Rame

Rame (lat. articulatio humeri) je dio tijela između vrata i nadlaktice. Dva ramena skupa sa ključnim kostima čine ramenski pojas ili obruč.^[1][2][3]

Rame (Articulatio humeri)
Čahura ramenskog zgloba – izgled sa prednje strane
Detalji
Identifikatori
Latinski	articulatio humeri
MeSH	D012782
TA98	A01.1.00.020
TA2	139
FMA	25202
Anatomska terminologija [uredi na Wikidata]

Lopatice (crvene)

Kosti ramena su lopatice (scapulae), koje sa svojim nastavcima (na kojima su zglobne čašice) grade ramenski zglob s glavom nadlaktične kosti. To je najpokretniji zglob u ljudskom tijelu. Njegova čašica se nalazi na lopatici. Malehna je, tanjirićasta i plitka, dok je glava nadlaktične kosti (koja u nju naliježe) velika. Ta nesukladnost je nadomještena učvršćivanjem putrm tetiva četiri mišića, među kojima je najvažniji musculus supraspinatus. Tako se oblikuje zaštitna mišićno-tetivna "manžetna", u vidu rukavca, koji omogućava širok raspon pokreta, bez rizika od iščašenja zgloba. Oblikovanje ramenskog pojasa najviše zavisi od razvijenosti i konfiguracije mišićno-tetivnog kompleksa.

Tetive su pritom izložene mogućnosti mehaničkih oštećenja, koja mogu nastati zbog gnječenja među kostiju. Tako može nastati i periartritis.^[4][5][6]

Strukture

Kosti

Kosti su živo tkivo koje čini kostur tijela i daju oblik i podršku. Kosti koje formiraju rame su ključna kost (clavicula), nadlaktična kost (humerus) i lopatica, koja ima glenoidnu šupljinu, akromion i korakoidni nastavak. Ove tri kosti stvaraju loptasto kuglični glenohumerusni zglob, koji omogućava ramenu širok spektar pokreta u tri različite ravni. Da bi ovaj zglob bio operativna, ligamenti, mišići i tetive moraju podržavati kosti i održavati međusobni odnos.

Spojevi se formiraju ligamenatnim vezama između dvije susjedne kosti. Primjeri ligamenata i zglobova se javljaju u glenohumerusnoj, akromillavikulskoj i sternoklavikulskoj regiji.

Zglobovi

Anatomija ramena

Anatomija ramena

Zglobovi ramena su ramenski zglob (ili glenohumerusni zglob) i akromioklavikulski zglob. Prednji zghlob u ramenu je sternoklavikulski zglob između grudne kosti i klavikule.

Ramenski zglob

Poprečni presjel ramenskog zgloba

Ramenski zglob (također poznat kao glenohumerusni zglob) je glavni zglob ramena. To je kuglični zglob koji omogućava ruci da se okreće u kružno ili da se odmiče dalje od organizma. Formira se zglobljavanjem između glave humerusa i bočnog dijela lopatice (konkretno, glenoidne šupljine lopatice)."Lopta" (kugla) zgloba je zaokružena, a medijalna prednje površine nadlaktice je "utičnica" koja se formira od glenoidne šupljine, u obliku bočnog dijela lopatice. Plitkost veze šupljine i relativno labave veze između ramena i ostataka tijela omogućava rukama da imaju ogromnu mobilnost, pa je mnogo lakša njegova dislokacija nego većine drugih zglobova u tijelu. Odnos između površina glave humerusa i plitke glenoid šupljine je oko 4 : 1. Glenoidna šupljina je produbljena dodavanjem fibrokartilaginskog prstena u glenoidni labrum.

Anatomska studija ramena
(Leonardo da Vinci), oko 1510.)

Kapsule zgloba je mehko obložno tkivo koje okružuje glenohumerusni zglob i pridodaje se lopatici, humerusu i glavnom bicepsu. Obložena je tankomm, glatkom sinovijalnom membranom. Ova kapsula je ojačana korakohumerusnim ligamentom koji se nalazi na korakoidnom nastavku lopatice, do velike kvrge humerusa. Tu su i tri druga ligamenta za pričvršćivanje manjih kvrga humerusa za bočni dio lopatice, a skupno se zovu glenohumerusni ligamenat.

Poprečni ligament humerusa, koji polazi iz male do velije kvrge himerusa, pokriva groove, u kojemešukvržična brazda|međukvržičnu brazdu duge glave musculus biceps brachii.

Sternoklavikulski zglob

Sternoclavikulski zglob se nalazi na medijalnom kraju klavikule sa manubrijem ili vršnom dijelu grudne kosti. Klavikula je trouglasta i zaobljena, a manubrij, sa kojim se zglobljava, je konveksan. Zglob se sastoji od uske kapsule i kompletnog unutarzglobnog diska, koji osigurava stabilnost zgloba. Kostoklavikulski ligament je glavno ograničenje kretanja, dakle, glavni stabilizator zgloba. Vlaknastohrskavičavi disk koji se nalazi u zglobu povećava opseg mogućih pokreta. Sternoklavikulska dislokacija je rijetka,^[7] a može biti posljedicva direktne povrede klavikule ili indirektnih sila koje djeluju na rame.^[8] Za zadnje dislokacije je neophodna posebna pažnja jer su potencijalno opasne po život. Njihova oštećenja, naime, mogu izazvati povrede vitalnih prgana u grudnom košu.^[9]

Mišići

Glavni mišići

Llavni mišići koji su odgovorni za kretanje u ramenu pridaju se lopaticama, humerusima i ključnim kostima. Mišići koji okružuju rame formiraju ramensku kapu i pazuho, a svi skupa ramenski pojas.

Mišić	Uloga (polazište/hvatište)	Funkcija
Musculus serratus anterior	Polazište na površini gornjeg dijela osmog rebra grudi Hvatište: duž unutrešnje prednje medijalne granice lopatice.	Fiksacija lopatice u grudnom zidu i pomoć u rotaciji i abdukciji ramena.
Musculus subclavius	Smješten ispred ključne kosti Polazište: na prvom rebru; Hvatište: na potključnačinoj brazdi klavikule	Depresija i stabilizacija bočnih dijelova ključne kosti
Musculčus pectoralis minor	Polzište: reće, četvrto i peto rebro blizu njihove hrskavice Hvatište: medijalna granica gornje površine korakoidnog nastavka lopatice	Pomaže disanje, medijalnu rotaciju i otezanje i tako je vuče prema niže
Musculus sternocleidomastoid	Polazište grudnu kost (sterno-), Hvatište ključnu kost (cleido-) i mastoidni nastavak sljepoočne kosti lobanje	Večinom fleksija i rotacija glave. Pomaže disanje putem elevacije e sternoklavikulskog zgloba kada je glava fiksirana.
Musculus levator scapulae	Polazište: iz bočnih nastavaka četiri prva vratna pršljena, Hvatište: u medijalnoj granici lopatice	Omogućava rotaciju i podizanje lopatice
Musculus rhomboideus major i musculus rhomboideus minor (djeluju skupa)	Polazište: trnoliki nastavci grudnih pršljenova T1 doT5, kao i od trnolikog nastavka sedmog vratnog Hvatište: na medijalnoj granici lopatice, od oko razine njenog renolikog nastavka do donjeg ugla lopatice	Odgovorni za roraciju prema dolje, sa musculus levator scapulae, kao i addukciju lopatice
Musculus trapezius	Polazište: od sljepoočne kosti, ligamentum nuchae, trnastog nastavka sedmog vratnog i svih grudnih pršljenova i odgovarajučih dijelova supraspinalnog ligamentza. Hvatište: na bočnom dijelu ključne kosti akromionskom nastavku i u trnastom nastavku lopatice.	Razni dijelovi vlakana imaju različite aktivnosti lopatice, kao što su. depresija, rotacija prema gore, elevacija i addukcija
Musculus deltoideus, prednja vlakna	Polazište: od prednje granice gornje površine bočne trećine ključne kosti	Prednja vlakna uklučuju abdukciju ramena, kada su u vanjskoj rotaciji Predni dio ovog mišića je slab pri striktnoj poprečnoj fleksiji ali pomaže musculus pectoralis major tokom poprečne ramenske fleksije/fleksije ramena (lakat blago ispod ramena)
Musculus deltoideus, srednja vlakna	Polazište: od moćnog ruba i gornje površine akromiona	Srednja vlakna omogućavaju abdukciju, kada se rame rotira prema unutra i poprečnu abdukciju (kada se rame rotira prema vani) – ali se ne aktiviraju značajno tokom striktne poprečne ekstenzije (a ramena se rotiraju prema unutra)
Musculus deltoideus, zadnja vlakna	Polazište: od donje usne zadnje granice trnastog nastavka lopatice dalje trouglaste površine na svom medijalnom kraju.	Zadnjea vlakna su jako uključeni u poprečnu ekstenziju, naročito musculus latissimus dorsi koji je vrlo slab u strogoj poprečnoj ekstenziji. Ovaj mišić je primarni ramenski hiperekstenzor

Rotatorski rukavac

Anatomija

Mišića rotatorskog rukavca ili manžetne su musculus supraspinatus, musculus subscapularis, musculus infraspinatus i musculus teres minor, od kojih svi doprinose stabilnosti ramena. Manžetnu pridržava glenohumeralna kapsula i pridaje glava humerusa. Gornji rub potključne tetive i prednjeg ruba musculus supraspinatus mišića, razgraničavajući trouglasti prostor na glavi humerusa zvanoj rotatorski interval.^[10] Rotatorska manžetna ima dvije glavne uloge:

• stabilizira ramenski zglob;
• rotira humerus prema vani (vanjska rotacija).

Centri rukavaca glave humerusa su u glenoidnoj šupljini i sprečavaju migracije prema gore glave humerusa uzrokovane povlačenjem iz deltoidnog mišića na početku elevacije ruke. Osim toga, musculus infraspinatus i musculus teres minor, zajedno sa prednjim vlaknima deltoidnog mišića, odgovorni su za vanjsku rotaciju ruke.^[10]

Četiri tetive ovih mišića konvergiraju da formiraju tetivu rotatorskog rukavca. Ova tetivska hvatišta uz zglobne kapsule (korakohumerusni ligament) i glenohumerusni ligamentni kompleks, stapaju se u listu, prije hvatišta u humerusnoj kvrgi.^[11] Mjesto hvatište rotatorskoh rukavca tetive na velikoj kvrgi, često utiču na otiske stopala. Musculus infraspinatus i musculus teres minor osigurač su u blizini mišićnotetivske veze, dok su musculus supraspinatus i musculus subscapularis tetivski zglobovi kao omotači koji okružuju bicepsne tetive na ulazu u brazdu, a musculus supraspinatus je najčešće uključen u suzenje rotatorskog rukavca.^[11]

Mjesta hvatišta tetiva musculus supraspinatus i musculus infraspinatus se opisuju kao petoslojne strukture^[11] koje omogućavaju uvid u različite vrste suzenja koje se može formirati s obzirom na različite karakteristike vlakana svakog sloja.

Također pogledajte

• Nadlaktična kost
• Lopatica
• Grudni koš

Reference

1. Romer, Alfred Sherwood; Parsons, Thomas S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. str. 198–199. ISBN 0-03-910284-X.
2. Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
3. Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
4. Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
5. Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
6. Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
7. Cadogan, Mike (februar 2010). "Sternoclavicular Joint Dislocations". Life in the Fast Lane. Pristupljeno juni 2011. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
8. Arend CF. Ultrasound of the Shoulder. Master Medical Books, 2013. Free section on sternoclavicular joint dislocation available at ShoulderUS.com Arhivirano 11. 7. 2017. na Wayback Machine
9. Jougon, Jacques B.; Lepront, Denis J.; Dromer, Claire E.H. (1996). "Posterior dislocation of the sternoclavicular joint leading to mediastinal compression". The Annals of Thoracic Surgery. 61 (2): 711–3. doi:10.1016/0003-4975(95)00745-8. PMID 8572795.
10. Favard, Luc; Bacle, Guillaume; Berhouet, Julien (2007). "Rotator cuff repair". Joint Bone Spine. 74 (6): 551–7. doi:10.1016/j.jbspin.2007.08.003. PMID 17993287.
11. Matava, M. J.; Purcell, D. B.; Rudzki, J. R. (2005). "Partial-Thickness Rotator Cuff Tears". American Journal of Sports Medicine. 33 (9): 1405–17. doi:10.1177/0363546505280213. PMID 16127127.

Vanjski linkovi

• http://www.prlog.org/12015359-acromioclavicular-arthritis-by-dr-les-bailey-phddoacopmapta-int-part-dr-les-bailey.html

• Video of the shoulder carriage in motion
• NIH (article includes text from this source)
• University of Michigan Medical School module on movements of the shoulder, arm, forearm, and hand