, Francke U, Ching A, Aquaron R, del Marmol V, Brilliant MH (1994). "African origin of an intragenic deletion of the human P gene in tyrosinase positive oculocutaneous albinism". Nat. Genet. 7 (2): 176–9. doi:10.1038/ng0694-176. PMID7920637. S2CID6185436.
Lee ST, Nicholls RD, Bundey S, Laxova R, Musarella M, Spritz RA (1994). "Mutations of the P gene in oculocutaneous albinism, ocular albinism, and Prader-Willi syndrome plus albinism". N. Engl. J. Med. 330 (8): 529–34. doi:10.1056/NEJM199402243300803. PMID8302318.
Rinchik EM, Bultman SJ, Horsthemke B, Lee ST, Strunk KM, Spritz RA, Avidano KM, Jong MT, Nicholls RD (1993). "A gene for the mouse pink-eyed dilution locus and for human type II oculocutaneous albinism". Nature. 361 (6407): 72–6. Bibcode:1993Natur.361...72R. doi:10.1038/361072a0. PMID8421497. S2CID21794972.
Spritz RA, Lee ST, Fukai K, Brondum-Nielsen K, Chitayat D, Lipson MH, Musarella MA, Rosenmann A, Weleber RG (1997). "Novel mutations of the P gene in type II oculocutaneous albinism (OCA2)". Hum. Mutat. 10 (2): 175–7. doi:10.1002/(SICI)1098-1004(1997)10:2<175::AID-HUMU12>3.0.CO;2-X. PMID9259203.
Oetting WS, Gardner JM, Fryer JP, Ching A, Durham-Pierre D, King RA, Brilliant MH (1998). "Mutations of the human P gene associated with Type II oculocutaneous albinism (OCA2). Mutations in brief no. 205. Online". Hum. Mutat. 12 (6): 434. doi:10.1002/(SICI)1098-1004(1998)12:6<434::AID-HUMU16>3.0.CO;2-7. PMID10671067.
Passmore LA, Kaesmann-Kellner B, Weber BH (1999). "Novel and recurrent mutations in the tyrosinase gene and the P gene in the German albino population". Hum. Genet. 105 (3): 200–10. doi:10.1007/s004390051090. PMID10987646.
Manga P, Orlow SJ (2001). "Inverse correlation between pink-eyed dilution protein expression and induction of melanogenesis by bafilomycin A1". Pigment Cell Res. 14 (5): 362–7. doi:10.1034/j.1600-0749.2001.140508.x. PMID11601658.
Toyofuku K, Valencia JC, Kushimoto T, Costin GE, Virador VM, Vieira WD, Ferrans VJ, Hearing VJ (2002). "The etiology of oculocutaneous albinism (OCA) type II: the pink protein modulates the processing and transport of tyrosinase". Pigment Cell Res. 15 (3): 217–24. doi:10.1034/j.1600-0749.2002.02007.x. PMID12028586.