From Wikipedia, the free encyclopedia
Moždani živci ili lobanjski živci (lat. nn. Craniales = Nervi craniales ) su dio perifernog nervnog sistema, koju čine ih grupe motornih, čulnih i mješovitih živčanih vlakana koji inerviraju mišiće i žlijezde. Nazivaju se kranijskim ili lobanjskim, jer izlaze iz mozga (tačnije moždanog stabla) i napuštaju lobanjsku duplju kroz koštane otvore, kanale i pukotine. Kod kičmenjaka ima 12 parova ovih živaca, koji se označavaju nulom i rimskim brojevima (od I do XII). Nazivi im označavaju opći raspored distribucije i funkcije.
| Moždani živci Nervi craniales | |
|---|---|
 Počeci moždanih živaca (lijevo). Osnova lobanje sa otvorima u kojima se nalazi veliki broj živaca (desno). | |
 Moždani živci prolaze kroz osnovu lobanje. | |
| Identifikatori | |
| MeSH | D003391 |
| TA98 | A14.2.01.001 A14.2.00.038 |
| TA2 | 6142, 6178 |
| FMA | 5865 |
| Anatomska terminologija | |
Motorni lobanjski živci (III, IV, VI, XI i XII) idu od motornih jezgara u moždanom stablu i sprovode impulse ka perifernim poprečno-prugastim mišićima. Njihova vlakna su sastavljena od dugih aksonskih produžetaka i ili neurita nervih ćelija.
Osjetilni ili čulni lobanjski živci: 0, I, II i VIII, koji prenose informacije u suprotnom pravcu, tj. od perifernih čulnih organa do ganglije. Odatle polaze postganglijska vlakna koja završavaju u odgovarajućem moždanom centru, odnosno u senzitivnim jezgrima moždanog stabla.
Mješoviti živci čine treću grupu moždanih nerava: V, VII, IX i X, koji sadrže i motorna i čulna nervna vlakna. Pojedini moždani nervi (III, VII, IX i X) sadrže i parasimpatička vlakna koja pripadaju autonomnom nervnom sistemu, a služe za oživčavanje glatke muskulature i žlijezda.[1][2][3] [4][5]
Živčana vlakna kranijskih živaca su svrstana u pet funkcijskih grupa:
| Oznaka | Naziv živca | Glavne funkcije |
|---|---|---|
| 0 | Krajnji živac | Somatsko-osjetilni dio vlakana oživčava sluzokožu nosne duplje i vomeronazalnih organa, a visceralno-motorni – njihove krvne sudove. |
| I | Mirisni živci | Prenose podražaj mirisa iz sluzokože gornjeg dijela nosne duplje, gornjeg dijela nosne pregrade i gornjih nosnih školjki. |
| II | Vidni živac | Prenosi informacije vid iz mrežnjače oka. |
| III | Živac pokretač oka | Inervira gornji, donji i unutrašnji pravi mišić, donji kosi mišić, mišić podizač gornjeg očnog kapka, mišić sfinkter zenice i cilijarni mišić. |
| IV | Trohlearni živac | Inervira gornji kosi mišić. |
| V | Trograni živac | Sastoji se od vidnog (V1), gornjoviličnog (V2) i donjoviličnog živca (V3), a služi za prijem čulnih informacija iz područja lica i inerviranje sisastokostne muskulature. |
| VI | Živac odvoditelj | Oživčuje spoljni pravi mišić. |
| VII | Živac lica | Inervira živac mimike i mišić uzengije; prima čulne informacije iz prednje 2/3 jezika i omogućava sekrecijsku inervaciju za suzne i pljuvačne žlijezde (osim parotidne). |
| VIII | Trijemno-pužni živac | Prenosi zvučne podražaje, osećaje ravnoteže i orijentacije u prostoru. |
| IX | Jezično-ždrijelni živac | Inervira stiloždrijelni mišić, prima čulne impulse iz zadnje trećine jezika i omogućava sekretomotornu inervaciju za parotidnu žlijezdu. |
| X | Živac lutalac | Inervira muskulaturu ždrijela, grkljana, mehkog nepca i jednjaka, glatku muskulaturu dušnika, pluća i digestivnog trakta, srčani mišić, kontrolira mišiće za proizvodnju glasa i rezonancije, pruža parasimpatička vlakna za većinu grudnih i trbušnih organa, prima čulne impulse iz raznih struktura itd. |
| XI | Pomoćni živac | Spoljašnja grana ovog živca inervira sternokleidomastoidni i trapezasti mišić, a unutrašnja grana ulazi u sastav X živca. |
| XII | Podjezični živac | Inervira jezičnu muskulaturu i geniohioidni mišić. |
Obično se smatra da ljudi imaju dvanaest parova moždanih živaca (I-XII), kao što i piše u većini udžbenika svih nivoa obrazovanja. To su: mirisni (I), vidni (II), okulomotorni (III), trohleusni živac]] (IV), trograni (V), abducens (VI), facijalis (VII), vestibulokohlearni živac ( VIII), glosofarinksni živac (IX), vagus (X),pomoćni živac (XI) i podjezični živac.. Tu može biti i trinaestu lobanjski živac: vršni oli terminalni živac (živac O ili N), koji je vrlo mali i kod ljudi može ili ne može biti funkcionalan.
Lobanjski živci su obično zove prema njihovoj strukturi ili funkciji. Na primjer, mirisni živca (I) osjećaj mirisa, a facijalis (VII) snabdijeva motornu inervaciju lica. Jer kada su prvi živci imenovani, dokumentirani, snimljeni, a mnogi naučnici tako i razgovarali, latinski jezik je bio lingua franca (zajednički jezik) istraživanja u anatomiji. Imena su održavala smisao na latinskom ili grčkom, uključujući i trohlearni živca (IV), nazvan po svojoj strukturi, jer oživčava mišić koji se montira na koloturu (grčki: trochlea). Trigeminus (V) je imenovan u skladu sa svoje tri komponente (latinski: tri-geminus = trojka), a vagus, odnosno lutalac (X) je dobio ime po svom lutaju, naravno (latinski: vagus).[6][7][8][9][10]
Kranijski živci su numerirani na osnovu vršno-repnog (rostrumsko-kaudalnog) pološaja (fnaprijed-nazad), prilikom gledanja mozga. Ako se mozak pažljivo ukloni iz lobanje, moždani živci su obično vidljivi u numeričkom redu. Moždani živci imaju staze unutar i izvan lobanje. Putevi unutar lobanje se nazivaju intrakranijski, a izvan lubanje se nazivaju ekstrakranijski. Postoji mnogo rupa u lobanji pod nazivom "foramina" kroz koje nervi izlaze/ulaze iz/u lobanju. Svi kranijski živci su upareni, što znači da se javljaju i sa desne i sa lijeve strane tijela. Mišići, koža ili dodatne funkcije proslijeđuju impulse preko živca na istoj strani tijela: istostrani (izolateralni) se odnosi na onćostranu funkciju. Ako je funkcija na suprotnoj strani porekla živca, to je poznato kao suprotnobočna (kontralateralna) funkcija.
Tijela ćelija mnogih neurona većine kranijskih živaca su sadržani u jednoj ili više jezgara moždanog stabla. Ova jezgra su važna za moždne nerve, jer u slučaju oštećenja ovih jezgara oni gube svoje funkcije, kao što moždani udar ili traume mogu oštetiti jedan ili više grana koje inervira odgovarajući živac. Što se tiče konkretnih kranijskih neravnih jezgra i srednjeg mozga, moždano stablo ima jezgra okulomotornog (III) i trohlearnog živca (IV); u mostu su jezgra trigeminusa (V), abducensa (VI), facijalisa (VII) i vestibulokohlearnog živca (VIII). Srž ima jezgra glosofarinksnog (jezičko-ždrijelnog) živca (IX), vagusa (X), pomoćnog (XI) i hipoglosusa (podjezičnog) živca (XII). Vlakna ovih nerava moždanog stabla izlaze iz ovog jezgra.
Neki od moždanih živaca imaju senzorne ili parasimpatičke ganglije (zbirke ćelijskih tijela) neurona, koje se nalaze izvan mozga (ali mogu biti unutar ili izvan lobanje).
Čulne ganglije su direktni korespondenti korijena leđnih ganglija kičmenih živaca i poznati su kao kranijska senzorna ganglija. Senzorske ganglije imaju živci čulnih funkcija: V, VII, VIII, IX, X. Postoje i parasimpatičke ganglije, koji su dio autonomnog nervnog sistema za lobanjske nerve III, VII, IX i X.
Nakon što izađu iz mozga, lobanjski živci putuju unutar lobanje, a neki moraju napustiti ovu koštanu pregradu kako bi došli do svojih odredišta. Na tom putu, nervi često prolaze kroz rupe u lobanji, pod nazivom foramina. Ostali živci prolaze kroz koštane kanale, duže staze zatvorene kosti. Ove foramina i kanali mogu sadržavati više od jednog lobanjskog nerva, a mogu sprovoditi i krvne sudove.
Kranijski živci su uglavnom u funkciji motorne i senzorne inervacije struktura u glavi i vratu. Senzorna inervacija uključuje "generalnu" senzaciju kao što su čula za temperaturu i dodir, i "specijalnu" inervaciju, kao što su okus, vid, miris, ravnotežu i sluh. Vagus (X) daje senzorne i autonomnu (parasimpatičku) motornu inervaciju strukturama vrata i većine organa u prsima i trbuhu.
Oštećenja na mirisnom živcu (I) mogu uzrokovati gobitak osjećanja mirisa ([[anosmija), distorziju u smislu mirisa (parosmija) ili distorziju ili nedostatak okusa. Ako postoji sumnja na promjene u smislu mirisa, svaka nozdrva se testiraa upogtrebom supstanci poznatog mirisa, kao što su kahva ili sapun. Intenzivno mirisne supstance, na primjer amonijak, mogu dovesti do aktivacije receptora boli (nociceptora) trigeminusa koji se nalaze u nosnoj šupljini đ, što može zbuniti testiranje mirisa.
Vidni živac (II) prenosi vizuelne informacije. Oštećenja vidnog živca (II) utiče na specifične aspekte vida, koji ovise o lokaciji lezije. Osoba ne može biti u mogućnosti vidjeti predmete na lijevoj ili desnoj stranu (hemianopsija), ili mogu imati poteškoće u viđenju objekata na vanjskom polju (bisljepoočna hemianopsija ) ako je uključena vidna hijazma. Viđenje može se testirati ispitivanjem vidnog polja ili ispitivanjem mrežnjače pomoću oftalmoskopa, koristeći postupak poznat kao funduskopija. Za masovnija testiranja vida na terenu mogu se koristiti za otkrivanje tzv. pin-point strukturnih lezija u vidnom živcu ili dalje uz vidne puteve.
Oštećenja živaca III, IV ili VI mogu uticati na kretanje očne jabučice. Mogu uticati na oba ili jedno oko; u svakom slučaju vjerovatno se javlja dvostruko viđenje (diplopija), jer je kretanje očiju više nije sinhronizirano. Živci III, IV i VI se testiraju posmatranjem kako oko slijedi objekt u različitim pravcima. Ovaj predmet može biti prst ili igla (štapić), koji može biti premješten u različitim pravcima za testiranje brzine potrage. Ako oči ne djeluju zajedno, najvjerovatnije uzrok je oštećenje na određenom lobanjskom nervu ili njegovom jezgru.
Oštećenje na okulomotorna živca (III) može izazvati dvoslike (diplopija) i nemogućnost da se koordiniraju pokreti oba oka (strabizam) i opuštanje očnog kapka (ptoza) i širenje zjenica (midrijaza). Tumori mogu također dovesti do nemogućnosti otvaranje očiju, zbog paralize mišića podizača levator palpebrae. Osobe koje pate od oštećenja okulomotornog nerva mogu to nadoknaditi naginjanjem glave za ublažavanje simptoma zbog paralize jednog ili više mišića oka koji to kontroliraju.
Oštećenja na trohlearnom živcu (IV) također može uzrokovati dvoslike u oku koje su izvedee i povišene. Rezultat će biti da oko ne može da se pravilno kreće prema dolje (naročito u unutarnjoj poziciji). To je zbog umanjenja sposobnosti gornjeg kosog mišića, za koji je nadražan trohlearni nerv.
Oštećenja na abducensnog živca (VI) može dovesti do diplopije. To je zbog umanjene sposobnosti bočnog pravog mišića, koji je kontroliran preko abducensa.
Trigeminus (V) se sastoji od tri različite grane: vidna (V1), gornjevilična (V2) i donjevilična (V3). U kombinaciji, ovi nervi dobijaju informacije iz čula u koži lica i kontrolira mišiće žvakanja. Postoje uvjeti koji utiču na poremećaje trigeminusa (V), koji uključuju neuralgiju trigeminusa, klaster glavobolja i zostertrogranog živca. Njgova neuralgija se javlja kasnije u životu, od srednjih godina pa nadalje, najčešće nakon 60. To stanje obično povezano sa veoma jakim bol koji se širi preko područja za koje su nadraženi gornjevilična ili donjevilična grana trigeminusa (V2 i V 3).
Facijalisa prolazi kroz kamenastu sljepoočnu kost, unutrašnji ušni kanal, kanal lica, stilomastoidni foramen, a zatim parotidne žlijezde.
Lezije facijalisa (VII) se mogu ispoljavati kao paraliza lica. Pogođena osoba nije u mogućnosti za pokretanje mišića na jednoj ili obje strane lica, vrlo česta je i općenita privremena paraliza, poznata kao Bellova paraliza. Ona je rezultat idiopatska (nepoznatog porijekla), jednostrana. Oštećenja donjeg motornog facijalisa karakterizira nesposobnost za pomicanje ipsilateralnog mišićnog izraza lica, uključujući i visinu obrva i neravnog čela. Pacijenti sa Bellovom paralizom često imaju spuštena usta na pogođenoj strani i često imaju problema sa žvakanjem jer je zahvaćen bukcinator mišića.
Vestibulokohlearni nerv (VIII) se dijeli u vestibularni i kohlearni živac. Vestibularni dio je odgovoran za inerviranje predvorja i polukružna kanala u unutarnjem uhu; ova struktura prenosi informacije o ravnoteži i važna je komponenta vestibulookularnog refleksa, koji oddržava stabilnost glave i omogućava očima praćenje pokretnih objekata. Kohlearni živac prenosi informacije iz pužnice, omogućavajući čujnost zvuka.
Oštećenje vestibulskog živca može dovesti do osećaja predenja, zujanja i vrtoglavice. Funkcija ovog živca može se testirati stavljanjem hladne i tople vode u uši i prečenjm pokreta očiju (toplotna stimulacija]]. Oštećenja na vestibulokohlearnom živcu mogu također izazvati ponavljanje i nevoljnih pokreta očiju (nistagmus), posebno kada se gleda u horizontalnoj ravni. Oštećenje pužnog nerva će izazvati djelimičnu ili potpunu gluhoću u pogođenom uhu.
Jezično-farinksni nerv (IX) inervira stilofarinksni mišića i čulnu funkciju orofarinksa i zadnjeg dijela jezika. Ovaj živac također parasimpatički inervira parotidne žlijezde. Jednostrano odsustvo geg refleksa ukazuje na oštećenje glosofarinksnog živca (IX), a možda i vagusa (X).
Gubitak funkcije vagusa (X) će dovesti do gubitka parasimpatičke inervacije velikog broja ostruktura. Glavni efekti oštećenja vagusa mogu uključivati porast krvnog pritiska i ubrzanje pulsa. Izolirana disfunkcija samo vagusa je rijetka pojava, ali se može dijagnosticirati po hrapavom glasu, zbog disfunkcije jedne od njegovih grana, ponavljajućeg grkljansog nerva. Oštećenje ovog živca može dovesti u poteškoća u gutanju.
Oštećenje pomoćnog živca (XI) izaziva istostranu slabost u trapezastom mišiću. To se može testirati tražeći predmet za podizanje ramena ili kretanje ramenima, na koja se lopatice vire, u krilnom položaju. Osim toga, ako je živac oštećen, može biti prisutna i slabost ili nemogućnost da se uzdignu lopatice jer mišić levator skapule je tada isključivo u mogućnosti izvesti ovu funkciju. U zavisnosti od lokacije oštećenja, može se javiti i slabost u sternokleidomastoidnom mišiću, koji djeluje na okretanje glave tako da se lice ukazuje na suprotnoj strani.
Podjezični živac (XII) je jedinstven po tome što je kontroliran motorne kore obje hemisfere mozga. Oštećenje živca na nižim motornim razinama neurona može dovesti do fascikulacija ili atrofije mišića jezika. Fasciculacije jezika se ponekad opisuju da izgledaju kao "torbasti crvi". Oštećenja gornjeg motornog neurona neće dovesti do atrofije ili fascikulacija, već samo slabosti nadraženih mišića.
Kada je oštećen živac, to će dovesti do slabosti jezik kretanja na jednoj strani. Kada oštećene i proširene, jezik će se kretati prema slabiji ili oštećene strane, kao što je prikazano na slici. [11]
Liječnici, neurolozi i drugih medicinskih stručnjaci mogu provesti ispitivanje moždanih nerava kao dio neurološkog pregled a funkcionalnost kranijskih živaca. Ovo je vrlo formaliziran niz testova za procijenu status svakog nerva. Takvo ispitivanje počinje opservacijom pacijenta, jer su neka oštećenja moždanih nerava vidljiva u simetriji očiju ili lica. Testiranje oštećenja vidnog polja ili nistagmusa je moguće preko analize specifičnih pokreta očiju. Od pacijenta se traži za obavljanje različite pokrete lica, kao što su spuštanja obraza. Sluh se pregleda provjerom čujnosti šaptanje i zvučne viljuške. Asimetričan položaj ušnih resica može ukazivati na oštećenja u jezično-farinksnog živca. Sposobnost pacijenta da koristi rame u raznim pozicijama, primjenjuje se za procjenu stanja živca (XI), a funkcije pacijentovog jezika se ocjenjuje posmatranjem različitih pokreta tog organa.
Živci mogu biti komprimirani zbog povećanog unutarćelijskog pritiska. Massovog efekta [[ intracerebralno krvarenje|intracerebralnog krvarenja ili pritiska tumora na nerve i ometanja prijenosa impulsa duž živca. Gubitak funkcije jednog moždanog živca ponekad može biti prvi simptom unutarkranijskog raka ili raka baze lobanje.
Porast unutarlobanjskog pritiska može dovesti do umanjenja sposobnosti vidnog nerva (II), zbog kompresije okolnih vena i kapilara, uzrokujući oticanje očne jabučice (papiloedem). Rak, kao što je očni glijom, može uticati na vidni živac (II). Tumor hipofize može komprimirati optički trakt ili optičku hijazmu vidnog živca (II), što dovodi do gubitka vidnog polja. Tumor hipofize može se nastaviti u kavernozni sinus, kompresijom okuluomotornog živca (III), trohlearnog živca (IV) i abducensa (VI), što dovodi do dvostrukog vida i strabizma. Ovi živci mogu biti pogođeni hernijama sljepoočnog režnja mozga, usljed poremećaja falx cerebri.
Smatra se da neuralgija trigeminusa, u kojoj je jedna strana lica izuzetno bolna,posljedica kompresije živca i arterije na izlazu iz mozga. Akustični neurom, posebno na spoju između pons]a i moždine, može komprimirati ner facijalis (VII) i vestibulokohlearni živac (VIII), što izaziva i senzorni gubitak na pogođenoj strani.
Okluzija krvnih sudova koji snabdevaju živce ili njihova jezgra, što je ishemijski moždani udar, može izazvati specifične znakove i simptome koji se mogu lokalizirati, na mjestu okluzije. Ugrušak u krvnom sudu i pražnjenje kavernoznog sinusa (tromboza|tromboza kavernoznog sinusa]] ) utiče na okulomotorni (III), trohlearni (IV), mirisni ogranak trogranog živca (V1) i abducensa (VI).
Upala nerava je rezultat infekcije, koja može oslabiti funkciju bilo kojeg od moždanih nerava. Upala živca lica (VII) može izazvati bolest zvanu Bellova paraliza.
Multipla skleroza, upalni proces koji može proizvesti gubitak mijelin koji prekrivai okružuje lobanske živce, može izazvati različite prelazne simptoma koji utiču na više ovih živaca.
Bolesti lobanjskih, kostiju, kao što su Pagetova bolest i povrede živaca tokom neurohirurgijue (kao što je uklanjanje tumora) i drugi mogući uzroci kranijalnih nerava, utiću na funkcionalnost pojedinih živaca i/ili njihovih mogućih kombinacija.
Galen (129-210 p,ne.) je pisao pod nazivom sedam parova kranijskih živaca. Mnogo kasnije, 1664., Sir Thomas Willis je predložio da zapravo ima 10 pari moždaninh živaca. Konačno, 1778., Soemmering je opisao 12 pari ovih živaca, što je danas općenito prihvaćeno. Međutim, zbog toga što mnogi od živaca izlaze iz matičnih korijenaova mozga, postoje kontinuirane rasprave o tome koliko nerva tu zapravo ima i kako bi ih trebalo grupirati. Kao što je ranije iskazano, postoje razlozi da se razmotri da su mirisni (I) i optički (II) nervi dio moždanog trakta, a ne kranijski živci. Osim toga, kod ljudi postoji i vrlo mali terminalni živac (N ili O), ali ne može biti funkcionalan. U drugim životinja, čini se da je važno da se seksualno prijemčivost ostvaruje na osnovu percepcije feromon.
Moždani živci su prisutni i kod drugih kičmenjaka. Ostali amnioti (ne-vodozemni tčetveronošci) imaju ove živci slične onima kod ljudi. Kod amniota (ribe i vodozemci), pomoćni (XI) i podjezični živac (XII) ne postoje, uz dodatak živca (XI) koji je sastavni dio vagusa (X); podjezični živac (XII) predstavlja varijablu u broju kičmenih nerava u nastajanju od kićmenih segmenata koji su spojeni u potiljku. Ova dva živca su postali samo diskretni živci kod predaka amniota (tetrapoda, osim ne-vodozemaca).
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
