Moždano stablo

Moždano stablo ili moždano deblo (lat. Truncus encephali – u anatomiji kičmenjaka, uključujući i čovjeka – je zadnji dio mozga, koji ga strukturno povezuje sa kičmenom moždinom. Kod čovjeka, obično se opisuje uključujući i produženu moždinu (medulla oblongata), (myelencephalon), pons (dio krajnjeg mozga = metencephalon) i srednji mozak (mesencephalon).^[1][2] Manje učestalo, uključuju se i dijelovi međumozga (diencephalon).

Moždano stablo (Truncus encephali)
Odijeljeni dijelovi moždanog stabla su obojeni na sagitalnom presjeku ljudskog mozga.
Detalji
Dio	Mozak
Dijelovi	Produžena moždina, Pons, Srednji mozak
Identifikatori
MeSH	D001933
NeuroNames	2052, 236
NeuroLex ID	birnlex_1565
TA98	A14.1.03.009
TA2	5856
FMA	79876
Anatomska terminologija [uredi na Wikidata]

Moždano stabla omogućava glavne motorne i senzorne inervacije na lice i vratu, preko moždanih živaca. Od 12 parova kranijskih živaca, deset ih dolazi iz moždanog stabla. Iako mali, ovo je izuzetno važan dio mozga kao živčana veza motornog i čulnog sistema glavnog dijela mozga sa ostatkm dodatnih tijela kroz moždano stablo. To uključuje kortikospinalni trakt (motorni), u zadnjem stubu puta medijane lemniskus finih dodira.^{[3][4][5][6][7][8]}

Moždano stablo, dakle, čini uparena struktura, na ventralnoj strani moždanog akvadukta, a oni dalje nose tegmentum na leđnoj strani i greben ili pes na trbušnoj, a oba su smještena u vlakna moždano-moždinskog trakta, iz unutrašnje kapsule (tj. rastući + opadajući trakt = uzdužni trakt). Središnjem moždano stablo nosi substantia nigra (doslovno crna supstanca), koja je jedna vrsta baznih jezgara. To je jedini dio mozga koji ima melaninske pigmente.^[9][10][11]

Između grana je interpedundikulska jama, koja je cisterna puna likvora. Između grana izlazi okulomotorni nerv, a trohleus vidljivo omotava oko izvan grana. Okulomotorni je odgovoran za (parasimpatičko) suženje zjenica i određene pokrete očiju.^[12]

Također pogledajte

• Srednji mozak
• Međumozak
• Kičmena moždina

Refernce

1. "brainstem". The Free Dictionary (Medical Dictionary izd.). Farlex.
2. Brain Stem na US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)
3. Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC%5B%5D.
4. Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4.
5. Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
6. Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
7. Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
8. Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
9. Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.
10. Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
11. England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
12. Haines, Duane E. (2012). Neuroanatomy : an atlas of structures, sections, and systems (8th izd.). Philadelphia: Wolters Kluwer/ Lippincott Williams & Wilkins Health. str. 42. ISBN 978-1-60547-653-7.

Vanjski linkovi

• http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.