Lopatica

Lopatica (lat. scapula) – u anatomiji – je kost ramenog pojasa koja povezuje nadlaktičnu kost (gornjeg dijela ruke) sa ključnom kosti. Kao i ostale kosti koje su s njom povezane, i lopatica je uparena; lijeva lopatica je kao slika u ogledalu desne. Početkom rimskog doba, mislilo se da ova kost liči na malu lopatu. U medicinskoj terminologiji, latinski naziv lopatice je omo.^[1]

Lopatica (Scapula) (Omo)
Gornja slika prikazuje prednju stranu lopatice i ramenski pojas Ispod je prikazana zadnja strana lopatice (crvena) i grudni koš
Identifikatori
MeSH	D012540
TA98	A02.4.01.001
TA2	1143
FMA	13394
Anatomska terminologija [uredi na Wikidata]

Pregled

U ramenskom obruču nalaze se dvije lopatice, koje slobodno leže otraga na rebrima, za koja su povezane mišićima i dvije ključne kosti. Lopatica na stražnjoj strani ima jak, koso postavljen koštani greben (spina scapulae), koji se bočno završava uzdignućem (acromion), kao i kljunasti nastavak koji je svinut prema naprijed (processus coracoideus). Trokutasta lopatica i njezine izbočine služe kao značajna mišićna hvatišta. U bočnom području gornjeg dijela ove kosti nalazi se zglobna ploha za glavicu nadlaktične kosti s kojom je povezuje ramenski zglob. Ključna kost (clavicula) je povijena u obliku razvučenog slova S i ima zadebljale krajeve: jedan se zglobljava s uzdignućem lopatice, a drugi sa grudnom kosti (sternum). ^[2] Lopatice čovjeka su u leđnom dijelu ramenskog pojasa, za razliku od čovjekolikih majmuna, kod kojih imaju bočni položaj.

Kod čovjeka, lopatica je ravna kost, otprilike trokutastog oblika, smještena na posterolateralnoj strani grudnog koša.^[3]

Struktura

Lopatica je velika, ravna kost koja leži na leđnom zidu grudnog koša koja je povezana sa tri različite grupe mišića. Suštinski mišići lopatice uključuju mišiće rotatore rukavca (manžentne) musculus subscapularis, musculus teres minor, musculus supraspinatus i musculus infraspinatus. Ovi mišići su pričvršćeni za površinu lopatice i odgovorni su za unutrašnju i vanjsku rotaciju ramenskog (glenohumrusnog) zgloba, kao i za abdukciju humerusa. Vanjski mišići uključuju musculus biceps, musculus triceps brachii i musculus deltoideus i vežu se za korakoidni nastavak i supraglenoidnu i infraglenoidnu kvrgu lopatice, te tijelo lopatice. Ovi mišići su odgovorni za nekoliko pokreta u glenohumerusnom zglobu. Treća grupa, koja je uglavnom odgovorna za stabilizaciju i rotaciju lopatice, sastoji se od musculus trapezius, musculus serratus anterior, musculus levator skapulae i musculus rhomboideus, koji su vezani uz medijalne, gornje i donje granice lopatice.

Glava, nastavci i zadebljali dijelovi kosti sadrže spužvasto tkivo, a ostatak se sastoji od tankog sloja kompaktnog tkiva.

Središnji dio nad-trnske jame i gornji dio jame ispod trnolikog nastavka, a posebno krajnji, kod ljudi obično su tako tanki kao da su poluprovidni. Kosti koje se povremeno nalaze u ovoj situaciji, od okolnih mišića su razdvojene samo fibroznim tkivom.

Površina

Prednja

Prednja strana lopatice (također poznata kao obalna ili ventralna površina) ima široku konkavnost pod nazivom sublopatična jama, u kojoj je vezan musculus subscapularis. Dvije medijalne trećine jame imaju nekoliko kosih grebenova, koji vode ka vani i gore. Za njih su vezana hvatišta tetiva, a površina između njih vezana je za mesnata vlakna podlomatičnog mišića musculus subscapularis. Bočna trećina jame je glatka i pokrivena vlaknima ovog mišića.

Na gornjem dijelu jame je poprečna depresija, gdje se pojavljuje kost koja se savija duž linije pod pravim uglom i prolazi kroz centar glenoidne šupljine, stvarajući znatan ugao, pod nazivom podlopastični ugao. To daje veću snagu tijelu kosti lučnog oblika, dok spajanje luka služi za podršku lopatične osovine i akromiona.

Obalna površina gornjeg dijela lopatice je polazište 1. razgranavanja prednjeg polazišta musculus serratus.

Lijeva lopatica – obalna površina

1. Podlopatična jama 2. Glenoidna šupljina 3. Korakoidni nastavak 4. Akromion 5. Gornja granica 6. Nadlopatični urez 7. Gornji ugao 8. Medijalna granica 9. Donji ugao 10. Bočna granica 11. Infraglenoidna kvržica

Poleđina

Poleđina lopatice (također zvana leđna ili stražnja površina) je zasvođena odozgo prema dolje i podijeljena u dva nejednaka dijela kičme lopatice. Dio iznad kičme se zove supraspinozna jama, a ispod njega je infraspinozna jama.

• Supraspinozna jama, manja od dvije je konkavna, glatka i šira na svom kičmenom nego na humerusnom kraju; dvije medijalne trećine su polazište za musculus supraspinatus.
• Infraspinozna jama je mnogo veća od prethodne; prema kičmenim rubovima je plitko konkavna, što se vidi na gornjem dijelu. Njen centar predstavlja istaknuta konveksija, dok u blizini pazušne granice ima duboki utor koji ide od gornjeg prema donjem dijelu. Dvije medijalne trećine jame su polazište za musculus infraspinatus; bočnna trećina je obuhvaćena ovim mišićem.

Na lopatici je i greben na vanjskom dijelu zadnje strane. Polazi od donjeg dijela glenoidne šupljine, prema dolje i unazad na kičmene granice, do oko 2,5  cm iznad donjeg ugla. Za greben je prikačena vlaknasta pregrada, koja razdvaja infraspinozni mišić od musculus teres major i musculus teres minor. Gornje dvije trećine površine između grebena i pazušne granica su uske i u centru su podijeljene urezom za lopatične sudove. Ovdje je polazište za musculus teres minor.

Granice

Postoje tri granična područja lopatice:

• Gornja granica je najkraća i najtanja; konkavna je i prostire se od medijlnog ugla na dnu korkoidnog nastavka. Kod životinja se naziva kranijalnom granicom.

Na bočnom dijelu je duboka, polukružno urezana, lopatičnim urezom, čineći jednim dijelom osnovu koja se naziva korakoidni nastavak. Ovaj urez se pretvara u foramen gornjeg poprečnog ligamenta, a služi za prolaz nadlopatičnog živca; ponekad ligament prolazi kroz osifikaciju, tj. okoštava.

Susjedni dio gornje granice je polazište za musculus omohyoideus.

• 
  Obalska površina lijeve lopatice. Gornja granica je obojena u crveno.
• 
  Lijeva lopatica – gornja granica je obilježena crvenom bojom.
• 
  Gornja lopatična granica (crvena).

• Pazušna granica ili bočna (lateralna) granica je najtanja od tri.

Počinje na donjem rubu glenoidne šupljine i prilazi koso prema dolje i unazad ka donjem uglu. Kod životinja, ova granica se odnosi na repnu (kaudalnu) granicu.

Odmah ispod glenoidne šupljine nalazi se grubi otisak – podglenoidna kvrga, duga oko 2,5 cm, koja je polazište za dugu glavu [musculus [triceps brachii]]. Na njenoj prednjoj strani je uzdužna brazda, koja se proteže duž donje trećine ove granice i polazište je dijela musculus subscapularis.

Donja trećina je tanka i oštra, a polazište je nekolicine vlakana musaculus teres major, iza prenje musculus subscapularis.

• 
  Leđna površina lijeve lopatice. Bočna granica je crvena.
• 
  Lijeva lopatica – bočna granica je crvena.
• 
  Lateralna granica (crvena).

• Medijalna granica ili kičmena granica ili medijalna margina je najduža od tri granice. Proteže se od gornjeg do donjeg ugla.^[4] Kod životinja odgovara joj leđna granica.

Medijalna granica je veza za četiri mišića. Dugo hvatište musculus serratus anterior je na donjoj usni granice. Duž zadnje usne se vežu tri mišića: lmusculus evator scapulæ (iznad), musculus rhomboideus minor (sredina) i musculus rhomboideus major (donja sredina).^[4]

• 
  Lijeva lopatica – medijalna granica je crvena.
• 
  Medijalna granica (crvena).
• 
  Medijalna grenica obilježena crveno.
• 
  Musculus levator scapulae (crven).
• 
  Musculus rhomboideus minor (crven).
• 
  Musculus rhomboideus major (crven).

Uglovi

Lopatica ima tri ugla.

1. Gornji ugao je omotan mišićem musculus trapezius.
2. Donji ugao je obložen vlaknima musculus latissimus dorsi. Pokreće se naprijed oko grudi, kada je ruka u abdukciji.
3. Bočni, lateralni ili glenoidni ugao je širok i nosi glenoidnu šupljinu ili jamu, koja je usmjerena naprijed, bočno i malo gore.

Razvoj

Ravan okoštavanje lopatice od sedam centara

Tokom razvića, lopatice okoštavaju iz 7 ili više centara: jedan za tijelo, dva za korakoidni nastavak, dva za akromion, jedan za kičmenu granicu i jedan za donji ugao. Okoštavanja tijela počinje u drugom mjesecu fetusnog života, od nepravilne četverostrane ploče, odmah iza glenoidne šupljine. Ova ploča nastaje pri nastanku glavnog dijela kosti, lopatičnog nastavka, koji izrasta iz leđne površine u trećem mjesecu. Osifikacija počinje kao membranozno okoštavanja prije rođenja.^[5][6] Nakon rođenja, hrskavičave komponente prolaze kroz proces endohondralnog okoštavanja. Veći dio lopatice prolazi kroz membranozno okoštavanje.^[7] Neki od vanjskih dijelova lopatice su hrskavičavi pri rođenju, što samim tim znači da će morati proći kroz proces endohondralnog okoštavanja.^[8]

Pri rođenju, veliki dio lopatice je već okoštao, ali glenoidna šupljina, korakoidni nastavak, akromion, zadnja granica i donji ugao su hrskavičavi. Od 15. do 18. mjeseca nakon rođenja, okoštavanje se odvija u sredini korakoidnog nastavka, koji u pravilu postaje pravi zglob s ostatkom kosti oko 15. godine

Uloga lopatice

Za lopaticu se vežu slijedeći mišići.

Mišić	Polazište/Hvatište	Region
Musculus pectoralis minor	Hvatište	Korakoidni nastavak
Musculus coracobrachialis	Polazište	Koracoidni nastavak
Musculus serratus anterior	Hvatište	Medijalna granica
Musculus triceps brachii (duga glava)	Polazište	Infraglenoidna kvržica
Musculus biceps brachii (kratka glava)	Polazište	Korakoidni nastavak
Musculus biceps brachii (duga glava)	Polazište	Supraglenoidna kvržica
Musculkus subscapularis	Polazište	Podlopatičnna jama
Musculus rhomboid major	Hvatište	Medijalna grana
Musculus rthomboid minor	Hvatište	Medijalna granica
Musculus levator scapulae	Hvatište	Medijalna granica
Musculus trapezius	Hvatište	Trnasti nastavak lopatice
Musculus deltoideus	Polazište	Trnasti nastavak lopatice
Musculus supraspinatus	Polazište	Supraspinozna jama
Musculus infraspinatus	Polazište	Infraspinozna jama
Musculus zeres minor	Polazište	Bočna granica
Musculus teres major	Polazište	Bočna granica
Musculus latissimus dorsi (nekolicina vlakana, vezanje može i izostati)	Polazište	Donji ugao
Musculus omohyoideus	Polazište	Gornja granica

Pokreti

Pokreti lopatice počivaju na radljivosti njenih mišića. To su prije svega:

• Elevacija,
• Depresija,
• Protrakcija (abdukcija),
• Retrakcija (addukcija),
• Bočna rotacija (prema gore),
• Medijalna rotacija (prema dolje),
• Prevrtanje naprijed, i
• Prevrtanje unazad.

Široki i uski dijelovi iznad su odvojeni kosom linijom, koja ide od pazušne granice, prema dolje i unazad kako bi dostigle povišeni greben: priključeni su na vlaknastu pregradu koja međusobno razdvaja teres mišiće.

Donju trećinu predstavlja šira, nešto trokutasta površina, donji ugao lopatice, koja je polazište za musculus teres major, a nad kojom je klizište musculus latissimus dorsi; često ovaj drugi mišić iz ovog dijela ima polazište za nekoliko vlakana.

Lijeva lopatica – leđna površina

1. Supraspinozna jama 2. Trnasti nastavak 3. Infraspinozna jama 4. Gornja granica 5. Gornji ugao 6. Medijalna granica 7. Donji ugao 8. Bočna granica 9. Bočni ugao 10. Akromion 11. Korakoidni nastavak 12. Polazište musculus teres major 13. Polazište musculus teres minor

Strane

Akromion pravi spoj ramena i veliki, ponekad trouglasti ili duguljasti nastavak, spljošten iza i naprijed, prvo bočno projiciran, a zatim zakrivljen naprijed i prema gore, kako bi se prekrila glenoidna šupljina.

Lijeva lopatica – bočna površina

1. Korakoidni nastavak 2. Glenoidna šupljina 3. Supraspinozna jama 4. Akromion 5. Infraspinozna jama 6. Donji ugao 7. bočna granica

Također pogledajte

• Rame
• Nadlaktična kost
• Grudni koš